Danas se navršava tačno 27 godina od kako su jake muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, izvršile napad na srpsko selo Loznička Rijeka u opštini Bratunac. Tom prilikom je zverski ubijeno i teško ranjeno dvadeset meštana a za počinjeni masakr do danas niko nije odgovarao
Uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir", muslimanske horde iz Srebrenice su 28. juna 1992. napale srpsko selo Loznička Rijeka i tom prilikom počinili pravi masakr. Kako su i mnogo puta priznali, jedini cilj ovog napada je bilo ubijanje žena, dece i civila srpske nacionalnosti.
našao u potoku gdje su ga posle masakriranja bacili u trnje, a našao sam i mjesto gdje je napadnut, jer je sve bilo od krvi. Dok smo ih drugo veče sahranjivali, muslimani iz susjednog sela Položnika pucali su po groblju pa smo pod vatrom na brzinu zagrnuli grobove, a kasnije dovršili u toku noći zakopavanje.
Na Vidovdan 28. 6. 1992. godine muslimani iz susjednog sela Pirići i Poloznik, napali su nas poslije podne oko dva sata sa svih strana. Opkolili su selo i prve kuce su odmah zapaljene. Od šumskog rastinja nisam nikoga mogao prepoznati, ali čujem da viču "Alahu egber", "Koljite Srbe", "Hvatajte živa Vasu Petrovića." Prva žrtva koga su muslimani ubili kod njegove kuće bio je Lukić Radovan. Meni je pričala Lukić Krstina iz sela Loznica, kad me je posetila u bolnici, da je imala priliku izbliza da vidi ženu Sinanović Rešida, koju znamo po imenu "Beba" koja je učestvovala u napadu na naše selo".
Uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir", muslimanske horde iz Srebrenice su 28. juna 1992. napale srpsko selo Loznička Rijeka i tom prilikom počinili pravi masakr. Kako su i mnogo puta priznali, jedini cilj ovog napada je bilo ubijanje žena, dece i civila srpske nacionalnosti.
Najmlađa žrtva Nasera Orića i srebreničkih muslimana bila je devojka raskošne lepote Verica Filipović. Imala je nepunih 17 godina kada je mučki ubijena sa ocem Živanom. "U selu su zatekli civile i ubili koga su stigli, a selo su opljačkali i zapalili i ono još nije obnovljeno. Već 20 godina a za zločine nad Srbima i našom đecom niko ne odgovara. Hoće li iko odgovarati za ubistvo moje maloljetne kćerke i ostalih civila iz Loznice i drugih sela ovog kraja koje su muslimani poubijali na razne načine. - Kome je i šta mogla da skrivi moja sedamnaestogodišnja kćerka Verica, koju su Naser Orić i njegovi vojnici ubili na našem kućnom pragu, a poslije toga opljačkali i zapalili naš dom", ispričala je Živana Filipović, majka ubijene Verice kojoj su muslimani pored ćerke ubili i muža, brata, pet sestrića i na desetine rođaka. Ispričala je i da zna neke Bošnjake koji su se vratili u bratunačku opštinu, a učestvovali su u ubistvima srpskih civila, ali se vode kao nestali prilikom pada Srebrenice.
"Stavljajući ih na spisak nestalih, muslimanke vlasti hoće da ih zaštite od odgovornosti za zločine koje su činili", rekla je za medije Živana pre nekoliko godina.
Uz vrisku i galamu, zveri u ljudskom obliku su započeli svoj krvavi pir, najpre paleći kuće, štale i životinje u njima a potom ubijajući i nemoćne civile. Svedok stravičnog masakra Stanoje Milovanović ispričao je kako je video kako muslimani ubijaju stare i nemoćne a među zločincima je prepoznao i veći broj svojih komšija. On je ispričao sledeće: "Oko 15,30 casova grupa muslimana iz susjednog sela Pirića i Položnika upala je u selo Loznicu i napala sa oružjem kuću moga brata Milovanovic Srećka i njegove žene Jovane. Ovom prilikom dok su čuvali ovce uhvatili su mi brata i izboli sa
nožem. Ja sam uveče vidio da je imao veliku ranu u predelu vrata ispod lijevog uha, te ranu na grudima. Obe su bile nanete nožem. Snajka Jovana je imala više rana u predelu stomaka i grudi. Pokušavali smo iz sela da pomognemo mome bratu i snajki koji su dozivali u pomoć, ali smo stigli kasno. Snajka je još bila živa, ali ništa nije mogla progovoriti i tako je odmah umrla, dok sam bratanašao u potoku gdje su ga posle masakriranja bacili u trnje, a našao sam i mjesto gdje je napadnut, jer je sve bilo od krvi. Dok smo ih drugo veče sahranjivali, muslimani iz susjednog sela Položnika pucali su po groblju pa smo pod vatrom na brzinu zagrnuli grobove, a kasnije dovršili u toku noći zakopavanje.
Na Vidovdan 28. 6. 1992. godine muslimani iz susjednog sela Pirići i Poloznik, napali su nas poslije podne oko dva sata sa svih strana. Opkolili su selo i prve kuce su odmah zapaljene. Od šumskog rastinja nisam nikoga mogao prepoznati, ali čujem da viču "Alahu egber", "Koljite Srbe", "Hvatajte živa Vasu Petrovića." Prva žrtva koga su muslimani ubili kod njegove kuće bio je Lukić Radovan. Meni je pričala Lukić Krstina iz sela Loznica, kad me je posetila u bolnici, da je imala priliku izbliza da vidi ženu Sinanović Rešida, koju znamo po imenu "Beba" koja je učestvovala u napadu na naše selo".
I Vitomir Vučetić je tom prilikom prepoznao svoje komšije muslimane sa kojima se pre rata družio a sa nekima išao u školu. Među njima je prepoznao i Fahrudina Hasanovića, Rahmana Sinanovića i Aliju iz Sasa. Zločinci su vikali "Vasu Petrovića hvatajte živog!", "Allahu Egber", "Biće vam ovo novi Jasenovac", "Koljite žene i decu"....
O masakru u Lozničkoj Rijeci svedočila je i Krstina Lukić koja je u napadu prepoznala suprugu Rešada Sinanovića. Krstina je tom prilikom uspela da se spasi ali je masakrirana 14. 12. 1992. kada je ovo selo po drugi put napadnuto.
Nedaleko od kuće Bogoljuba Andrića, srebrenički koljači su masakrirali maloletnu Vericu Filipović i Jelenu Stojanović (39), majku šestoro dece. Za monstruozni zločin u Lozničkoj Rijeci do danas niko nije odgovarao.
Izvor: Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"
Коментари
Постави коментар