Tokom granatiranja užeg područja grada Brčkog (1992-1995) od strane tzv. Armije BiH i regularne vojske Republike Hrvatske, život je izgubio 21 civil, dok je više od 400 građana zadobilo teške povrede. U tim napadima poginulo je osmoro dece a 44-oro mališana je ranjeno. Mnogi koji su imali tu sreću da prežive, ostali su nažalost doživotni invalidi. Mnoga deca su od posledica granatiranja izgubili vid, sluh a nekima su amputirani čitavi ekstremiteti.
Granatiranje je vršeno iz muslimanskih uporišta Vranovača i iz rejona sela Brka, mada je i veliki broj granata lansiran sa područja Republike Hrvatske (iz pravca Gunje i Slavonskog Broda). Granatiranje je bilo neselektivno, gađani su stambeni objekti, trgovi, ulice, pijace, bolnice, crkve i porodilišta. Pripadnicima tzv. Armije BiH i HVO uopšte nije bilo bitno šta i koga gađaju već je jedini cilj bio pobiti što više civila. Ovakav teroristički poduhvat doneo je brojne žrtve, kako srpske tako i hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, ali i brojna materijalna razaranja. Granatiranje Brčkog i žrtve tog zločina podrobno je u svojoj knjizi "Brčko - normalizacija zločina" analizirao i opisao dr Ljubiša Simić.
Jedan od takvih stravičnih zločina počinjen je 23. marta 1993. kada je sa položaja tzv. Armije BiH ispaljeno nekoliko granata na uže područje Brčkog. Tog dana teško je ranjeno nekoliko civila a od zadobijenih povreda su preminuli starica Ilinka Ostojić (66) i Asmir Karić, dečak bošnjačke nacionalnosti. Bilo mu je samo 13 godina. Asmir je ukopan na gradskom groblju Ivici.
Za ovaj stravičan zločin i bezuman neljudski čin do danas niko od vojnog i političkog bošnjačkog vrha nije odgovarao. Iako se vrlo lako može utvrditi ko je izdao naredbu da se granatiraju civilni objekti kao i ko je učestvovao u tim aktivnostima, jasno je da ne postoji politička volja da se ovaj zločin rasvetli. Ni ubistvo 21-og civila i ranjavanje više od 420 tokom granatiranja nikada nije procesuirano niti je podignuta bilo kakva optužnica. Na području Brčko Distrikta muslimansko-hrvatski agresor je ubio preko 600 građana svih nacionalnosti.
Što se tiče bošnjačke i hrvatske strane, njihovi argumenti za ovaj bezumni čin bili su "da svako ratovanje nosi sa sobom žrtve, kao i da je čitavo Brčko bilo legitimni vojni cilj". Znači li to da je sasvim opravdano granatirati bolnice, porodilišta, vrtići, pijace, crkve, stambene zgrade? Znači li to da je legitimno ubijati decu, nemoćne starce i civile? Da li to podrazumeva i da je ubistvo trudnice Svjetlane Isailović, njene trogodišnje ćerke i svekra isto tako human i legitiman cilj? Na ova pitanja još nema odgovora.
Nažalost, Tužilaštvo BiH kao da nam želi dati do znanja da su bošnjačko i hrvatsko rukovodstvo potpuno u pravu kada opravdavaju ove strahote. Kao da nam žele poslati poruku kako su masovna ubistva Srba (čak i nesrba) potpuno nekažnjiva i da ne predstavljaju ratni zločin jer kako drugačije objasniti činjenicu što do danas niko nije procesuiran za ove strašne zločine.
Izvor: Ljubiša Simić: "Brčko - normalizacija zločina"
Коментари
Постави коментар