Пређи на главни садржај

NA DANAŠNJI DAN OVK ZLOČINCI UBILI PETOČLANU PORODICU HAJRA: ADELINA JE IMALA 9 A MIMOZA 14 GODINA!

U noći 20. avgusta 2001. godine, albanski ekstremisti - bivši borci OVK, izvršili su atentat na porodicu  Hamze Hajre u Glogovcu. Ubijeno je pet članova porodice Hajra, a preživela je samo jedna devojka. 




Srpska javnost gotovo da nije uopšte upoznata sa monstruoznim ubistvom petoro albanskih civila u Glogovcu pre tačno šesnaest godina! Naime, Albanac Hamza Hajra (50)  koji je bio policajac u MUP-u Republike Srbije svirepo je ubijen sa svojom suprugom Miradije (45), sinom Dževdetom (22) i dve ćerke Mimozom (14) i Adelinom (9). Masakr je uspela da preživi samo Hamzina ćerka Pranvera koja je tom prilikom ranjena. Oni su ubijeni od strane svojih albanskih sunarodnika a glavni motiv je bila činjenica da je ubijeni Hamza bio lojalan srpskim vlastima kao i činjenica da je branio srpske civile od brojnih napada albanskih terorista.

Osumnjičeni Bljerim Kičina je 2002. godine priznao ubistva i imenovao još četiri osumnjičena, ali je nekoliko dana kasnije povukao svoju izjavu.
Kičina i Burim Ramadani, Arsim Ramadani, Arben Kičina i Jeton Kičina – svi bivši pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koji su tokom sukoba devedesetih učestvovali u borbama protiv srpskih snaga bezbednosti i napadima na srpske civile – proglašeni su krivima za ubistva.
Burim Ramadani, Arsim Ramadani i Arben Kičina su osuđeni na 30 godina zatvora, Jeton Kičina na 16 godina, a Bljerim Kičina na 11 godina.
Žalba optuženih je odbijena, a čak je i Ustavni sud potvrdio da nije bilo kršenja procedure. Međutim, prošle godine ratni zločinac i predsednik takozvane države "Kosovo" pomilovao je i oslobodio sve ove ubice. 


O ubijenom Hamzi svi imaju samo reči hvale! Brojni Srbi koji su poznavali porodicu Hajra, istakli su u više navrata da je Hamza nebrojano puta pomagao svojim komšijama srpske nacionalnosti i pre rata, a kada su započeli teroristički napadi OVK, Hamza je odbio da obuče njihovu uniformu i tako navukao gnev albanskog stanovništva. Sa porodicom Hajra svi su se lepo slagali, njihova deca su bila izuzetno vaspitana i obrazovana. Imali su snove, želje, nadanja...nažalost, zločinci im nisu dozvolili da ih ostvare! Hamza je bio pravi heroj, pravedan, iskren i pošten čovek! Kao lojalan građanin Republike Srbije, nije se ustručavao da stane u zaštitu srpske nejači koja su bila izložena čestim  napadima albanskih terorista. Nakon juna 1999. porodica Hajra je ostala da živi na Kosovu ali su živeli izolovano od ostale zajednice. Bili su izloženi zajedljivim pogledima, ogovaranjima i čestim uvredama. Kosovskim Albancima je bilo neshvatljivo što Hamza nije obukao uniformu OVK i što nije uzeo oružje u ruke da ubija civile i svoje dojučerašnje komšije, kao što je velika većina Albanaca činila.
Porodica Hamza je ubijena uveče po povratku sa jedne svadbe. Ekstremisti su ih sačekali a potom izvršili napad vatrenim oružjem na njih. Teško je poverovati da ubice nisu imale milosti ni prema četrnaestogodišnjoj Mimozi i devetogodišnjoj Adelini koje su ubijene na najsvirepiji mogući način! Preživela Hamzina ćerka Pranvera spasila se pukim slučajem, tako što se zaklonila iza brata i majke koji su tom prilikom ubijeni.
Prema podacima MUP RS, na području Kosova i Metohije od strane OVK terorista je do 2000. godine, ubijeno više od 400 Albanaca. Procenjuje se da ih je nakon rata ubijeno još oko 120. Ubijani su redom svi i žene, i deca i starci....poražavajuća je činjenica da za 98% slučajeva niko od OVK terorista nije odgovarao. Tokom trajanja rata na Kosmetu, pripadnici OVK ubili su 129 dece srpske, romske i nealbanske nacionalnosti.














Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...