Пређи на главни садржај

Ilidža: godišnjica zločina nad srpskim civilima na autobuskoj stanici

U četvrtak 26. oktobra navršava se dvadeset peta godišnjica od stradanja deset i ranjavanja trideset troje srpskih civila na autobuskoj stanici u opštini Ilidža. Tog dana muslimanska tzv. armija BiH granatirala je iz pravca Igmana, Hrasnice i Butmira teritoriju pod kontrolom VRS i počinila stravičan zločin nad srpskim civilima.



Najmlađa žrtva ovog svirepog masakra bio je Slađan Grgić, dečak od samo trinaest godina. Ljudi su kao i obično obavljali svoje svakodnevne aktivnosti, neki su išli na posao, neki u kupovinu...Ipak neprijateljske granate su tragično prekinule živote nevinih civila a mnoge Sarajlije ostale su trajni invalidi nakon ovog napada.

Tog dana poginuli su: Žarko Kreštalica (27), Milojka Tambur (38), Ružica Martinović (25), Slađan Grgić (14), Branka Milošević (40), Nataša Kvesić (24), Tomislav Milanović (34), Zdravko Šutalo, Mira Delić, Radovanović Petko.

Svedok događaja Milan Pejić izjavio je : "Možda nije prošlo ni 5 minuta od kako sam ušao u zgradu opštine, bio sam u hodniku i čekao prijem kod predsednika opštine. Kada je pala prva granata iz svoje kancelarije je izašao Marilović Slobodan tadašnji predsednik izvršnog odbora opštine Ilidža i rekao mi je da brzo uđem u njegovu kancelariju da se zaklonimo, jer obično nakon jedne ide i sledeća granata. U kancelariji kod Slobodana Marilovića je bio moj komšija Maksimović Ratko inače kapetan broda. U tom momentu, dok smo tražili zaklon, pale su još dvije granate, od ukupno tri. To su bile minobacačke granate. Jedna granata je pala blizu dva kioska kraj kojeg su stajali ljudi, dok je druga granata pala na parking. Nisam siguran gde je pala treća granata. Granata koja je pala kraj dva kioska je svojim gelerima i detonacijom pokidala kioske i nogare na kojim su ti kiosci stajali. Otkinuti metalni delovi su leteli na sve strane, čime su ti pokidani delovi kioska i geleri granata doprineli da masakr bude još stravičniji. Istrčao sam napolje, video sam kako ljudi zapomažu. Neko me je ugledao i povikao „eno doktrora u opštini, zovite ga . . .“ Kada sam izašao video kako žene leže preko žardinjera, kola su bila oštećena, nismo ih mogli upaliti. Jokanović Trifko, moj prijatelj, bio je ranjen u glavu, iza uveta. Bilo je mnogo mrtvih i ranjenih. To je bio pravi masakr i svi koji su poginuli ili koji su bili ranjeni su bili civili koji su čekali autobus. Nekako smo uspeli da organizujemo prevoz i ranjene prebacimo u improvizovnu bolnicu u, odmaralište koje je, kako sam već rekao pripadalo fabrici „Žica“, Blažuju. Mrtvi su odvezeni u Vlakovo."

"Mesto gde su pale prethodno pomenute granate, tu je nije bilo vojnih objekata, to je bilo civilno naselje. Linija razdvajanja je bila daleko nekih 500 m do kilometar. Prema mom saznanju i viđenju tu nije bilo vojske. Iz protokola se može doći do podataka o ovim licima i videti da ranjeni i poginuli nisu bili vojnici, već civili. Granate koje su tog dana pale na Ilidžu došle su ili iz pravca Igmana ili iz pravca Hrasnice, što se vidi i po povredama su nanete poginulima i ranjenima, kao i po padu granata i usmerenja gelera. Planina Igman je bila pod kontrolom snaga ABiH, dok je samo jedan mali deo Igmana - Golo Brdo, u periodu od 1992. godine i 1993. godine bio pod kontrolom VRS, preostali deo Igmana je bio pod kontrolom ABiH kao što su Veliko Polje, Brezovača itd. Hrasnica je takođe bila pod kontrolom ABiH, a u selu Kovači nadomak Hrasnice je bila smeštena minobacačka jedinica ABiH. Poznato mi je da su više kote oko Sarajeva držali pripadnici ABiH. Mi smo gađani sa tih kota, poznato mi je da je i bolnica gađana 1995. godine sa tih položaja ABiH. 23. Takođe, poznato mi je da su muslimani imali pogon za proizvodnju granata u podrumu preduzeća fabrike Žica i u željezničkoj radionici odnosno tvornici Vaso Miskin u Sarajevu. To sam saznao od lica sa kojima sam razgovarao, a koja su pobegla iz dela Sarajeva koji je bio pod kontrolom snaga ABiH. " - izjavio je Pejić.

Za ovaj zločin tzv. armije BiH niko nije odgovarao a opštinske vlasti nedozvoljavaju postavljanje spomen ploče na mestu stradanja ovih nevinih civila.


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...