VLASENIČANI SE SJEĆAJU SVOJIH ŽRTAVA

U Vlasenici je danas obiljeležen Dan oslobođenja opštine u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu. Građani Vlasenice su se danas sjetili svih onih koji su ubijeni i stradali tokom devedesetih i zatražili od nadležnih institucija da procesuiraju ljude koji su počinili ratne zločine

Svaki april izaziva tugu, bol i ogorčenje među građanima Vlasenice koji se upravo tada podsjećaju na težak ratni period i posledice koje je rat ostavio za sobom. Tim povodom predstavnici lokalne vlasti, institucija, nevladine organizacije, udruženja žrtava ali i  mnogobrojni građani posjetili su Spomen-sobu i položili cvijeće na spomen-obilježje posvećeno ubijenim građanima u periodu od 1992. do 1996. 

Načelnik opštine Vlasenica Miroslav Kraljević rekao je da se danas navršava 27 godina od kako je srpski narod formirao svoju vlast u ovoj lokalnoj zajednici.

- Ovaj dan će u istoriji ostati upisan kao dan kada su Srbi shvatili da moraju da se bore za opstanak na ovim prostorima. Sve ove godine samo to i radimo, a to je da čuvamo svoja ognjišta, krsnu slavu i nacionalno biće - rekao je Kraljević.

On je podsjetio da je na današnji dan pre 27 godina sprečen veliki genocid koji je bio planiran nad srpskim narodom, te da o tome postoji jasna dokumentacija.

- I ono što se desilo 1941, 1942. i 1943. godine, kada su mnoge srpske glave ovdje stradale, trebalo je, po tom scenariju, da se ponovi i u proteklom ratu. Srbi su samo to spriječili i ništa drugo - rekao je Kraljević.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Mladen Popović rekao je da je ovim prostorima potrebna istina i pravda, te kritikovao rad Suda i Tužilaštva BiH.

- Na sceni je zloupotreba ovih institucija, koje krivicu za ratna dešavanja na ovim prostorima vide jedino u predstavnicima srpskog naroda, koji su meta optužbi i progona. Takav odnos je neutemeljen, ako se ima u vidu sve ono što se dešavalo u proteklom ratu i broj žrtava koje je ovaj narod podnio - rekao je Popović novinarima (vidi: https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=334665 )

Brojni građani, kako oni stariji tako i oni mlađi prisustvovali su centralnom obilježavanju i odali počast svojim sugrađanima. Veliki broj djece - učenika osnovnih i srednjih škola, obišli su gradsku spomen sobu i nijemo posmatrali fotografije stradalnika. Posebno su ih potresle fotografije ubijene djece, žena i starih, nepokretnih ljudi. 

- Šta to može čovjeka natjerati da digne ruku na dijete, da siluje djevojke, da masakrira nepokretne bake? Šta može podstaći ljude da ruše tuđe domove svetinje, pale sela, muče, zlostavljaju nedužne samo zbog vjere i nacionalne pripadnosti? - samo su neka od postavljenih pitanja i komentara omladine koja je danas došla da oda počast nevinim žrtvama.

Vlaseničani odaju počast svojim poginulim sugrađanima

Vlaseničani su se na današnji dan sjetili nekažnjenih zločina nad civilnim stanovništvom, nad ljudima čija je sva krivica bila njihova srpska nacionalnost. To im je bio sav "greh". Veći masovni zločin dogodio se u rano proljeće 1992. kada su pripadnici  Armije BiH, regrutovani sa područja Vlasenice, Cerske i Konjević Polja masakrirali osam a teško ranili troje srpskih civila, nedaleko od sela Žutica. Mićo Lazarević je imao svega 17 godina kada je ubijen. Najstariji među njima je imao 78 godina. Domaćice Miljana Obradović (54) i Obrenija Ilić (34) lišene su života na vrlo okrutan i bezuman način. Sve žrtve su zarobljene, vezane nakon čega su svi streljani. Neki su mučeni a nekima je odmah pucano u potiljak.

Selo Šadići je bilo poprište najmonstruoznijih zločina nad Srbima za koje do danas niko nije odgovarao. Reč je o čistom srpskom selu koje je napadnuto u leto 1992. od naoružanih muslimanskih formacija sa ciljem da se poubija što veći broj civila. Starici Milevi Lazarević dušmani su na kućnom pragu ubili tri sina. Majka Hrabrost, kako je Vlaseničani od milošte zovu, od ukupno sedmoro djece koje je rodila, nadživjela je njih petoro. Ćerka Mitra Mišić živi sa svojom porodicom u Vlasenici, a o Milevi brine jedini preostali sin Zoran.

"Pred sam početak rata, decembra 1991. godine otrovan je moj suprug Vlado. Nikada nismo saznali od čega, ali sumnjamo da je otrovan u prodavnici koju je držao jedan musliman. Svenuo je kao biljka, za 10 dana. Nisam ga ni oplakala, a osvanuo je rat i ubrzo je naše selo, Šadići popaljeno, a mi izbegli u Vlasenicu. Ubijen je prvo jedan sin. Pre nego što će mi biti ubijeni sinovi Savo i Stanko, kćerki Milki Vuković je ubijen suprug. Nismo ga pošteno ni oplakali, a onda su, iz zasede, ubijeni moji sinovi Savo i Stanko. U toj zasedi je još 13 ljudi stradalo, a kada su ih dovezli traktorom ja sam se onesvestila. Tuga me je s nogu oborila… – ispričala je pre nekoliko godina nepokorna Mileva.

 - Ako se i ovo srpsko selo zatre, kako će naši potomci znati da kažu ko su i odakle su. Sa 16 godina sam morao da uzmem pušku, tri brata su mi ubijena na ognjištu. I ja treba sve to da zaboravim ili napustim? Nema šanse. Zbog moje mrtve braće ću se boriti sve dok sam živ da Šadići ne zamru. - ispričao je Zoran, jedini Milevin preživjeli sin. O zločinu u Šadićima je rekao: Muslimani su došli preko brda, iz komšijskog sela Cerska. Samo par meseci ranije smo se sa njima dogovorili da oni čuvaju nas od njihovih zlih ljudi, a mi njih od naših. Obećali. Obećali i pogazili. Upali su rano ujutro i pobili sve što nije moglo da pobegne, ukupno 29 ljudi. Kada su tela dopremljena pred bolnicu u Miliće, jedan američki novinar je pao u nesvest videvši povrede. Nekima su bili isečeni polni organi, drugima su u šupljinama tela pronađene čaure, a neki su živi spaljeni. Niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Nikada se niko iz Haga nije zaputio za Šadiće da barem pita šta se to dogodilo - ispričao je Zoran. (vidi: http://www.koreni.rs/tri-sina-izgubila-za-slobodu-srpske/ )

U napadu na Šadiće masakrirane su domaćica Pejka Nišić (34) i njena majka Jovanka (72). Obe žene su zlostavljane, mučene pa ubijene. O svireposti zločina govori i činjenica da su lica ubijenih bila potpuno neprepoznatljiva od zadobijenih povreda. U napadu na Šadiće ubijena je Radojka Mišić (1927) dok je veći broj žena i staraca teško ranjen. U zoru 13. avgusta 1992. napadnuto je  selo Klještani gde je masakriran veći broj civila. U svojim kućama zaklani su civili Vojin Klještan (1936) i njegova supruga Grozda Klještan (1930). Oboje su mučeni na strašne načine a potom izmasakrirani hladnim oružjem. Slična sudbina zadesila je i njihove susjede i rođake Radovana i domaćicu Bogdanu Klještan, koji su nakon brutalnih tortura preklani. Selo je do temelja opljačkano i popaljeno a u zločinu je, prema riječima svjedoka,  učestvovao veliki broj naoružanih muslimanskih vojnika ali i žena i maloljetnika koji su pljačkali srpske kuće i imovinu. (vidi: http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-15-08-2007/srbe-napadali-i-muslimani-civili )

Među žrtvama je bilo i mnogo djece srpske nacionalnosti od kojih su neka ubijena na svirepe načine. Tako spomen sobe u Vlasenici i Milićima "krase" fotografije  Nade Brežančić (9), Dragana Brežančića (12), Milenka Trifkovića (13), Radeta Golića (12), Nebojše Ilića (17), Mire Krstić (17), Miće Lazarevića (17), Riste Kojića (10) i mnoge druge djece koja postradaše u ratnom vihoru..

Među silovanim ženama, bila je i Anđa Obradović koja je uhapšena 17. septembra 1992. godine u Novom Selu kod Zvornika, da bi potom prvo bila odvedena u selo Bajriće i tamo zatočena, a onda “4. ili 5 oktobra” dovedena u logor “Štalu” kod Vlasenice. “U Bajrićima su mi dali dimije i rekli da mi je ime Fata, te me odveli u samicu. Policajac Adem Kosterovac me je silovao i ubio moje još nerođeno dijete. Bila sam trudna”, ispričala je svojevremeno za medije, Anđa Obradović koja je u muslimanskim logorima provela nekoliko mjeseci gde je silovana, mučena i zlostavljana. Zajedno sa njom u vlaseničkom logoru bilo je zatočeno još ljudi koji su brutalno mučeni pa ubijeni. Među njima je bio i tada maloljetni Dragan Ilić, koji je nakon strahovitih tortura streljan. A imao je samo 16 godina i hiljade želja i snova kojima je stremio.. (vidi: http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/hod%C5%BEi%C4%87-zlostavljanje-u-vlasenici )

29. maja 1992. napadnuto je srpsko selo Jeremići, gdje je masakrirano troje lica srpske nacionalnosti. 10. juna 1992. napadnuto je selo Rupovo Brdo kod Vlasenice, gde je ubijeno 12 a ranjeno 40 civila srpske nacionalnosti. Bračni par Vojislav Milinković i njegova supruga Mirjana, maltretirani su i mučeni a potom ubijeni i zapaljeni u svojoj porodičnoj kući. Među ubijenima su bili i starica Koviljka Žugić (70), starac Komljen Žugić i njegov sin Trifko. Spaljeno je 30 srpskih kuća i 40 pomoćnih zgrada i objekata, među kojima i osnovna škola.

MEĐU ŽRTVAMA TRUDNICA, NASTAVNIK, STARICA...

Među fotografijama u Vlaseničkoj spomen sobi može se vidjeti i slika Mire Krstić, koja tek što je zakoračila u 18-u godinu života. Ova djevojka raskošne ljepote je poginula na kućnom pragu krajem aprila 1994. od muslimanske granate a u trenutku ubistva je bila trudna. Ipak, zbog vjere i nacije okrutno je ubijena a sa njom u smrt otišlo je i njeno nerođeno dijete kao i majka njenog momka Ruža Radivojević (44), komšija Zoran Lainović,  starica Mara Milić (67) koja je poginula dok je radila u bašti, zatim nastavnik Ljubisav Stupar i mnogi drugi. U maju 1996. u šumi nedaleko od Milića zverski je ubijeno pet civila, drvosječa i radnika koji su obavljali uobičajene radove. Ubili su ih muslimanski vojnici koji su ih potom masakrirali a posebno je bolna činjenica što se zlikovci se i danas kriju po inostranstvu (vidi: http://www.koreni.net/broj39/dokument.htm )

Na području Vlasenice i okolnih mjesta ubijeno je najmanje 400 građana srpske nacionalnosti. Poruka današnjeg skupa je da se nevine žrtve nikada ne smiju zaboraviti i da se o njima stalno i neprestano mora pričati i govoriti kao i da se mora insistrirati na procesuiranju ratnih zločinaca jer jedino tako može doći do prosperiteta i izgradnje boljeg društva. Poslata je poruka da se sve žrtve moraju jednako poštovati, da niko nema pravo da umanjuje ili opravdava zločine nad djecom i civilima srpske nacionalnosti kako se to intenzivno čini svih ovih godina. 

Izvor: RTRS:  Vlasenica: Obilježen Dan oslobođenja

                Glas Javnosti: http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-15-08-2007/srbe-napadali-i-muslimani-civili

                Koreni : http://www.koreni.rs/tri-sina-izgubila-za-slobodu-srpske/

                Justice report: http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/hod%C5%BEi%C4%87-zlostavljanje-u-vlasenici

                Koreni: Stradanje Srba u Vlasenici i Kladnju