Пређи на главни садржај

Nevladine organizacije u BiH ćutanjem dokazale da podržavaju zločine Nasera Orića i tzv. Armije BiH

Parastosom i polaganjem venaca kod centralnog spomenika u Skelanima obeleženo je sećanje na stradanje 69 stanovnika ovog kraja koje su 16. januara 1993. godine ubile jake muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića.






Vence su položili ministar rada i boračko-ivalidske zaštite RS Milenko Savanović, izaslanik predsednika RS Miladin Dragičević, predsednik SDS Vukota Govedarica, porodice poginulih boraca, te predstavnici nevladinih organizacija proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata.
Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su u zoru 16. januara 1993. godine srpska sela oko Skelana i upale u ovo mesto na obali Drine.
Muslimanske jedinice upale su u sela pre svanuća, ubijale i klale civile na spavanju u njihovim kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle, čime su nastavile etničko čišćenje u Podrinju, započeto još u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Studenac, Podravanje, Obadi, Gniona, Osredak, Vijogor, a onda i na bratunačka sela Bjelovac, Kravica, Fakovići, Zagoni, Magašići, Hranča...
Tog dana ubijeno je čak 65 stanovnika ovog kraja, a 43 njih su bili civili, među kojima i petoro dece.
Najmlađa žrtva bio je četvorogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su pobeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni snajperskim mecima. Aleksandar je ubijen na licu mesta a Radisav je teško ranjen i preminuo je nakon šest meseci teške borbe. Na kućnom pragu su masakrirani brat i sestra Mićo (15) i Mitra (18) Ristić a stradao je i Novica Vasić, koji je imao samo sedam godina. 
Ranjeno je 165 meštana, među kojima 12 dece. Od 30 zarobljenih, 14 nije preživelo mučenja u i torture srebreničkim kazamatima, a njih četvoro još se vode kao nestali.
Snajperski metak je zauvek prekinuo život Gordane Sekulić koja je izdahnula pred očima svoje dece. Ubijene su 24 žene i to u najvećem broju slučajeva hladnim oružjem. Starica Darinka Mitrović je masakrirana u svojoj kući, Rosa Neđić je zlostavljana, mučena a potom ubijena, Ivanka Ristić i Milanka Ristić su masakrirane na kućnom pragu, starica Darinka Kovačević je zaklana u svojoj kući...
Nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini koje se tobože zalažu za mir i pomirenje, juče su pokazale svoje pravo lice. Niko od predstavnika ovih NVO kojih ima oko stotinu u Bosni i Hercegovini, nije se udostojio da prisustvuje jučerašnjem obeležavanju zločina u Skelanima. Podsećamo da predstavnici svih ovih organizacija redovno i svake godine posećuju Prijedor, Srebrenicu i ostale gradove gde drže govore i realizuju manifestacije u čast muslimanskih žrtava. Oni takođe kroz stotine tekstova podsećaju i javljaju o ovim zločinima. Međutim, sve ove NVO su ostale prilično neme kada je reč o zločinima u Skelanima ili Gornjoj Jošanici gde su svirepo ubijena deca, žene, starice i civili od strane tzv. Armije BiH. Niti su se udostojili da posete ova stratišta niti da objave bilo kakav tekst kojim bi podsetili na ove stravične zločine i osudili one koji su to počinili.

Ovakvim ponašanjem i ćutanjem, NVO sektor u BiH je jasno pokazao da aktivno podržava zločine tzv. Armije BiH i da brane Nasera Orića i sve one koji su devedesetih činili zločine nad decom i civilima. Stoga nam je postalo sasvim jasno da sve manifestacije i aktivnosti koje NVO sektor organizuje u Prijedoru i Srebrenici ali i drugim mestima za jedini svoj cilj imaju širenje mržnje prema srpskom narodu i nametanje kolektivne krivice! Da nije tako, ove nevladine organizacije bi iste takve aktivnosti organizovale i za ubijenu srpsku decu i civile iz Skelana, Bratunca, Zvornika, Rogatice, Foče, Sanskog Mosta, Ilijaša, Trnova, Hadžića, Sarajeva i ostalih stratišta.

Kako je moguće da vi koji se zalažete za mir, jednakost i pomirenje u Bosni i Hercegovini prvi  širite mržnju i  diskriminaciju ?

Kako vas nije stid da razdvajate žrtve i ubijenu decu i jedne žrtve forsirate dok druge negirate i ponižavate?
Da li nam svojim ponašanjem želite pokazati da se mir i pomirenje mogu graditi samo tako što će Srbi priznati da su krivi za sve zločine dok će srpske žrtve biti ponižene i zaboravljene? Da li mir u BiH po vama podrazumeva da oprostimo zločine tzv. ABIH ?

Poručujemo vam da mira i pomirenja neće i ne treba nikada biti u BiH dok se ne pokaže jednaka  pažnja i jednak odnos prema srpskim žrtvama u Bosni i Hercegovini kao što se to čini sa bošnjačkim žrtvama. Sve  dok se javno ne osude zločinci koji su ubijali decu, žene i civile nema i neće biti  napretka u Bosni i Hercegovini. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...