Braća Izet i Himzo Golić iz Rogatice simbol su poštenja, hrabrosti i čestitosti. Ovi junaci savremenog doba među prvima su se 1992. uključili u odbranu svoje otadžbine Jugoslavije odlučno se suprotstavivši zločinačkoj ideologiji i režimu Alije Izetbegovića. Svojim junaštvom, svojom borbenošću i idealima braća Golić su upisala zlatnim slovima svoja imena u legendu!
Za razliku od mnogobrojnih rogatičkih Bošnjaka koji zbog počinjenih ratnih zločina ni danas ne smeju doći u ovaj grad niti pogledati u oči svojim dojučerašnjim komšijama Srbima, braća Golić koračaju i Rogaticom i svi drugim gradovima ponosno i uzdignute glave. Njihova imena veoma su cenjena u čitavoj Rogatici, Istočnom Sarajevu i uopšte u čitavoj Republici Srpskoj. Narod ih veoma ceni i uvažava a ljudi su im zahvalni na svemu što su učinili za dobrobit tamošnjeg naroda i svojih komšija.
HIMZO I IZET MEĐU PRVIMA SU STALI U ZAŠTITU NEJAČI
Izet i Himzo nikada ljude nisu delili po veri i naciji, nisu se delili u etničke tabore već su prijatelje imali među svim narodima. Zato su među prvima i ustali protiv bezumne ideje o stvaranju "islamske Bosne i Hercegovine i rušenju SFR Jugoslavije". Obojica su bili borci prve kategorije Vojske Republike Srpske, uz to i fakultetski obrazovani. Na području Rogatice, Višegrada i širom Gornjeg Podrinja počinjeni su neki od najstrašnijih zločina nad srpskim stanovništvom. Prva žrtva u ovom kraju pala je još 12. januara 1992. a bio je to Srbin ubijen na svojoj krsnoj slavi u selu Bijela. Nakon toga ubijen je stari svat u centru Sarajeva a tada započinju masovni progoni, ubistva, i strašni zločini nad srpskim stanovništvom.
Ne želeći da ih bilo ko povezuje sa onima koji ubijaju, siluju i proteruju nedužan narod, Izet i Himzo uzimaju oružje u ruke i priključuju se odbrani vlastitog doma i vlastite otadžbine. Glavna motivacija jeste bila zaštita civilnog stanovništva koje je veoma bilo ugroženo. Pripadnici bošnjačke vojske tzv. Armije BiH iz Žepe i Goražda baš nikoga nisu štedeli. Ubijali su, silovali i zlostavljali nejač i civile, ne samo Srbe već i mnoge poštene Bošnjake. Samo na području Rogatice i Višegrada ubijeno je preko šest stotina Srba, dok je na području Gornjeg Podrinja likvidirano 2280 ljudi, među kojima i osamdesetoro dece. Da nije bilo Izeta, Himze i svih drugih heroja odbrane Rogatice, mnoge srpske porodice bi doživele sudbinu Dobrile Perović Obradović, kojoj su muslimani u Šljedovićima početkom 1992. ubili oca, majku, supruga, sestru od 18 i brata od svega 16 godina. Oca Milomira su muslimanski vojnici zavezali za hrast i primorali ga da gleda kako se zločinci iživljavaju nad njegovim najmilijima. Ćerka i majka su silovane pre smrti. - Jedan starac, Milan Motika, naišao je kasnije pored tog mjesta i vidio mi je sestru Danijelu (18) živu. Stomak joj bio rasporen a crijeva su ispadala. Ona ih je pokušavala rukom vratiti nazad. Zapomagala je stravično. Tražila je vode, a on joj je dohvatio u nekom tanjiru iz rova. Pokušao ju je vući prema slobodnoj teritoriji, ali nije imao snage. Našli su je posle..Bila je još uvijek topla, ali mrtva. Ubijena je metkom u čelo, kad su muslimani vidjeli da niko ne dolazi po nju. Ona je toliko zapomagala da su je naši čuli i ranije ali joj nisu mogli prići. Oca su našli zavezanog za hrast i zadavljenog kaišem. Muža su našli u nekoj bodljikavoj žici. Mamu, brata i kuma nisu uspjeli ni naći. Odvukli su ih negdje.
Da nije bilo Izeta, Himze i svih drugih heroja odbrane Rogatice, mnoge srpske porodice bi doživele i sudbinu Bobane Bjelaković kojoj su muslimanski vojnici u Rogatici ubili supruga, sina i ćerku od 19 godina ili sudbinu tročlane porodice Miladinović koja je zaklana u Vražalicama. Nesumnjivo, i svoj srpskoj deci ovog kraja bila je namenjena sudbina tromesečnog Milana Đurovića, desetogodišnjeg Dalibora Matovića, dvanaestogodišnjeg Radisava Đurđevića (12) koji su pokošeni rafalima i zapaljeni u Kukavicama, zatim petnaestogodišnje Nine Gladanac ubijene u Kramer Selu, ili pak Aleksandra (15) i Jele Obradović (7) ubijenih i stradalih u Rogatici tokom napada muslimanskih agresora. Ipak, hrabri borci uspeli su da zaustave teror muslimanskih snaga i spreče dalje pokolje civilnog stanovništva.
BRAĆA GOLIĆ: "BORILI SMO SE ZA PRAVIČNE CILJEVE"
Izet i Himzo često su, još i te 1992. javno i pred kamerama govorili kako je njihov cilj pravedan pa je samim tim i borba za ostvarenje tog cilja pravedna i čista. A cilj je bila odbrana od agresora, sprečavanje realizacije fašističke ideje o zatiranju svega srpskog i stvaranja islamske države. Cilj je bila odbrana kućnog praga i sloboda kao vrhunski ideal kojom su se ovi junaci najviše vodili. Golići su u svaku borbu kretali prvi, bili su pravi borci, istrajni u svojim idejama i principima. Bili su primer svima na bojnom polju, kako vojnicima tako i civilima čiji su životi bili itekako ugroženi u tom strašnom periodu. Nema tog bojnog polja kojeg su se Golići plašili, nema tog događaja i zadatka koji bi ih zabrinuo ili poljuljao njihovo samopouzdanje. Bili su neustrašivi i uvek spremni za akciju!
- Bio sam i ostao Jugosloven i time isključujem svako poređenje sa Bošnjacima - istakao je Izet Golić za "Večernje Novosti", istakavši kako je ponosan i na sebe i na brata kojeg smatra "glavnim likom u čitavoj priči".
Braću Golić Rogatičani hvale kao skromne i dobre ljude. Takvi su bili pre i za vreme rata, pa i danas.
- Takvu braću i komšije nećete sresti nigde na svetu. Em su obrazovani, em se stalno usavršavaju u struci, a u ljudskosti im premca nema - izjavio je za "Novosti" Radivoje Planojević, ugostitelj iz Rogatice. - Odrasli smo zajedno u selu Zakumo, nedaleko od Rogatice, a još kao deca gotovo da nisu izlazili iz kuća vršnjaka Srba. Javno su se u ono predratno vreme ograđivali od politike Alije Izetbegovića, a kada je počeo rat u BiH, odbili su da u organizovanoj koloni, od Rogatice do Sarajeva, pođu sa ostalim muslimanima iz Zakuma uz obrazloženje da potiču od srpskog naroda. Stupili su u moju četu i zajedno smo proveli ceo rat, u dobru i zlu. I danas su česti gosti u mom restoranu.
IZET RAZBIO SARAJEVSKE LAŽI
Izet je ispričao kako je bio u Hagu gde je izneo bitne činjenice koje su potpuno demistifikovale bošnjačke laži i propagandu.
- Išao sam i dva puta u Hag, kao svedok u odbrani Radovana Karadžića, ali me čudi da me nije zvao i Ratko Mladić, koji mi je održao "lekciju" o primernom izgledu srpskog borca, jer sam na kapi imao kokardu - rekao je Izet. - Kada sam mu rekao kako se zovem, naredio je da se obrijem i da na kapu stavim trobojku, kako mu ne bi "kvario vojsku". Upoznao sam ga i sa bratom Himzom, takođe srpskim borcem, koji je bio obučen po meri generala Mladića.
Izet je na suđenju ispričao kako su "muslimanske snage pucale su iz koševske bolnice, a srpske snage nikada nisu dobile naređenje da pucaju na kompleks". On je kao svedok, istakao kako je jedinicama Vojske Republike Srpske bilo je "zabranjeno da pucaju na zgradu muzeja, odakle je na njih otvarana vatra". Takozvana Armija BiH koristila je Jevrejsko groblje i spomenike kao štit, a srpske snage ih nikada nisu uzimale za metu, naveo je Izet razbijajući propagandu čime je argumentima porazio sve bošnjačke mitomane.
Golić je posvedočio kako je "znao da su se muslimani naoružavali pre rata" i kako su se on kao i svi ostali borci borili za pravičan cilj i zaustavljanje terora.
I MAJKA JE ŠTITILA SRBE I RADO SE DRUŽILA SA NJIMA
- Prošle godine nam je, ovde u Rogatici, umrla majka - rekao je 2017. novinarima "Večernjih Novosti" Nebojša / Himzo Golić. - Ceo život je provela u Zakumu, a u ratu je štitila komšije Srbe, koje smo oduvek smatrali najrođenijim, jer su nam uvek mnogo pomagali, posebno posle prerane očeve smrti. Na moj predlog da postanem pravoslavac dala je blagoslov rečima: "Ti se sine ničega ne bojiš, pa neka su ti i Alah i Bog na pomoći". Tako sam, u proleće 1994. godine, postao Nebojša.
Коментари
Постави коментар