Пређи на главни садржај

Ilijaš 1992 : Slavojka Bunjevac mučena pa streljana u sedmom mesecu trudnoće !

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnice protiv 11 lica zbog stravičnih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša. Naime, 10. juna 1992. pripadnici tzv. Armije BiH iz Breze, Kaknja i Vareša, zverski su ubili 32 meštana srpske nacionalnosti.





Čemerno je malo selo u sarajevskoj opštini Ilijaš, u centralnim delovima Bosne i Hercegovine, na 1.460m nadmorske visine, pod vrhom Denrek, sa koga se jasno vidi Ilijaš i Sarajevo. Čemerno se  nalazi na Romanijskom platou, okruženo uglavnom jelovom šumom. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine Čemerno je imalo 159 stanovnika, svi srpske nacionalnosti, a pred sami rat je imalo 30 kuća i 150 stanovnika. Selo Čemerno se nalazi između Sarajeva i Visokog, okruženo brdima i rečicama.
Početkom rata u BiH 1990-ih, mnogi stanovnici iz okolnih nacionalno mešovitih sela su došli u Čemerno misleći da im je tu sigurno, jer je to bilo čisto srpsko selo. 
Nalog za napad na Čemerno izdao je bivši oficir JNA Jusuf Mušinbegović, a učestvovale su jedinice muslimanske Teritorijalne odbrane iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova, njih oko 100. Poznati predvodnici muslimanskih zločinaca su Enes Durak i Mirso Bešlija, šumar iz Korita.
Jedna od muslimanskih jedinica koja je učestvovala u ovom zločinu je i Druga četa TO iz Kaknja, koja je brojala oko 40 članova, koje je predvodio Turdija Tuefik Tufo. Pored ovih zločinaca učestvovali su i pripadnici HOS-a, koji su imali štab u Tarčin dolu. Takođe jednu jedinicu je predvodio predratni policajac iz Vogošće, Salkić (rodom iz Slivna), koji je u ovom napadu poginuo.
Čitavom akcijom komandovao je DŽemal Hadžić iz TO Breza, a bestijalni napad je išao iz 3 pravca. Prvi iz pravca Korita i Nasića, drugi od Mahmutovića Rijeke putem, a treći iz pravca srpskog sela Čemernica. Između ostalih, u napadu su učestvovale i muslimanske komšije, dozivajući pojedine Srbe imenima, što je unosilo dodatnu zabunu i pometnju.
Žrtve islamskog terora: Staka Damjanović i njene dve kćeri Radenka i Ranka Damjanović

Najmlađa žrtva muslimanskog pira je bio Rajko Trifković, koji je imao 16 godina, dok je  najstarija žrtva bio Novko Ćetković, starac  od 80 godina. Žrtve su ubijene na vrlo svirep način i to monstruoznim metodama. Među žrtvama je bilo žena, dece i staraca. Mnoge žrtve su pre smrti bile mučene! Među žrtvama je bila i trudnica Slavojka Bunjevac koja je svirepo ubijena sa suprugom Milanom. Bila je u sedmom mesecu trudnoće. Oboje su pre smrt prošli strašne i nezamislive fizičke i psihičke torture da bi nakon toga bili streljani!


 Ubijane su čitave porodice, a 15 kuća je spaljeno. Samo tri predratna stanovnika Čemerna su uspela da prežive ovaj pokolj. Pokolj je preživeo i Slavojkin i Milanov sin, koji je tada imao 7 godina. On danas živi u Srbiji i nakon  tog stravičnog masakra nikada se nije više vratio u svoj zavičaj. Dete je tada preživelo velike traume! 

Žrtve su ubijane sekirama, sabljama, noževima a posebno je bila strašna smrt Mirosave Bunjevac kojoj je oguljen deo kože sa brade i dela lica i prebačen ka čelu…Bunjevac Goran i njegova majka ubijeni su iznad puta. On je bio zaklan jer je pronađen sa ranom na vratu. NJegova majka uhvaćena živa, krvnici su je primorali da ga dozove da se vrati, a onda oboje ubili. Staka Damjanović i njene dve kćerke Jadranka i Ranka su masakrirane na vrlo svirep način nakon čega su i zapaljene. 

Trudnica Veliborka Trifković, je u jednom danu izgubila muža, oca i veliki broj rođaka i prijatelja. Sličnu sudbinu doživio je i Jovan Damjanović, kome su u krvavom pohodu muslimanskih snaga na Čemerno ubijeni majka, brat, rodice i strina. Branka Trifković, je u ovom pokolju izgubila oca, majku i mlađeg brata, dok je drugi ostao invalid u kolicima. Nož je izbegao i Mlađo Damjanović, kome su poginule dve sestre i majka.


Žrtve terora u Ilijašu: Miroslava Bunjevac, Rajko Trifković i Koviljka Bunjevac


Samo na području Ilijaša, od posledica prekomernog granatiranja muslimanske tzv. ABIH i dejstva snajpera ubijeno je 124 civila. Među žrtvama je bilo i 25 dece srpske nacionalnosti. 

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv 11 Bošnjaka, zbog ratnog zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, 1992. godine, potvrdio  je za Večernje Novosti Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH. 

Kako „Novosti“ prenose, optuženi su 

Džemal Hadžić (63) iz Kaknja, 
Teufik Turudić(57) iz tog grada, kao i njihovi sugrađani
 Džemal Smolo(54), 
Senad Sikira(64), 
Benjamin Sikira(48), 
Haris Sikira(46), kao i 
Enes Durak(53) iz Vareša, 
Mirsad Bešlija(53) i 
Nusret Bešlija (55) iz Vaređa, 
Sarajlija Mirzer Bešlija(49) i 
Hamndija Spahić(57) iz Ilijaša.


- Optuženi se terete da su, za vreme rata i oružanog sukoba u BiH, u svojstvu komanadnata i pripadnika struktura Armije RBiH, Teritorijalne odbrane (TO) i aktivnog i rezervnog sastava MUP-a, postupali protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vreme rata - kaže Boris Grubešić.
- U optužnici se navodi, da su optuženi, učestvovali u planiranju, dogovaranju, pripremi, organiziranju i izvršenju udruženog zločinačkog poduhvata u cilju da se svo stanovništvo srpske nacionalnosti u selu Čemerno u opštini Ilijaš, u potpunosti ukloni činjenjem namernih ubistava svih osoba srpske nacionalnosti u selu Čemerno, bez razlikovanja civila i vojnika VRS, uključujući i zarobljene civile i pripadnike VRS koji su položili oružje, kao i prekomernim i vojno neopravdanim uništavanjem i njihove nepokretne i pokretne imovine.


Izvor: www.zlocininadsrbima.com - Чемерно 1992

          Koreni - "Čemerno 1992"
          Večernje Novosti: U Čemernu čemerna nedela: Podignuta optužnica protiv 11 Bošnjaka za zločine nad Srbima

Коментари

  1. Није сајт Корени.рс извор података, већ је пренео оргинал, а то је са сајта

    http://www.zlocininadsrbima.com/Zlocin.aspx?Naslov=Чемерно-1992

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...