Пређи на главни садржај

SREBRENICA : Sećanje na muslimanski genocid nad Srbima 1943

Danas, na Duhovski ponedeljak u 11 sati, na spomen kosturnici u Srebrenici, služiće se parastos postradalima od ustaša u genocidu tokom Drugog Svetskog rata.




Odavanje počasti za više od 250 Srba koje su ubili muslimani integrisani u ustaške jedinice drugi i treći dan Trojčindana 1943. godine i obeležavanje 75 godine od pokolja srpskog stanovništva u Srebrenici i selu Zalazje biće organizovano danas 28. maja, drugog dana Trojčindana.

Na spomen-kosturnicu, u kojoj su, kako je napisano, zemni ostaci nekih žrtava, umesto komunističkih obeležja, tek pre dve godine postavljena je nadgrobna ploča na kojoj je navedeno da je 29. bojna natporučnika NDH Josipa Kurelca u svom nadiranju ka Drini počinila genocid nad srpskim narodom Srebrenice ubivši 2.262 srpska civila, među kojima 430 dece.

Prema zvaničnim podacima, u Srebrenici i na Zalazju samo 14. i 15. juna 1943. ubijeno je 228 Srba, među kojima i  80-oro dece.
Tačan broj nastradalih i sahranjenih u ovoj kosturnici nije nikada tačno utvrđen.

U Srebrenici su muslimani integrisani u ustaške jedinice, prema njihovim pisanim dokumentima, 14. juna 1943. godine, ubile više od 200 srpskih civila sa kojima je ubijena i jedna jevrejska porodica i jedan musliman koji je bio oženjen Srpkinjom ali i njihova deca.

Leševi su naknadno sakupljeni i bačeni u jamu na lokaciji sadašnje policijske stanice u ovom mestu, odakle je deo posmrtnih ostataka 1971. godine prenesen u sadašnju spomen-kosturnicu.
Nakon svirepog zločina počinjenog u Srebrenici, sledećeg dana, treći dan Trojčindana, ustaše su napravile pokolj i u srpskom, srebreničkom selu Zalazje, gde su ubili i poklali više desetina meštana.
Njihovi leševi su sahranjeni u spomen-kosturnicu u tom selu pored koje je još jedna spomen-kosturnica poginulim Srbima iz Zalazja i okoline koje su muslimanske snage pobile u posljednjem otadžbinskom ratu.
Ustaše su za ta dva kobna trojčindanska dana ubile više od 250 Srba u Srebrenici i Zalazju, a za te, kao i zločine počinjene nad Srbima u ovom mjestu u posljednjem ratu, niko nije odgovarao.


Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je Srni da su komunističke vlasti prikrivale istinu i precizno definisanje žrtava ovog zločina, iako je svima bilo poznato da su jedinice NDH-a monstruozno pobile srpske civile na njihovim ognjištima.
Nikolić kaže da se ustaški zločin u Srebrenici dogodio 14. juna 1943. godine, odnosno drugi dan Trojčindana, a u obližnjem selu Zalazje zločin je počinjen dan kasnije, 15. juna ili treći dan Trojica.
On ističe da je poznato da Trojčindan nije uvijek istog datuma, ali da se u Srebrenici “uobičajilo” da se pomen žrtvama ustaškog zločina obavlja na taj veliki pravoslavni praznik i ta se praksa nastavlja i ove godine, te će godišnjica stradanja biti obilježena sutra iako se zločin dogodio 14. i 15. juna.
Nikolić navodi da mu je o tim zločinima pričala komšinica Milena Jovanović koja je skrivena gledala šta ustaše rade, ali je, na sreću, preživjela jer je nisu otkrili. Ustaše su sve ostale mještane koje su stigli svirepo ubili.
“U Srebrenici su ustaše 14. juna 1943. godine, prema njihovim pisanim dokumentima, ubile više od 155 srpskih civila. Zajedno sa njima ubijena je i porodica jednog Jevreja stomatologa i porodica jednog muslimana - predsjednika suda u ovom mjestu, koji je bio oženjen Srpkinjom”, ispričao je Miloš Nikolić, čiji je djed Jovo sa snahom Vasilijom i petočlanom jevrejskom porodicom ubijen u kući u kojoj on sada živi.
Ubijena jevrejska porodica, prema Nikolićevim saznanjima, bila je u srodstvu sa književnikom Isakom Samokovlijom.
Nikolić ističe da je narednog dana u selu Zalazje ubijeno još 97 Srba, a prema nekim podacima 107, među kojima 45 članova porodice Rakić, 16 Maksimovića i 15 Dragičevića.
On navodi da je Francetićev legionar, ustaški satnik Josip Korelec zbog pogibije svog brata u borbama kod Srebrenice naredio da se izvrši odmazda i predvodio je masakriranje koje su ustaše, uz pomoć nekih domaćih pristalica, svirepo počinile nad srpskim civilima.
“Ubijali su sve Srbe koje su zatekli u kućama. Stradale su kompletne višečlane porodice Stevanović, Krstić i druge. Ubijeno je pet članova porodice pekara Ostoje Stevanovića, kao i 15 civila iz srebreničkog sela Brežani koji su se tog dana zatekli u Srebrenici. Među ubijenim nije bio nijedan vojnik, a civili su ubijani monstruozno na različite načine”, priča Nikolić.

Prema njegovim rečima, ploče sa imenima nastradalih nalazile su se u srebreničkoj crkvi, ali su u poslednjem ratu polupane i nestale jer su tako potomci srpskih ubica hteli da izbrišu istorijske činjenice i pamćenje o srpskom stradanju na ovom prostoru.
Nikolić naglašava da broj i imena svih stradalih 14. juna 1943. godine na ovom području nikada nisu tačno utvrđeni, jer to nije bio interes komunističkog sistema, ali se zna da je nakon Drugog svjetskog rata taj ustaški oficir osuđen u Zagrebu i kažnjen nekom simboličnom zatvorskom kaznom za zločin koji je počinio i ubrzo oslobođen.
“Tijela ubijenih su naknadno sakupljena i bila su bačena i djelimično zatrpana u jamu na lokaciji u blizini današnje policijske stanice odakle je prilikom izgradnje kolektora dio posmrtnih ostataka 1971. godine prenesen u ovu kosturnicu, a dio iz drugih jama nikada nije prenesen i dostojno sahranjen”, prisjeća se Nikolić.

Izvor: portal Despotovina

Potomci ustaša ali i ostali muslimani pod komandom ratnog zločinca Nasera Orića ponovili su od 1992. do 1995. genocid nad srpskim stanovništvom i ubili 3267 Srba, među kojima i 72 dece. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...