Пређи на главни садржај

1. MART - POČETAK GENOCIDA NAD SRBIMA! SINONIM ZA RAZARANJA, UBIJANJA, SILOVANJA

Na današnji dan 1. marta 1992. godine izvršen je teroristički napad na srpske svatove u Sarajevu, ubijen je svat Nikola Gardović, ranjen je sveštenik Radenko Miković a spaljena je i oteta srpska zastava






Na današnji dan 1. marta 1992. godine izvršen je teroristički napad na srpske svatove u Sarajevu, ubijen svat Nikola Gardović, ranjen sveštenik Radenko Miković, i spaljena oteta srpska zastava.
To je bio povod za početak građanskog rata u BiH gde su Srbi bili stradalnički narod, koji je branio svoja vekovna ognjišta, odnosno 70 posto teritorije BiH koja im je katastarski pripadala. Predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović ocenila je da 1. mart ne može biti nikakav praznik u celoj Bosni i Hercegovini jer ga građani u RS ne doživljavaju kao svoj praznik.

– Asocijacija na taj dan je mrak, mržnja i teško stradanje koje se desilo posle toga – navela je ona.

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je za Srnu da ne postoji zakon o praznicima BiH na koji su pristala sva tri konstitutivna naroda, što znači da 1. mart nije praznik, i taj dan i dalje ostaje samo privatna svetkovina Bošnjaka u BiH.

-Prvi mart se nikada neće slaviti u Republici Srpskoj jer je to tragično podsećanje na dan kada je u Sarajevu napadnuto sve na šta naš narod kao i ostali polažu pravo. Prvo su nas preglasali, potom napali najvažniji nacionalni simbol i konačno ubili srpskog svata - istakao je Dodik.

On je naglasio da insistiranje na tom datumu kao prazniku, koji Srbi nikada neće moći slaviti, pokazuje svu zaslepljenost, prvenstveno bošnjačke politike, koja ni nakon 27 godina ne odustaje od politike koju simboliše upravo 1. mart.

-To nam pokazuje da u Sarajevu još živi ideja da nam mogu uzeti pravo glasa, paliti zastavu i ubijati narod. Za nas 1. mart nije, niti će ikada biti datum koji se može slaviti, ali jeste datum koji će nas trajno opominjati šta bi bilo da se nismo izborili za Republiku Srpsku - poručio je Dodik.

Za srpski narod 1. mart predstavlja početak genocida, etničkog čišćenja, razaranja i progona srpskog naroda sa vekovnih ognjišta od strane zločinačkog režima Alije Izetbegovića. Upravo 1. marta na Baščaršiji svirepo je ubijen Nikola Gardović i to samo zato što je bio Srbin. To je bila najava strašnog pakla koji je čekao kako Srbe u Sarajevu, tako i Srbe širom čitave Bosne i Hercegovine.

Uprkos ovim tužnim događajima i strašnim zločinima, na 23% teritorije Bosne i Hercegovine 1. mart se godinama proslavlja i dočekuje uz najveće počasti, uz pesmu i uz veselje. Sramno je i žalosno što se bošnjački državni vrh nije odrekao  zločinačkog režima koji je devedesetih godina prošlog veka odneo više desetina hiljada života i prouzrokovao nesagledive posledice koje do danas nisu sanirane. Za Srbe u BiH, ali i celom svetu, 9. januar nikada nije bio niti će ikada biti praznik. Ovaj datum je bio i ostaće sinonim i sećanje na dan kada su usvojeni strateški ciljevi, nakon kojih je započelo proterivanje Srba, uništavanje imovine, ubijanje žena i dece i počinjenje monstruoznih zločina i genocida nad srpskim narodom u ovom delu bivše Jugoslavije.

Bošnjaci, 1. mart je idealno vreme da pitate svoje roditelje - gde su nam komšije?!

Proslavom 1. marta proslavlja se na hiljade masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima žena, dece, tek rođenih beba, staraca i civila čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost.  

Proslavom 1. marta proslavlja se progon oko milion ljudi sa svojih vekovnih ognjišta, iz svojih domova, proslavlja se etničko čišćenje srpskog, hrvatskog naroda i njihovo trajno nestajanje sa prostora današnje  BiH. 

Proslavom 1. marta proslavlja se razaranje, demoliranje i uništavanje preko 450 pravoslavnih crkvi i verskih objekata i preko 240 katoličkih crkvi i svetinja u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine". 

Proslavom 1. marta proslavlja se silovanje i zlostavljanje preko 15 000 žena čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost ili to što su bile udate za Srbe. 

Proslavom 1. marta proslavlja se ubijanje preko 2000 dece srpske i nebošnjačke nacionalnosti mučki ubijenih u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" i zločinačkog režima Alije Izetbegovića.

Proslavom 1. marta proslavlja se postojanje 536 logora u režiji tzv. Armije BiH kroz koje je prošlo preko 150 000 ljudi. 

Proslavom 1. marta proslavljaju se mučenja, silovanja, ubijanja, razaranja, progoni...

Zato i ne treba čuditi to što među velikim brojem stanovnika Republike Srpske postoji ideja da se 1. mart u tom entitetu proglasi danom žalosti ili danom sećanja na civilne žrtve Republike Srpske kako se ne bi zaboravilo šta za Srbe predstavlja ovaj tragični dan. Proslavom 1. marta naročito su ogorčene porodice ubijenih Srba iz krajeva BiH, preživeli logoraši i žrtve silovanja koji su šokirani da se aktivnosti koje se u čitavom svetu percipiraju kao nemoralne i neprihvatljive, danas slave i veličaju u Bosni i Hercegovini. Ta proslava samo još više produbljuje nikad zaceljene rane porodica srpskih žrtava koje su u smrt poslali pripadnici tzv. Armije BiH a upravo u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" kakvu je želeo Alija Izetbegović. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...