Dan sećanja na stradalu decu Srpskog Sarajeva obеležen je danas u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu, gde je pred spomen-obeležjem ubijenoj deci prvo služen parastos nakon čega su položeni venci i cveće. Najmanje 140 mališana srpske nacionalnosti ubijeno je tokom muslimanske agresije, a više od hiljadu mališana zadobilo je teške i lakše povrede. Mnoga deca bila su zatočena u zloglasnim, muslimanskim logorima kojih je u federalnom Sarajevu bilo 125. Devojčice su silovane i zlostavljane, neretko pred očima svojih majki a malobrojni zločinci su za to i osuđeni. Oni koji su ubijali i danas slobodno šetaju Bosnom i Hercegovinom.
Vence na spomen obeležje ubijenoj deci su položili srpski član i predsedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik, članovi porodica ubijene dece, gradonačelnik Istočnog Sarajeva LJubiša Ćosić, direktor Osnovne škole "Sveti Sava" Danijela Mrda, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje netalih lica Milorad Kojić. Osim porodica ubijene dece, parastosu je prisustvovao i nemali broj učenika osnovnih i srednjih škola kao i studenata iz Istočnog Sarajeva koji su upalili sveće za najmlađe stradalnike.
Istaknuti borac za pravdu i istinu Milorad Kojić je rekao da je ovo jedan od načina kako se treba sećati nevino stradalih žrtava i da nas ubijena deca obavezuju na to.
- Oni nas obavezuju da ih se na ovakav način prisjećamo, da opominjemo druge da moraju da se bave kulturom sjećanja i pamćenja. Jedan od primarnih zadataka kojima se bavimo jeste da izgrađujemo institucionalnu kulturu sjećanja i pamćenja jer ne smijemo da dozvolimo da nas zaborav odnese u drugom pravcu, upozorio je Kojić. Kojić je upozorio i na činjenicu da u poslednje vreme dolaze ružne poruke iz Federacije BiH od određenih političkih struktura i krugova, a koji govore da se određene političke teme mogu jedino rešiti ratom. - Adekvatan odgovor nije prijetnja ratom, već upravo ovo što se zove kultura sjećanja i pamćenja i ono što se zove Republike Srpska, poručio je Kojić.
Gradonačelnik Ljubiša Ćosić je naglasio da tako veliki broj ubijene dece koja su stradala od dejstva snajpera, granata i razmene vatre govori da je na ovom prodručju srpski narod itekako stradao.
- Četiri hiljade poginulih srpskih civila i vojnika u odrbrani Srpskog Sarajeva i vjekovne dominantno srpske teritorije, nameće obavezu da čuvamo sjećanje i da našim novim generacijama prenosimo uspomenu na ovaj, ali i slične datume, naveo je Ćosić.
“Ovo je dan kada se sa porodicama ubijene djece na području Srpskog Sarajeva okupimo kako bismo sačuvali od zaborava svu nevino stradalu djecu u ovom djelu Republike Srpske. Težak je ovo dan. Mart je mjesec kada se sarajavski Srbi sjete svog pogroma,egzodusa. Najmlađa učenica Zorica Divčić, bila je tek upisana u prvi razred, a najstarija Dijana Ćosović, nikada nije podigla svjedočanstvo koje se i danas nalazi u školskoj arhivi. Ona je poginula u zadnjim napadima na Srpsko Sarajevo 1995. godine“, podsetila je Danijela Mrda, direktorka ove osnovne škole. Mrda je istakla da će na negovanju sećanja na nevino stradale žrtve u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, u kontinuitetu raditi sve škole sa područja Sarajevsko-romanijske regije.
Najmlađe stradalo dete je Milun Tešanović koji je imao samo 18 meseci. O njemu ne mogu govoriti roditelji, braća, sestre jer su svi pobijeni u leto 1992. prilikom napada muslimanskih snaga na njihovo selo Ledići. O strašnoj sudbini porodice danas govori Rada Cvijetić, rođena Tešanović.
- Desetoro iz porodice Tešanović, od toga troje djece. Milun koji je imao 18 mjeseci, Dragomir koji je imao 10 godina i Danijela 12. I šta da vam kažem?“ - rekla je ova žena koja je posebno ogorčena oslobađajućom presudom Godinjaku i ostalim krvnicima iz Trnova.
Na današnji dan 11. marta 1995. godine, za vreme primirja, snajperskim hicima ubijene su učenice OŠ “Sveti Sava” Nataša Učur i Milica Lalović koje su bezbrižno igrale lastiš ispred svoje zgrade u sarajevskom naselju Grbavica koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Ubio ih je izvesni Sejo P. vojnik muslimanske Armije BiH.
Spomen-obeležje ubijenoj deci sa područja Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. godine otkrili su 13. septembra prošle godine tadašnji predsednik Republike Srpske Milorad Dodik i direktor OŠ "Sveti Sava" Danijela Mrda.
- Veoma je važno da se okupljamo ovdje na ovaj dan, da skrenemo pažnju svima na činjenicu da je ovdje stradalo toliko djece i da to nikada ne smije da bude zaboravljeno. Na ovaj dan bol koja nas obuzima ne jenjava i uvijek je istog intenziteta. Neka vječno živi sjećanje na njih. Ova djeca su stradala samo zato što su bili na drugoj strani linije. Ne mogu da razumijem da neko ko je vidio dijete na snajperskom nišanu mogao da puca u njega” rekao je Milorad Dodik. On je citirao reči blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla da "kada strada dijete onda strada cijelo čovječanstvo". On je napomenuo da je izgradnja spomenika stradaloj deci u okviru ove osnovne škole bila neophodna, te istakao da je sada potrebno uraditi još nešto više i predložio snimanje dokumentarnog filma, obećavši pomoć da se to uradi.
- Mislim da samo tako može skrenuti pažnja na mlađe generacije, današnje vršnjake tadašnjih stradalnika kako je to bilo i da ne smiju da zaborave, jer je zaborav ponovna smrt te djece i njihovog nevinog stradanja - istakao je Dodik. On je poručio da je zbog toga danas u Istočnom Sarajevu da zajedno sa porodicama, čiji bol nikada neće prestati, suzbije tugu koliko god je to moguće okupljeni oko načina života, oko grada Istočno Sarajevo u kome su mnogi, bežeći iz Sarajeva, našli svoje životno stanište.
Poštujući epidemiološke mere, najmlađih stradalnika podsetili su se i mladi širom Republike Srpske. - Teško je svima, ovdje smo da odamo počast našim vršnjacima koji su ubijeni za vrijeme rata u školskim klupama, na dječijim igralištima, u stanovima. Mi mladi moramo spominjati te žrtve, zbog roditelja koji su ostali bez djece i zbog svih nas. Najviše mi je žao brata i sestre Dragomira i Danijele od 10 i 12 godina koji su strijeljani sa roditeljima i male bebe Miluna koji je takođe ubijen. Neke djevojčice, čak i mlađe od mene su silovane u logorima, i to je strašno, to se nikome ne smije dogoditi. - rekla je Anja, sedmnaestogodišnja devojčica iz Novog Sarajeva koja je odala počast sugrađanima.
Nikola, čija porodica je nasilno proterana iz Pofalića 1992. kada im je opljačkana i sva imovina, istakao je da omladina mora negovati sećanje na zločine i da se o takvim stvarima mora više govoriti. - Mi mladi moramo da čuvamo sjećanje. Da se sjećamo Jasenovca, striljanja djece u Kragujevcu, Aušvica ali i zločina nad djecom u Sarajevu. Svjesni smo zločina koje počinio režim Alije Izetbegovića, tog Hitlera savremenog doba. Njihova ideologija je bila ubijanje djece i istrebljenje srpskog naroda. Posebno nas plaši što država Bosna i Hercegovina štiti ubice djece, to nikome ne donosi dobro. Oni oslobađaju muslimane a ti zločinci opet mogu ubijati sutra djecu.
Коментари
Постави коментар