Пређи на главни садржај

SREBRENIČKA MAJKA DOBRINA PRODANOVIĆ JE SIMBOL SRPSKOG STRADANJA!

I Dobrina Prodanović je majka Srebrenice! Njenog sina Živana su u junu 1992. na kućnom pragu najpre oteli pa zverski mučili i streljali muslimanski vojnici pod komandom Nasera Orića 



MAJKA HRABROST: Dobrina Prodanović 1992. i 2016.


Fotografije Dobrine Prodanović kako grli lobanju svog ubijenog sina na identifikaciji u Bratuncu su obišle čitav svet. Njeni jauci, njene majčinske suze i neverica urezali su se u sećanje svih ljudi širom bivše Jugoslavije i nema onoga ko nije zaplakao ili se makar potresao slušajući i gledajući ove teške scene. Ova hrabra srebrenička majka je postala simbol srpske patnje tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njen sin Živan Prodanović je ubijen kao civil na svom kućnom pragu 21. juna 1992. i to nakon zarobljavanja i strahovitih torura i mučenja. Ubijen je prilikom napada muslimanskih vojnika iz Srebrenice na srpsko selo Ratkovići, takođe u opštini Srebrenica. Živanovi posmrtni ostaci, tačnije samo lobanja, pršljen, tri rebra i leva lopatica su pronađeni u obližnoj masovnoj grobnici. Tog vrelog  junskog dana Orićevi vojnici su upali u Ratkoviće i masakrirali 24 civila, žena i staraca. Živana  su zarobili i odveli ga u polje blizu sela gde su ga bez prestanka tukli i maltretirali. Hicima iz vazdušne puške ubio ga je Izet Arifović, vojnik 28. divizije tzv. Armije BiH. Izet je pred sudom BiH osuđen na 10 godina robije za ovaj ratni zločin a preminuo je 4. februara 2019. u teškim mukama. Preminuo je ne odsluživši kaznu do kraja ali je svakako ostao i ostaće upamćen samo i isključivo kao osuđeni ratni zločinac. 

Prema popisu iz 1991. u Ratkovićima je živelo 338 stanovnika i svi su bili srpske nacionalnosti. Bilo je ovo čisto srpsko selo. Meštani su oduvek živeli u miru i slozi sa komšijama muslimanima, pomagali su jedni drugima, družili se, proslavljali Božiće i Bajrame sve do početka rata...Muslimani iz susednog sela Poznanovići su na samom početku rata obećali meštanima Ratkovića da će ih čuvati i štititi i braniti ako bude bilo sukoba...međutim, nije bilo tako! 21. juna 1992. pripadnici tzv. Armije  BiH su u ranu zoru izvršili napad na ovo malo i počinili pravi pokolj...niko nije bio pošteđen. Oni retki koji su imali tu sreću da prežive su ispričali kako je u napadu učestvovao veliki broj muslimana iz Poznanovića, istih onih koji su na početku rata obećavali pomoć i zaštitu. Monstrumima nije bilo dovoljno to što su poubijali nedužne civile, već su opljačkali svoje dojučerašnje komšije... Jedini cilj napada na Ratkoviće je bilo ubijanje civilnog stanovništva, o čemu su se pripadnici tzv. Armije BiH javno i u više navrata hvalili.


ŽIVAN PRODANOVIĆ (24) - ŽRTVA MUSLIMANSKOG TERORA
Dobrinu Prodanović je napad muslimanskih ekstremista dočekao pred kućom. Metak ju je pogodio u ruku ali je ova hrabra, čestita žena ipak uspela da pobegne i spasi živu glavu. "Bježala sam preko njiva, preko njiva i do Mandovića smo stigli...tamo sam srela moje komšije i svih sam pitala: "Jeste li vidjeli mog Živana, jel neko vidjeo mog Živana?" - ali odgovora nije bilo.....

Uprkos brojnim zločinima koje su muslimanske snage činile, Dobrina je ipak čvrsto verovala da je njen sin živ i negde zarobljen. Nadala se majka da će opet zagrliti svoje dete. Svakodnevno se molila i očekivala da ugleda svog Živana na vratima. Dani i noći bili su ispunjeni molitvama i nadom...

Ipak, ove puste želje zauvek su ugašene u maju naredne godine kada je pronađeno nekoliko grobnica sa posmrtnim ostacima ubijenih Srba. Identifikacija se obavljala u selu Fakovići u opštini Bratunac (selo koje će takođe stradati za četiri meseca). Bio je tu i istaknuti patolog Zoran Stanković, svedok brojnih zverstava muslimanske vojske, koji se takođe vidi na snimku kako teši majku Dobrinu. Od prevelikog stresa i tuge, Dobrina Prodanović je pala i onesvestila se a sve je to (nažalost) zabeleženo kamerom. Ova hrabra žena je nakon nepune tri decenije odlučila ponovo da stane pred kamere gde je za film "Zločin bez kazne- stradanje Srba u srednjem Podrinju", ispričala svoju potresnu ispovest.


"Ja sam mog sina poznala po zubu, on je tri, četiri puta pravio plombu na tom mestu i tako sam ga poznala. I poznala sam njegovo odjelo, eto tako.."- ispričala je majka Dobrina. - Uzela sam njegovu lobanju u šake i cvilela sve dok glas nisam izgubila, a oči mi pobelele. Presudili su mi tog dana, ja sam u grobu već 23 godine - rekla je Dobrina u izjavi za medije 2016. godine.

Selo je danas potpuno nenaseljeno, kuće su neobnovljene, razrušene i čini se kao da je ovde rat još juče stao. Za zločine u Ratkovićima su osuđeni samo Izet Arifović na 10 godina, i to zbog ubistva dvojice civila u Srebrenici koji su zarobljeni 12. jula 1992. godine u obližnjem mestu Zalazje, kao i zbog toga što je  21. juna 1992. u mestu Ratkovići ubio civila Živana Prodanovića. Suad Smajlović je osuđen na godinu i dva meseca zbog toga što je pucanjem u tela mrtvih izvršio njihovo skrnavljenje, ali je oslobođen krivice da je učestvovao u ubistvima.











Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...