Пређи на главни садржај

PRIZREN : SEĆANJE NA NEDUŽNE ŽRTVE ALBANSKOG TERORA

Tokom rata na Kosovu i Metohiji (1998 - 2000), albanski ekstremisti - pripadnici tzv. "OVK" ubili su i kidnapovali preko 300 Srba i nealbanaca na području Prizrena. Sa prostora cele opštine proterano je gotovo celokupno srpsko stanovništvo a sve pravoslavne crkve, sva groblja i verski objekti su spaljeni i razoreni do temelja. Najmlađa žrtva terora bila je četvoromesečna beba, dok je najstarija žrtva imala 94 godine


Svete prizrenske žrtve postradale od 1998. do 2000.



Vekovima unazad traju albanske pretenzije na srpske teritorije. Ove težnje praćene su stravičnim zločinima nad srpskim stanovništvom a Prizren svakako predstavlja jedno od najstradalnijih mesta srpske istorije. Upravo su u Prizrenu počinjeni neki od najstrašnijih zločina nad srpskim stanovništvom tokom čitavog 20. veka.

Balkanski ratovi i povratak Kosova i Metohije u granice srpske države bili su obeleženi stravičnim pokoljem srpskog stanovništva od strane albanskih zločinaca. Teror je nastavljen i tokom Prvog i Drugog svetskog rata kada su Albanci koji su inače bili na strani fašista, masovno istrebljivali srpski narod. Prizren je tada u više navrata razaran a narod masovno istrebljivan. Novinska štampa sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, bila je obeležena člancima i vestima o masovnom silovanju srpskih žena i devojčica od strane albanskih razbojnika. Ovo je naročito bilo izraženo na području Đakovice, Prizrena, Kosova Polja. Prve srpske žrtve ovog kraja pale su još početkom osamdesetih. Pritisci na srpsko stanovništvo, pojedinačna ubistva, napadi i progoni traju sve do početka rata na Kosmetu kada se intenziviraju i dobijaju masovni karakter.


U Prizrenu je nedvosmisleno počinjen genocid nad srpskim stanovništvom. 
Do juna 1999. godine na području prizrenske opštine, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živelo je 10.950 Srba. Prema najnovijim podacima, danas na području ove opštine nastanjeno je preko 225.855 stanovnika, od toga svega 180 Srba, 15.300 Muslimana, Turaka i Roma, a ostatak čine Albanci, koji su se doselili iz okolnih opština i iz susedne Albanije. Sva prizrenska sela su „očišćena“ od Srba. Tokom rata na Kosovu i Metohiji (1998-1999), albanski teroristi su masakrirali i kidnapovali oko 300 građana Prizrena. Istovremeno, sa područja ove opštine je proterano celokupno srpsko stanovništvo što jasno implicira da je na podurčju carskog grada sprovedeno etničko čišćenje. Prizren je grad u kome su počinjeni najveći zločini nad srpskim i nealbanskim civilima za koje do danas niko nije odgovarao.


Prizren, drevni carski grad, koji se nalazi samo osamnaest kilometara od albanske granice, sa desetak crkava i manastira, jedan je od najlepših gradova na KiM. Pored crkve Bogorodice Ljeviške, koja se nalazi na listi Uneska, u ovom gradu se nalazi veleletni hram Svetog Đorđa, manastir Svetih arhanđela, a u samom centru smeštena je zgrada Bogoslovije „Kiril i Metodije“ i ostale kulturno-istorijske znamenitosti koje krase ovaj drevni grad na obali reke Bistrice.
Svi ovi kulturno-istorijski spomenici tokom 1999. i 2004. godine bili su na meti albanski ekstremista i terorista što ukazuje da je u Prizrenu počinjen i urbicid.Ne samo što su bili porušeni već su i spaljeni, kao što je to bio slučaj sa manastirom Sveti arhanđeli, Crkvom Svetog Đorđa, zgradom Bogoslovije i ostalim manastirima i crkvama. Ekstremisti su lomili krstove, skrnavili ikone i uništavali sve dragocenosti a ostalo je zabeleženo i masakriranje pravoslavnog sveštenika. Sredstvima Vlade Srbije, brojnim donacijama, delom i međunarodne zajednice, srpske bogomolje u ovom drevnom gradu su obnovljene. Pravoslavna groblja su potpuno uništena i demolirana. Posebno je strašna činjenica da su posmrtni ostaci određenog broja srpskih pokojnika izvađeni iz grobova i bačeni ko zna gde, pri čemu su srpske žrtve ubijene i po drugi put. U Đakovici su svi kulturni i društveni objekti koji su bili u vlasništvu Srba, popaljeni i uništeni. Gotovo sve srpske kuće su porušene a one koje su imale sreću da prežive sada su u vlasništvu Albanaca. Sva srpska imovina je pokradena, opljačkana i urnisana.

   ALBANSKI ZLOČINCI SE IŽIVLJAVALI I NAD DECOM

Najmlađa žrtva  terora u Prizrenu bio je Sava Mladenović, beba stara četiri meseca, koju su zlikovci živu zapalili u porodičnoj kući 21. septembra 1999. U napadu terorista život je izgubila i Zorica Dimić, šestomesečna beba koja je poginula sa majkom Lelom 15. avgusta 1999. i to nakon što su im zlikovci podmetnuli eksploziv pred kućom koja se nakon toga urušila u usmrtila nedužnu ženu i njenu bebu.  1. avgusta 1999. naoružane horde albanskih terorista upale su dom porodice Kastrati i tom prilikom kidnapovali devojku Marijetu (17) i njenu šestomesečnu sestru Samiru. Ova deca do današnjeg dana nisu pronađena a njihova imena se nalaze na evidenciji nestalih. Suka Fitim, je bila stara samo dva meseca kada ju je usmrtio projektil iz vazduha tokom NATO agresije. Jedna od prvih žrtava bio je Salih Gaši, Aškalija po nacionalnosti, kog su zlikovci najpre oteli pa streljali 5. avgusta 1998. a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u Radonjićkom Jezeru. Imao je 16 godina. 
U podne 29. aprila 1999. naoružani albanski ekstremisti presreli su devojčicu Jasnu Tasić na putu prema kući  i nasilno je odveli u nepoznatom pravcu. Vojnici pod komandom Ramuša Haradinaja zatvorili su ovu devojčicu u kuću Nazifa Elzanija koja je služila kao privatni zatvor. Jasna je bila izložena strahovitom psihičkom i fizičkom teroru od strane ekstremista. U tom zatvoru Jasna je bila zverski mučena i maltretirana a potom okrutno ubijena. Bilo joj je samo 15 godina.

Na veliki pravoslavni praznik Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1999. na svirep i okrutan način prekinuto je detinjstvo šestogodišnje Ane Takić, o čemu su pisale Večernje Novosti. Ubijena je samo zato što je bila srpske nacionalnosti i zato što je ispovedala pravoslavnu veru. Iako nije ni znala šta znači rat, Ana je za albanski narod predstavljala "iskonsku pretnju" koju treba što pre ukloniti. Ana se tog kobnog dana zajedno sa svojim dekom Veselinom zaputila ka pravoslavnoj crkvi ali su ih presreli naoružani OVK ekstremisti koji su ih nasilno ugurali u vozilo i odveli u nepoznatom pravcu. Posmrtni ostaci šestogodišnje devojčice su brzo pronađeni a na lešu su bili vidljivi tragovi mučenja a o monstruoznosti albanskih zveri svedoči i činjenica da je devojčica pronađena unakažena i bez desne ruke. Zločinci su se iživljavali nad nemoćnim detetom a potom je masakrirali. Telo Veselina Takića do danas nije pronađeno i on se nalazi na spisku nestalih. U trenutku nestanka imao je 71 godinu. 

Tih dana okrutno je ubijena i Izabela Tamniku, devojčica turske nacionalnosti. Nju je u centru Prizrena napao maskirani albanac koji je pokušao najpre da je siluje a onda ju je izbo nožem nekoliko puta. Od zadobijenih povreda devojčica je iskrvarila na ulici i preminula. Imala je samo 12 godina. Maskut Beriša, dečak romske nacionalnosti, imao je nepunih 17 godina kada je 13. jula 1999. svirepo ubijen od strane albanskih ekstremista u selu Landovica. Tokom agresije na Prizren, život je izgubila i trudnica Đulje Zulfuri i njeno dvoje dece: dvogodišnja Kasandra i dvogodišnji Maksum a poginuo je i Bećir Zulfuri, star 14 godina.  


Na području Prizrena bilo je otvoreno oko 20 logora i privatnih zatvora gde su bili zatočeni zarobljeni Srbi ali i pripadnici ostalih etničkih manjina, uključujući i Albance lojalne SRJ. U tim logorima su vršena masovna i sistematska silovanja, zlostavljanja žena i devojaka  a mnogi civili su upravo tu i okončali svoje živote. KFOR nije učinio baš ništa kako bi zaštitio srpsko stanovništvo. Štaviše, i oni su neretko bili saučesnici u progonu i zločinima nad Srbima. Albanski ekstremisti su upadali po kućama i ubijali sve što bi tamo zatekli: i žene, i starce i devojke a nisu bila pošteđena čak ni deca. Najmasovniji zločin se dogodio 27. juna 1999. u selu Dojnice kada su teroristi OVK upali u čisto srpsko selo Dojnice i kidnapovali 17 civila (16 Srba i jednog Bošnjaka) i odveli ih u nepoznatom pravcu. Reč je o ljudima starije dobi, među kojima je bilo i devet žena. Posmrtni ostaci ovih civila do danas nisu pronađeni. Mnogi bračni parovi su ubijeni u svojim kućama koje su potom uzurpirane od strane albanskih ekstremista. Ljudi su presretani na ulicama, odvođeni sa radnih mesta, iz svojih kuća i nad njima su počinjeni zločini. 

U istoriji srpskog naroda posebno je ostala upamćena surova smrt monaha Radoslava Lukića, oca Haritona koji je otet 15. juna 1999. godine u centru Prizrena, a njegovo telo nađeno je obezglavljeno godinu dana kasnije. Monaha svetoarhangelskog oteli su na ulicama Prizrena teroristi zločinačke OVK (Tzv. Oslobodlačke vojske Kosova), ali počinioci, ni dan danas nisu pronađeni niti kažnjeni. Telo oca Haritona je bilo izmasakrirano, a njegova glava nije pronađena ni dan danas. Sumnja se da su mu glavu bacili u jedan bunar u Prizrenu. Prema izveštaju veštaka, glava je odsečena oštrim predmetom, polomljena mu je kičma, nekoliko rebara i kosti leve ruke, a nedostaje i nekoliko kičmenih pršljenova.
Telo je nađeno u njegovoj monaškoj mantiji i džemperu, a uz njega su istražitelji pronašli i njegovu ličnu kartu i brojanicu. 

Telo civila Momčila Ristanovića je pronađeno 10. avgusta 2000. u masovnoj grobnici u naselju Tusus a obdukcijom je utvrđeno da je  uzrok smrti je  ustrelna rana od metka  u predelu potiljka. Na telu je pronađena još jedna projektilna rana na levoj slabini i projektil kalibra 7,62 mm koji je završio u kičmenom kanalu. Prema navodima Momčilove supruge Momčilo je odveden 17. juna 1999. godine iz svog stana u Prizrenu. Od komšija je saznala da su Muhamed Krasniqi i još jedan muškarac u crnoj uniformi OVK ušli u njihov stan, i  izveli vezanog Momčila i ugurali ga u kombi porkiran ispred zgrade.  Tela oca i sina,Abdllaha Caca  i Abedina ) Caca, Roma iz Prizrena ekshumirana su na groblju Tusus. Tela su identifikovana DNK metodom. Abdulah Caca i njegov sin Abedin nestali su 18. jula 1999. godine u selu Dušanovo,  gde su držali kovačku radnju. Njih su kidnapovali pa streljali pripadnici OVK koji nikada nisu odgovarali za taj monstruozni čin. 
Telo civila Ilije Ilića, ekshumirano je  10. avgusta 2000. godine i obdukovano od strane istražitelja MKTJ 17. avgusta 2000. godine u Orahovcu. Prilikom obdukcije utvrđeno je da je smrt nastupila usled projektilne rane u predelu glave. Ilija Ilić je radio u vodovodu. Otet je 14. juna 1999. godine u Prizrenu. Tog dana je grupa pripadnika OVK upala u njegovu kuću tražeći oružje. 28. oktobra 2002. godine na pravoslavnom groblju u Prizrenu eshumirano je telo Danice Cucurević, koja je oteta sa suprugom. Ova starica, inače Hrvatica po nacionalnosti je nestala 20. avgusta 1999. godine u Prizrenu zajedno sa suprugom. Ona je mučena pa zadavljena žicom. Na istoj lokaciji eshumiran je veći broj posmrtnih ostataka ubijenih srpskih civila, među kojima i bračnog para Jezdimira i Đurđane Nešić koji su zverski ubijeni na kućnom pragu. Eshumirani su i posmrtni ostaci Gordane Jovanović njen suprug Krsta  ubijeni su u svom stanu, 25. jula 1999. godine u 15:30 časova. Njihov sin  je u svojoj izjavi Fondu za humanitarno pravo rekao:

Ja sam pokušao nekako da se evakuišem iz Prizrena, dok za moje roditelje nije bilo mogućnosti, jer nije bilo mesta u autobusima koji su prebacivali stanovništvo iz grada. Ostali su toga dana u Prizrenu, nadajući se da će biti smešteni u prizrenskoj Bogosloviji, ali su oni ipak najverovatnije, jer je Bogoslovija bila prepuna ljudi, otišli u svoj stan i tamo boravili sve do dana kada su i ubijeni u stanu 25. jula 1999.god, u 15:30 časova. O ubistvu svojih roditelja saznao sam preko sveštenika Ilije Šmigića, koji se nalazio u Prizrenu i koji je nakon njihovog ubistva, uz prisustvo KFOR-a obavio sahranu, gde sam takođe dobio i neku vrstu uviđaja koju je KFOR obavio u stanu gde su i ubijeni, u kome je konstatovano da su ubijeni tupim predmetom"



Tela supružnika Rade (Nikola) Marković i Stojadina (Stamenko) Markovića ekshumirana su u Prizrenu. U listu Udruženja kidnapovanih i nestalih lica na Kosovu i Metohiji navedeno je da su Rada i Stojadin Marković ubijeni u svom stanu 21. avgusta 1999. godine a ekshumirani u oktobru 2002. godine. Prema navodima ovog lista, oboje su ubijeni vatrenim oružjem u predelu grudnog koša. 



Na polju u selu Velika Hoča, 24.oktobra 2002. godine ekshumirani su posmrtni ostaci , koje je rodbina prepoznala, po odeći, da pripadaju Miloradu (Petko) Stojanoviću. Obdukcijom tela, tim OMPPFF-a je konstatovao da je uzrok smrti projektilna rana od ručnog vatrenog oružja u predelu leđa. Pronađen je i deo projektila u delu karlice. Na istoj lokaciji nađeni su posmrtni ostaci Živke Stojanović, supruge Milorada, koje je porodica prepoznala preko odeće. Tim OMPF je obavio obdukciju 26. novembra 2002. 

Milorad i Živka Stojanović nestali su u Prizrenu 16. jula 1999. godine. Svedok  je u svojoj izjavi FHP-u naveo:

Moj ujak, rođeni brat moje majke, čuo se sa mojim roditeljima telefonom 15. jula 1999. godine. Pripadnici poljskog KFOR-a, stacionirani na Brezovici, u septembru 1999. godine obišli su kuću mojih roditelja. Tamo su zatekli rasturene stvari ali roditelja nije bilo u kući. Od komšija Goranaca čuli smo priču da je moj otac ubijen u dvorištu, a da je moja majka bila mučena u kadi u kući. U obdukcionom nalazu profesora Dobričanina [ekspert tima KCKiMĆ  piše da na telu majke ima više preloma, ruke, rebara, nogu i lobanje. Prvog februara 2003. godine išli smo na prepoznavanje ličnih stvari i predmeta u Merdare. Prepoznali smo sve njihove lične stvari i njihova dokumenta u kojima je bilo 620 DM.


Prizren je oduvek bio grad koji je negovao multikulturalnost; u njemu se vekovima zajedno živeli  i Srbi i Albanci i Romi i sve ostale etničke grupe. OVK teroristima je najviše smetala ta multikulturalnost koja je bila u oštrom sukobu sa njihovom percepcijom Kosova kao isključivo albanske teritorije. Rat je nažalost pokazao da se multikulturalnost očitovala i kod samih žrtava te se među žrtvama albanskog terora mogu naći i Srbi, i Bošnjaci, i Romi ali i Turci, Aškalije, Goranci, Albanci pa čak i dve Hrvatice



Na području Prizrena tokom trajanja rata na Kosovu i Metohiji ali i kasnije, kidnapovano je, ubijeno i stradalo najmanje 162 civila svih nacionalnosti. Takođe, ubijen je 91 pripadnik MUP SRJ i VJ. Ovim žrtvama treba dodati i 82 albanska civila koji su poginuli tokom NATO bombardovanja Prizrena i okoline. Tragedija grada Prizrena je u potpunosti zaboravljena i zanemerana. Zbog stravičnih posledica koje je rat ostavio za sobom i zbog obimnog stradanja srpskog i nealbanskog stanovništva, jedan dan u godini bi trebalo posvetiti prizrenskoj tragediji kada bi se nedužne žrtve albanske agresije otrgle od zaborava. 






Civilne žrtve opštine Prizren - nepotpun spisak




            
1.       Aljinović Krasenka (63), Hrvatica, kidnapovana iz Prizrenske bolnice 8. avgusta 1999. od strane OVK

2.       Anđelković Stajko (68), kidnapovan 5. maja 1999. u selu Zojić  od strane OVK

3.       Andrijević Žarko (38), ubijen 13. juna 1999. u Prizrenu  

4.       Antić Čedomir (66), kidnapovan sa suprugom i još 16 meštana 27. juna 1999. u selu Dojnice

5.       Antić Marija (61), kidnapovana sa suprugom i još 16 meštana 27. juna 1999. u selu Dojnice

6.       Antić Zlatko (35), kidnapovan 27. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK

7.       Azari Fadilj (52), Bošnjak, kidnapovan pa ubijen 29. juna 1999. od strane pripadnika OVK

8.       Babarogić Čedomir (94), ubijen sa suprugom 15. jula 1999. u centru Prizrena

9.       Babarogić Olga (78), ubijen sa suprugom 15. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK

10.   Bajrami Sefedin  (46), Bošnjak, ubijen 31. jula 1999. u selu Rečane od strane OVK

11.   Begići Lule (24), ubijena 1. maja 1999. u centru Prizrenu

12.   Beriša Elvis (17), Rom, poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu

13.   Beriša Esad (12), Rom, poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu

14.   Beriša Maksut (17), Rom, masakriran 13. jula 1999. u Landovici  od strane OVK

15.   Beriša Ramadan (48), ubijen 1. maja 1999. u Prizrenu

16.   Beriša Besmile (17), Romkinja, poginula od bombe 1. maja 1999. u Prizrenu

17.   Blagojević Srećko (59),  kidnapovan 2. jula 1999. u Ljubiždi od strane OVK

18.   Bogdanović Krunislav (70), ubijen 27. jula 1999. od strane OVK  kada je krenuo iz Bogoslovije ka Ljubiždi 

19.   Bozdić Radmila (68),  ubijena 9. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

20.   Caca  Abedin (25), romske nacionalnosti, kidnapovan sa ocem 17. jula 1999. u selu Dušanovo od strane OVK

21.   Caca Abdulah (49), romske nacionalnosti, kidnapovan sa sinom 17. jula 1999. u selu Dušanovo od strane OVK

22.   Čakal Ibiš, advokat, svirepo ubijen 11. oktobra 2005. ispred svoga stana u Prizrenu

23.   Ćereti Ajdin (40), Albanac,  ubijen 9. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK

24.   Cucurević Danica (75), kidnapovana pa ubijena sa suprugom 24. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

25.   Cucurević Milorad (84), kidnapovan pa ubijen sa suprugom 24. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

26.   Đekić Draga (73), kidnapovana 27. juna 1999. u selu Dojnice

27.   Đekić Srećko (49), kidnapovan pa ubijen 27. juna 1999. u selu Dojnice

28.   Dimić Lela (31), ubijena eksplozivnom naparavom sa svojom bebom 15. avgusta 1999. u centru Prizrena

29.   Dimić Zorica, šestomesečna beba, ubijena eksplozivnom naparavom sa majkom 15. avgusta 1999. u centru Prizrena

30.   Dimov  Trajče (29), Makedonac, kidnapovan 11. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

31.   Domgjonaj Marijan (56), kidnapovan pa ubijen metkom 30. avgusta 1998. od pripadnika OVK

32.   Drakulović Radivoje (67), ubijen u svom stanu 28. avgusta 1999. u Prizrenu

33.   Đukanović Dragomir (71), ubijen sa ocem 13. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK

34.   Đukanović Jovica (44), ubijen sa ocem 13. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK

35.   Elsani Afrim (27), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od pripadnika OVK

36.   Elsani Muhamet (60), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od pripadnika OVK

37.   Fan Slađana (26), odvedena 19. juna 1999. u logor OVK gde je i ubijena

38.   Fazlić Muharem (39), Bošnjak, kidnapovan 11. jula 1999. u Prizrenu od strane OVK

39.   Filipović Panta (53), ubijen u svom stanu 25. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

40.   Gaši Hajrula (47), Albanac, ubijen 24. juna 1998. jer je bio oženjen Srpkinjom

41.   Gaši Osman (60), ubijen metkom tokom 1999. u okolini Prizrena 

42.   Gaši Salih (16), Aškalija, ubijen vatrenim oružjem 5. avgusta 1998. od strane OVK

43.   Gogić Slavko (44), ubijen sa ocem vatrenim oružjem 1. jula 1999. u svom stanu od strane OVK

44.   Gogić Živklo (71) ubijen vatrenim oružjem zajedno sa sinom 1. jula 1999. u svom stanu od strane OVK

45.   Huduti Muhamed (46), ubijen 11. februara 2000. u Prizrenu od strane pripadnika OVK

46.   Ilić Ilija (48), kidnapovan u povratku sa posla 11. juna 1999. od strane OVK

47.   Indrulić Fahredin (21), Bošnjak, ubijen u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika OVK

48.   Indrulić Hajrula (72), Bošnjakinja, ubijena u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika OVK

49.   Jahdauti Rešit (67), Albanac, ubijen 1. jula 1999. od strane OVK

50.   Janićević Stanomir (58), penzioner - invalid, kidnapovan 17. juna 1999. od strane OVK

51.   Jevtić Budimir (72), kidnapovan 11. juna 1999. od strane OVK

52.   Jovanović Gordana (48),  ubijena u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika OVK

53.   Jovanović Krsta (67), ubijen u svom stanu 25. jula 1999. od pripadnika OVK

54.   Jovanović Tomislav (44), kidnapovan 1. novembra 1999. u Gornjem Selu od strane OVK

55.   Kabašaj Sali (49), Albanac, kidnapovan 7. jula 1999. od strane OVK

56.   Kastrati Isa (50), Albanac, kidnapovan 30. juna 1999. od pripadnika OVK

57.   Kastrati Marijeta (17), romske nacionalnosti, kidnapovana sa sestrom 1. avgusta 1999. od strane OVK

58.   Kastrati Samira, šestomesečna beba romske nacionalnosti, kidnapovana  1. avgusta 1999. od OVK

59.   Krasnići Abaz (22), Aškalija, ubijen vatrenim oružjem u julu 1999.

60.   Krasnići Avdi (30), Albanac, ubijen 16. jula 1999. u Zagradskoj Hoči od strane OVK

61.   Krasnići Ernest (3) - poginuo od bombe 1. maja 1999. u Prizren

62.   Krstić Rade (65), ubijen u porodičnoj kući 21. jula 1999. od pripadnika OVK

63.   Krstić Stana (84), ubijena 9. avgusta 1999.  od pripadnika OVK

64.   Krstić Vitko (85), ubijen u porodičnoj kući 16. juna 1999. od pripadnika OVK

65.   Likaj Hamdi (55), Albanac, ubijen vatrenim oružjem 19. februara 1999. 

66.   Lukić Radoslav- otac Hariton (39), sveštenik, kidnapovan 15. juna 1999. pa ubijen od pripadnika OVK

67.   Marković  Jelena (87), svirepo ubijena 15. juna 1999. u porodičnoj kući od pripadnika OVK

68.   Marković Rada (66), svirepo ubijena 21. avgusta 1999. u porodičnoj kući od pripadnika OVK

69.   Marković Stojadin (73), svirepo ubijen 21. avgusta 1999. u porodičnoj kući od pripadnika OVK

70.   Mazrek Nihat (45), Turčin, kidnapovan 27. marta 1999. u mestu Mamuša

71.   Mazrek Rešit (47), Turčin, kidnapovan 27. marta 1999. u mestu Mamuša

72.   Mazreku Dalip (86), Turčin, ubijen 27. marta 1999. u mestu Mamuša

73.   Milenković Momir (52),  kidnapovan 29. juna 1999. od strane pripadnika OVK

74.   Minuši Muharem (46), romske nacionalnosti, ubijen 1. maja 1998. od pripadnika OVK

75.   Mirčević Vidosav (67), ubijen 21. jula 1999. od pripadnika OVK

76.   Mladenović Sava, šestomesečna beba, živ zapaljen u porodičnoj kući 21. septembra 1999. od strane OVK

77.   Morina Avdi (64), ubijen vatrenim oružjem tokom 1999. u okolini Prizrena

78.   Morina Luš (57), Albanac, ubijen 26. avgusta 2000. u selu Landovica

79.   Morina Mahmut (29), Turčin, kidnapovan 1. aprila 1999. u mestu Mamuša

80.   Morina Mensur (15), romske nacionalnosti, poginuo 1. maja 1999.

81.   Morina Sali (47), Albanac, kidnapovan krajem marta 1999. od strane OVK

82.   Mrazovac Jovan (67), kidnapovan 25. maja 1999. sa suprugom od strane pripadnika OVK

83.   Mrazovac Milja (69), kidnapovana 25. maja 1999. sa suprugom od strane pripadnika OVK

84.   Murati Amet (82), Bošnjak, poginuo 1. maja 1999. u centru Prizrena

85.   Murati Azema (39), Bošnjakinja, poginula 1. maja 1999. u centru Prizrena

86.   Musaj Šefki (40), Albanac, kidnapovan 1. jula 1999. u selu Ljubižda od strane OVK

87.   Nedeljković Dragan (55), zapaljen 17. marta 2004. u Prizrenskoj Bogosloviji od strane pripadnika OVK

88.   Nešić Đurđana (75), svirepo ubijena sa suprugom 12. avgusta 1999. od pripadnika OVK

89.   Nešić Jezdimir (76), svirepo ubijen sa suprugom 12. avgusta 1999. od pripadnika OVK

90.   Nikolić Vasiljka  (71), kidnapovana 27. juna 1999. u selu Dojnice od strane OVK

91.   Nuhić Sehida (35), Bošnjakinja, kidnapovana 20. avgusta 1999. u Prizrenu od strane OVK

92.   Ogarević Božidar (76), kidnapovan 29. oktobra 1999. od strane OVK

93.   Patrnogić Tihomir (85), kidnapovan 1. septembra 1999. od strane OVK

94.   Petković Bora (47), ubijen 14. juna 1999. u Prizrenu od strane OVK

95.   Petrović Rosa (40), kidnapovana početkom juna 1999. iz svog stana od strane OVK

96.   Pirković Srećko (68), kidnapovan 13. juna 1999. u selu Ljubižda od strane OVK

97.   Pirković Tomislav (62), kidnapovan 13. juna 1999. u selu Ljubižda od strane OVK

98.   Popović Ratko (57), ubijen 9. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK

99.   Pucković Bosiljka (66), ubijena 1. avgusta 1999. od strane OVK

100.                        Radivojević Momira (67), kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

101.                        Radivojević Nikola (60), ubijen 27. juna 1999. u selu Dušanovo od strane OVK

102.                        Radivojević Tomislav (65),  kidnapovan  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

103.                        Radojević Nebojša (38), ubijen 29. maja 1999. u Gornjem Selu  od strane OVK

104.                        Rahmani Mevlila (69), ubijena sa suprugom  21. avgusta 1999. od pripadnika OVK

105.                        Rahmani Ramadan (71), Bošnjak, ubijen sa suprugom 21. avgusta 1999. od pripadnika OVK
106.                        Rama Sefer (73), Bošnjak, kidnapovan 15. aprila 1999. u Prizrenu
107.                        Ristanović Momčilo (59), ubijen 17. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK

108.                        Sagdati Ahmet (50), Goranac, otet iz svog stana u naselju Ortokol u Prizrenu 1. septembra 1999. od strane OVK

109.                        Šala Behajdin (34), Turčin, kidnapovan 15. aprila 1999. u mestu Mamuša

110.                        Šasivari Malić (62), Bošnjak, kidnapovan  27. juna 1999. zajedno sa još 16 Srba u selu Dojnice

111.                        Simić Arsenije (76), kidnapovan 29. juna  1999. u centru Prizrena od strane OVK

112.                        Simonović Nenad (45), ubijen 16. jula 1999. od strane OVK
113.                        Skenderi Anifa (49), Bošnjakinja, ubijena 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane pripadnika OVK

114.                        Skenderi Ardiana (20), Bošnjakinja, ubijena 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane pripadnika OVK

115.                        Skenderi Đula (72),Bošnjakinja, ubijena 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane pripadnika OVK

116.                        Skenderi Đumred (31), Bošnjak, kidnapovan u Prizrenu 15. avgusta 1999. godine od strane OVK

117.                        Skenderi Sezair (51),Bošnjak, ubijen 10. januara 2000. u Prizrenu u naselju Tusus od strane pripadnika OVK

118.                        Slavković Dosta (72), kidnapovana 12. avgusta 2000. od strane OVK

119.                        Šljivić Milan (79), ubijen sa suprugom 30. septembra 1999. u Prizrenu od strane OVK

120.                        Šljivić Olga (73), ubijena sa suprugom 30. septembra 1999. u Prizrenu od strane OVK

121.                        Šope Muhamed (39), romske nacionalnosti, kidnapovan pa ubijen 21. maja 1998. od pripadnika OVK

122.                        Spasić Bosiljka (69), kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

123.                        Spasić Jefta (72), kidnapovan  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

124.                        Srdić Stana (70), ubijena 6. aprila 2000. od strane Albanca koji je zbog toga osuđen na 8 godina zatvora

125.                        Stamenković Marica (63), ubijena 25. avgusta 1999. od strane OVK

126.                        Stančić Milan (54), ubijen 27. jula 1999. od strane OVK
127.                        Stanković Slađana (35), ubijena 5. juna 1999. kod mesta Planeja u napadu OVK terorista

128.                        Stefanović Milica (70),  kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

129.                        Stefanović Slavica (48), kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

130.                        Stevanović Ljubisavka (63), ubijena 20. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK

131.                        Stevanović Vlastimir (29), kidnapovan  12. juna 1999. u selu Ljubižda od strane OVK

132.                        Stojanović Milorad (76), svirepo ubijen 15. jula 1999. sa suprugom u selu Živinjane

133.                        Stojanović Živka (74), svirepo ubijena 15. jula 1999. sa suprugom u selu Živinjane

134.                        Stojković Bogdan (79), kidnapovan  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

135.                        Stojković Borka (42), ubijena  16. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK

136.                        Stojković Natalija (75), kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

137.                        Stojković Trifun (84), kidnapovan  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

138.                        Stojković Živka (70), kidnapovana  27. juna 1999. zajedno sa još 16 komšija u selu Dojnice

139.                        Šurdić Dragan (37), kidnapovan 18. avgusta 1999. od strane OVK

140.                        Takić Ana (6), kidnapovana pa ubijena 28. avgusta 1999. od strane OVK

141.                        Takić Veselin (71), kidnapovan 28. avgusta 1999. od strane OVK

142.                        Tamniku Izabela (12), Turkinja, svirepo ubijena u avgustu  1999. od strane OVK

143.                        Tasić Jasna (15), svirepo ubijena 29. aprila 1999. u selu Medveđa od strane OVK

144.                        Tomrecaj Tune (36), Albanac, kidnapovan 11. juna 1999. od strane OVK u selu Zjum

145.                        Veselinović Slavko (44), kidnapovan 13. juna 1999. od strane OVK

146.                        Vrcelj Ljubomir (40), ubijen 6. januara 2000. u Prizrenu od strane OVK  

147.                        Vrcelj Mladenka (33), svirepo ubijena 22. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK

148.                        Zulfuri Bećir (14), Rom, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena

149.                        Zulfuri Đulje (22), trudnica, poginula 28. aprila 1999. u centru Prizrena

150.                        Zulfuri Kasandra (2), Romkinja, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena

151.                        Zulfuri Maksum (2), Rom, poginuo 28. aprila 1999. u centru Prizrena

152.                     Zurnađiju Ardian (21), Albanac, kidnapovan pa ubijen krajem marta 1999. od pripadnika OVK

153.                     Zenije Beriša (17), Romkinja, ubijena 1. maja 1999. u centru Prizrena

154.                     Gigolaj Bećir (20), iz mešanog braka, ubijen 26. aprila 1999. u selu Mazrek    

155.                     Karalejić Anđelija (76), kindapovana 1. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK

156.                     Stojković  Dejan, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK

157.                     Simić Ilija (62), ubijen 16. juna 1999. u centru Prizrena od strane OVK

158.                    Todorović Marko (47), kidnapovan 21. jula 1999. u centru Prizrena od strane OVK 

159.                     Petković Vidoje, kidnapovan 4. avgusta 1999. u centru Prizrena od strane OVK      


Prizrenci stradali na teritorijama drugih opština



      160.               Beriša Besnik (26), Rom, ubijen 12. juna 1999. u mestu Sopina kod Suve Reke

      161.               Janićijević Cane (37), ubijen 28. maja 1999. u mestu Raštane kod Suve Reke

      162.               Mirić Mladen (50), kidnapovan 29. juna 1999. u centru Prištine

      

 
           Izvor: Fond za Humanitarno pravo - "Otmice i nestanci nealbanaca na Kosovu"

                     Fond za Humanitarno pravo - Sudbina Srba, Crnogoraca, Roma, Bošnjaka i Aškalija  nestalih na Kosovu

                     Večernje Novosti: Smrt Ane Takić

                     Večernje Novosti: Vapaji bez nade

                         Udruženje Kidnapovanih i nestalih - monografija oteta istina






















Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...