Пређи на главни садржај

FAKOVIĆI 1992 : ORIĆ I NJEGOVI SABORCI ŽIVIMA VADILI OČI, KLALI ŽENE I STARCE;

U petak 5. oktobra navršava se tačno 26 godina od jednog od najstrašnijih zločina u Podrinju. Pripadnici 28. divizije tzv. "Armije BiH" predvođeni Naserom Orićem, masakrirali su 25 žena i staraca a teško ranili više desetina meštana srpske nacionalnosti. 





Prema popisu iz 1991. u Fakovićima, malom podrinjskom mestu u opštini Bratunac, više od 98% stanovništva činili su Srbi. Okolna sela Boljevići, Radijevići, Divovići oduvek su bila naseljena samo Srbima.  Fakovići su posebno tešku sudbinu doživeli tokom Drugog svetskog rata kada su muslimani integrisani u ustaške jedinice tokom 1942- razorili ovo selo a pobili više od stotinu srpskih civila. Zverski su ubijane i žene, i starci kao i tridesetoro dece.

Samo pola veka kasnije, potomci ustaških zločinaca na čelu sa Naserom Orićem ponovo su Fakoviće zavili u crno. Tokom trajanja muslimanske agresije (1992-1995) zverski je ubijeno 70 meštana ovog malog podrinjskog mesta, od čega je njih 25-oro stradalo 5. oktobra 1992.

U zoru 5. oktobra 1992. muslimanski zlikovci su napali selo Gornji Magašići i tom prilikom ubili devojčicu Zoricu Božić, staru samo 12 godina. Agresori su nakon toga oko 12 sati izvršili strahovit napad na čista srpska sela Fakoviće i Boljeviće i tom prilikom zverski ubili 25 meštana.  Među žrtvama je bilo deset žena a najstarija žrtva je bio teško pokretni Danilo Đurić (83) koji je masakriran na kućnom pragu. Jedna od prvih žrtava bio je starac Uroš Jovanović (rođ. 1921) kojeg su zlikovci zarobili a potom se iživljavali nad njim na najstrašnije načine. Tukli su ga neprestano i teško mu oštetili bubrege. Od zadobijenih povreda Uroš je preminuo u Bratunačkoj bolnici. Uroš je bio bolješljiv i slabo pokretan čovek.

Uz povike "Allahu ekber" i "Koljite žene i decu", muslimanski ekstremisti su započeli svoj krvavi pir. U napadu na Fakoviće učestvovale su prve komšije koje su pokazivale koje kuće treba opljačkati i koga treba ubiti. Na hiljade muslimanskih vojnika iz Srebrenice došlo je u mirna, nebranjena srpska sela samo sa jednim ciljem: da pobiju, siluju i razore! Osim  vojnika, u napadu na Fakoviće učestvovao je i veliki broj muslimanskih žena i maloletnika. Krvolok Naser Orić naredio je da se selo do temelja spali i da "ne sme ostati ni ptica na grani". Sa njim je tog  dana  bio i Zulfo Tursunović koji je jahao belog konja i lično učestvovao u zločinima. 

Na kućnom pragu zverski su ubijeni supružnici Vladan Vasić (63) i Stanija Vasić (62). Ovi nedužni ljudi su strahovito mučeni i zlostavljani a potom masakrirani hladnim oružjem. O stepenu povreda govori i činjenica da je sam proces identifikacije trajao satima. Starac Zarija Ristić (65) pokušao je da pobegne ali su ga muslimanski vojnici sustigli, mučili pa zverski ubili. Starac Radovan Đukić (rođ. 1922) preklan je sekirom na kućnom pragu. U napadu na Fakoviće masakrirane su Srpkinje Desanka Božić (69), Olga Marković (57) i Slavka Marković (62). Sve tri su pre smrti mučene i zlostavljane. Na svom kućnom pragu masakriran je i starac Milovan Nikolić (70). U svojoj porodičnoj kući zverski su ubijeni civili Petko Nikolić (38) i njegova supruga Ćuba Nikolić (35).  




Orić, Tursunović i ostali zlikovci uz pratnju muslimanskih civila, masakrirali su i starice Petru Prodanović (65), Stojku Stjepanović (70) i Milju Despotović (67).  


Na veliki pravoslavni praznik Svetog Stefana, u napadu muslimanskih hordi živote su izgubili Vida Božić (73), Žarko Božić (19), Obrenija Vasić (34), Draginja Mitrović, Zoran Ristić (41) i Rajko Đukić (33). 



Prema izjavi Stojana Đokića koja je zapisana u knjizi "Hronika našeg groblja" a čiji je autor naš istaknuti istoričar Milovoje Ivanišević, zločine su činile i muslimanske žene i maloletnici koji su bili posebno okrutni. Uz muslimanske vojnike su bila čak i deca koja su pljačkala i krala imovinu. Stojan Đokić, inače očevidac krvavog pira i preživela žrtva muslimanskog genocida, ispričao je i  da su nesretnom Sretenu Đokiću (55) Orićevi zlikovci odskeli glavu, dok su njegovom sinu Svetozaru  Đokiću živom izvadili oči, odsekli mu ruke i noge a potom ga kastrirali. Nesrećni mladić je umro u najtežim mukama! U svojoj kući okrutno je ubijen Milovan Đokić (rođ. 1936), dok je njegova supruga tom prilikom ranjena. 




Gotovo sve kuće i društveni objekti su spaljeni i porušeni. Crkva svetog apostola Tome i parohijski dom su demolirani, oskrnavljeni i potpuno uništeni. Pravoslavne ikone su tom prilikom teško oštećene. Devastirano je i pravoslavno groblje, mnogi grobovi su prekopani a spomenici oskrnavljeni. Porušen je i spomenik žrtvama iz Drugog svetskog rata. 

O zločinu u Fakovićima, Naser Orić je pričao javno i u filmu "Daleko je Tuzla" kao i u brojnim drugim informativnim emisijama gde je sa osmehom na licu opisivao "svoju avanturu" u ovom podrinjskom selu. Govorio je kako su muslimanski civili išli u Fakoviće da pljačkaju i kradu ali nije spomenuo kako su se on i njegovi saborci iživljavali nad ženama i starcima srpske nacionalnosti. 

Za masakr u Fakovićima do danas niko nije odgovarao. Veliki broj muslimanskih zločinaca koji su učestvovali u napadu na Fakoviće sahranjen je u Memorijalnom centru u Potočarima. 

Izvor:  Večernje Novosti - "Živom vadili oči"
                   http://srebrenica-project.org/2017/12/27/%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%BE%D1%80%D0%B5%D0%BD%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D1%81%D0%B5%D0%BB%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%B5%D0%B1%D1%80%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0-1992-1995/

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...