14. aprila 1999. avioni NATO pakta su bombardovali područje Đakovice i tom prilikom usmrtili 72 civila albanske nacionalnosti, među kojima i šesnaestoro dece. Ranjeno je više od stotinu civila.
Nezapamćen zločin nad civilnim stanovništvom se dogodio 14. aprila 1999. u selima oko Đakovice. Toga dana avioni NATO pakta su u četiri navrata bombardovali kolonu albanskih izbeglica koja se spremala da napusti svoje domove kako bi se sakrili od vazdušnih napada. Nažalost, gospodari neba su bili brži. U svirepom napadu NATO agresora ubijena su 72 civila, među kojima čak šesnaestoro dece.
Najmlađa žrtva ovog masakra je bio trogodišnji dečak Drilon Tahiraj, a nastarija Muharem Šala koji je imao 83 godine. Najviše su stradala sela Meja i Bistažin a bombardovano je i uže područje grada Đakovice.
Đevdet Salihaj je poginuo zajedno sa svoje dve ćerke: šestogodišnjom Besmirom i petogodišnjom Blerinom. Sedmogodišnja devojčica Valjeta Isufi je poginula zajedno sa majkom Rukom.
Toga dana u selu Bistražin poginula je celokupna porodica Isufi. Ubijeni su glava kuće Beki (53), njegova supruga Nuša (49) i njihovo troje dece Flamur (21), Kujtim (18) i Lavdim (11).
Zoja Krasnići toga 14. aprila 1999. u selu Meja kod Đakovice izgubila je supruga Škeljzena (41) i troje dece Vloru (20), Sabriju (17) i Blenda (12).
Ali i Sabrija Salihaj toga dana izgubili su četvoro dece: Vlaznima (18), Nevriju (19), Miradiju (28) i Đevdeta (31).
Albanac Hadži Pajaziti izgubio je suprugu Raziju (47) i dve ćerke Violetu (17) i Vjoliku (19).
U napadu NATO agresora na Đakovicu, ranjeno je više desetina civila među kojima i veliki broj dece. Mnoga deca ostala su trajni invalidi: bez ruku, nogu, prstiju, vida....
Stravične slike ubijenih i ranjenih zgrozili su sav normalan svet. NATO je priznao da je bombardovao kolonu civila i naglasio da je reč o "slučajnoj grešci" i kolateralnoj šteti.
NATO agresor je za 78 dana ubio više od 2500 civila a među žrtvama je bilo i 126 dece. Od dejstva kasetnih bombi, preminulo je još oko 200 civila, pretežno Albanaca a gine se i danas. Ove žrtve svakako treba pridodati žrtvama NATO agresije.
Važno je istaći da je NATO agresor ubio 287 Albanaca na Kosovu a među žrtvama je bilo 81 dete. Nakon završetka bombardovanja od zaostalih bombi je stradalo još oko dve stotine albanskih civila i dece. Mnogim Albancima na Kosmetu i danas je teško da govore o zločinima svojih saveznika pa se stoga ove komemoracije održavaju u medijskoj tišini a žrtve su prepuštene zaboravu. NATO je nesumnjivo počinio najstrašnije zločine nad albanskim civilima, mada se ni brutalni zločini OVK nad albanskim stanovništvom ne mogu zanemariti.
NAPOMENA: Tekstove, fotografije i informacije sa ovog bloga mogu preuzimati svi kojima je stalo do istine. Svako slobodno može preuzimati objave sa ovog portala i postavljati ih na svoje sajtove i portale i svako se može predstavljati kao autor ovog teksta. Slobodno širite i delite ove objave jer jedini cilj ovog bloga je da istina dopre do što više ljudi i više čitanih i praćenih portala. Glavni cilj nam je da se naše nevine žrtve ne zaborave, da pamtimo njihova imena, likove i dela. Cilj nam je pre svega da naš narod sazna pravu istinu i sve bitne činjenice o odbrani otadžbine i stradanju srpskog naroda.
Nezapamćen zločin nad civilnim stanovništvom se dogodio 14. aprila 1999. u selima oko Đakovice. Toga dana avioni NATO pakta su u četiri navrata bombardovali kolonu albanskih izbeglica koja se spremala da napusti svoje domove kako bi se sakrili od vazdušnih napada. Nažalost, gospodari neba su bili brži. U svirepom napadu NATO agresora ubijena su 72 civila, među kojima čak šesnaestoro dece.
Najmlađa žrtva ovog masakra je bio trogodišnji dečak Drilon Tahiraj, a nastarija Muharem Šala koji je imao 83 godine. Najviše su stradala sela Meja i Bistažin a bombardovano je i uže područje grada Đakovice.
Đevdet Salihaj je poginuo zajedno sa svoje dve ćerke: šestogodišnjom Besmirom i petogodišnjom Blerinom. Sedmogodišnja devojčica Valjeta Isufi je poginula zajedno sa majkom Rukom.
Toga dana u selu Bistražin poginula je celokupna porodica Isufi. Ubijeni su glava kuće Beki (53), njegova supruga Nuša (49) i njihovo troje dece Flamur (21), Kujtim (18) i Lavdim (11).
Zoja Krasnići toga 14. aprila 1999. u selu Meja kod Đakovice izgubila je supruga Škeljzena (41) i troje dece Vloru (20), Sabriju (17) i Blenda (12).
Ali i Sabrija Salihaj toga dana izgubili su četvoro dece: Vlaznima (18), Nevriju (19), Miradiju (28) i Đevdeta (31).
Albanac Hadži Pajaziti izgubio je suprugu Raziju (47) i dve ćerke Violetu (17) i Vjoliku (19).
U napadu NATO agresora na Đakovicu, ranjeno je više desetina civila među kojima i veliki broj dece. Mnoga deca ostala su trajni invalidi: bez ruku, nogu, prstiju, vida....
Stravične slike ubijenih i ranjenih zgrozili su sav normalan svet. NATO je priznao da je bombardovao kolonu civila i naglasio da je reč o "slučajnoj grešci" i kolateralnoj šteti.
NATO agresor je za 78 dana ubio više od 2500 civila a među žrtvama je bilo i 126 dece. Od dejstva kasetnih bombi, preminulo je još oko 200 civila, pretežno Albanaca a gine se i danas. Ove žrtve svakako treba pridodati žrtvama NATO agresije.
Važno je istaći da je NATO agresor ubio 287 Albanaca na Kosovu a među žrtvama je bilo 81 dete. Nakon završetka bombardovanja od zaostalih bombi je stradalo još oko dve stotine albanskih civila i dece. Mnogim Albancima na Kosmetu i danas je teško da govore o zločinima svojih saveznika pa se stoga ove komemoracije održavaju u medijskoj tišini a žrtve su prepuštene zaboravu. NATO je nesumnjivo počinio najstrašnije zločine nad albanskim civilima, mada se ni brutalni zločini OVK nad albanskim stanovništvom ne mogu zanemariti.
NAPOMENA: Tekstove, fotografije i informacije sa ovog bloga mogu preuzimati svi kojima je stalo do istine. Svako slobodno može preuzimati objave sa ovog portala i postavljati ih na svoje sajtove i portale i svako se može predstavljati kao autor ovog teksta. Slobodno širite i delite ove objave jer jedini cilj ovog bloga je da istina dopre do što više ljudi i više čitanih i praćenih portala. Glavni cilj nam je da se naše nevine žrtve ne zaborave, da pamtimo njihova imena, likove i dela. Cilj nam je pre svega da naš narod sazna pravu istinu i sve bitne činjenice o odbrani otadžbine i stradanju srpskog naroda.

Коментари
Постави коментар