Tokom rata na Kosovu i Metohiji (1998 - 2000), albanski ekstremisti - pripadnici tzv. "OVK" ubili su i kidnapovali preko 300 Srba i nealbanaca na području Prizrena. Sa prostora cele opštine proterano je gotovo celokupno srpsko stanovništvo a sve pravoslavne crkve, sva groblja i verski objekti su spaljeni i razoreni do temelja. Najmlađa žrtva terora bila je četvoromesečna beba, dok je najstarija žrtva imala 94 godine
Vekovima unazad traju albanske pretenzije na srpske teritorije. Ove težnje praćene su stravičnim zločinima nad srpskim stanovništvom a Prizren svakako predstavlja jedno od najstradalnijih mesta srpske istorije. Upravo su u Prizrenu počinjeni neki od najstrašnijih zločina nad srpskim stanovništvom tokom čitavog 20. veka.
Balkanski ratovi i povratak Kosova i Metohije u granice srpske države bili su obeleženi stravičnim pokoljem srpskog stanovništva od strane albanskih zločinaca. Teror je nastavljen i tokom Prvog i Drugog svetskog rata kada su Albanci koji su inače bili na strani fašista, masovno istrebljivali srpski narod. Prizren je tada u više navrata razaran a narod masovno istrebljivan. Novinska štampa sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, bila je obeležena člancima i vestima o masovnom silovanju srpskih žena i devojčica od strane albanskih razbojnika. Ovo je naročito bilo izraženo na području Đakovice, Prizrena, Kosova Polja. Prve srpske žrtve ovog kraja pale su još početkom osamdesetih. Pritisci na srpsko stanovništvo, pojedinačna ubistva, napadi i progoni traju sve do početka rata na Kosmetu kada se intenziviraju i dobijaju masovni karakter.
U Prizrenu je nedvosmisleno počinjen genocid nad srpskim stanovništvom. Do juna 1999. godine na području prizrenske opštine, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živelo je 10.950 Srba. Prema najnovijim podacima, danas na području ove opštine nastanjeno je preko 225.855 stanovnika, od toga svega 180 Srba, 15.300 Muslimana, Turaka i Roma, a ostatak čine Albanci, koji su se doselili iz okolnih opština i iz susedne Albanije. Sva prizrenska sela su „očišćena“ od Srba. Tokom rata na Kosovu i Metohiji (1998-1999), albanski teroristi su masakrirali i kidnapovali oko 300 građana Prizrena. Istovremeno, sa područja ove opštine je proterano celokupno srpsko stanovništvo što jasno implicira da je na podurčju carskog grada sprovedeno etničko čišćenje. Prizren je grad u kome su počinjeni najveći zločini nad srpskim i nealbanskim civilima za koje do danas niko nije odgovarao.
Najmlađa žrtva terora u Prizrenu bio je Sava Mladenović, beba stara četiri meseca, koju su zlikovci živu zapalili u porodičnoj kući 21. septembra 1999. U napadu terorista život je izgubila i Zorica Dimić, šestomesečna beba koja je poginula sa majkom Lelom 15. avgusta 1999. i to nakon što su im zlikovci podmetnuli eksploziv pred kućom koja se nakon toga urušila u usmrtila nedužnu ženu i njenu bebu. 1. avgusta 1999. naoružane horde albanskih terorista upale su dom porodice Kastrati i tom prilikom kidnapovali devojku Marijetu (17) i njenu šestomesečnu sestru Samiru. Ova deca do današnjeg dana nisu pronađena a njihova imena se nalaze na evidenciji nestalih. Suka Fitim, je bila stara samo dva meseca kada ju je usmrtio projektil iz vazduha tokom NATO agresije. Jedna od prvih žrtava bio je Salih Gaši, Aškalija po nacionalnosti, kog su zlikovci najpre oteli pa streljali 5. avgusta 1998. a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u Radonjićkom Jezeru. Imao je 16 godina.
U podne 29. aprila 1999. naoružani albanski ekstremisti presreli su devojčicu Jasnu Tasić na putu prema kući i nasilno je odveli u nepoznatom pravcu. Vojnici pod komandom Ramuša Haradinaja zatvorili su ovu devojčicu u kuću Nazifa Elzanija koja je služila kao privatni zatvor. Jasna je bila izložena strahovitom psihičkom i fizičkom teroru od strane ekstremista. U tom zatvoru Jasna je bila zverski mučena i maltretirana a potom okrutno ubijena. Bilo joj je samo 15 godina.
Na području Prizrena bilo je otvoreno oko 20 logora i privatnih zatvora gde su bili zatočeni zarobljeni Srbi ali i pripadnici ostalih etničkih manjina, uključujući i Albance lojalne SRJ. U tim logorima su vršena masovna i sistematska silovanja, zlostavljanja žena i devojaka a mnogi civili su upravo tu i okončali svoje živote. KFOR nije učinio baš ništa kako bi zaštitio srpsko stanovništvo. Štaviše, i oni su neretko bili saučesnici u progonu i zločinima nad Srbima. Albanski ekstremisti su upadali po kućama i ubijali sve što bi tamo zatekli: i žene, i starce i devojke a nisu bila pošteđena čak ni deca. Najmasovniji zločin se dogodio 27. juna 1999. u selu Dojnice kada su teroristi OVK upali u čisto srpsko selo Dojnice i kidnapovali 17 civila (16 Srba i jednog Bošnjaka) i odveli ih u nepoznatom pravcu. Reč je o ljudima starije dobi, među kojima je bilo i devet žena. Posmrtni ostaci ovih civila do danas nisu pronađeni. Mnogi bračni parovi su ubijeni u svojim kućama koje su potom uzurpirane od strane albanskih ekstremista. Ljudi su presretani na ulicama, odvođeni sa radnih mesta, iz svojih kuća i nad njima su počinjeni zločini.
U istoriji srpskog naroda posebno je ostala upamćena surova smrt monaha Radoslava Lukića, oca Haritona koji je otet 15. juna 1999. godine u centru Prizrena, a njegovo telo nađeno je obezglavljeno godinu dana kasnije. Monaha svetoarhangelskog oteli su na ulicama Prizrena teroristi zločinačke OVK (Tzv. Oslobodlačke vojske Kosova), ali počinioci, ni dan danas nisu pronađeni niti kažnjeni. Telo oca Haritona je bilo izmasakrirano, a njegova glava nije pronađena ni dan danas. Sumnja se da su mu glavu bacili u jedan bunar u Prizrenu. Prema izveštaju veštaka, glava je odsečena oštrim predmetom, polomljena mu je kičma, nekoliko rebara i kosti leve ruke, a nedostaje i nekoliko kičmenih pršljenova.
Ja sam pokušao nekako da se evakuišem iz
Prizrena, dok za moje roditelje nije bilo mogućnosti, jer nije bilo mesta u
autobusima koji su prebacivali stanovništvo iz grada. Ostali su toga dana u
Prizrenu, nadajući se da će biti smešteni u prizrenskoj Bogosloviji, ali su oni
ipak najverovatnije, jer je Bogoslovija bila prepuna ljudi, otišli u svoj stan
i tamo boravili sve do dana kada su i ubijeni u stanu 25. jula 1999.god, u 15:30
časova. O ubistvu svojih roditelja saznao sam preko sveštenika Ilije Šmigića,
koji se nalazio u Prizrenu i koji je nakon njihovog ubistva, uz prisustvo
KFOR-a obavio sahranu, gde sam takođe dobio i neku vrstu uviđaja koju je KFOR
obavio u stanu gde su i ubijeni, u kome je konstatovano da su ubijeni tupim
predmetom"
Moj ujak, rođeni brat moje majke, čuo se sa
mojim roditeljima telefonom 15. jula 1999. godine. Pripadnici poljskog KFOR-a,
stacionirani na Brezovici, u septembru 1999. godine obišli su kuću mojih roditelja.
Tamo su zatekli rasturene stvari ali roditelja nije bilo u kući. Od komšija
Goranaca čuli smo priču da je moj otac ubijen u dvorištu, a da je moja majka
bila mučena u kadi u kući. U obdukcionom nalazu profesora Dobričanina [ekspert
tima KCKiMĆ piše da na telu majke ima
više preloma, ruke, rebara, nogu i lobanje. Prvog februara 2003. godine išli
smo na prepoznavanje ličnih stvari i predmeta u Merdare. Prepoznali smo sve
njihove lične stvari i njihova dokumenta u kojima je bilo 620 DM.
Prizren je oduvek bio grad koji je negovao multikulturalnost; u njemu se vekovima zajedno živeli i Srbi i Albanci i Romi i sve ostale etničke grupe. OVK teroristima je najviše smetala ta multikulturalnost koja je bila u oštrom sukobu sa njihovom percepcijom Kosova kao isključivo albanske teritorije. Rat je nažalost pokazao da se multikulturalnost očitovala i kod samih žrtava te se među žrtvama albanskog terora mogu naći i Srbi, i Bošnjaci, i Romi ali i Turci, Aškalije, Goranci, Albanci pa čak i dve Hrvatice
Na području Prizrena tokom trajanja rata na Kosovu i Metohiji ali i kasnije, kidnapovano je, ubijeno i stradalo najmanje 162 civila svih nacionalnosti. Takođe, ubijen je 91 pripadnik MUP SRJ i VJ. Ovim žrtvama treba dodati i 82 albanska civila koji su poginuli tokom NATO bombardovanja Prizrena i okoline. Tragedija grada Prizrena je u potpunosti zaboravljena i zanemerana. Zbog stravičnih posledica koje je rat ostavio za sobom i zbog obimnog stradanja srpskog i nealbanskog stanovništva, jedan dan u godini bi trebalo posvetiti prizrenskoj tragediji kada bi se nedužne žrtve albanske agresije otrgle od zaborava.
![]() |
| Svete prizrenske žrtve postradale od 1998. do 2000. |
Vekovima unazad traju albanske pretenzije na srpske teritorije. Ove težnje praćene su stravičnim zločinima nad srpskim stanovništvom a Prizren svakako predstavlja jedno od najstradalnijih mesta srpske istorije. Upravo su u Prizrenu počinjeni neki od najstrašnijih zločina nad srpskim stanovništvom tokom čitavog 20. veka.
Balkanski ratovi i povratak Kosova i Metohije u granice srpske države bili su obeleženi stravičnim pokoljem srpskog stanovništva od strane albanskih zločinaca. Teror je nastavljen i tokom Prvog i Drugog svetskog rata kada su Albanci koji su inače bili na strani fašista, masovno istrebljivali srpski narod. Prizren je tada u više navrata razaran a narod masovno istrebljivan. Novinska štampa sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, bila je obeležena člancima i vestima o masovnom silovanju srpskih žena i devojčica od strane albanskih razbojnika. Ovo je naročito bilo izraženo na području Đakovice, Prizrena, Kosova Polja. Prve srpske žrtve ovog kraja pale su još početkom osamdesetih. Pritisci na srpsko stanovništvo, pojedinačna ubistva, napadi i progoni traju sve do početka rata na Kosmetu kada se intenziviraju i dobijaju masovni karakter.
U Prizrenu je nedvosmisleno počinjen genocid nad srpskim stanovništvom. Do juna 1999. godine na području prizrenske opštine, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živelo je 10.950 Srba. Prema najnovijim podacima, danas na području ove opštine nastanjeno je preko 225.855 stanovnika, od toga svega 180 Srba, 15.300 Muslimana, Turaka i Roma, a ostatak čine Albanci, koji su se doselili iz okolnih opština i iz susedne Albanije. Sva prizrenska sela su „očišćena“ od Srba. Tokom rata na Kosovu i Metohiji (1998-1999), albanski teroristi su masakrirali i kidnapovali oko 300 građana Prizrena. Istovremeno, sa područja ove opštine je proterano celokupno srpsko stanovništvo što jasno implicira da je na podurčju carskog grada sprovedeno etničko čišćenje. Prizren je grad u kome su počinjeni najveći zločini nad srpskim i nealbanskim civilima za koje do danas niko nije odgovarao.
Prizren, drevni carski grad, koji se nalazi samo osamnaest kilometara od albanske granice, sa desetak crkava i manastira, jedan je od najlepših gradova na KiM. Pored crkve Bogorodice Ljeviške, koja se nalazi na listi Uneska, u ovom gradu se nalazi veleletni hram Svetog Đorđa, manastir Svetih arhanđela, a u samom centru smeštena je zgrada Bogoslovije „Kiril i Metodije“ i ostale kulturno-istorijske znamenitosti koje krase ovaj drevni grad na obali reke Bistrice.
Svi ovi kulturno-istorijski spomenici tokom 1999. i 2004. godine bili su na meti albanski ekstremista i terorista što ukazuje da je u Prizrenu počinjen i urbicid.Ne samo što su bili porušeni već su i spaljeni, kao što je to bio slučaj sa manastirom Sveti arhanđeli, Crkvom Svetog Đorđa, zgradom Bogoslovije i ostalim manastirima i crkvama. Ekstremisti su lomili krstove, skrnavili ikone i uništavali sve dragocenosti a ostalo je zabeleženo i masakriranje pravoslavnog sveštenika. Sredstvima Vlade Srbije, brojnim donacijama, delom i međunarodne zajednice, srpske bogomolje u ovom drevnom gradu su obnovljene. Pravoslavna groblja su potpuno uništena i demolirana. Posebno je strašna činjenica da su posmrtni ostaci određenog broja srpskih pokojnika izvađeni iz grobova i bačeni ko zna gde, pri čemu su srpske žrtve ubijene i po drugi put. U Đakovici su svi kulturni i društveni objekti koji su bili u vlasništvu Srba, popaljeni i uništeni. Gotovo sve srpske kuće su porušene a one koje su imale sreću da prežive sada su u vlasništvu Albanaca. Sva srpska imovina je pokradena, opljačkana i urnisana.
ALBANSKI ZLOČINCI SE IŽIVLJAVALI I NAD DECOM
U podne 29. aprila 1999. naoružani albanski ekstremisti presreli su devojčicu Jasnu Tasić na putu prema kući i nasilno je odveli u nepoznatom pravcu. Vojnici pod komandom Ramuša Haradinaja zatvorili su ovu devojčicu u kuću Nazifa Elzanija koja je služila kao privatni zatvor. Jasna je bila izložena strahovitom psihičkom i fizičkom teroru od strane ekstremista. U tom zatvoru Jasna je bila zverski mučena i maltretirana a potom okrutno ubijena. Bilo joj je samo 15 godina.
Na veliki pravoslavni praznik Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1999. na svirep i okrutan način prekinuto je detinjstvo šestogodišnje Ane Takić, o čemu su pisale Večernje Novosti. Ubijena je samo zato što je bila srpske nacionalnosti i zato što je ispovedala pravoslavnu veru. Iako nije ni znala šta znači rat, Ana je za albanski narod predstavljala "iskonsku pretnju" koju treba što pre ukloniti. Ana se tog kobnog dana zajedno sa svojim dekom Veselinom zaputila ka pravoslavnoj crkvi ali su ih presreli naoružani OVK ekstremisti koji su ih nasilno ugurali u vozilo i odveli u nepoznatom pravcu. Posmrtni ostaci šestogodišnje devojčice su brzo pronađeni a na lešu su bili vidljivi tragovi mučenja a o monstruoznosti albanskih zveri svedoči i činjenica da je devojčica pronađena unakažena i bez desne ruke. Zločinci su se iživljavali nad nemoćnim detetom a potom je masakrirali. Telo Veselina Takića do danas nije pronađeno i on se nalazi na spisku nestalih. U trenutku nestanka imao je 71 godinu.
Tih dana okrutno je ubijena i Izabela Tamniku, devojčica turske nacionalnosti. Nju je u centru Prizrena napao maskirani albanac koji je pokušao najpre da je siluje a onda ju je izbo nožem nekoliko puta. Od zadobijenih povreda devojčica je iskrvarila na ulici i preminula. Imala je samo 12 godina. Maskut Beriša, dečak romske nacionalnosti, imao je nepunih 17 godina kada je 13. jula 1999. svirepo ubijen od strane albanskih ekstremista u selu Landovica. Tokom agresije na Prizren, život je izgubila i trudnica Đulje Zulfuri i njeno dvoje dece: dvogodišnja Kasandra i dvogodišnji Maksum a poginuo je i Bećir Zulfuri, star 14 godina.
Na području Prizrena bilo je otvoreno oko 20 logora i privatnih zatvora gde su bili zatočeni zarobljeni Srbi ali i pripadnici ostalih etničkih manjina, uključujući i Albance lojalne SRJ. U tim logorima su vršena masovna i sistematska silovanja, zlostavljanja žena i devojaka a mnogi civili su upravo tu i okončali svoje živote. KFOR nije učinio baš ništa kako bi zaštitio srpsko stanovništvo. Štaviše, i oni su neretko bili saučesnici u progonu i zločinima nad Srbima. Albanski ekstremisti su upadali po kućama i ubijali sve što bi tamo zatekli: i žene, i starce i devojke a nisu bila pošteđena čak ni deca. Najmasovniji zločin se dogodio 27. juna 1999. u selu Dojnice kada su teroristi OVK upali u čisto srpsko selo Dojnice i kidnapovali 17 civila (16 Srba i jednog Bošnjaka) i odveli ih u nepoznatom pravcu. Reč je o ljudima starije dobi, među kojima je bilo i devet žena. Posmrtni ostaci ovih civila do danas nisu pronađeni. Mnogi bračni parovi su ubijeni u svojim kućama koje su potom uzurpirane od strane albanskih ekstremista. Ljudi su presretani na ulicama, odvođeni sa radnih mesta, iz svojih kuća i nad njima su počinjeni zločini.
U istoriji srpskog naroda posebno je ostala upamćena surova smrt monaha Radoslava Lukića, oca Haritona koji je otet 15. juna 1999. godine u centru Prizrena, a njegovo telo nađeno je obezglavljeno godinu dana kasnije. Monaha svetoarhangelskog oteli su na ulicama Prizrena teroristi zločinačke OVK (Tzv. Oslobodlačke vojske Kosova), ali počinioci, ni dan danas nisu pronađeni niti kažnjeni. Telo oca Haritona je bilo izmasakrirano, a njegova glava nije pronađena ni dan danas. Sumnja se da su mu glavu bacili u jedan bunar u Prizrenu. Prema izveštaju veštaka, glava je odsečena oštrim predmetom, polomljena mu je kičma, nekoliko rebara i kosti leve ruke, a nedostaje i nekoliko kičmenih pršljenova.
Telo je nađeno u njegovoj monaškoj mantiji i džemperu, a uz njega su istražitelji pronašli i njegovu ličnu kartu i brojanicu.
Telo civila Momčila Ristanovića je pronađeno 10. avgusta 2000. u masovnoj grobnici u naselju Tusus a obdukcijom je utvrđeno da je uzrok smrti je ustrelna rana od metka u predelu potiljka. Na telu je pronađena još
jedna projektilna rana na levoj slabini i projektil kalibra 7,62 mm koji je
završio u kičmenom kanalu. Prema navodima
Momčilove supruge Momčilo je odveden 17. juna 1999. godine iz svog stana u
Prizrenu. Od komšija je saznala da su Muhamed Krasniqi i još jedan muškarac u
crnoj uniformi OVK ušli u njihov stan, i
izveli vezanog Momčila i ugurali ga u kombi porkiran ispred zgrade. Tela oca i sina,Abdllaha Caca i Abedina ) Caca, Roma iz Prizrena ekshumirana su na groblju Tusus. Tela su identifikovana DNK
metodom. Abdulah Caca i njegov sin Abedin nestali su 18. jula 1999. godine u selu
Dušanovo, gde su držali
kovačku radnju. Njih su kidnapovali pa streljali pripadnici OVK koji nikada nisu odgovarali za taj monstruozni čin.
Telo civila Ilije Ilića, ekshumirano je
10. avgusta 2000. godine i obdukovano od strane istražitelja MKTJ 17.
avgusta 2000. godine u Orahovcu. Prilikom obdukcije utvrđeno je da je
smrt nastupila usled projektilne rane u predelu glave. Ilija Ilić je radio u vodovodu. Otet je 14. juna 1999. godine u Prizrenu. Tog dana je grupa pripadnika OVK upala u njegovu kuću tražeći oružje. 28. oktobra 2002. godine
na pravoslavnom groblju u Prizrenu eshumirano je telo Danice Cucurević, koja je oteta sa suprugom. Ova starica, inače Hrvatica po nacionalnosti je nestala 20. avgusta 1999. godine u
Prizrenu zajedno sa suprugom. Ona je mučena pa zadavljena žicom. Na istoj lokaciji eshumiran je veći broj posmrtnih ostataka ubijenih srpskih civila, među kojima i bračnog para Jezdimira i Đurđane Nešić koji su zverski ubijeni na kućnom pragu. Eshumirani su i posmrtni ostaci Gordane Jovanović njen suprug
Krsta ubijeni su u svom stanu, 25. jula
1999. godine u 15:30 časova. Njihov sin je u svojoj izjavi Fondu za
humanitarno pravo rekao:
Tela supružnika Rade (Nikola) Marković i Stojadina (Stamenko) Markovića
ekshumirana su u Prizrenu. U listu Udruženja
kidnapovanih i nestalih lica na Kosovu i Metohiji navedeno je da su Rada i
Stojadin Marković ubijeni u svom stanu 21. avgusta 1999. godine a ekshumirani u
oktobru 2002. godine. Prema navodima ovog lista, oboje su ubijeni vatrenim
oružjem u predelu grudnog koša.
Na polju u selu
Velika Hoča, 24.oktobra 2002. godine ekshumirani su posmrtni
ostaci , koje je rodbina prepoznala, po odeći, da pripadaju Miloradu (Petko) Stojanoviću. Obdukcijom
tela, tim OMPPFF-a je konstatovao da je uzrok smrti projektilna rana od ručnog
vatrenog oružja u predelu leđa. Pronađen je i deo projektila u delu karlice. Na istoj lokaciji nađeni su posmrtni
ostaci Živke Stojanović, supruge Milorada, koje je porodica prepoznala preko odeće. Tim
OMPF je obavio obdukciju 26. novembra 2002.
Milorad i Živka Stojanović nestali su u
Prizrenu 16. jula 1999. godine. Svedok je u svojoj izjavi FHP-u naveo:
Prizren je oduvek bio grad koji je negovao multikulturalnost; u njemu se vekovima zajedno živeli i Srbi i Albanci i Romi i sve ostale etničke grupe. OVK teroristima je najviše smetala ta multikulturalnost koja je bila u oštrom sukobu sa njihovom percepcijom Kosova kao isključivo albanske teritorije. Rat je nažalost pokazao da se multikulturalnost očitovala i kod samih žrtava te se među žrtvama albanskog terora mogu naći i Srbi, i Bošnjaci, i Romi ali i Turci, Aškalije, Goranci, Albanci pa čak i dve Hrvatice
Civilne žrtve opštine Prizren - nepotpun spisak
1.
Aljinović
Krasenka (63), Hrvatica, kidnapovana iz Prizrenske bolnice 8. avgusta 1999. od strane OVK
2.
Anđelković
Stajko (68), kidnapovan 5. maja 1999. u selu Zojić od strane OVK
3.
Andrijević
Žarko (38), ubijen 13. juna 1999. u Prizrenu
4.
Antić
Čedomir (66), kidnapovan sa suprugom i još 16 meštana 27. juna 1999. u selu
Dojnice
5.
Antić
Marija (61), kidnapovana sa suprugom i još 16 meštana 27. juna 1999. u selu
Dojnice
6.
Antić
Zlatko (35), kidnapovan 27. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK
7.
Azari
Fadilj (52), Bošnjak, kidnapovan pa ubijen 29. juna 1999. od strane
pripadnika OVK
8.
Babarogić
Čedomir (94), ubijen sa suprugom 15. jula 1999. u centru Prizrena
9.
Babarogić
Olga (78), ubijen sa suprugom 15. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
10.
Bajrami
Sefedin (46), Bošnjak, ubijen 31.
jula 1999. u selu Rečane od strane OVK
11.
Begići
Lule (24), ubijena 1. maja 1999. u centru Prizrenu
12.
Beriša
Elvis (17), Rom, poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu
13.
Beriša
Esad (12), Rom, poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu
14.
Beriša
Maksut (17), Rom, masakriran 13. jula 1999. u Landovici od strane OVK
15.
Beriša Ramadan (48), ubijen 1. maja 1999. u Prizrenu
16.
Beriša Besmile (17), Romkinja, poginula od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu
17.
Blagojević
Srećko (59), kidnapovan 2. jula
1999. u Ljubiždi od strane OVK
18.
Bogdanović
Krunislav (70), ubijen 27. jula 1999. od strane OVK kada je krenuo iz Bogoslovije ka
Ljubiždi
19.
Bozdić
Radmila (68), ubijena 9. avgusta
1999. u Prizrenu od strane OVK
20.
Caca Abedin (25), romske nacionalnosti,
kidnapovan sa ocem 17. jula 1999. u selu Dušanovo od strane OVK
21.
Caca
Abdulah (49), romske nacionalnosti, kidnapovan sa sinom 17. jula 1999. u
selu Dušanovo od strane OVK
22.
Čakal
Ibiš, advokat, svirepo ubijen 11. oktobra 2005. ispred svoga stana u
Prizrenu
23.
Ćereti
Ajdin (40), Albanac, ubijen 9.
avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
24.
Cucurević
Danica (75), kidnapovana pa ubijena sa suprugom 24. avgusta 1999. u
Prizrenu od strane OVK
25.
Cucurević
Milorad (84), kidnapovan pa ubijen sa suprugom 24. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK
26.
Đekić
Draga (73), kidnapovana 27. juna 1999. u selu Dojnice
27.
Đekić
Srećko (49), kidnapovan pa ubijen 27. juna 1999. u selu Dojnice
28.
Dimić
Lela (31), ubijena eksplozivnom naparavom sa svojom bebom 15. avgusta 1999.
u centru Prizrena
29.
Dimić
Zorica, šestomesečna beba, ubijena eksplozivnom naparavom sa majkom 15.
avgusta 1999. u centru Prizrena
30.
Dimov Trajče (29), Makedonac, kidnapovan 11.
avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK
31.
Domgjonaj
Marijan (56), kidnapovan pa ubijen metkom 30. avgusta 1998. od pripadnika
OVK
32.
Drakulović
Radivoje (67), ubijen u svom stanu 28. avgusta 1999. u Prizrenu
33.
Đukanović
Dragomir (71), ubijen sa ocem 13. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK
34.
Đukanović
Jovica (44), ubijen sa ocem 13. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK
35.
Elsani
Afrim (27), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od pripadnika
OVK
36.
Elsani
Muhamet (60), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od
pripadnika OVK
37.
Fan
Slađana (26), odvedena 19. juna 1999. u logor OVK gde je i ubijena
38.
Fazlić
Muharem (39), Bošnjak, kidnapovan 11. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK
39.
Filipović
Panta (53), ubijen u svom stanu 25. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK
40.
Gaši
Hajrula (47), Albanac, ubijen 24. juna 1998. jer je bio oženjen Srpkinjom
41.
Gaši
Osman (60), ubijen metkom tokom 1999. u okolini Prizrena
42.
Gaši
Salih (16), Aškalija, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od strane
OVK
43.
Gogić
Slavko (44), ubijen sa ocem vatrenim oružjem 1. jula 1999. u svom stanu od strane OVK
44.
Gogić
Živklo (71) ubijen vatrenim oružjem zajedno sa sinom 1. jula 1999. u svom
stanu od strane OVK
45.
Huduti
Muhamed (46), ubijen 11. februara 2000. u Prizrenu od strane pripadnika
OVK
46.
Ilić
Ilija (48), kidnapovan u povratku sa posla 11. juna 1999. od strane OVK
47.
Indrulić
Fahredin (21), Bošnjak, ubijen u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika
OVK
48.
Indrulić
Hajrula (72), Bošnjakinja, ubijena u svom stanu 25. jula 1999. od
pripadnika OVK
49.
Jahdauti
Rešit (67), Albanac, ubijen 1. jula 1999. od strane OVK
50.
Janićević
Stanomir (58), penzioner - invalid, kidnapovan 17. juna 1999. od strane OVK
51.
Jevtić Budimir
(72), kidnapovan 11. juna 1999. od strane OVK
52.
Jovanović
Gordana (48), ubijena u svom stanu
25. jula 1999. od pripadnika OVK
53.
Jovanović
Krsta (67), ubijen u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika OVK
54.
Jovanović
Tomislav (44), kidnapovan 1. novembra 1999. u Gornjem Selu od strane OVK
55.
Kabašaj
Sali (49), Albanac, kidnapovan 7. jula 1999. od strane OVK
56.
Kastrati
Isa (50), Albanac, kidnapovan 30. juna 1999. od pripadnika OVK
57.
Kastrati
Marijeta (17), romske nacionalnosti, kidnapovana sa sestrom 1. avgusta
1999. od strane OVK
58.
Kastrati
Samira, šestomesečna beba romske nacionalnosti, kidnapovana 1. avgusta 1999. od OVK
59.
Krasnići
Abaz (22), Aškalija, ubijen vatrenim oružjem u julu 1999.
60.
Krasnići
Avdi (30), Albanac, ubijen 16. jula 1999. u Zagradskoj Hoči od strane OVK
61.
Krasnići
Ernest (3) - poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizren
62.
Krstić
Rade (65), ubijen u porodičnoj kući 21. jula 1999. od pripadnika OVK
63.
Krstić
Stana (84), ubijena 9. avgusta 1999.
od pripadnika OVK
64.
Krstić
Vitko (85), ubijen u porodičnoj kući 16. juna 1999. od pripadnika OVK
65.
Likaj
Hamdi (55), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 19. februara 1999.
66.
Lukić
Radoslav- otac Hariton (39), sveštenik, kidnapovan 15. juna 1999. pa ubijen
od pripadnika OVK
67.
Marković Jelena (87), svirepo ubijena 15. juna
1999. u porodičnoj kući od pripadnika OVK
68.
Marković
Rada (66), svirepo ubijena 21. avgusta 1999. u porodičnoj kući od
pripadnika OVK
69.
Marković
Stojadin (73), svirepo ubijen 21. avgusta 1999. u porodičnoj kući od
pripadnika OVK
70.
Mazrek
Nihat (45), Turčin, kidnapovan 27. marta 1999. u mestu Mamuša
71.
Mazrek
Rešit (47), Turčin, kidnapovan 27. marta 1999. u mestu Mamuša
72.
Mazreku
Dalip (86), Turčin, ubijen 27. marta 1999. u mestu Mamuša
73.
Milenković
Momir (52), kidnapovan 29. juna
1999. od strane pripadnika OVK
74.
Minuši
Muharem (46), romske nacionalnosti, ubijen 1. maja 1998. od pripadnika OVK
75.
Mirčević
Vidosav (67), ubijen 21. jula 1999. od pripadnika OVK
76.
Mladenović
Sava, šestomesečna beba, živ zapaljen u porodičnoj kući 21. septembra 1999.
od strane OVK
77.
Morina
Avdi (64), ubijen vatrenim oružjem tokom 1999. u okolini Prizrena
78.
Morina
Luš (57), Albanac, ubijen 26. avgusta 2000. u selu Landovica
79.
Morina
Mahmut (29), Turčin, kidnapovan 1. aprila 1999. u mestu Mamuša
80.
Morina
Mensur (15), romske nacionalnosti, poginuo 1. maja 1999.
81.
Morina
Sali (47), Albanac, kidnapovan krajem marta 1999. od strane OVK
82.
Mrazovac
Jovan (67), kidnapovan 25. maja 1999. sa suprugom od strane pripadnika OVK
83.
Mrazovac
Milja (69), kidnapovana 25. maja 1999. sa suprugom od strane pripadnika OVK
84.
Murati
Amet (82), Bošnjak, poginuo 1. maja 1999. u centru Prizrena
85.
Murati
Azema (39), Bošnjakinja, poginula 1. maja 1999. u centru Prizrena
86.
Musaj
Šefki (40), Albanac, kidnapovan 1. jula 1999. u selu Ljubižda od strane OVK
87.
Nedeljković
Dragan (55), zapaljen 17. marta 2004. u Prizrenskoj Bogosloviji od strane
pripadnika OVK
88.
Nešić
Đurđana (75), svirepo ubijena sa suprugom 12. avgusta 1999. od pripadnika
OVK
89.
Nešić
Jezdimir (76), svirepo ubijen sa suprugom 12. avgusta 1999. od pripadnika
OVK
90.
Nikolić
Vasiljka (71), kidnapovana 27. juna
1999. u selu Dojnice od strane OVK
91.
Nuhić
Sehida (35), Bošnjakinja, kidnapovana 20. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK
92.
Ogarević
Božidar (76), kidnapovan 29. oktobra 1999. od strane OVK
93.
Patrnogić
Tihomir (85), kidnapovan 1. septembra 1999. od strane OVK
94.
Petković
Bora (47), ubijen 14. juna 1999. u Prizrenu od strane OVK
95.
Petrović
Rosa (40), kidnapovana početkom juna 1999. iz svog stana od strane OVK
96.
Pirković
Srećko (68), kidnapovan 13. juna 1999. u selu Ljubižda od strane OVK
97.
Pirković
Tomislav (62), kidnapovan 13. juna 1999. u selu Ljubižda od strane OVK
98.
Popović
Ratko (57), ubijen 9. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
99.
Pucković
Bosiljka (66), ubijena 1. avgusta 1999. od strane OVK
100.
Radivojević
Momira (67), kidnapovana 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
101.
Radivojević
Nikola (60), ubijen 27. juna 1999. u selu Dušanovo od strane OVK
102.
Radivojević
Tomislav (65), kidnapovan 27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u
selu Dojnice
103.
Radojević
Nebojša (38), ubijen 29. maja 1999. u Gornjem Selu od strane OVK
104.
Rahmani
Mevlila (69), ubijena sa suprugom 21. avgusta 1999. od pripadnika OVK
105.
Rahmani
Ramadan (71), Bošnjak, ubijen sa suprugom 21. avgusta 1999. od pripadnika OVK
106.
Rama
Sefer (73), Bošnjak, kidnapovan 15. aprila 1999. u Prizrenu
107.
Ristanović
Momčilo (59), ubijen 17. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK
108.
Sagdati
Ahmet (50), Goranac, otet iz svog stana u naselju Ortokol u Prizrenu 1. septembra
1999. od strane OVK
109.
Šala
Behajdin (34), Turčin, kidnapovan 15. aprila 1999. u mestu Mamuša
110.
Šasivari
Malić (62), Bošnjak, kidnapovan 27. juna
1999. zajedno sa još 16 Srba u selu Dojnice
111.
Simić
Arsenije (76), kidnapovan 29. juna 1999.
u centru Prizrena od strane OVK
112.
Simonović
Nenad (45), ubijen 16. jula 1999. od strane OVK
113.
Skenderi
Anifa (49), Bošnjakinja, ubijena 10. januara
2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane pripadnika OVK
114.
Skenderi
Ardiana (20), Bošnjakinja, ubijena 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od
strane pripadnika OVK
115.
Skenderi
Đula (72),Bošnjakinja, ubijena 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane
pripadnika OVK
116.
Skenderi
Đumred (31), Bošnjak, kidnapovan u Prizrenu 15. avgusta 1999. godine od strane OVK
117.
Skenderi
Sezair (51),Bošnjak, ubijen 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane
pripadnika OVK
118.
Slavković
Dosta (72), kidnapovana 12. avgusta 2000. od strane OVK
119.
Šljivić
Milan (79), ubijen sa suprugom 30. septembra 1999. u Prizrenu od strane OVK
120.
Šljivić
Olga (73), ubijena sa suprugom 30. septembra 1999. u Prizrenu od strane OVK
121.
Šope
Muhamed (39), romske nacionalnosti, kidnapovan pa ubijen 21. maja 1998. od
pripadnika OVK
122.
Spasić
Bosiljka (69), kidnapovana 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
123.
Spasić
Jefta (72), kidnapovan 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
124.
Srdić
Stana (70), ubijena 6. aprila 2000. od strane Albanca koji je zbog toga
osuđen na 8 godina zatvora
125.
Stamenković
Marica (63), ubijena 25. avgusta 1999. od strane OVK
126.
Stančić
Milan (54), ubijen 27. jula 1999. od strane OVK
127.
Stanković
Slađana (35), ubijena 5. juna 1999. kod mesta Planeja u napadu OVK
terorista
128.
Stefanović
Milica (70), kidnapovana 27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u
selu Dojnice
129.
Stefanović
Slavica (48), kidnapovana 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
130.
Stevanović
Ljubisavka (63), ubijena 20. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
131.
Stevanović
Vlastimir (29), kidnapovan 12. juna
1999. u selu Ljubižda od strane OVK
132.
Stojanović
Milorad (76), svirepo ubijen 15. jula 1999. sa suprugom u selu Živinjane
133.
Stojanović
Živka (74), svirepo ubijena 15. jula 1999. sa suprugom u selu Živinjane
134.
Stojković
Bogdan (79), kidnapovan 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
135.
Stojković
Borka (42), ubijena 16. juna 1999. u
centru Prizrena od strane OVK
136.
Stojković
Natalija (75), kidnapovana 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
137.
Stojković
Trifun (84), kidnapovan 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
138.
Stojković
Živka (70), kidnapovana 27. juna
1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice
139.
Šurdić
Dragan (37), kidnapovan 18. avgusta 1999. od strane OVK
140.
Takić Ana
(6), kidnapovana pa ubijena 28. avgusta 1999. od strane OVK
141.
Takić
Veselin (71), kidnapovan 28. avgusta 1999. od strane OVK
142.
Tamniku
Izabela (12), Turkinja, svirepo ubijena u avgustu 1999. od strane OVK
143.
Tasić
Jasna (15), svirepo ubijena 29. aprila 1999. u selu Medveđa od strane OVK
144.
Tomrecaj
Tune (36), Albanac, kidnapovan 11. juna 1999. od strane OVK u selu Zjum
145.
Veselinović
Slavko (44), kidnapovan 13. juna 1999. od strane OVK
146.
Vrcelj
Ljubomir (40), ubijen 6. januara 2000. u Prizrenu od strane OVK
147.
Vrcelj
Mladenka (33), svirepo ubijena 22. jula 1999. u centru Prizrena od strane
OVK
148.
Zulfuri
Bećir (14), Rom, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena
149.
Zulfuri
Đulje (22), trudnica, poginula 28. aprila 1999. u centru Prizrena
150.
Zulfuri
Kasandra (2), Romkinja, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena
151.
Zulfuri
Maksum (2), Rom, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena
152. Zurnađiju
Ardian (21), Albanac, kidnapovan pa ubijen krajem marta 1999. od pripadnika
OVK
153. Zenije Beriša (17), Romkinja, ubijena 1. maja 1999. u centru Prizrena
154. Gigolaj Bećir (20), iz mešanog braka, ubijen 26. aprila 1999. u selu Mazrek
155. Karalejić Anđelija (76), kindapovana 1. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
156. Stojković Dejan, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
157. Simić Ilija (62), ubijen 16. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK
158. Todorović Marko (47), kidnapovan 21. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
159. Petković Vidoje, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
153. Zenije Beriša (17), Romkinja, ubijena 1. maja 1999. u centru Prizrena
154. Gigolaj Bećir (20), iz mešanog braka, ubijen 26. aprila 1999. u selu Mazrek
155. Karalejić Anđelija (76), kindapovana 1. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
156. Stojković Dejan, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
157. Simić Ilija (62), ubijen 16. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK
158. Todorović Marko (47), kidnapovan 21. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK
159. Petković Vidoje, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK
Prizrenci stradali na teritorijama drugih opština
160. Beriša Besnik (26), Rom, ubijen 12. juna 1999. u mestu Sopina kod
Suve Reke
161. Janićijević Cane (37), ubijen 28. maja 1999. u mestu Raštane kod
Suve Reke
162. Mirić Mladen (50), kidnapovan 29. juna 1999. u centru Prištine
Izvor: Fond za Humanitarno pravo - "Otmice i nestanci nealbanaca na Kosovu"
Fond za Humanitarno pravo - Sudbina Srba, Crnogoraca, Roma, Bošnjaka i Aškalija nestalih na Kosovu
Večernje Novosti: Smrt Ane Takić
Večernje Novosti: Vapaji bez nade
Udruženje Kidnapovanih i nestalih - monografija oteta istina
Izvor: Fond za Humanitarno pravo - "Otmice i nestanci nealbanaca na Kosovu"
Fond za Humanitarno pravo - Sudbina Srba, Crnogoraca, Roma, Bošnjaka i Aškalija nestalih na Kosovu
Večernje Novosti: Smrt Ane Takić
Večernje Novosti: Vapaji bez nade
Udruženje Kidnapovanih i nestalih - monografija oteta istina

Коментари
Постави коментар