I Dobrina Prodanović je majka Srebrenice! Njenog sina Živana su u junu 1992. na kućnom pragu najpre oteli pa zverski mučili i streljali muslimanski vojnici pod komandom Nasera Orića
Fotografije Dobrine Prodanović kako grli lobanju svog ubijenog sina na identifikaciji u Bratuncu su obišle čitav svet. Njeni jauci, njene majčinske suze i neverica urezali su se u sećanje svih ljudi širom bivše Jugoslavije i nema onoga ko nije zaplakao ili se makar potresao slušajući i gledajući ove teške scene. Ova hrabra srebrenička majka je postala simbol srpske patnje tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njen sin Živan Prodanović je ubijen kao civil na svom kućnom pragu 21. juna 1992. i to nakon zarobljavanja i strahovitih torura i mučenja. Ubijen je prilikom napada muslimanskih vojnika iz Srebrenice na srpsko selo Ratkovići, takođe u opštini Srebrenica. Živanovi posmrtni ostaci, tačnije samo lobanja, pršljen, tri rebra i leva lopatica su pronađeni u obližnoj masovnoj grobnici. Tog vrelog junskog dana Orićevi vojnici su upali u Ratkoviće i masakrirali 24 civila, žena i staraca. Živana su zarobili i odveli ga u polje blizu sela gde su ga bez prestanka tukli i maltretirali. Hicima iz vazdušne puške ubio ga je Izet Arifović, vojnik 28. divizije tzv. Armije BiH. Izet je pred sudom BiH osuđen na 10 godina robije za ovaj ratni zločin a preminuo je 4. februara 2019. u teškim mukama. Preminuo je ne odsluživši kaznu do kraja ali je svakako ostao i ostaće upamćen samo i isključivo kao osuđeni ratni zločinac.
Prema popisu iz 1991. u Ratkovićima je živelo 338 stanovnika i svi su bili srpske nacionalnosti. Bilo je ovo čisto srpsko selo. Meštani su oduvek živeli u miru i slozi sa komšijama muslimanima, pomagali su jedni drugima, družili se, proslavljali Božiće i Bajrame sve do početka rata...Muslimani iz susednog sela Poznanovići su na samom početku rata obećali meštanima Ratkovića da će ih čuvati i štititi i braniti ako bude bilo sukoba...međutim, nije bilo tako! 21. juna 1992. pripadnici tzv. Armije BiH su u ranu zoru izvršili napad na ovo malo i počinili pravi pokolj...niko nije bio pošteđen. Oni retki koji su imali tu sreću da prežive su ispričali kako je u napadu učestvovao veliki broj muslimana iz Poznanovića, istih onih koji su na početku rata obećavali pomoć i zaštitu. Monstrumima nije bilo dovoljno to što su poubijali nedužne civile, već su opljačkali svoje dojučerašnje komšije... Jedini cilj napada na Ratkoviće je bilo ubijanje civilnog stanovništva, o čemu su se pripadnici tzv. Armije BiH javno i u više navrata hvalili.
Dobrinu Prodanović je napad muslimanskih ekstremista dočekao pred kućom. Metak ju je pogodio u ruku ali je ova hrabra, čestita žena ipak uspela da pobegne i spasi živu glavu. "Bježala sam preko njiva, preko njiva i do Mandovića smo stigli...tamo sam srela moje komšije i svih sam pitala: "Jeste li vidjeli mog Živana, jel neko vidjeo mog Živana?" - ali odgovora nije bilo.....
Uprkos brojnim zločinima koje su muslimanske snage činile, Dobrina je ipak čvrsto verovala da je njen sin živ i negde zarobljen. Nadala se majka da će opet zagrliti svoje dete. Svakodnevno se molila i očekivala da ugleda svog Živana na vratima. Dani i noći bili su ispunjeni molitvama i nadom...
Ipak, ove puste želje zauvek su ugašene u maju naredne godine kada je pronađeno nekoliko grobnica sa posmrtnim ostacima ubijenih Srba. Identifikacija se obavljala u selu Fakovići u opštini Bratunac (selo koje će takođe stradati za četiri meseca). Bio je tu i istaknuti patolog Zoran Stanković, svedok brojnih zverstava muslimanske vojske, koji se takođe vidi na snimku kako teši majku Dobrinu. Od prevelikog stresa i tuge, Dobrina Prodanović je pala i onesvestila se a sve je to (nažalost) zabeleženo kamerom. Ova hrabra žena je nakon nepune tri decenije odlučila ponovo da stane pred kamere gde je za film "Zločin bez kazne- stradanje Srba u srednjem Podrinju", ispričala svoju potresnu ispovest.
"Ja sam mog sina poznala po zubu, on je tri, četiri puta pravio plombu na tom mestu i tako sam ga poznala. I poznala sam njegovo odjelo, eto tako.."- ispričala je majka Dobrina. - Uzela sam njegovu lobanju u šake i cvilela sve dok glas nisam izgubila, a oči mi pobelele. Presudili su mi tog dana, ja sam u grobu već 23 godine - rekla je Dobrina u izjavi za medije 2016. godine.
Selo je danas potpuno nenaseljeno, kuće su neobnovljene, razrušene i čini se kao da je ovde rat još juče stao. Za zločine u Ratkovićima su osuđeni samo Izet Arifović na 10 godina, i to zbog ubistva dvojice civila u Srebrenici koji su zarobljeni 12. jula 1992. godine u obližnjem mestu Zalazje, kao i zbog toga što je 21. juna 1992. u mestu Ratkovići ubio civila Živana Prodanovića. Suad Smajlović je osuđen na godinu i dva meseca zbog toga što je pucanjem u tela mrtvih izvršio njihovo skrnavljenje, ali je oslobođen krivice da je učestvovao u ubistvima.
![]() |
| MAJKA HRABROST: Dobrina Prodanović 1992. i 2016. |
Fotografije Dobrine Prodanović kako grli lobanju svog ubijenog sina na identifikaciji u Bratuncu su obišle čitav svet. Njeni jauci, njene majčinske suze i neverica urezali su se u sećanje svih ljudi širom bivše Jugoslavije i nema onoga ko nije zaplakao ili se makar potresao slušajući i gledajući ove teške scene. Ova hrabra srebrenička majka je postala simbol srpske patnje tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njen sin Živan Prodanović je ubijen kao civil na svom kućnom pragu 21. juna 1992. i to nakon zarobljavanja i strahovitih torura i mučenja. Ubijen je prilikom napada muslimanskih vojnika iz Srebrenice na srpsko selo Ratkovići, takođe u opštini Srebrenica. Živanovi posmrtni ostaci, tačnije samo lobanja, pršljen, tri rebra i leva lopatica su pronađeni u obližnoj masovnoj grobnici. Tog vrelog junskog dana Orićevi vojnici su upali u Ratkoviće i masakrirali 24 civila, žena i staraca. Živana su zarobili i odveli ga u polje blizu sela gde su ga bez prestanka tukli i maltretirali. Hicima iz vazdušne puške ubio ga je Izet Arifović, vojnik 28. divizije tzv. Armije BiH. Izet je pred sudom BiH osuđen na 10 godina robije za ovaj ratni zločin a preminuo je 4. februara 2019. u teškim mukama. Preminuo je ne odsluživši kaznu do kraja ali je svakako ostao i ostaće upamćen samo i isključivo kao osuđeni ratni zločinac.
Prema popisu iz 1991. u Ratkovićima je živelo 338 stanovnika i svi su bili srpske nacionalnosti. Bilo je ovo čisto srpsko selo. Meštani su oduvek živeli u miru i slozi sa komšijama muslimanima, pomagali su jedni drugima, družili se, proslavljali Božiće i Bajrame sve do početka rata...Muslimani iz susednog sela Poznanovići su na samom početku rata obećali meštanima Ratkovića da će ih čuvati i štititi i braniti ako bude bilo sukoba...međutim, nije bilo tako! 21. juna 1992. pripadnici tzv. Armije BiH su u ranu zoru izvršili napad na ovo malo i počinili pravi pokolj...niko nije bio pošteđen. Oni retki koji su imali tu sreću da prežive su ispričali kako je u napadu učestvovao veliki broj muslimana iz Poznanovića, istih onih koji su na početku rata obećavali pomoć i zaštitu. Monstrumima nije bilo dovoljno to što su poubijali nedužne civile, već su opljačkali svoje dojučerašnje komšije... Jedini cilj napada na Ratkoviće je bilo ubijanje civilnog stanovništva, o čemu su se pripadnici tzv. Armije BiH javno i u više navrata hvalili.
![]() |
| ŽIVAN PRODANOVIĆ (24) - ŽRTVA MUSLIMANSKOG TERORA |
Uprkos brojnim zločinima koje su muslimanske snage činile, Dobrina je ipak čvrsto verovala da je njen sin živ i negde zarobljen. Nadala se majka da će opet zagrliti svoje dete. Svakodnevno se molila i očekivala da ugleda svog Živana na vratima. Dani i noći bili su ispunjeni molitvama i nadom...
Ipak, ove puste želje zauvek su ugašene u maju naredne godine kada je pronađeno nekoliko grobnica sa posmrtnim ostacima ubijenih Srba. Identifikacija se obavljala u selu Fakovići u opštini Bratunac (selo koje će takođe stradati za četiri meseca). Bio je tu i istaknuti patolog Zoran Stanković, svedok brojnih zverstava muslimanske vojske, koji se takođe vidi na snimku kako teši majku Dobrinu. Od prevelikog stresa i tuge, Dobrina Prodanović je pala i onesvestila se a sve je to (nažalost) zabeleženo kamerom. Ova hrabra žena je nakon nepune tri decenije odlučila ponovo da stane pred kamere gde je za film "Zločin bez kazne- stradanje Srba u srednjem Podrinju", ispričala svoju potresnu ispovest.
"Ja sam mog sina poznala po zubu, on je tri, četiri puta pravio plombu na tom mestu i tako sam ga poznala. I poznala sam njegovo odjelo, eto tako.."- ispričala je majka Dobrina. - Uzela sam njegovu lobanju u šake i cvilela sve dok glas nisam izgubila, a oči mi pobelele. Presudili su mi tog dana, ja sam u grobu već 23 godine - rekla je Dobrina u izjavi za medije 2016. godine.
Selo je danas potpuno nenaseljeno, kuće su neobnovljene, razrušene i čini se kao da je ovde rat još juče stao. Za zločine u Ratkovićima su osuđeni samo Izet Arifović na 10 godina, i to zbog ubistva dvojice civila u Srebrenici koji su zarobljeni 12. jula 1992. godine u obližnjem mestu Zalazje, kao i zbog toga što je 21. juna 1992. u mestu Ratkovići ubio civila Živana Prodanovića. Suad Smajlović je osuđen na godinu i dva meseca zbog toga što je pucanjem u tela mrtvih izvršio njihovo skrnavljenje, ali je oslobođen krivice da je učestvovao u ubistvima.


Коментари
Постави коментар