U ratu su silovane i prošle su najgora poniženja, danas su nevidljive. Ne uvažava ih okolina, ne prepoznaju ih zakoni. To su žene žrtve ratne torture.
Јedna od njih, Nusreta Mujkić iz Broda, preživjela je torturu u hrvatskim i muslimanskim logorima. Ovo je njena životna priča.
Prošla je zloglasni Strolit i logor u Đakovu. Želi sve da zaboravi, ali uzalud. Živi sa svojim bolom ,gotovo nevidljivo. I da može,kaže , ništa ne bi promijenila. Udata za Srbina u ratu nikom nije bila po volji. Kakve je muke prošla,nije za priču, ali poneka rečenica izađe iz duše,tek toliko da je olakša.
"Srpsku zastavu nosila u ustima, oni obrišu cipele nama stave u usta da hodamo po krugu, sunce sja, ne daju ni vode, samo te tuku kundacima puške, šutaju te", kaže Mujkićeva.
Sve je, kaže, izdržala. I silovanje i susret sa krvnikom, oči u oči, na sudu. Osuđen je na 10 godina zatvora, ali za Nusretu to nije utjeha. Nema novca da ostvari odštetu i pomalo gubi snagu u borbi koja joj je oduzela mladost, život, potomke.
"Јa jesam muslimanka, ja se toga ne stidim, ali se borim za ovu državu i ponosim se, ja sam se borila za ovo. Republika Srpska je moja država, samo da hoće da nas priznaju i da nam daju taj zakon da imamo od čega živjeti da se ne idem moliti nikome ni zašto, to bih najviše voljela jer me sramota više tražiti", dodala je ona.
Ratne posljedice stigle su je i prije nego im se nadala. Prije 7 godina preživjela je moždani udar i za tuđu njegu i pomoć dobija 80 maraka. Nema penziju, niti invalidninu, nema je na spiskovima za isplatu, a mjesečno samo za lijekove treba 100 maraka.
"Znam da ima gorih od mene ali i ja sam problem među njima i ja sam taj čovjek, što moram zavisiti od drugih i tražiti. Nas je više od pola umrlo i svaki dan neko umre od nas, sve zbog toga što smo potcijenjene i nigdje nismo priznate", istakla je Nusreta Mujkić.
U Srpskoj je pokrenuta inicijativa za donošenje zakona o zaštiti žrtava ratne torture. Donio bi ženama koje su preživjele silovanja i logore, kakvu-takvu materijalnu sigurnost, ali već dvije godine one čekaju na njegovo usvajanje. Nada mu se i Nusreta. Kaže da bi joj to vratilo barem djelić oduzetog dostojanstva.

Коментари
Постави коментар