Na današnji dan 1. marta 1992. godine izvršen je teroristički napad na srpske svatove u Sarajevu, ubijen je svat Nikola Gardović, ranjen je sveštenik Radenko Miković a spaljena je i oteta srpska zastava
Na današnji dan 1. marta 1992. godine izvršen je teroristički napad na srpske svatove u Sarajevu, ubijen svat Nikola Gardović, ranjen sveštenik Radenko Miković, i spaljena oteta srpska zastava.
To je bio povod za početak građanskog rata u BiH gde su Srbi bili stradalnički narod, koji je branio svoja vekovna ognjišta, odnosno 70 posto teritorije BiH koja im je katastarski pripadala. Predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović ocenila je da 1. mart ne može biti nikakav praznik u celoj Bosni i Hercegovini jer ga građani u RS ne doživljavaju kao svoj praznik.
– Asocijacija na taj dan je mrak, mržnja i teško stradanje koje se desilo posle toga – navela je ona.
Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je za Srnu da ne postoji zakon o praznicima BiH na koji su pristala sva tri konstitutivna naroda, što znači da 1. mart nije praznik, i taj dan i dalje ostaje samo privatna svetkovina Bošnjaka u BiH.
-Prvi mart se nikada neće slaviti u Republici Srpskoj jer je to tragično podsećanje na dan kada je u Sarajevu napadnuto sve na šta naš narod kao i ostali polažu pravo. Prvo su nas preglasali, potom napali najvažniji nacionalni simbol i konačno ubili srpskog svata - istakao je Dodik.
On je naglasio da insistiranje na tom datumu kao prazniku, koji Srbi nikada neće moći slaviti, pokazuje svu zaslepljenost, prvenstveno bošnjačke politike, koja ni nakon 27 godina ne odustaje od politike koju simboliše upravo 1. mart.
-To nam pokazuje da u Sarajevu još živi ideja da nam mogu uzeti pravo glasa, paliti zastavu i ubijati narod. Za nas 1. mart nije, niti će ikada biti datum koji se može slaviti, ali jeste datum koji će nas trajno opominjati šta bi bilo da se nismo izborili za Republiku Srpsku - poručio je Dodik.
Za srpski narod 1. mart predstavlja početak genocida, etničkog čišćenja, razaranja i progona srpskog naroda sa vekovnih ognjišta od strane zločinačkog režima Alije Izetbegovića. Upravo 1. marta na Baščaršiji svirepo je ubijen Nikola Gardović i to samo zato što je bio Srbin. To je bila najava strašnog pakla koji je čekao kako Srbe u Sarajevu, tako i Srbe širom čitave Bosne i Hercegovine.
Uprkos ovim tužnim događajima i strašnim zločinima, na 23% teritorije Bosne i Hercegovine 1. mart se godinama proslavlja i dočekuje uz najveće počasti, uz pesmu i uz veselje. Sramno je i žalosno što se bošnjački državni vrh nije odrekao zločinačkog režima koji je devedesetih godina prošlog veka odneo više desetina hiljada života i prouzrokovao nesagledive posledice koje do danas nisu sanirane. Za Srbe u BiH, ali i celom svetu, 9. januar nikada nije bio niti će ikada biti praznik. Ovaj datum je bio i ostaće sinonim i sećanje na dan kada su usvojeni strateški ciljevi, nakon kojih je započelo proterivanje Srba, uništavanje imovine, ubijanje žena i dece i počinjenje monstruoznih zločina i genocida nad srpskim narodom u ovom delu bivše Jugoslavije.
Bošnjaci, 1. mart je idealno vreme da pitate svoje roditelje - gde su nam komšije?!
Proslavom 1. marta proslavlja se na hiljade masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima žena, dece, tek rođenih beba, staraca i civila čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost.
Proslavom 1. marta proslavlja se progon oko milion ljudi sa svojih vekovnih ognjišta, iz svojih domova, proslavlja se etničko čišćenje srpskog, hrvatskog naroda i njihovo trajno nestajanje sa prostora današnje BiH.
Proslavom 1. marta proslavlja se razaranje, demoliranje i uništavanje preko 450 pravoslavnih crkvi i verskih objekata i preko 240 katoličkih crkvi i svetinja u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine".
Proslavom 1. marta proslavlja se silovanje i zlostavljanje preko 15 000 žena čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost ili to što su bile udate za Srbe.
Proslavom 1. marta proslavlja se ubijanje preko 2000 dece srpske i nebošnjačke nacionalnosti mučki ubijenih u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" i zločinačkog režima Alije Izetbegovića.
Proslavom 1. marta proslavlja se postojanje 536 logora u režiji tzv. Armije BiH kroz koje je prošlo preko 150 000 ljudi.
Proslavom 1. marta proslavljaju se mučenja, silovanja, ubijanja, razaranja, progoni...
Zato i ne treba čuditi to što među velikim brojem stanovnika Republike Srpske postoji ideja da se 1. mart u tom entitetu proglasi danom žalosti ili danom sećanja na civilne žrtve Republike Srpske kako se ne bi zaboravilo šta za Srbe predstavlja ovaj tragični dan. Proslavom 1. marta naročito su ogorčene porodice ubijenih Srba iz krajeva BiH, preživeli logoraši i žrtve silovanja koji su šokirani da se aktivnosti koje se u čitavom svetu percipiraju kao nemoralne i neprihvatljive, danas slave i veličaju u Bosni i Hercegovini. Ta proslava samo još više produbljuje nikad zaceljene rane porodica srpskih žrtava koje su u smrt poslali pripadnici tzv. Armije BiH a upravo u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" kakvu je želeo Alija Izetbegović.
Na današnji dan 1. marta 1992. godine izvršen je teroristički napad na srpske svatove u Sarajevu, ubijen svat Nikola Gardović, ranjen sveštenik Radenko Miković, i spaljena oteta srpska zastava.
To je bio povod za početak građanskog rata u BiH gde su Srbi bili stradalnički narod, koji je branio svoja vekovna ognjišta, odnosno 70 posto teritorije BiH koja im je katastarski pripadala. Predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović ocenila je da 1. mart ne može biti nikakav praznik u celoj Bosni i Hercegovini jer ga građani u RS ne doživljavaju kao svoj praznik.
– Asocijacija na taj dan je mrak, mržnja i teško stradanje koje se desilo posle toga – navela je ona.
Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je za Srnu da ne postoji zakon o praznicima BiH na koji su pristala sva tri konstitutivna naroda, što znači da 1. mart nije praznik, i taj dan i dalje ostaje samo privatna svetkovina Bošnjaka u BiH.
-Prvi mart se nikada neće slaviti u Republici Srpskoj jer je to tragično podsećanje na dan kada je u Sarajevu napadnuto sve na šta naš narod kao i ostali polažu pravo. Prvo su nas preglasali, potom napali najvažniji nacionalni simbol i konačno ubili srpskog svata - istakao je Dodik.
On je naglasio da insistiranje na tom datumu kao prazniku, koji Srbi nikada neće moći slaviti, pokazuje svu zaslepljenost, prvenstveno bošnjačke politike, koja ni nakon 27 godina ne odustaje od politike koju simboliše upravo 1. mart.
-To nam pokazuje da u Sarajevu još živi ideja da nam mogu uzeti pravo glasa, paliti zastavu i ubijati narod. Za nas 1. mart nije, niti će ikada biti datum koji se može slaviti, ali jeste datum koji će nas trajno opominjati šta bi bilo da se nismo izborili za Republiku Srpsku - poručio je Dodik.
Za srpski narod 1. mart predstavlja početak genocida, etničkog čišćenja, razaranja i progona srpskog naroda sa vekovnih ognjišta od strane zločinačkog režima Alije Izetbegovića. Upravo 1. marta na Baščaršiji svirepo je ubijen Nikola Gardović i to samo zato što je bio Srbin. To je bila najava strašnog pakla koji je čekao kako Srbe u Sarajevu, tako i Srbe širom čitave Bosne i Hercegovine.
Uprkos ovim tužnim događajima i strašnim zločinima, na 23% teritorije Bosne i Hercegovine 1. mart se godinama proslavlja i dočekuje uz najveće počasti, uz pesmu i uz veselje. Sramno je i žalosno što se bošnjački državni vrh nije odrekao zločinačkog režima koji je devedesetih godina prošlog veka odneo više desetina hiljada života i prouzrokovao nesagledive posledice koje do danas nisu sanirane. Za Srbe u BiH, ali i celom svetu, 9. januar nikada nije bio niti će ikada biti praznik. Ovaj datum je bio i ostaće sinonim i sećanje na dan kada su usvojeni strateški ciljevi, nakon kojih je započelo proterivanje Srba, uništavanje imovine, ubijanje žena i dece i počinjenje monstruoznih zločina i genocida nad srpskim narodom u ovom delu bivše Jugoslavije.
Bošnjaci, 1. mart je idealno vreme da pitate svoje roditelje - gde su nam komšije?!
Proslavom 1. marta proslavlja se na hiljade masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima žena, dece, tek rođenih beba, staraca i civila čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost.
Proslavom 1. marta proslavlja se progon oko milion ljudi sa svojih vekovnih ognjišta, iz svojih domova, proslavlja se etničko čišćenje srpskog, hrvatskog naroda i njihovo trajno nestajanje sa prostora današnje BiH.
Proslavom 1. marta proslavlja se razaranje, demoliranje i uništavanje preko 450 pravoslavnih crkvi i verskih objekata i preko 240 katoličkih crkvi i svetinja u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine".
Proslavom 1. marta proslavlja se silovanje i zlostavljanje preko 15 000 žena čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost ili to što su bile udate za Srbe.
Proslavom 1. marta proslavlja se ubijanje preko 2000 dece srpske i nebošnjačke nacionalnosti mučki ubijenih u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" i zločinačkog režima Alije Izetbegovića.
Proslavom 1. marta proslavlja se postojanje 536 logora u režiji tzv. Armije BiH kroz koje je prošlo preko 150 000 ljudi.
Proslavom 1. marta proslavljaju se mučenja, silovanja, ubijanja, razaranja, progoni...
Zato i ne treba čuditi to što među velikim brojem stanovnika Republike Srpske postoji ideja da se 1. mart u tom entitetu proglasi danom žalosti ili danom sećanja na civilne žrtve Republike Srpske kako se ne bi zaboravilo šta za Srbe predstavlja ovaj tragični dan. Proslavom 1. marta naročito su ogorčene porodice ubijenih Srba iz krajeva BiH, preživeli logoraši i žrtve silovanja koji su šokirani da se aktivnosti koje se u čitavom svetu percipiraju kao nemoralne i neprihvatljive, danas slave i veličaju u Bosni i Hercegovini. Ta proslava samo još više produbljuje nikad zaceljene rane porodica srpskih žrtava koje su u smrt poslali pripadnici tzv. Armije BiH a upravo u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine" kakvu je želeo Alija Izetbegović.

Коментари
Постави коментар