Danas se navršavaju 23 godina od stravičnog zločina NATO agresora u selu Koriša kod Prizrena. U napadu aviona NATO pakta ubijeno je 77 civila, od čega 25 dece
Napad na izbegličku kolonu u selu Koriša kod Prizrena predstavlja najbrutalniji i najsvirepiji zločin NATO agresora tokom bombardovanja SR Jugoslavije ali i najmasovniji ratni zločin počinjen tokom oružanog sukoba koji je vođen na Kosovu i Metohiji. U ovom krvavom napadu ubijeno je 77 civila, među kojima čak 25 dece. Ranjeno je preko stotinu civila od čega 40 dece, a mnoga deca su ostala trajni invalidi- bez jednog ili oba ekstremiteta, bez sluha, bez vida, trajno nepokretni..
Najmlađe žrtve zločina bili su dvomesečna beba Suka Fitim, sedmomesečni Ardor Ahmetaj i sedmomesečni Bledion Kukaj. Najstarija žrtva je bila Zelfije Dakaj, starica od 75 godina. Među žrtvama je bilo 10 novorođenčadi, 26-toro dece uzrasta do 15 godina, 42 osobe od 15 do 55 godina i tri starije osobe. Među ranjenima su bile dvije bebe, 25-toro djece uzrasta do 15 godina, 27 osoba od 15 do 55 godina i 16 starijih osoba.
Konvoj od 55 traktora i jednog kamiona, pretvoren u improvizovani kamp, napadnut je najpre deset minuta pre ponoći, zatim 20 minuta posle ponoći i ponovo 10 minuta pre jedan sat. Iznurene, gladne i usnule izbeglice, NATO piloti su raketirali sa osam termovizuelnih i jednom kasetnom bombom počinivši pravi pokolj. Kamp je bukvalno spržen, kao i živi ljudi na licu mesta, dok su spasilačke ekipe sakupljale delove raskomadanih tela i po njivama nekoliko stotina metara udaljenim od mesta napada.
Porodice ubijenih u NATO bombardovanju iskazale su veliko ogorčenje zbog činjenice da ubice nikada nisu odgovarale za počinjeni zločin.
"NATO nas je zasuo bombama, znali su da je ovo albansko selo, znali su da ovde ima žena i dece...ovo je ogromna tragedija" - ispričala je jedna meštanka prošle godine za albanske medije.
"Oni koji su ubijali decu u Koriši slobodno šetaju po Americi i po Francuskoj. Nisu ove žrtve kolateralne žrtve nego žrtve ratnog zločina"- poručeno je sa skupa u Koriši.
Napad na izbegličku kolonu u selu Koriša kod Prizrena predstavlja najbrutalniji i najsvirepiji zločin NATO agresora tokom bombardovanja SR Jugoslavije ali i najmasovniji ratni zločin počinjen tokom oružanog sukoba koji je vođen na Kosovu i Metohiji. U ovom krvavom napadu ubijeno je 77 civila, među kojima čak 25 dece. Ranjeno je preko stotinu civila od čega 40 dece, a mnoga deca su ostala trajni invalidi- bez jednog ili oba ekstremiteta, bez sluha, bez vida, trajno nepokretni..
Najmlađe žrtve zločina bili su dvomesečna beba Suka Fitim, sedmomesečni Ardor Ahmetaj i sedmomesečni Bledion Kukaj. Najstarija žrtva je bila Zelfije Dakaj, starica od 75 godina. Među žrtvama je bilo 10 novorođenčadi, 26-toro dece uzrasta do 15 godina, 42 osobe od 15 do 55 godina i tri starije osobe. Među ranjenima su bile dvije bebe, 25-toro djece uzrasta do 15 godina, 27 osoba od 15 do 55 godina i 16 starijih osoba.
Konvoj od 55 traktora i jednog kamiona, pretvoren u improvizovani kamp, napadnut je najpre deset minuta pre ponoći, zatim 20 minuta posle ponoći i ponovo 10 minuta pre jedan sat. Iznurene, gladne i usnule izbeglice, NATO piloti su raketirali sa osam termovizuelnih i jednom kasetnom bombom počinivši pravi pokolj. Kamp je bukvalno spržen, kao i živi ljudi na licu mesta, dok su spasilačke ekipe sakupljale delove raskomadanih tela i po njivama nekoliko stotina metara udaljenim od mesta napada.
Porodice ubijenih u NATO bombardovanju iskazale su veliko ogorčenje zbog činjenice da ubice nikada nisu odgovarale za počinjeni zločin.
"NATO nas je zasuo bombama, znali su da je ovo albansko selo, znali su da ovde ima žena i dece...ovo je ogromna tragedija" - ispričala je jedna meštanka prošle godine za albanske medije.
"Oni koji su ubijali decu u Koriši slobodno šetaju po Americi i po Francuskoj. Nisu ove žrtve kolateralne žrtve nego žrtve ratnog zločina"- poručeno je sa skupa u Koriši.
Najmlađe žrtve zločina u Koriši bili su dvomesečna beba Suka Fitim, sedmomesečni Ardor Ahmetaj i sedmomesečni Bledion Kukaj. Najstarija žrtva je bila Zelfije Dakaj, starica od 75 godina.
Porodica Ahmetaj je jedna od porodica koja je najgore prošla u ovoj tragediji. Iz ove porodice je poginulo 41 osoba, zatim porodica Kukaj koja je izgubila 12 članova, porodica Dakaj 4 člana, porodica Xhaferi 3 člana, i porodica Rexhaj jednog člana, svi iz sela Koriša kod Prizrena.
U tragediji od 13. maja 1999. godine, bila je pogođena i porodica Suka iz sela Blace kod Suve Reke koja je izgubila sedam članova, porodica Palushi iz Budakova 3 člana, a porodice Behluli iz Mušutišta i porodica Selimi iz Grejkovca kod Suve Reke su izgubile po jednog člana porodice.
- Mi smo se samo vraćali svojim kućama, nikome nismo bili pretnja. Deca su živa gorela..Ako mogu Tačija i Kadri Veselija da hapse i sude neka sude i NATO vojnicima, to su bili francuski avioni, sve se zna. Zašto specijalni sud ne važi isto za sve?"- poručila je pre nekoliko godina na obeležavanju žena koja je u tom napadu izgubila veći broj članova. Masakra u Koriši sa velikom tugom se sećaju i srpski lekari iz Prizrena koji su među prvima priskočili u pomoć žrtvama i ukazali pomoć ranjenima. Slike ubijene i ranjene dece, priznaju, nikada ne mogu zaboraviti.

Porodica Ahmetaj je jedna od porodica koja je najgore prošla u ovoj tragediji. Iz ove porodice je poginulo 41 osoba, zatim porodica Kukaj koja je izgubila 12 članova, porodica Dakaj 4 člana, porodica Xhaferi 3 člana, i porodica Rexhaj jednog člana, svi iz sela Koriša kod Prizrena.
U tragediji od 13. maja 1999. godine, bila je pogođena i porodica Suka iz sela Blace kod Suve Reke koja je izgubila sedam članova, porodica Palushi iz Budakova 3 člana, a porodice Behluli iz Mušutišta i porodica Selimi iz Grejkovca kod Suve Reke su izgubile po jednog člana porodice.
I dok pojedini kosovski političari zahvaljuju NATO alijansi što im je podarila, kako kažu, "državu i slobodu", porodice ubijenih Albanaca u tim oslobodiocima vide "agresore, zločince i ubice najmilijih".
- Neko mora da odgovara. Predstavnici NATO snaga su govorili kako su pomislili da su naši traktori tenkovi ili vojni objekti pa su nas bombardovali. Ta priča ne pije vodu. Ovde nije bilo nikakvih vojnih objekata..ni ovde ni kilometrima dalje..pošteno bi bilo da ti vojnici i piloti sednu pred sud i odgovaraju za zločin. Oni nas nazivaju kolateralnom štetom. To nije dobro...to je masakr, genocid nad civilima. - izjavio je svojevremeno stariji meštanin Koriše za lokalne albanske medije.
- Mi smo se samo vraćali svojim kućama, nikome nismo bili pretnja. Deca su živa gorela..Ako mogu Tačija i Kadri Veselija da hapse i sude neka sude i NATO vojnicima, to su bili francuski avioni, sve se zna. Zašto specijalni sud ne važi isto za sve?"- poručila je pre nekoliko godina na obeležavanju žena koja je u tom napadu izgubila veći broj članova. Masakra u Koriši sa velikom tugom se sećaju i srpski lekari iz Prizrena koji su među prvima priskočili u pomoć žrtvama i ukazali pomoć ranjenima. Slike ubijene i ranjene dece, priznaju, nikada ne mogu zaboraviti.
MUHAMET KUKAJ OSTAO BEZ SUPRUGE I TRI SINA
U krvavom napadu NATO agresora na selu Koriša stradalo je 12 članova porodice Kukaj. Muhamet Kukaj je tog tragičnog dana ostao bez supruge Zelfije (37) i tri sina Nusreta (8), Ahmeta (11) i Agrona (12).
Tokom NATO bombardovanja SRJ koja je trajala 78 dana, ubijeno je 2500 građana svih nacionalnosti, među kojima 126 dece. Ranjeno je više od 5 000 civila.
![]() |
| Žrtve u selu Koriša: Zelfije Kukaj je ubijena sa svoja tri sina Nusretom (9), Ahmetom (11) i Agronom (12) |





Коментари
Постави коментар