Пређи на главни садржај

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!


Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.  

Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda.

Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili ideju načelnika. To samo govori koliko je njegova žrtva poštovana i u među njegovim sugrađanima ali i svuda gde živi srpski narod. Tog dana prilikom otkrivanja spomen ploče okupio se veliki broj građana kako bi prisustvovali ovom važnom činu.

Načelnik Višegrada Mladen Đurević i Boračka organizacija Republike Srpske pokrenuli su inicijativu, a Skupština opštine je usvojila odluku da jedna od ulica u Višegradu ponese Spomenkovo ime. Ova plemenita ideja naišla je na sjajan odjek. Tako je Višegrad postao prvi grad u Srpskoj, koji je dobio ulicu sa imenom Spomenka Gostića.

Petnaestogodišnji Spomenko Gostić, odbio je ponudu da se skloni od ratnih strahota kod rođaka u Pariz. Nasuprot tome, odlučio je da podeli sudbinu svojih komšija i prijatelja i pridruži se Vojsci Republike Srpske. Živeo je u maglajskom selu Jovići sa majkom i bakom. Majka je preminula odmah po početku rata budući da zbog barikada nije mogla otići na planiranu operaciju a baka Vida je ubijena u septembru 1992. prilikom muslimanskog granatiranja sela. Mladi Spomenko tada je odlučio da se priključi komšijama i stane u odbranu svog ognjišta i čitavog Doboja koji je bio opkoljen. Poginuo je u napadu bošnjačkih vojnika 20. marta 1993. godine na njegovo selo Jovići na planini Ozren. Spomenko je sahranjen na mesnom groblju Gornji Ulišnjak, gde počivaju njegova majka i baka.

Načelnik opštine Višegrad, Mladen Đurević naveo je da junaci koji su ugradili živote u stvaranje Republike Srpske ne smeju biti prepušteni zaboravu.

– Mi dešavanja iz 90-tih ne smijemo zaboraviti i uvjek ih se moramo sjećati. Tada smo se izborili za slobodnu Republike Srpske i nikad ne smijemo zaboraviti one koji su dali život za Srpsku – rekao je Đurević.

Građani Višegrada saglasni su i u želji da jedna ulica u Višegradu ponese ime i po osmogodišnjoj Dragani i desetogodišnjem Vidoju Jeličiću, tačnije po tragično nastradaloj petočlanoj porodici Jeličić. Ovi nedužni ljudi - dvoje starih osoba, jedna mlada žena i dvoje dece,  mučki su ubijeni u leto 1992. tokom napada muslimanske vojske na Višegrad i okolna srpska sela. Preživeo je jedino Petronije Jeličić koji se kobnog dana zatekao van kuće a po povratku u Jelašce zatekla ga je tragična vest koja mu je iz korena promenila život. U napadu na Jelašce, koji su izveli dobro naoružani muslimanski vojnici, mahom prve komšije, pobijeno je jedanaest civila među kojima i Petronijevi roditelji - otac Trivun (63), majka Sava (72), supruga Mirjana (32) i njihovo dvoje dece Dragana (8) i Vidoje (10). Deca su ubijena hicima iz vatrenog oružja dok su se bezbrižno igrala po dvorištu.

Ovaj zločin zgrozio je čitavu javnost a fotografije mučenih i streljanih civila obišle su i region i svet. Međutim, tragični događaj je vrlo brzo zaboravljen i veoma retko se pominjao u medijima svih godina unazad.

Zato bi bilo od velikog značaja da neka ulica u Višegradu ponese ime i po ovoj nedužnoj deci. Sugrađanima nevinih žrtava bi to sigurno bilo neizmerno drago a zločin bi se na taj način otrgao od zaborava. U toj "Ulici porodice Jeličić" trebala bi biti postavljena i spomen ploča na kojoj bi bila ispisana imena žrtava, kao i okolnosti pod kojima su nevini ljudi stradali uz zajedničku fotografiju nastradalih. Opis bi možda, pored srpskog trebao biti napisan i na engleskom jeziku. Zašto se i mnogobrojni turisti iz čitavog sveta koji svake godine posećuju Višegrad, ne bi upoznali sa jednim od najznačajnijih i najtragičnijih događaja u modernoj istoriji Višegrada?

Ovaj događaj je nesumnjivo  obeležio živote svih Višegrađana, i ostao duboko urezan u sećanjima građana. Kada se govori o Višegradu i ratnom periodu, kada se sumiraju uspomene iz devedesetih, gotovo je nemoguće ne spomenuti ovaj žalosni događaj. 

Stoga u centru Višegrada ili možda baš u Andrićgradu treba postojati ploča identična onoj na seoskom groblju u Jelašcima gde su zajedno uklesani nasmejani likovi bake i deke, njihove snaje i dvoje unučadi. Zajedno su živeli a zajedno su, nažalost, i otišli u smrt. Stoga i njihova imena zajedno i treba da se nađu na ovoj spomen ploči koja će, nekada, nadamo se ugledati svetlost dana. To je jedan humani, dobronamerni predlog i ideja koja ne vređa baš nikoga već šalje poruku mira. Ta spomen ploča i imenovanje ulice po tragično stradaloj  porodici Jeličić imala bi za cilj da edukuje sve generacije koje dolaze da se poštuju i cene, da uvažavaju jednu druge, da nijedan otac više nikada ne doživi sudbinu Petronija Jeličića, da nijedna majka više ne zaplače, da nijedno dete više ne bude ubijeno. 

Veoma je važno čuvati sećanje na žrtve, naročito one dečije sa ciljem da se takvi događaji više nikome i nikada ne ponove. Zaslužili su Jeličići spomenik i ulicu u svome gradu. Bili su skromna i vredna, ugledna porodica koja je samo i jedino htela da odgaja svoju decu u miru i da im obezbedi dobru i mirnu budućnost. Ovakav memorijal bio bi opomena svima u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini kakva sve stradanja donose rat,  međuetnička netrpeljivost i politička previranja.

Nadamo se i verujemo da će u budućnosti neko od srpskih političara, verskih službenika ili članova boračke organizacije i udruženja srpskih žrtava u Višegradu pokrenuti ovakvu inicijativu, te želju i ideju savesnih građana Republike Srpske sprovesti u delo. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...