Пређи на главни садржај

RADA (19) JE BILA ĐAK GENERACIJE I PONOS BRATUNCA; UBILE SU JE HORDE NASERA ORIĆA NA KUĆNOM PRAGU

U četvrtak 5. jula navršava se 26 godina od nekažnjenog zločina nad srpskim civilima u Zagonima i Krnjićima kod Srebrenice. Zločinci pod komandom Nasera Orića počinili su stravične zločine ubijajući žene, decu i nemoćne starce




Meštani Bratunca ali i čitavog Podrinja nikada ne mogu zaboraviti tragični 5. jul 1992. Tog vrelog, letnjeg dana srebrenički muslimani pod komandom balkanskog kasapina Nasera Orića, ubili su 38 civila srpske nacionalnosti u selima Zagoni i Krnjići. Ova etnički čista srpska sela doživela su velika stradanja i tokom Drugog svetskog rata kada su lokalni muslimani integrisani u ustaške formacije poubijali veliki broj žena, dece i civila srpske nacionalnosti.


Iako smo mislili da je vreme fašizma daleko iza nas, komšije Bošnjaci su nas uverili u suprotno! Pola veka kasnije, ponovo su žrtve bili srpski civili a dželati srebrenički muslimani. Da stvar bude još tužnija u istrebljenju srpskog naroda učestvovali su upravo potomci ustaša koje su se već istakle u svirepim pokoljima.

Rada Gvozdenović, devojka raskošne lepote iz Zagona, tek što je završila srednju školu. Bila je đak generacije i ponos kako svojih roditelja, tako i čitavog Bratunca. Uzoran đak i vaspitana, kulturna devojka. Kao i sve njene vršnjakinje, tako je i Rada imala snove kojima je težila. Živela je sa braćom i roditeljima u selu Zagoni gde je provela svoje bezbrižno detinjstvo. Nažalost, njena mladost prerano je ugašena. Zveri u ljudskom obliku okrutno su oduzeli život ove prelepe devojke i to samo zato što je bila srpske nacionalnosti i zato što je ispovedala pravoslavnu veroispovest. Naoružani muslimanski vojnici predvođeni ratnim zločincem Naserom Orićem upale su tog julskog dana 1992. oko 15h u Zagone i počinili neviđen masakr. Na kućnom pragu ubijen je veliki broj žena, starica i dece. Među njima je bila i Rada. Hiljade želja je prekinuto u samo jednom trenu. Gotovo da nema čoveka kojem pažnju ne privuče nasmejani lik devetnaestogodišnje devojke koji "krasi" bratunačku spomen sobu ali i gradsko groblje.

Danas bi Rada imala  45 godina. Završila bi škole, stekla bi obrazovanje, stvorila bi sopstveni dom. Ostvarila bi se i u ulozi majke, uživala bi u zagrljaju najmilijih, imala bi svoju porodicu.....nažalost, umesto toga ova devojka već 26 godina počiva na bratunačkom groblju. Umesto svadbenog veselja i dečije igre, u kući Gvozdenovića već četvrt veka stanuje tuga i neverica.

Prema izjavama radine braće i roditelja, ova nedužna devojka je ubijena na najsvirepiji način tako što je masakrirana. Njeno lice je od zadobijenih rana bilo potpuno neprepoznatljivo tako da je i sam proces identifikacije prilično dugo trajao. Zveri u ljudskom obliku iživljavale su se bez milosti nad nemoćnima! Da stvar bude još gora ostali su potpuno nekažnjeni za svoja nedela.  

Porodice ubijenih srpskih civila i danas boli činjenica što za stravične masakre do danas niko nije odgovarao. Onaj koji je naređivao i lično učestvovao u mučenju i ubijanju žena, dece, staraca i zarobljenika danas se potpuno slobodno šeta Sarajevom i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Bošnjaci ga i danas dočekuju aplauzima i čestitkama hvaleći i veličajući njegove zločine nad civilima. Zar je herojski ubiti nenaoružanu devojku od 19 godina ili izmasakrirati staricu od 90 godina ? Zar je humano iživljavati se nad nemoćnima? Za svakog normalnog nije, ali za veliku većinu bošnjačkog naroda takva zlodela zaslužuju aplauze. 

U zločinu nad srpskim civilima u selu Zagoni prepoznati su sledeći zločinci: Muriz Muratović, Mujčin Muratović, Meho Orić, Špico (Nurije) Muratović, Zulfo Tursunović, Ramo Babajić, Ejub Golić, Ibrahim Mandžić, Šaćir Memišević, Zejneba Muratović


Nažalost, Sud i Tužilaštvo BiH ostali su potpuno nemi na ove stravične zločine. Slobodno se može reći da su oprostili i Naseru Oriću i svim njegovim saborcima počinjene zločine. Kao da žele poručiti kako je potpuno normalno i nekažnjivo ubijati srpsku nejač i civile. 

Tokom muslimanske agresije na Bratunac i Srebrenicu (1992-1995) ubijeno je 3267 građana srpske nacionalnosti, od čega 72 dece. 

Izvor: http://www.despotovina.info/obiljezeno-25-godina-od-ubistva-srba-iz-zagona-i-krnjica/
                 Milivoje Ivanišević - hronika našeg groblja



NAPOMENA: Tekstove, fotografije i informacije sa ovog bloga mogu preuzimati svi kojima je stalo do istine. Svako slobodno može preuzimati objave sa ovog portala i postavljati ih na svoje sajtove i portale i svako se može predstavljati kao autor ovog teksta. Slobodno širite i delite ove objave jer jedini cilj ovog bloga je da istina dopre do što više ljudi i više čitanih i praćenih portala. Glavni cilj nam je da se naše nevine žrtve ne zaborave, da pamtimo njihova imena, likove i dela. Cilj nam je pre svega da naš narod sazna pravu istinu i sve bitne činjenice o odbrani otadžbine i stradanju srpskog naroda.






























Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...