Пређи на главни садржај

Bjelovac 1992 : Unuka (18) i baka (87) masakrirane na kućnom pragu

Sutra se navršava 26 godina od stravičnog zločina srebreničkih muslimana u selu Bjelovac, nedaleko od Bratunca. Tada je samo u jednom danu masakrirano 68 civila srpske nacionalnosti. Najmlađa žrtva je imala 15 a najstarija 90 godina.




U ranu zoru 14. decembra 1992. jake muslimanske snage iz Srebrenice napale su srpsko selo Bjelovac i okolne zaseoke Loznička Rijeka, Brana Bačići, Sikirić. Na svirep način je ubijeno 68 meštana, među kojima je bilo žena i dece. Retki koji su uspeli da prežive i danas neumorno svedoče o zločinima srebreničkih muslimana koje je predvodio ratni komandant Naser Orić koji je čak i lično učestvovao u ovom pokolju. Predsednica Udruženja nestalih i ubijenih opštine Bratunac, Radojka Filipović koja redovno organizuje komemoracije za srpske žrtve, i sama je tokom ovog napada izgubila supruga, svekra i još mnogo rođaka. Jedna od tragičnih priča iz Bjelovca svakako jeste ispovest Milene Jovanović. Njoj su tog dana u Bjelovcu ubijene ćerka Radenka i svekrva Zlata.


Radenka je imala samo osamnaest godina, kada su srebrenički muslimani na okrutan način ugasili njen mladi život. Imala je mnogo snova i želja koje nameravala da ostvari...bila je jedna veoma lepa i vesela devojka, izuzetno vaspitana i pametna. Bila je uzoran đak ali i vredna domaćica. Često je razmišljala o budućnosti. Imala je mnogo planova i ciljeva kojima je težila...nažalost, ove mladalačke snove prekinule su krvoločne horde Nasera Orića. Nisu joj dozvolili da sanja, da mašta i da se raduje svim tajnama koje život nosi. Nisu joj dozvoli da se zaposli, da zasnuje porodicu, da se ostvari kao supruga i majka...

Prema rečima Milene Jovanović, njena ćerka Radenka je nešto pre tog tragičnog decembra proslavila svoj 18-ti rođendan. Dobila je mnoštvo poklona a slavlju je prisustvovao veliki broj njenih prijatelja. Takav je bio svaki Radenkin rođendan. Međutim, Radenka je saopštila majci da obzirom da je postala punoletna, ovo će biti njen poslednji rođendan koji će slaviti na ovakav način, uz feštu i brojne zvanice. Nažalost, sudbina je učinila da baš tako i bude...to je bio poslednji Radenkin rođendan.

U intervju za Večernje Novosti, Milena Jovanović je ispričala detalje stravičnog zločina u Bjelovcu.

 - "U noći pre nego što ćemo se zauvek rastati, dugo smo sedele.Čekala sam supruga Milisava i sina Radivoja da sutradan uveče stignu iz Austrije, tamo su radili. Da su stigli dan ranije?! Eto, sudbina ih je poštedela... A, Radenka spremila kolače, zavila sarmu, bila je vesela. Pre nekoliko dana položila vozački ispit. Otac i brat su želeli da je nagrade novim kolima. Ma, bila je dete za primer. Završila školu na vreme, imala je snove, svoju mladost...

Decembar, 14. dan po redu, godina 1992. Rano jutro, gotovo još neprobuđeno. Srpski Bjelovac uz Drinu probudili su pucnji s brda i povici "Alahu Egber". Bilo je oko šest sati. I bilo je užasno hladno. Narod je počeo masovno da beži, ostavljajući za sobom svoje kuće, svoja ognjišta...jedino su želeli da spasu žive glave... 





 "Ja nisam htela da bežim bez Radenke. A ona me gura i viče  "Idi, majko, spasavaj se, ja ću Drinu lako da preplivam. Idi, ne muči me". Ona drži mene, ja nju. Grlimo se. Onda sam krenula nizbrdo.U podnožju, gotovo na obali reke, padali su ljudi u zbegu. A tu, gde su padali... odatle se vide njihove kuće. Meci su pogodili i mene. Jedan u glavu, drugi u rame, treći u nogu. Pala sam. Krilo puno krvi.

Oko mene sve što je bilo živo, u trenu je bilo mrtvo.  Pamtim poslednje reči rođaka i komšija: "Sine, gotovo je sa mnom", "Roditelji moji, gde ste, da li ste živi?", "Brate, možeš li ikako preživeti... " A odozdo muslimanski vojnici navaljuju, dozivaju jedan drugog, poimence. Viču: "Evo i Orića! Srbi, Drina će vam biti Jasenovac"... Eto tako su vikali."
Čitav dan Milena Jovanović, teško ranjena, izdržala je na ciči zimi gotovo nepomična. A, činilo joj se da će svakog trenutka njen život biti završen. U sumrak, kada su se Orićevi vojnici povukli, stigla je pomoć preko Drine. Ranjene su izvlačili, mrtve sakupljali, Milena je stigla u lozničku bolnicu, onesvešćena. Ovde su je vratili u život.
- Ne znam koji je dan bio po redu od te moje nesreće - kaže Milena. - Medicinska sestra mi daje dve injekcije. Kaže mi: "Izdrži, budi jaka". Ubrzo, na vratima vidim sina i supruga. Jauknem: "A gde je Radenka?" Oni ćute. Ćute. Ja opet jauknem. I kao da sad, evo sad čujem: "Ubili su je i danas smo je sahranili". Uspela sam da kažem: "I svadbu ste joj obavili". Tada sam se izgubila. 
Muslimanski zločinci su brzo sustigli Radenku, mučili je, zlostavljali i na kraju masakrirali....njeno beživotno telo bilo je potpuno masakrirano i neprepoznatljivo od rana koje su joj Orićevi vojnici zadali. 
Toga dana je ubijena i Radenkina baka Zlata Jovanović, stara 87 godina. Starica je bila sama i nezaštićena u svojoj porodičnoj kući kada su srebrenički muslimani upali u njen dom. Ispunjeni bolesnom i neopisivom mržnjom, na neopisiv i razumu nejasan način, zločinci su masakrirali ovu staru baku. I njeno lice je bilo potpuno neprepoznatljivo od zadobijenih rana i povreda. Istog dana ubijen je takođe i Zlatin sin, a Radenkin stric Milan.  

Jedina krivica ovih nevinih žena bila je njihova nacionalna pripadnost. To im komšije Bošnjaci nisu mogli nikada oprostiti!



Naš istaknuti istoričar Milivoje Ivanišević, u svojoj knjizi "Hronika našeg groblja", objavio je niz izjava srpskih civila koji su imali tu sreću da prežive stravične muslimanske pokolje. Kroz ove izjave oni su opisivali muslimanske zločine ali i imena zločinaca koji su ubijali, pljačkali i učestvovali u ovom napadu.
Na osnovu tih izjava, objavljujemo imena zločinaca iz Bjelovca:
1. Naser Orić, Srebrenica
2. Kokan (sin Edhema iz sela Pirići), radio u rudniku Sase
3. Rifat Daubašić, iz Brezovice, kasnije se doselio u Bjelovac
4. Hasan Daubašić (Rifetov sin), iz Bjelovca
5. Alija Ibrić "Kurta" iz Pirića
6. Mirsad Malagić iz Lozničke Rijeke
7. Hajrudin Malagić iz Lozničke Rijeke
8. Medo Malagić iz Lozničke Rijeke
9. Hajrudin Begzadić (sin Hakije iz Pirića)
10. Muriz Sinanović (sin Rahmana)
11. Resid Sinanović (sin Rahmana)
12. Sead Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
13. Nedžad Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
14. Dževad Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
15. sinovi Adhema Hasanovića iz Pirića
16. Bahrudin Bjelac
17.  Rifet Salihović
18. Elma Kiverić, učiteljica iz Bjelovca
19. Senada Sinanović, supruga Rešida Sinanović koja je pucala po narodu
20. ćerka Ibrahima iz Podložnika
21. Bajro "Miš" iz Voljevice
22. Edo sa Osmaca (SO Srebrenica) koji se doselio u Sikiric
23. Meho iz Bajrića i njegove dve kćeri
24. Mirsad sa Osmača
25. Midhat Salihović
26. Mulija Zukić, muslimanka iz Lozničke Rijeke



Izvor: Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...