Пређи на главни садржај

PRIZREN : 19 GODINA OD UBISTVA BOŠNJAČKE PORODICE SKENDERI

U noći između 10. i 11. januara 2000. godine u Kosmajskoj ulici u naselju Tusus u Prizrenu naoružani albanski ekstremisti su svirepo ubili četiri člana bošnjačke porodice Skenderi.


Žrtve zločina: Sezair, njegova majka Đula i ćerka Ardiana.
Photo: Kosovski Avaz

Albanski ekstremisti, borci bivše tzv. Oslobodilačke Vojske Kosova, su u noći između 10. i 11. januara 2000. upali u kuću Sezaira Skenderija i na najmonstruozniji način lišili života Sezaira (50), suprugu Anifu (48), dvadestogodišnju kćerku Ardijanu i majku Đulju (72), navodi Vikipedija.


 "Pola sata nakon ponoći komšije su čule rafalnu i pojedinačnu paljbu, vjerovatno su ubice u namjeri da zaplaše žitelje ovog naselja kako bi neometano i bez svjedoka izvršile svoje gnusne namjere. Čuvši pucnjavu, žitelji ovog naselja su se uplašili i pozatvarali u svojim domovima. Nisu mogli ni telefonom da obavijeste UNMIK policiju o pucnjavi, jer su ubice pomračenih umova sračunato presjekli telefonske kablove, i to na dva mjesta. Rano ujutro komšije su našli masakrirana tijela porodice Skenderi. Osim tijela djevojke Ardijane, koje je nađeno u avliji, tijela ostalih članova porodice nađena su u krevetima. Bošnjaci ovih prostora su, nakon tragične vijesti o svirepom ubistvu bošnjačke porodice, izrazili gnušanje i zgražavanje nad ovim zločinačkim aktom. U znak protesta učenici i nastavnici u nastavi na bosanskom jeziku obustavili su nastavu”, preneo je ovu tragičnu vest nezavisni bošnjački nedeljnik "Kosovski Avaz" 12. januara 2000. godine.

Na sahrani koja je obavljena 15. januara bilo je prisutno, po proceni novinara ovog nedeljnika, oko 15 hiljada Bošnjaka iz svih krajeva Kosova.  Počinioci ovog najstrašnijeg zločina nad bošnjačkom zajednicom na Kosovu i posle 18 godina nisu pronađeni.

U junu i julu 1999. albanski ekstremisti su u Prizrenu masakrirali preko 140 srpskih i nealbanskih civila, među kojima i devetnaest Bošnjaka. U Prizrenu je nakon tog pogroma 1999. ostalo svega desetak Srba, mahom starijih ljudi. 

Neposredno pre ubistva porodice Skenderi, albanski odmetnici su u Prizrenu ubili civile Tomislava Jovanovića (44) i Ljubomira Vrcelja (40). Porodice ubijenih i nestalih naročito boli činjenica što za monstruozna ubistva njihovih najmilijih niko od vojnog i političkog vrha kosovskih Albanaca nije odgovarao. 

U Prizrenu je tokom rata ubijeno 19 Bošnjaka. Osim četvoročlane porodice Skenderi, ostala su upamćena i ubistva Bošnjaka Sefera Bajramija i Zaima Ibre u Rečanima. Bošnjak Malić Šasivari (63) je 26. juna 1999. kidnapovan zajedno sa 16-oro srpskih staraca u selu Dojnice kada su ih presreli naoružani albanski vojnici. Oni su odvedeni u nepoznatom pravcu i streljani a njihova tela do danas nisu pronađena. Među žrtvama je bilo devet žena.

Muharem Fazlić (39) je kidnapovan početkom jula 1999. u centru Prizrena a Fahredin Indrulić (21) i njegova majka Hajrula (71) su ubijeni iz vatrenog oružja nakon što su pripadnici OVK provalili u njihov stan. U istom periodu, pripadnici OVK su ubili i Đumreda Skenderija. Bošnjakinja Sehida Nuhić je kidnapovana 20. avgusta 1999. u centru Prizrena a samo dve nedelje kasnije svirepo je ubijen i Ahmet Sagdati, star 50 godina. Supružnici Ramadan (71) i Mevlila Rahmani (69) su brutalno ubijeni na svom kućnom pragu krajem avgusta 1999. 

Sredinom aprila 1999. u Prizrenu je kidnapovan i penzioner Sefer Rama (73) a istog dana bomba je usmrtila Behlula Husenija (27).  Valja spomenuti da su na praznik rada, 1. maja 1999. tragično stradali Azema (39) i Amet Murati (82).  

Da li će se Specijalni sud na Kosovu baviti ovim, kao i slučajevima ukupno 150 ratnih ubistva Bošnjaka na Kosovu, ostaje da se vidi.

Izvor: Vikipedija: Ubistvo porodice Skenderi
           Kosovski Avaz
           MUP Srbije - Ubijeni građani na Kosovu i Metohiji :
           http://www.arhiva.srbija.gov.rs/video/kosovoreport1.pdf

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...