Пређи на главни садржај

"SREBRENIČKI AUŠVIC" I DALJE BEZ SPOMEN OBELEŽJA!

Na području srednjeg Podrinja bilo je više od 30 logora i privatnih zatvora gde su mučeni i ubijani zarobljeni srpski civili i vojnici. Ipak, jedan od najstravičnijih logora je upravo onaj u zgradi opštinskog suda u Srebrenici gde je na svirep način mučeno i ubijeno više desetina Srba




Objekat zvani "Pilićarnik", stara zgrada policije, zgrada današnjeg Osnovnog suda i isturenog odeljenja Tužilašta BiH za ratne zločine, samo su neki od objekata u Srebrenici gde je mučeno i ubijeno više od stotinu Srba. 

Zgrada Osnovnog suda u Srebrenici tokom rata je služila kao logor gde su zatvarani, zlostavljani, silovani, prebijani i ubijani srpski civili. Ovaj logor, među Srebreničanima je poznati i kao "Srebrenički Aušvic" a upravo zbog stravičnih tortura i ubistava koja su tamo vršena. Kroz ovaj logor je prošlo najmanje 120 civila, a mnogi su upravo tu i okončali svoje živote. Najmlađi logoraš bio je Nemanja Filipović, tada sedmomesečna beba, koji je ovde zarobljen sa trogodišnjom sestrom Oliverom, majkom Mirom, bakom Dostanom i drugim komšijama. Svi su zarobljeni prilikom napada tzv. Armije BiH pod komandom Nasera Orića na  srpsko selo Bjelovac. Tog 14. decembra 1992. je masakrirano 68 žena, dece i staraca. Sa Filipovićima je tog dana zarobljen i devetogodišnji Brano Vučetić. Njemu su Orićevi vojnici u Bjelovcu ubili majku, oca i maloletnog brata. Njega su poštedeli jer im je trebao za razmenu. U logoru je proveo dva ipo meseca i tamo je strahovito mučen, zlostavljan i prebijan a u torturama se naročito istakao zločinac Zulfo Tursunović. Starici Dostani Filipović su Orićevi vojnici ubili supruga i sina na kućnom pragu a nju su odveli u logor. Starica je tamo mučena, zlostavljana i maltretirana. Prema rečima logorašice Anđe Obradović, muslimanski vojnici su sve zarobljenike psihički i fizički zlostavljali a dobro je upamtila maltretiranje starice Dostane kojoj su muslimani ubili muža i sina a nju zarobili. Stavljali su joj nož pod grlo, vređali je svakakvim imenima i pretili joj da će je zaklati. Anđa je pre srebreničkog logora bila zatočena i u logoru u selu Cerska. Muslimanski vojnici su Anđu Obradović u logoru danonoćno tukli i zlostavljali a više puta je i silovana. Da stvar bude još tragičnija, ova žena je bila trudna sa čime su vrlo dobro bili upoznati muslimanski stražari i vojnici. Zbog zlostavljanja, Anđa je u logoru izgubila bebu.  

Iz sela Karno 15. maja 1992. godine muslimanske jedinice odvele su u Srebrenicu Ljubicu Gagić i zatvorili je u zgradu opštinskog suda. Ljubica je bila izložena najstrašnijim torturama zbog kojih je i preminula kroz par meseci. Prema rečima logoraša, zarobljenici su svakog dana prebijani i mučeni. Od jutra do mraka su se čuli urlici, jauci, zapomaganja...Kroz pakao srebreničkih logora prošla je i Milenija Mitrović iz Skelana, čijeg muža su masakrirali muslimanski vojnici. U logoru je doživela strašne torture: lomili su joj zube, izbili vilicu, svakodnevno je tukli i maltretirali.

U srebreničkim logorima su od zadobijenih rana i svakodnevnih tortura živote izgubili Ljubica Gagić (42), Uroš Jovanović (72), Radivoje Subotić (rođ. 1954), Dragomir Mitrović (1929), Dragutin Kukić (1954), Branko Sekulić (1967), Kostadin Popović (1947), Mićo Milovanović (1931), Bogdan Živanović (1927), Bogdan Krsmanović (1923), desetoro zarobljenika iz Zalazja kao i mnogi drugi. Postoji osnovana sumnja da je kroz ovaj logor prošlo ili tamo skončalo i 52-oje civila koji se do danas vode kao nestali.

Među njima je i Mićo Ristić, dečak od 15 godina kojem su Orićevi vojnici masakrirali oca, majku, tetku i sestru a njega odveli u nepoznatom pravcu. Njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Slična je sudbina i sa civilima Vidosavom Trišić, Nevenkom Đukanović, Ivanom Đukanovićem koji su nestali prilikom napada na Kravicu, zatim staricom Božanom Ostojić u Bjelovcu, Milošem Novakovićem i starim Radovanom Petrovićem (74) nestalim u Brežanima i mnogim drugim civilima čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Pretpostavlja se da su kroz srebreničke logore prošli i oni srpski civili koji su ostali u gradu i bili lojalni muslimanskoj vlasti.  Prvi među njima je Mirko Marković (46) koji je uhvaćen polovinom maja u svom stanu u Ulici maršala Tita, po naređenju Nasera Orića, nakon čega je predat Orićevom pratiocu Safetu Omeroviću Mišu, navodi portal Nova srpska politička misao. Prema navodima iz izveštaja MUP-a RS, Omerović je nekoliko dana kasnije vodio Markovića u pravcu sela Jošave, iživljavajući se nožem po njegovom telu, da bi mu u selu Gniona, gotovo preklanom, naložio vatru na telu, nakon čega je Marković preminuo (vidi: http://www.nspm.rs/sudbina-dejtonske-bih-i-republika-srpska/nekaznjeni-zlocini-nad-srbima-u-podrinju.html?alphabet=l )
Iako je bila angažovana kao medicinska sestra u TO Srebrenica, u maju 1992. odjednom je „nestala“ i Rada Milanović (55), a njeno telo je pronađeno u jednoj masovnoj grobnici. Prema rečima svedoka, ona je mučena pa ubijena od muslimanskih hordi a bila je zatočena i u logoru!
Do danas nisu pronađena ni tela Anđelije Stjepanović (74) i njenog sina Mihajla (50), koji su u julu 1992. godine odvedeni iz svog stana u ul. Srebreničkog odreda 3. u Potočare i tamo ubijeni. Za taj zločin direktno se sumnjiče Smajo Mandži - Mandžo i još jedna osoba. Sledeće, 1993. godine 10. maja u svom stanu u Srebrenici Zagorka Zekić (58) i njen sin Slobodan (42) preminuli su samo nekoliko sati nakon što je u njihov stan upao pripadnik TO Srebrenica Emir Halilović i teško ih pretukao udarcima pištolja u glavu: najpre Slobodana, a zatim i Zagorku. Iste večeri, stotinak metara dalje, u svom stanu ubijena je i Velinka Dimitrovska (52), dok je njen suprug Krsto (57) izveden i ubijen malo dalje, na lokaciji zvanoj „Rudnik“. Krsto i Velinka sahranjeni su na gradskom groblju u Srebrenici, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identifikovani tek prošle godine. U Srebrenici je od strane muslimanskih vojnika, u julu 1995. masakrirana i starica Ivanka Mirković, koja je imala 81 godinu. Tamo je krajem 1992. stradala i Srpkinja Ranka Deronjić (29).

Uprkos brojnim pokušajima, ovaj logor do danas nije dobio prikladno spomen obeležje. Brojna udruženja su pokretala inicijative ali se tadašnja bošnjačka vlast tome oštro protivila plašeći se da bi istina o stradanju Srba napokon mogla biti otkrivena. Zbog istine i pravde u Srebrenici se mora podići spomen obeležje posvećeno ubijenim logorašima i civilima ubijenim u gradu, kako se zlo više nikada ne bi ponovilo. Nekadašnje logore u Srebrenici su pre nekoliko godina posetili i mladi aktivisti u okviru inicijative “Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja” nakon čega su pozvali gradske vlasti da prikladno obeleže ove lokacije. Ova inicijativa se javila 2014. godine na jednom treningu u organizaciji “Centra za nenasilnu akciju Beograd/Sarajevo”, organizacije koja sve vreme pruža veliku podršku u sprovođenju aktivnosti obeležavanja. Osnovni cilj, a i potreba same akcije jeste da ukaže na postojanje mesta u BiH koja nisu obeležena, a koja su bila mesta stradanja ili patnje, ali istovremeno i da se na neki način podsakne propitivanje ratne prošlosti u zajednicama koje se posećuju. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...