Пређи на главни садржај

ĐAKOVICA: NEDELJKO I DARA ŠUTAKOVIĆ SU 1999. KIDNAPOVANI SA TRI MALOLETNA SINA! DO DANAS NISU PRONAĐENI

Na iskrzanoj slici naziru se lica Nedeljka (1936) njegove supruge Dare (1939), koja u naručju drži najmlađeg sina Radomana (1989) i dvojice starijih sinova Aleksandra (1982) i Đorđa (1986)

Tokom trajanja sukoba na Kosovu i Metohiji, albanski teroristi - pripadnici tzv. OVK su ubili i kidnapovali preko 4000 Srba i nealbanaca a posmrtni ostaci više od šest stotina civila još nisu pronađeni. Na evidenciji nestalih nalaze se i imena petoro Šutakovića: Nedeljka (63) njegove supruge Dare (59), i njihovih sinova Radomana (10) i dvojice starijih sinova Aleksandra (17) i Đorđa (13). Šutakovići su živeli u Đakovici a kidnapovani su početkom juna 1999. od strane albanskih ekstremista. Oni su odbili da napuste svoj gradu gde su rođeni i gde su živeli a takva odluka ih je nažalost koštala života. O njima do današnjeg dana nema baš nikakvih informacija a veliku sumnju je produbilo otkrivanje masovne grobnice u maju prošle godine na periferiji Đakovice. Naime, u masovnoj grobnici su eshumirani posmrtni ostaci petoro civila i stoga   postoji indicija da bi pronađeni posmrtni ostaci mogli da pripadaju petočlanoj porodici Šutaković. Prema podacima više udruženja nestalih na Kosovu i Metohiji, jedina porodica sa troje dece koja je oteta krajem devedesetih godina prošlog veka u Đakovici bila je baš porodica Šutaković – supružnici Nedeljko (1936) i Dara (1939) i njihova tri sina: Radoman (1989), Aleksandar i (1981) i Đorđe (1986). Njihova imena nalaze se na spisku kidnapovanih i nestalih u južnoj srpskoj pokrajini pod brojevima od 361 do 365, a o Šutakovićima je prilikom obraćanja Savetu bezbednosti 6. decembra 2012. godine govorio i tadašnji premijer, a sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić. 

Nedeljko Šutaković rođen je u Orahovcu, a sve do trenutka kad je otet živeo je na Kosovu i Metohiji. Iz prvog braka imao je dve ćerke sa kojima je iz Orahovca otišao u Prizren, a posle razvoda i osnivanja nove porodice preselio se u Đakovicu. Njegova supruga Dara (devojački Jevrić) rodom je iz Andrijevice, a dobila je stan od firme u kojoj je dugo radila, i to u blizini bolnice u Đakovici, u tada novom naselju Gradić Pejton. U intervjuu za Večernje Novosti o kidnapovanoj porodici govorio je i Jovica Šutaković, Nedeljkov bratanac.

-  Pitaj naše, piši strancima, moli i neke Šiptare, da bar neko kaže gde su. Kako da verujem da su mrtvi? - pita se Jovica Šutaković. - Aleksandar je imao 17 godina, đak generacije u Ekonomskoj. Đorđe 15, sve petice, samo iz matematike četvorku. A Radovanu bilo samo deset, pošao ranije u školu. Nedeljko i Dara ih u školu vodili, čuvali kao svoje oči, pa i bez njih i bez svojih života ostali. Otišla naša vojska, za njima i gotovo svi Srbi i Crnogorci iz ovog grada na Bistrici. U grad ušli mirovnjaci. Za njima bande iz Albanije: pljačkali stanove i kuće, palili, a potom pretraživali ulice, okolna naselja, da nađu one što su ostali, da im pokažu kako se „pravda gradi“ i uvere ih da ni u Đakovici ne može biti više ništa srpsko, ni spomenici na groblju davno umrlih Srba, ni krst, ni crkva. Ništa što na krštene podseća, sa porukom da više za njih mesta na metohijskoj zemlji nema.Bar da nam neko javi da su među mrtvima. Da znamo, da im ovde mesto za večni pokoj tražimo i u crkvu idemo, da im se za mir duša molimo. A Nedeljko, moj stric, odlučio da ostane. I u crkvu pošao. Poveo sa sobom suprugu Daru i sinove: Aleksandra, Đorđa i Radovana. Grad da ih vidi, nikom ništa skrivili nisu, ni tuđe oteli, ni bilo koga uvredili. I Bogu da se pomoli, da im pomogne. 

- Jesu bili u crkvi i iz nje pošli u stan, tamo, kod bolnice, gde su živeli od Nedeljkovog dolaska iz Orahovca, pre dvadeset godina - ispričala je tada jedna od starica Srpkinja, jedinih pravoslavki, sada stanovnica parohijskog doma Uspenja Presvete Bogorodice u Đakovici.

- Rekao nam je jedan Albanac da ih je video, svo petoro, kada su ušli u stan. I da je čuo kada su „neki“ razbijali vrata njihovog stana. A da ih video nije, kada su ih poveli, ni ko ih je to oteo, ni gde su sa njima pošli. Neki su čuli da je grupa terorista, sa kapuljačama na glavama i oružjem u rukama, lupala na vrata Šutakovića. Kada su se iz crkve vratili, sat iza podneva. A Nedeljko je pitao: Šta hoćete? Oni su rekli: Tebe! I on odgovorio: Uzmite moju glavu, samo mi sinove ne dirajte! Stric je bio radnik fabrike „Metaliku“ a strina Dara radnica „Emin Durakua“. Ne znam, nikada ni saznati neću, zašto su sa decom ostali. Zašto, kada je Nedeljko dboro znao šta su njegovom dedi i stričevima uradili balisti davne 1941. godine.


Na petnaestogodišnjicu nestanka porodice Šutaković, 2014. godine, „Politika” je razgovarala sa ćerkom i rođakom Nedeljka Šutakovića. Do njih su, kako su nam tada ispričale, doprle priče Srba iz zbegova 1999. godine sa Kosova i Metohije da su Nedeljko, Dara i njihova tri sina potražili utočište od albanskih terorista u crkvi u kojoj se okupljao srpski živalj pre bekstva iz Đakovice. Navodno je Nedeljko tada otišao nazad u stan da nešto uzme, a kako se nije vraćao, za njim su krenuli Dara i deca. Posle toga niko ih više nije video. Kasnije su kolale priče da je porodica Šutaković oteta i kamionom prebačena u Albaniju, ali dokaza za to nije bilo.

O Šutakovićima svi i danas imaju samo pozitivno mišljenje i reči hvale. Bili su to časni, pošteni ljudi koji su uvek svima rado pomagali i stajali na usluzi. Nikada ljude nisu delili po veri i naciji, imali su prijatelje iz raznih etničkih grupa a u tom duhu su vaspitavali i svoju decu. Stan Šutakovića danas je u vlasništvu Albanca koji ga je uzurpirao i koji ne želi da prizna šta se desilo sa sudbinom Nedeljka i njegove porodice. 

Na području Đakovice je tokom rata ubijeno i kidnapovano blizu 400 Srba i nealbanaca, među kojima i četrnaestoro dece. Najmlađa žrtva albanskog terora bila je Sevdije Krasnići, beba romske nacionalnosti stara samo devet dana. Nju su pred očima njenog oca ubili albanski ekstremisti pucajući joj u glavu. Najstarija žrtva terora je bio Jovan Lazarević, star 90 godina, kojeg su zajedno sa suprugom Ljubicom iz stana kidnapovali albanski vojnici nakon čega su oboje najverovatnije ubijeni. Za sve ove zločine do danas niko nije odgovarao. 


Izvor: Večernje Novosti - Ni u životu, ni u smrti

           Politika - Deceniju i po bez traga o porodici Šutaković














Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...