U maju 1995. u Istočnom Sarajevu su ubijene Zorica Divčić i Dijana Ćosović, devojčice srpske nacionalnosti. Do danas niko nije odgovarao za ove zločine
Mesec maj predstavlja jedan od najtužnijih perioda za srpski narod. Upravo tada se u najvećem broju posećuju stratišta, drže opela i parastosi u znak sećanja na srpske žrtve. Godišnjica za godišnjicom, komemoracija za komemoracijom svedoče nam da je srpski narod doživeo pravu golgotu, kako tokom Prvog i Drugog svetskog rata, tako i tokom ratova devedesetih.
Gotovo svaki majski dan je ispisan krvlju nevinog srpskog naroda od Kosova i Metohije, preko Posavine, Sarajeva, Hercegovine, Podrinja, Srednje Bosne..
U moru tih datuma nalazi se i 24. maj. Tog dana 1995. na svirep i podmukao način je prekinut život osmogodišnje devojčice Zorice Divčić. Ubijena je u Ozrenskoj ulici na Vracama, jednom od brojnih sarajevskih naselja i to samo zato što je bila srpske nacionalnosti. Tog prolećnog dana je zauvek prekinuto jedno detinjstvo! Iako nije ni znala šta je rat, mala Zorica je okrutno ubijena u napadu muslimanske vojske na ovo srpsko naselje dok su najmanje dve osobe tom prilikom ranjene.
Zorica je bila upisana u prvi razred OŠ "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu ali zla sudbina joj nije dozvolila da nastavi dalje školovanje.
U maju 1995. okrutno je prekinut život i devojčice Dijane Ćosović koja je u trenutku ubistva imala nepunih 16 godina. Dijana je ubijena snajperskim hicem ispaljenim sa muslimanskih položaja. Kao i Zorica, i Dijana je ubijena samo zbog svoje srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti. Pakosno oko puno mržnje dugo je tražilo i biralo svoju metu a tog prolećnog dana ju je i pronašlo. Dijana je ubijena dan pre nego što je trebala da podigne svedočanstvo o završenom školovanju a ono i danas stoji u prostorijama škole koju je Dijana inače mnogo volela.
I Dijana i Zorica su bile učenice OŠ "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu, a pored njih još četvoro mališana - učenika ove škole je poginulo tokom muslimanske agresije. Dva meseca ranije, muslimanski snajperista je ubio Milicu Lalović i Natašu Učur dok su se igrale. U znak sećanja na 120 poginulih anđela 13. septembra prošle godine je u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu svečano otkriven spomenik stradaloj deci Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. Na taj način su i ova deca dobila spomen obeležje i mesto u kolektivnom sećanju naroda.
„Nažalost, naše žrtve, stradale tokom rata, uključujući i decu, minimizirane su i potcenjivane od međunarodne zajednice i neke pravde koja se instališe u Sarajevu, a koja je, u stvari, nepravda”, rekao je 13. septembra prošle godine tadašnji predsednik Republike Srpske, a sadašnji predsedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik, nakon što je zajedno sa direktorkom škole Danijelom Mrdom otkrio spomen-obeležje stradaloj deci Srpskog Sarajeva. On je tada poručio da „nema oprosta” i da bezumne ubice dece „neće i ne mogu ostati nekažnjene”.
Mesec maj predstavlja jedan od najtužnijih perioda za srpski narod. Upravo tada se u najvećem broju posećuju stratišta, drže opela i parastosi u znak sećanja na srpske žrtve. Godišnjica za godišnjicom, komemoracija za komemoracijom svedoče nam da je srpski narod doživeo pravu golgotu, kako tokom Prvog i Drugog svetskog rata, tako i tokom ratova devedesetih.
Gotovo svaki majski dan je ispisan krvlju nevinog srpskog naroda od Kosova i Metohije, preko Posavine, Sarajeva, Hercegovine, Podrinja, Srednje Bosne..
U moru tih datuma nalazi se i 24. maj. Tog dana 1995. na svirep i podmukao način je prekinut život osmogodišnje devojčice Zorice Divčić. Ubijena je u Ozrenskoj ulici na Vracama, jednom od brojnih sarajevskih naselja i to samo zato što je bila srpske nacionalnosti. Tog prolećnog dana je zauvek prekinuto jedno detinjstvo! Iako nije ni znala šta je rat, mala Zorica je okrutno ubijena u napadu muslimanske vojske na ovo srpsko naselje dok su najmanje dve osobe tom prilikom ranjene.
Zorica je bila upisana u prvi razred OŠ "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu ali zla sudbina joj nije dozvolila da nastavi dalje školovanje.
U maju 1995. okrutno je prekinut život i devojčice Dijane Ćosović koja je u trenutku ubistva imala nepunih 16 godina. Dijana je ubijena snajperskim hicem ispaljenim sa muslimanskih položaja. Kao i Zorica, i Dijana je ubijena samo zbog svoje srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti. Pakosno oko puno mržnje dugo je tražilo i biralo svoju metu a tog prolećnog dana ju je i pronašlo. Dijana je ubijena dan pre nego što je trebala da podigne svedočanstvo o završenom školovanju a ono i danas stoji u prostorijama škole koju je Dijana inače mnogo volela.
I Dijana i Zorica su bile učenice OŠ "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu, a pored njih još četvoro mališana - učenika ove škole je poginulo tokom muslimanske agresije. Dva meseca ranije, muslimanski snajperista je ubio Milicu Lalović i Natašu Učur dok su se igrale. U znak sećanja na 120 poginulih anđela 13. septembra prošle godine je u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu svečano otkriven spomenik stradaloj deci Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. Na taj način su i ova deca dobila spomen obeležje i mesto u kolektivnom sećanju naroda.
„Nažalost, naše žrtve, stradale tokom rata, uključujući i decu, minimizirane su i potcenjivane od međunarodne zajednice i neke pravde koja se instališe u Sarajevu, a koja je, u stvari, nepravda”, rekao je 13. septembra prošle godine tadašnji predsednik Republike Srpske, a sadašnji predsedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik, nakon što je zajedno sa direktorkom škole Danijelom Mrdom otkrio spomen-obeležje stradaloj deci Srpskog Sarajeva. On je tada poručio da „nema oprosta” i da bezumne ubice dece „neće i ne mogu ostati nekažnjene”.

Коментари
Постави коментар