LJUBINKA GAJIĆ IZ KRAVICE: "UBILI SU MI SUPRUGA I ČETVOROGODIŠNJE DETE, ZAR NAŠA DECA MANJE VREDE? "

U Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas će biti služen parastos za 158 Srba iz ovog mesta i susednih zaselaka stradalih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su njih 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice na Božić, 7. januara 1993. godine.

Program obeležavanja 27 godina od velikog stradanja Srba počeće u 11.00 časova kada će uz spomen-krst u Kravici biti položeno cveće i odata počast za 3.267 poginulih srpskih civila i boraca iz srednjeg Podrinja i Birča.

Etničko čišćenje Srba započeto u aprilu 1992. godine i uništavanje svega što je srpsko, muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su tokom cele 1992. i početkom 1993. godine.

Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca, Orićeve snage su svoj ratni pohod nastavile 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upale u Kravicu i ubile 49 Srba, ranile 80 srpskih civila i vojnika, a sedam ih je nestalo, od kojih pet još nije pronađeno. Među nestalima su i dve žene koje još nisu pronađene.

Ljubinka Gajić i ovaj Božić dočekaće sa suzama u očima. Pre nekoliko meseci, pred kamerama RTRS-a ova hrabra i čestita žena je ispričala svoju tragičnu priču.

"Ubili su mi djete od nepunih pet godina. Bio je u kuhinji kada je na balkon pala granata. Svake godine ista priča.  Niko nije odgovarao. Niko se na to ne osvrće. Zar naša djeca manje vrijede od bošnjačke ? " - upitala je vidno potresena žena. Srebrenički muslimani ubili su Ljubinkinog sina Vladimira početkom 1993. godine. Bilo mu je 4 ipo godine. Samo mesec dana ranije srebrenički muslimani su na vrlo svirep način ubili Ljubinkinog supruga Stanka. Ona je bila primorana sa sinom Vladimirom i ostatkom svoje porodice da napusti rodnu Kravicu i prebegne u Bratunac. Međutim, zločinci im ni tamo nisu dali mira. Od granate ispaljene iz Srebrenice ubijen je mali Vladimir. Stradao je samo zbog svoje nacionalnosti. 

Život u izbeglištvu bio je težak i teško podnošljiv. Kravica je do temelja spaljena, mnogi meštani su zverski pobijeni a ogromna oštećenja je doživela i pravoslavna crkva. Gajići su oduvek živeli lepo i skladno u Kravici, negovali su dobre odnose sa svima i nikada ljude nisu delili po veri i naciji. Štaviše, Stanko i Ljubinka su uvek bili tu za svoje komšije muslimane / Bošnjake i pomagali im kada je to bilo neophodno. Niko se nije nadao da će tog Božića 1993. muslimani napasti svoje dojučerašnje komšije i poubijati sve što se kretalo, uključujući čak i životinje. Za masakr u selu Kravica još uvek niko nije odgovarao, Sud BiH odbija da podigne optužnicu protiv direktnih počinilaca i njihovih naredbodavaca jer bi to moglo narušiti postojeći srebrenički mit. U napadu na Kravicu učestovovale su i mnoge muslimanske žene, maloletnici i deca koji su osim pljačkanja i skrnavljenja kuća, crkve i grobova imali aktivno učešće i u zlostavljanju i mučenju srpskih civila. Neki od napadača na Kravicu sahranjeni su u Potočarima kao "nevine žrtve genocida". Porodice žrtava su nažalost i danas prinuđene da širom Bratunca, Srebrenice, Podrinja i čitave Bosne i Hercegovine skoro svakodnevno sreću svoje dželate koji se šetaju kao slobodni građani.

Monstrumi koji su ove zločine počinili slobodno se šetaju Podrinjem, Bratuncem, Srebrenicom, Federacijom i čitavim svetom, oslobođeni baš svake odgovornosti za počinjena nedela. Porodice žrtava dužne su svakodnevno da susreću svoje dželate koje Sud BiH odbija da procesuira jer po njima ubijanje srpske dece, žena i civila, čini se nije kažnjivo.

Toga dana kada je trebalo da Srbi obeleže najradosniji praznik – rođenje Isusa Hrista, celo selo je zavijeno u crno. Selo je opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbegavši sigurnu smrt. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dete.Tokom muslimanske agresije (1992-1995) na području srebreničke regije je ubijeno 3267 građana srpske nacionalnosti, od čega 72 dece.