Sutra se navršava tačno 25 godina od stravičnog zločina pripadnika tzv. Armije BiH u selu Jelačići. Tada je zverski ubijeno 22 meštana - mahom žena i staraca srpske nacionalnosti a zlikovci do danas nisu procesuirani
Meštani Vlasenice i Kladnja nikada ne mogu zaboraviti tragični 14. januar 1994. jer upravo tog dana je veliki broj srpskih porodica zavijen u crno. Ovaj datum je krvavim slovima upisan u istoriju Republike Srpske i čitavog srpskog naroda. Naoružane horde muslimanskih ekstremista - pripadnika tzv. Armije BiH regrutovanih sa područja Kladnja i Vlasenice, upali su u rano jutro, oko 7:30 sati, u čisto srpsko selo Jelačići i počinili težak zločin. U napadu na Jelačiće su preklana 22 civila, mahom žena i staraca.
Najstarija žrtva zločina je bio gotovo nepokretni Božo Erdelić, star 85 godina. Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da je zločin počinjen na srpsku Novu godinu, datum koji ima veliki značaj među Srbima i Pravoslavcima. U masakru su osim prvih komšija učestvovali i brojni muslimanski vojnici iz prilično udaljene Srebrenice, koja je godinu dana ranije proglašena zaštićenom, demilitarizovanom zonom. Ipak, to nije sprečilo Orićeve krvnike da pređu silne kilometre i napadaju srpska sela i zaseoke.
Žrtve su ubijene na vrlo svirep i bestijalan način. Obdukcija kojom je rukovodio istaknuti patolog dr Zoran Stanković, pokazala je da su sve žrtve zverski mučene, zlostavljane pa masakrirane. Žrtvama su bile iskopane oči, odsečene uši, povađeni zubi, otkinuti nokti, a jedan meštanin je čak i kastriran. Sva imovina pobijenih srpskih civila je opljačkana i uništena a u tome su se naročito istakli muslimanski naoružani civili - žene i maloletnici.
Za ovaj masakr do danas niko nije odgovarao.
Žrtve muslimanskog masara u selu Jelačići:
Petko (Todor) Božić, 1929;
Novica (Jovan) Erdelić, 1965;
Drago (Božo) Erdelić, 1928;
Veselin (Gavro) Erdelić, 1941;
Drago (Ðuro) Erdelić, 1944;
Božo (Savo) Erdelić, 1910;
Radivoje (Miloš) Erkić, 1953;
Grozda Erkić, 1932;
Ljubinka Erkić, 1927;
Nevenka (Obren) Erkić, 1914;
Radivoje (Desimir) Milić, 1940;
Jovan (Kosta) Milić, 1940;
Nedjeljko (Miladin) Milić, 1967;
Kosta (Ratko) Milić, 1955;
Miladin (Vladeta) Vuković, 1959;
Zora (Sretko) Božić, 1949;
Miloš (Blaško) Sejmenović, 1964.
Meštani Vlasenice i Kladnja nikada ne mogu zaboraviti tragični 14. januar 1994. jer upravo tog dana je veliki broj srpskih porodica zavijen u crno. Ovaj datum je krvavim slovima upisan u istoriju Republike Srpske i čitavog srpskog naroda. Naoružane horde muslimanskih ekstremista - pripadnika tzv. Armije BiH regrutovanih sa područja Kladnja i Vlasenice, upali su u rano jutro, oko 7:30 sati, u čisto srpsko selo Jelačići i počinili težak zločin. U napadu na Jelačiće su preklana 22 civila, mahom žena i staraca.
Najstarija žrtva zločina je bio gotovo nepokretni Božo Erdelić, star 85 godina. Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da je zločin počinjen na srpsku Novu godinu, datum koji ima veliki značaj među Srbima i Pravoslavcima. U masakru su osim prvih komšija učestvovali i brojni muslimanski vojnici iz prilično udaljene Srebrenice, koja je godinu dana ranije proglašena zaštićenom, demilitarizovanom zonom. Ipak, to nije sprečilo Orićeve krvnike da pređu silne kilometre i napadaju srpska sela i zaseoke.
Žrtve su ubijene na vrlo svirep i bestijalan način. Obdukcija kojom je rukovodio istaknuti patolog dr Zoran Stanković, pokazala je da su sve žrtve zverski mučene, zlostavljane pa masakrirane. Žrtvama su bile iskopane oči, odsečene uši, povađeni zubi, otkinuti nokti, a jedan meštanin je čak i kastriran. Sva imovina pobijenih srpskih civila je opljačkana i uništena a u tome su se naročito istakli muslimanski naoružani civili - žene i maloletnici.
Za ovaj masakr do danas niko nije odgovarao.
Žrtve muslimanskog masara u selu Jelačići:
Petko (Todor) Božić, 1929;
Novica (Jovan) Erdelić, 1965;
Drago (Božo) Erdelić, 1928;
Veselin (Gavro) Erdelić, 1941;
Drago (Ðuro) Erdelić, 1944;
Božo (Savo) Erdelić, 1910;
Radivoje (Miloš) Erkić, 1953;
Grozda Erkić, 1932;
Ljubinka Erkić, 1927;
Nevenka (Obren) Erkić, 1914;
Radivoje (Desimir) Milić, 1940;
Jovan (Kosta) Milić, 1940;
Nedjeljko (Miladin) Milić, 1967;
Kosta (Ratko) Milić, 1955;
Miladin (Vladeta) Vuković, 1959;
Zora (Sretko) Božić, 1949;
Miloš (Blaško) Sejmenović, 1964.

Коментари
Постави коментар