Sutra se navršava 26 godina od ubistva Minele Gladanac, devojčice srpske nacionalnosti, u selu Kramer kod Rogatice. Nju su na svirep i okrutan način ubili muslimanski vojnici koji se i danas slobodno šetaju širom Federacije ali i Republike Srpske
Stanovnici Rogatice nisu i nikada ne mogu zaboraviti krvavi avgust 1992. Svaki avgust u Gornjem Podrinju protekne bolno i teško jer su upravo tokom ovog meseca pre 26 godina počinjeni strašni i zverski zločini nad srpskim stanovništvom. Muslimanski ekstremisti ubijali su bez milosti decu, žene, mlade devojke i nemoćne starce sve od Višegrada, Rudog, Čajniča, preko Rogatice, Goražda pa sve do Foče. Na stotine srpskih sela i zaselaka sravnjeno je sa zemljom a više desetina pravoslavnih crkvi, grobova i kulturnih spomenika uništeno je i oskrnavljeno tokom muslimanske agresije. Svi ovi bezumni akti i varvatstva bili su neizostavne faze u sprovođenju genocida nad srpskim stanovništvom. Ekstremisti iz Gornjeg Podrinja na sve načine pokušavali su da nastave ustaške i nacističke zločine i holokaust koje su njihovi dedovi i preci započeli tokom Drugog svetskog rata.
Nakon krvavog pira u selu Bulozi 15. avgusta 1992. kada je masakrirano 19 srpskih civila, od čega četvoro maloletne dece, muslimanski vojnici nastavili su sa svojim monstruoznim zločinima. Tako je 18. avgusta iste godine napadnuto selo Kramer a svirepo je ubijena devojčica Minela Gladanac. Bilo joj je samo 16 godina. Iako su videli da se radi o maloleltnoj, svakako nenaoružanoj devojčici, muslimanski vojnici su otvorili vatru i prekinuli tako jedan mladi život. U trenu je ugašeno hiljade devojačkih snova a jedna mladost zauvek je prekinuta.
Iako nije ni znala šta znači rat, Minela je ubijena zbog svoje nacionalne pripadnosti i vere koju je ispovedala. Želela je samo da uživa u životu i detinjstvu....nije delila ljude po veri i naciji. Ubijena je jer je bila Srpkinja. To joj je bila sva krivica. Ovaj zločin su bez sumnje počinile Mineline komšije koje su sigurno poznavale i nju i njenu porodicu. Zločinci nikada nisu odgovarali za ovaj težak zločin a i danas se spokojno šetaju Republikom Srpskom, Federacijom i čitavim svetom, oslobođeni baš svake odgovornosti.
Za Minelu Gladanac gotovo niko u Bosni i Hercegovini ali i Srbiji ne zna, a u medijima se moglo čitati samo o Srebrenici i julu 1995. i poginulim muslimanskim vojnicima.
Moglo se čitati i o ubijenoj muslimanskoj deci u Ahmićima koje su ubili pripadnici HVO-a. Minela je bila njihova vršnjakinja, ni po čemu drugačija od ostale dece. Ali za njeno stradanje niko ne zna.
Kao što se ne zna ni za ime osmogodišnje Dragane Jeličić ubijene u Višegradu, sedmogodišnjeg Dražena Višnjića ubijenog u Gornjoj Jošanici ili tromesečnog Mladena Đurovića koji je ubijen prilikom napada alijinih zlikovaca na autobus kod mesta Kukavice u Rogatici. Ne zna se u javnosti ime niti jednog od čak osamdesetoro nevine dece ubijene u Gornjem Podrinju dok su se slobodno igrali u parkovima grada.
Ne samo da se ne zna se niti jedno ime nijednog drugog deteta, već se sudbinom više od 650 ubijene srpske dece tokom muslimanske agresije (1992-1995) nije ozbiljno pozabavila nijedna institucija vlade, niti jedan državni medij, niti jedan privatni medij, niti jedna nevladina organizacija, nijedna institucija koja se bavi žrtvama rata, doslovno – niko. Kako u Bosni i Hercegovini, tako ni u Srbiji.
Za ubistvo Minele Gladanac kao ni za stradanje 340 građana Rogatice do danas niko nije odgovarao. Svi zločini prošli su nekažnjeno kao da nam institucije u BiH žele poručiti kako ubistva Srba i iživljavanja nad civilima nisu kažnjiva! Kao da nam žele poručiti kako svako može ubiti srpsko dete jer za to i ovako neće odgovarati.
Samo devet dana nakon Minelinog ubistva, muslimanski vojnici su napali autobus sa srpskim izbeglicama kod mesta Kukavice i počinili težak masakr. Ubijeno je 28 civila, među kojima i troje dece dok je više od stotinu civila teško ranjeno.

Коментари
Постави коментар