Nebojša Vukanović, narodni poslanik u skupštini Republike Srpske oštro je osudio najnovije sramne provokacije koje dolaze od strane pojedinih bošnjačkih krugova. Na svom portalu, on se osvrnuo na to što je u Srebrenici odata počast bošnjačkim agresorima koji su poginuli na tuđem kućnom pragu paleći srpska sela.
Podsećamo, u Skelanima kod Srebrenice, dok je sav civilizovan svet žalio i odavao počast nedužnim srpskim civilnim žrtvama tzv. Armije BiH, lokalni Bošnjaci kao i njihovi politički predstavnici su istog dana odali počast bošnjačkim vojnicima koji su doslovno poginuli na tuđem kućnom pragu, paleći srpska sela Ćosiće, Kalimaniće, Kušiće, Žabokvicu u MZ Skelani. Skelane su tog 16. januara 1993. u ranim jutarnjim časovima napale jake bošnjačke snage (oko 2 500 vojnika) iz pravca Srebrenice i Potočara. Prema rečima svedoka, u napadu su učestvovale i žene i maloletnici i svi su bili naoružani hladnim i vatrenim oružjem. Na kućnom pragu je ubijeno 69 srpskih civila, oba pola i svih uzrasta. Među žrtvama je bilo najviše žena, starijih i nepokretnih lica a mučki je ubijeno i petoro dece dok je osamnaestoro mališana teže i lakše ranjeno.
Mnoge žene i devojke su tog dana silovane i zlostavljane, a naročito tešku sudbinu su doživeli zarobljenici koji su odvedeni u srebrenički logor. Milici Dimitrijević su pripadnici tzv. Armije BIH pod komandom Nasera Orića, tog dana ubili dva sina - četvorogodišnjeg Aleksandra i jedanaestogodišnjeg Radisava, dok je treći sin Slaviša (14) tom prilikom teško ranjen. Cvetku Ristiću su zločinci pobili čitavu porodicu. Cvetko nikada ne može zaboraviti kako su mu Orićevi vojnici najpre zarobili oca Novaka pa ga živog zapalili. U kući su mu nakon strahovitog zlostavljanja ubijene majka Ivanka, sestra Mitra (18), i komšinica Milenija (29), dok je brat Mićo (15) zarobljen i likvidiran a njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Bilo je to u srpskom selu Kušići.
Među ubijenima je i Milenka Ristić, starica od 63 godine, koja je tokom napada bila sama u kući. Žena je silovana pa masakrirana od strane pripadnika bošnjačke vojske a njeno telo su pronašle Milenkine ćerke i to ispred kuće koja je izgorela. Draginja Ranković je sa medijima podelila svoju tragičnu ispovest o svirepom ubistvu majke: "Moju majku su muslimani iz Srebrenice tog 16. januara 1993. uhvatili pa silovali. Odsekli su joj polni organ i urezali joj krst na stomaku pa su je onda zaklali. Izvadili su joj oči, stavili su joj ruke kod grudi i tako su je zaklali..." - ispričala je pred kamerama BN televizije ova žena.
Branka Jakovljević, iz zaseoka Žarkovići, i njen tada devetogodišnji sin Dejan imali su „sreću“ da budu „samo ranjeni“.
- Svi smo bili u kući i spavali kada su nas probudili pucnji. Probudili smo decu i istrčali iz kuće. Stiskajući za ruku sina Dejana samo sam molila Boga da mi deca ostanu živa. Nekoliko metara od kuće pogodio me je metak i pala sam. Sestra mog muža pokušavala mi je pomoći, ali sam vrisnula: ‘Ostavi me i spasavaj mi decu!’. Poslušala me, a ja sam se otkotrljala do obližnjeg grmlja. Videla sam kako, malo niže, pada moj sin Dejan. I on je bio pogođen ali su ga ukućani uspeli odneti. Nisam znala da li su ga ubili ili je samo ranjen. Dva dana i celu noć provela je u šiblju gledajući i slušajući divljanje Orićevih vojnika, među kojima je bilo i žena koje su palile i pljačkale srpske kuće. Slušala sam kako psuju, prete da će nas sve poklati. Sirota Rosa Neđić (50) pobegla je ispred njih iz zaseoka Dvizdovići i spas potražila kod nas u Žarkovićima. Do duboko u noć slušala sam njene krike i jauke; slušala sam kako je muče. Onda je više nisam čula… Bila je mrtva. Meni je rana krvarila, gubila sam krv. Nisam više mogla da izdržim muke i bolove, pa sam posle dva dana počela dozivati komšije Dimitrijeviće. Srećom muslimani su se povukli i u grmlju me je pronašao komšija koji je čuo moje vapaje“ – priseća se plačući Branka Jakovljević koja je tog 17. januara uveče saznala da je dan pre ostala bez muža Milenka, oca njihova 3 sina – Novaka, Dejana i Daneta.
Nepokretna i šlogirana starica Darinka Mitrović je masakrirana na kućnom pragu. Nju je prema rečima njene ćerke, ubio izvesni Durmo a potom na njenom beživotnom telu ostavio pismo upućeno Darinkinom sinu i kćeri gde se hvali svojim zločinima. Imala je 71 godinu. Na kućnom pragu su zverski masakrirani i supružnici Bogdan (66) i Dobrina Živanović (70). Bošnjački zločinci su bez milosti lišili života i nemoćne starce - Anđelka Pavlovića (79) i Vidosavu Trifunović (78) a od zadobijenih povreda u bolnici je preminula i Milenka Stevanović, stara 53 godine. Masakrirani su i starci Anđa Janjić (66), Filip Živanović (63), Stojan Živanović (69), Savo Maksimović, Ilija Milanović (71), Rado Ristić (73), Dušanka Milanović (73), Milenko Todorović (66), Nikola Živanović (71), Radinka Mitrović (47), Mirko Rakić (68), Radoslava Kovačević (78), Ilinka Blagojević (79), Rosa Neđić (50) i mnogi drugi.
Autorski tekst Nebojše Vukanovića prenosimo u celosti:
Svaki zločin, posebno ratni i ubijanje civila, treba osuditi a svakog zločinca procesuirati i adekvatno kazniti u pravičnom sudskom sporu, jer samo tako, kažnjavanjem i pravosnažnim presudama zločinaca te poštovanjem svih žrtava, može doći do istinskog pomirenja i suživota, preduprijediti da se više nikada ne dogodi stradanje nedužnih.
Umjesto da se oda počast nedužnim srpskim civilima pobijenim u selu Skelane uoči Krstovdana i Bogojavljenja januara 1993. godine, bivši načelnik Srebrenice Ćamil Duraković odaje prije par dana počast zločincima koji su poginuli prilikom napada na Skelane hordi pod komandom Nasera Orića, koji su za svega nekoliko sati ubili 65 Srba, uglavnom civila, od kojih je najmlađa žrtva, dječak Aleksandar Dimitrijević, imao svega 4 godine.
Ovako sramno ponašanje Ćamila Durakovića, kao i ostalih koji brane zločince i veličaju zčočine, je ne samo za svaku osudu, sramno i nedopustivo, već predstavlja anticivilizacijski čin.
Institucije treba da reaguju i procesuiraju Ćamila Durakovića, kao i sve ostale koji na ovakav način vrijeđaju žrtve, veličaju zločine i zločince, jer je to nedopustivo.
Svi neka razmisle kako bi se osjećale potomci i žrtve nekog drugog stratišta da se na dan njihovog stradanja organizuje pomen vojnicima koji su učestvovali ratnom zločinu, i kakva bi bila reakcija javnosti kada bi se u Srebrenici 12-og jula organizovao pomen vojnicima Vojske Republike Srpske koji su poginuli tog dana 1995. godine? Svaka nedužna žrtva, srpska, hrvatska ili bošnjačka, je ista i sve nedužno postradale treba jednako poštovati, a nedopustivo je uporno ukazivati samo na vlastite žrtve a vrijeđati i ponižavati žrtve drugog naroda.
Коментари
Постави коментар