Пређи на главни садржај

BOŠNJACI, ZAŠTO ŽRTVE STUPNOG DOLA VIŠE VREDE OD ŽRTAVA IZ GORNJE JOŠANICE?

Zločin u selu Gornja Jošanica po svim parametrima je sličan i istovetan sa zločinom koji je počinjen u Stupnom Dolu, nedaleko od Vareša. I u jednom i u drugom selu  su stradali civili, pretežno žene i deca. Ipak, za javnost u Bosni i Hercegovini Stupni Do je simbol agresije, etničkog čišćenja, razaranja pa čak i genocida. Sa druge strane, zločin u Gornjoj Jošanici za njih ne predstavlja čak ni obično kršenje ljudskih prava, a javnost u BiH se ponaša kao da se ovaj masakr nikada nije ni desio.





Stupni Do je naseljeno mesto u sastavu opštine Vareš. Prema popisu stanovništva iz 1991. ovde je živelo 255 duša, od čega je bilo 215 Bošnjaka, 35 Srba i troje ostalih. Ovo malo, siromašno selo postalo je poznato po stravičnom zločinu koji su počinili vojnici Hrvatskog vijeća odbrane 21. oktobra 1993. Hrvatske snage su u ranu zoru napale selo i ubile 38 bošnjačkih civila i vojnika.  U ovom strašnom zločinu prije 24 godine stradalo je 17 žena, troje dece i veliki broj staraca, a jedanaest osoba živo je zapaljeno. Najmlađa ubijena bila je dvogodišnja Sabina Likić, a najstariji 70-godišnji Salih Likić.  Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je 2006. zapovjednika HVO-a Ivicu Rajića na 12 godina zatvora zbog zločina i kršenja Ženevskih konvencija u Stupnom Dolu. Sud je izdao takvu kaznu jer je Rajić priznao krivnju i iskazao kajanje. Za zločin u Stupnom Dolu sudili se i hrvatskoj šestorki u Haškom Tribunalu za šta su svi proglašeni krivim i odgovornim. O ovom zločinu napisano je mnoštvo knjiga, snimnjen je veliki broj dokumentarnih filmova i emisija a slike užasa iz Stupnog Dola obišle su čitav svet. Žrtvama Stupnog Dola poklonili su se kako domaći tako i strani političari, umetnici, pisci kao i mnogobrojne druge javne ličnosti. Brojne nevladine organizacije, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, redovno obeležavaju i podsećaju na stradanje nevinih civila i dece u ovom mestu.




Gornja Jošanica je naseljeno mesto u sastavu opštine Foča. Prema popisu stanovništva iz 1991. ovde je živelo 327 duša, od čega su 167 bili Bošnjaci a 165 Srbi. Gornja Jošanica je za meštane Podrinja simbol jednog od najvećih stradanja srpskog naroda. Naime, na Nikoljdan 19. decembra 1992. muslimanski vojnici pod komandom Zaima Imamovića, izvršili su masakr nad nenaoružanim srpskim civilima. Za sat vremena svirepo je ubijeno 56 meštana, od čega 21 žena i troje dece. Najmlađa žrtva masakra u Jošanici je bila dvogodišnja Danka Tanović a nastarija žrtva je bio Rade Pljevaljčić koji je imao 90 godina. Žrtve su brutalno mučene i maltretirane, nekoliko žena i devojaka je silovano, masakrirano pa ubijeno. Od brutalnih tortura nisu bila pošteđena ni deca. Dvogodišnja Danka je mučena, zlostavljana i ubijena tako što su je udarali više puta kamenom u glavu. Na kraju je još i "overena" metkom kako slučajno ne bi preživela. Sedmogodišnji Dražen ubijen je u naručju svoga oca tako što su mu zločinci iz neposredne blizine pucali u glavu. Dva metra od njega pronađeno je i beživotno telo draženove desetogodišnje sestre Dragane Višnjić. Ubijena je na svirep način. I majka ove dece je streljana kod obližnje šume. Bošnjački vojnici su zarobili četiri devojke iz porodice Višnjić a potom iz vezali za drvo pa silovali i zlostavljali. Nakon toga, sve četiri su brutalno ubijene a dve devojke su pronađene sa odsečenim prstima i bez šake. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao iako su svedoci i danas živi, iako se krivci znaju, iako postoji mnoštvo dokaza....Do danas, nijedan Bošnjak nikada nije posetio spomen obeležje nevinim civilima i ubijenoj deci. Niko se nije izvinio za ovaj zločin ili pomogao da se počinioci privedu. Nijedna od mnogobrojnih nevladinih organizacija nikada nije organizovala bilo kakav skup ili tribinu na kojoj bi pozvali na odgovornost bošnjačke političare. Nije ih zanimalo. Za Bošnjake ovaj zločin uopšte se nije ni desio, žrtve su opravdane a zločinci su heroji.




Zločini u Stupnom Dolu i Gornjoj Jošanici su po gotovo svim kriterijumima istovetni i veoma slični. U oba sela su stradali nevini ljudi, žene, starci i deca. Ubijeni su na najstrašnije načine.
Kako je onda moguće da jedne žrtve vrede više od drugih ?

 Kako je moguće da ubijanje bošnjačke dece bude okarakterisano kao stravičan zločin a da se ubijanje srpske dece negira, minimizira i opravdava ? 

Zašto je po Bošnjacima, život dvogodišnje Danke Tanović bio manje vredan od života dvogodišnje Sabine Likić ?

I odnos nadležnih institucija pokazao je veliku diskriminaciju kada je reč o srpskim žrtvama. Za stravičan masakr u Stupnom Dolu zločinci su osuđeni na ukupno 27 godina robije dok za masakr u Gornjoj Jošanici i uprkos brojnim dokazima i izjavama svedoka još uvek niko nije odgovarao. Zašto brojne nevladine organizacije nikada nisu posetile Gornju Jošanicu i odale počast nevino stradalim civilima? Zašto brojni humanitarci i aktivisti nikada nisu našli za shodno da organizuju marš mira i pozovu na odgovornost one koji su činili i naređivali zločine ? 

Tačno je da ne postoji kolektivna krivica, ali postoji kolektivna odgovornost. Bošnjački narod mora shvatiti da su silovanje, mučenje i ubistva civila (a naročito dece) teška krivična dela za koje neko mora da odgovara. Ni u Bibliji, ni u Kuranu ne piše da je dozvoljeno ubijati, skrnaviti, silovati. To su monstruozni zločini a svi oni koji negiraju i opravdavaju ovaj masakr zapravo su saučesnici u tom krvavom piru. Zločin u Gornjoj Jošanici predstavlja zločin protiv čovečnosti, sa brojnim elementima genocida, i zaslužuje oštru osudu čitavog bošnjačkog naroda. Bošnjački političari, mediji, udruženja žrtava ali i obični ljudi moraju prestati da veličaju i slave ratne zločince i sve one koji su okrvavili ruke tokom poslednjeg rata. Ako žele graditi moderno i demokratsko društvo onda se moraju i odreći tekovina zločinačke politike Alije Izetbegovića i proći kroz katarzu. Jedino na taj način je moguće uspostaviti zajednički život, izgraditi poverenje među narodima i obnoviti versku i nacionalnu toleranciju.








Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...