Пређи на главни садржај

Vlasenica : Zločini nad srpskom decom i civilima i dalje bez kazne!

Tokom odbrambeno-otadžbinskog rata (1992-1995), muslimanski agresori i ekstremisti su na području Vlasenice ubili 650 lica srpske nacionalnosti. Među žrtvama je bio veliki broj žena, dece, starih i bolesnih ljudi a za ove zločine do danas niko nije procesuiran.




Službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), postupajući po naredbi Tužilaštva Bosne i Hercegovine, prošle srede su na području Han-Pijeska i Vlasenice uhapsili tri osobe.
Potvrđeno je da su u Han-Pijesku i Vlasenici u jutarnjim satima uhapšeni Mile Kosorić (64), ratni komandant Vlaseničke brigade Vojske Republike Srpske, Rade Garić (43), koji je u toj brigadi bio komandant interventnog voda, te Momčilo Tešić (54), bivši vojni policajac. Osumnjičeni su pod istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine zbog navodnog ratnog zločina nad bošnjačkim vojnicima i civilima.
Godinama unazad, stanovništvo Vlasenice je izloženo različitim oblicima uznemiravanja i psihičkog maltretiranja. Politički motivisana hapšenja nevinih ljudi unose velike nemire, strah i nepoverenje među građane Vlasenice. Građani Vlasenice su ogorčeni i neprijatno iznenađeni činjenicom da se hapse, privode i osuđuju časni i pošteni ljudi koji su stali u zaštitu svog naroda od muslimanskih terorista, dok se pravi zločinci i agresori štite i oslobađaju svake odgovornosti.
Podsećamo da je na području Srednjeg Podrinja ubijeno 3267 Srba, dok ih je samo na području Vlasenice svirepo ubijeno 650. Za ove zločine do danas nije podignuta nijedna optužnica, niti je procesuiran ijedan Bošnjak. 
Na vrlo svirepe načine su ubijani srpski civili, među kojima je i veliki broj žena, staraca i dece. Na području Vlasenice je silovano i zlostavljano više desetina žena srpske nacionalnosti. Proterano je više hiljada meštana, a hiljade srpskih kuća je spaljeno, porušeno i razoreno. Demolirane su i pravoslavne crkve i seoska groblja.

Među žrtvama je bilo i mnogo dece srpske nacionalnosti koja su ubijena na svirepe načine, poput Nade Brežančić (9), Dragana Brežančića (12), Milenka Trifkovića (13), Radeta Golića (12), Nebojše Ilića (17), Mire Krstić (17), Miće Lazarevića (18), Riste Kojića (10) i još mnogo druge dece..

Među silovanim ženama, bila je i Anđa Obradović koja je uhapšena 17. septembra 1992. godine u Novom Selu kod Zvornika, da bi potom prvo bila odvedena u selo Bajriće i tamo zatočena, a onda “4. ili 5 oktobra” dovedena u logor “Štalu” kod Vlasenice. “U Bajrićima su mi dali dimije i rekli da mi je ime Fata, te me odveli u samicu. Policajac Adem Kosterovac me je silovao i ubio moje još nerođeno dijete. Bila sam trudna”, ispričala je svojevremeno za medije, Anđa Obradović koja je u muslimanskim logorima provela nekoliko meseci gde je silovana, mučena i zlostavljana. 
Prvi zločini nad srpskim civilima počinjeni su još u aprilu 1992. kada je napadnuto nekoliko srpskih kuća i ubijeno nekoliko civila, uglavnom starije dobi. Veći masovni zločin dogodio se 21. maja 1992. kada su pripadnici tzv. Armije BiH, regrutovani sa područja Vlasenice, Cerske i Konjević Polja masakrirali osam a teško ranili troje srpskih civila, nedaleko od sela Žutica. Mićo Lazarević je imao svega 17 godina kada je ubijen. Miljana Obradović (54) i Obrenija Ilić (34) lišene su života na vrlo okrutan i bezuman način.



Samo četiri dana kasnije, muslimanski ekstremisti su napali srpska sela Mladovo, Vranovići, Olovci i masakrirali 24 civila srpske nacionalnosti. Žrtve su ubijene u svojim kućama ali i na poljima, gde su obavljali uobičajene poljoprivredne radove. Gotovo sve žrtve su bile žene, starci ali i bolesni ljudi i invalidi koji nisu bili u mogućnosti da se evakuišu i napuste svoje domove. Starac Rajko Đerić (80) i njegova supruga Rajka (75) mučeni su, maltretirani i na kraju ubijeni. Među žrtvama je bila i starica Mioljka Škiljević (78) koja je bila izložena stravičnim torturama od strane ekstremista. Ubijeni su i starac Ilija Aleksić (1921), njegov nepokretni sin Ignjat, Dragan Zoranović, Vojka Balotić, Vladimir Kucalović, Mićo Ristić...

29. maja 1992. napadnuto je srpsko selo Jeremići, gde je masakrirano troje lica srpske nacionalnosti. 10. juna 1992. napadnuto je selo Rupovo Brdo kod Vlasenice, gde je ubijeno 12 a ranjeno 40 civila srpske nacionalnosti. Bračni par Vojislav Milinković i njegova supruga Mirjana, maltretirani su i mučeni a potom ubijeni i zapaljeni u svojoj porodičnoj kući. Među ubijenima su bili i starica Koviljka Žugić (70), starac Komljen Žugić i njegov sin Trifko. Spaljeno je 30 srpskih kuća i 40 pomoćnih zgrada i objekata, među kojima i osnovna škola.

13. avgusta 1992. napadnuto je srpsko selo Klještani, gde je ubijen veći broj srpskih civila a nisu bile pošteđene ni žene. Između ostalih, ubijeni su Radovan Klještan, njegova supruga Bogdana (57) kao i bračni par Vojin (56) i Grozda (62) Klještan. Žrtve su pre ubistva mučene i izložene neverovatnim oblicima torture. Od zadobijenih rana i povreda jako je bilo teško identifikovati sve ove nevine žrtve. Istovremeno je napadnuto i srpsko selo Šadići gde je ubijeno 15 civila srpske nacionalnosti. Bračni par Mićo i Pejka Mišić su masakrirani u svojoj porodičnoj kući a sa njima je tog dana svirepo ubijena i Pejkina majka Jovanka (1920).

10. septembra 1992. muslimanski ekstremisti su kod mesta Crni Vrh napali iz zasede kolonu od sedam civilnih teretnih i jedno civilno putničko motorno vozilo. Kolona se kretala iz Šekovića prema Zvorniku. Ubijeno je 11 civila. Duško Novičić (21) pogođen je sa više hitaca i preminuo je na licu mesta, dok je njegova supruga, koja je bila u osmom mesecu trudnoće pogođena sa tri metka. Ona je uspela da preživi, ali je beba od zadobijenih rana preminula. 


Nekoliko dana kasnije, muslimanski teroristi su izvršili napad na privredni objekat Bračan i svirepo ubili 7 rudara koji su vredno radili i obavljali svoj težak posao kako bi preživeli. 26. septembra 1992. muslimani iz Srebrenice i Cerske izvršili su napad na srpsko selo Rogosija i počinili stravičan masakr nad tamošnjim stanovništvom. Ubijeno je 29 civila srpske nacionalnosti  a metode ubistva viđene su još samo u doba Osmanlija. Deo izveštaja o zločinu glasi: "Neka tela su bila ugljenisana, na drugima su prsti bili odsečeni na desnoj ruci koju pravoslavci koriste kada se krste, neka su bila obrezana kao totalno poniženje, nekima su bile izvađene oči, po svima su bile rane od noža, glave su bile izudarane toliko da se nisu mogle prepoznati, ruke i noge polomljene i odsečene." 

U ataru srpskog sela Šadići Gornji (Srba 228, jugoslovena 2), opština Vlasenica, u zasedi 23. decembra 1992. presretnut kamion kojim je putovalo više civilnih lica i sa njima nekoliko pripadnika vojske Republike Srpske. Vozilo se nalazilo na srpskoj teritoriji i izvan zone neposrednih ratnih dejstava. Zasedu postavili pripadnici neke manje terorističko-diverzantske jedinice iz sastava Drugog korpusa oružanih snaga Armije BiH. Po izboru mesta za zasedu i neopaženom kretanju moglo se zaključiti da se radi o borcima regrutovanim iz okolnih muslimanskih sela najverovatnije sa područja Vlasenice, Cerske, Kladnja, Srebrenice... Ubijeno je 12 lica. 

Na Veliki petak, 16. aprila 1993. jake muslimanske snage su napale zaselak Trnovo i ubile 16 lica srpske nacionalnosti. Srpkinja Milanka Lukić (39) ubijena je na vrlo okrutan i svirep način i jako je bilo teško identifikovati je, budući da joj je lice bilo neprepoznatljivo od zadobijenih rana. 

U srpskom selu Jelačići (Srba 315, Jugoslovena 2) 14. januara 1994. na srpsku Novu godinu ujutro oko 7,30 časova počinjen je jedan od najsvirepijih zločina nad ženama, starcima i decom. Tom prilikom muslimanski teroristi su uz povike "Alahu Egber" napali ovo nebranjeno selo i ubili veliki broj meštana srpske nacionalnosti, uglavnom žena i staraca, koji su se zatekli u selu. Neki od njih ubijeni na veoma svirep i bestijalan način, što je utvrđeno kada je srpska strana nakon više od mesec dana razmenom došla do tela pokojnika 22. februara 1994. i obdukcije koja je izvršena pod rukovodstvom dr Zorana Stankovića. Najčešće povrede na žrtvama su bile: iskopane oči, odsečene uši, povađeni zubi, otkinuti nokti, a jedan od muškaraca bio je kastriran. Pohvatani meštani Jelačića oterani u Kladanj gde su bili zatvoreni, a neki u logorima i ubijeni. Sva imovina, posebno stoka i rezerve hrane stanovnika Jelačića opljačkani od napadača i brojnih "civila", u stvari članova porodica napadača i ostalih meštana susednih muslimanskih sela: njihovih žena, roditelja, dece. Ostatak imovine uništen i spaljen. Ubijeni su Petko  Božić, 1929; 2) Novica Erdelić, 1965; 3) Drago Erdelić, 1928; 4) Veselin  Erdelić, 1941; 5) Drago  Erdelić, 1944; 6) Božo Erdelić, 1910; 7) Radivoje  Erkić, 1953; 8) Grozda Erkić, 1932; 9) Ljubinka Erkić, 1927; 10) Nevenka  Erkić, 1914; 11) Radivoje  Milić, 1940; 12) Jovan  Milić, 1940; 13) Nedjeljko  Milić, 1967; 14) Kosta  Milić, 1955; 15) Miladin  Vuković, 1959; 16) Zora  Božić, 1949; 17) Miloš  Sejmenović, 1964.

U februaru 1994. muslimanski ekstremisti su na vrlo svirep način ubili brata i sestru Dragana (12) i Nadu (9) Brežančić, čije jedina krivica bila njihova srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovesti. To Bošnjaci nisu mogli oprostiti ovoj nevinoj deci. 

30. marta 1994. u ranim jutarnjim časovima napadnuto je srpsko selo Pelemiši. U ovom napadu su učestvovale lokalne oružane muslimanske formacije iz sastava Armije BiH (121. brdska brigada iz Kladnja, i dr.). Tom prilikom ubijeno više meštana srpske nacionalnosti i njihovih branilaca, a naselje opljačkano, spaljeno i razoreno. Posmrtne ostatke tri pokojnika srpska strana primila tek 23. oktobra 1995. Prilikom zaposedanja sela muslimani uništili, razorili i popalili 36 stambenih objekata, 10 vikendica, 34 štale, 39 pomoćnih objekata, 5 garaža... Pored ostalog, iz sela izvukli i opljačkali 5 traktora, 5 putničkih automobila, veliki broj poljoprivrednih priključnih uređaja, 820 svinja, 37 krava, veliki broj peradi... Preživeli meštani, deca, žene, bolesni i stari jedva uspeli da izbegnu u okolna srpska naselja susednih opština u Republici Srpskoj: Šekoviće, Vlasenicu, Zvornik...

Nakon samo mesec dana, na dan pravoslavnog Vaskrsa 1. maja 1994. posle podne oko 15 časova izvršen ponovni napad muslimana na ovo naselje. I ovog puta u napadu učestvovale iste muslimanske jedinice sa područja Kladnja i Stanova koje pripadaju oružanim formacijama Armije BiH. To je bio, od početka ratnih sukoba na ovom području, već treći pohod muslimana na ovo tradicionalno srpsko područje. I ako su mnogi meštani uspeli da se bezbedno povuku iz sela ipak je život izgubilo više lica srpske nacionalnosti. Pljačka i razaranje ostataka njihove imovine i objekata konačno je privedeno kraju. U to su se uverili i sami napadači.

Na svirp način su ubijeni srpski civili Milisav Žepinić 2) Ljubisav Stupar 3) Zoran Lainović 4) Ljubiša Radojčić, 1968; 5) Ruža  Radivojević, 1950; 6) Mira Krstić,1976; 7) Mara Milić, 1927.

19. maja 1994. muslimanski zločinci su nedaleko od Vlasenice, na vrlo svirep način lišili života Srpkinju Božicu Vlačić, staru 35 godina.

U blizini srpskog sela Rupovo Brdo ubijeno je pet civila srpske nacionalnosti. Žrtve stradale u zasedi koju su postavili muslimani na makadamskom putu između Rupova Brda i Kupusna 27. maja 1995. u 17,15 časova. Organizatori i učesnici zasede pripadnici 28. divizije Armije BiH pod komandom Nasera Orića sa sedištem u zaštičenoj i navodno demilitarizovanoj zoni Srebrenice. Iako su od sredine aprila 1993. bili pod posebnim nadzorom OUN muslimani su veoma često u manjim ili večim formacijama izlazili iz srebreničkog kraja i terorisali okolna srpska naselja i srpsko stanovništvo. Suprotno međunarodnim obavezama te terorističke aktivnosti nisu sprečavali vojnici UNPROFOR-a kanadskog, a potom ni holandskog bataljona. To se dogodilo i navedenog dana kada se pet srpskih civila drvoseča vračalo u starom kamionu marke Mercedes napunjenom drvima koja su iz šume prevozili za svoja domaćinstva. Pregledom spoljnih povreda tela konstatovano da su neke žrtve bile samo ranjene, a potom ubijene tupim predmetima i iskasapljene noževima.
Žrtve: 1) Ljubiša  Golić, 1946; 2) Milisav Petrović, 1948; 3) Branko Nikolić, 1950; 4) Miladin  Savić, 1957; 5) Miloš  Mišić, 1961. Radivoje Savić, 1957; 5) Miloš  Mišić, 1961.

4. jula 1995. muslimani iz Srebrenice su na vrlo svirep način ubili dečaka Ristu Kojića, starog 10 godina.  Istovremeno, napadnuto je srpsko selo Višnjica gde je masakrirano deset srpskih civila a više o 15 ih je ranjeno. Najstarija žrtva je bila starica Anđa Marić, stara 87 godina a seoski pastir Jefto je pronađen bez glave. 

Do danas niko nije procesuiran za stravične zločine nad srpskom decom i civilima. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...