Na današnji dan 1999. albanski teroristi su izvršili napad na Suvu Reku i tom prilikom poubijali i kidnapovali veći broj civila, među kojima i bračni par Karanović. Duško i Snežana Karanović se i dalje vode kao nestali
Neposredno nakon dolaska KFOR-a 10. juna 1999. godine, naoružani OVK ekstremisti izvršili su napad na Suvu Reku i okolna srpska sela i zaseoke zverski ubijajući civilno stanovništvo: žene, decu i starce. U napadu terorista minirane su sve pravoslavne crkve, srpske kuće su popaljene, imovina je opljačkana ili uzurpirana, groblja su minirana...
Zveri u ljudskom obliku tih vrelih junskih dana nisu štedeli baš nikoga. Ubijali su redom sve što bi zatekli pred sobom, uključujući čak i mrtve. Strani reporeri su bili užasnuti sablasnim scenama u Suvoj Reci. "Ovde teku potoci krvi, sela gore, sve je porušeno..ljudi leže mrtvi po ulicama, pobijene su čak i životinje", stoji u opisu pripadnika KFOR-a i novinara iz inostranstva.
Na meti zlikovaca tog 13. juna 1999. našli su se i nedužni supružnici Duško Karanović (42), inače sudija opštinskog suda i njegova supruga Snežana Karanović (34), ekonomista po struci. Prema podacima Fonda za humanitarno pravo objavljenim u publikaciji "Otimice i nestanci Srba i nealbanaca na Kosovu i Metohiji", navodi se kako je porodica Karanović 10. juna napustila Suvu Reku i došla u Beograd gde su bili smešteni u izbegličkom kampu. Prema podacima kojima raspolaže FHP, Duško je 11. juna dobio nalog od zamenika ministra pravde Republike Srbije da se vrati u Suvu Reku. Duško je sa suprugom krenuo iz Beograda 12. juna u 11,00 časova, službenim automobilom. Duška i Snježanu je videla njihova poznanica, u mestu Merdare, kada su se sa njom mimoišli na putu. FHP je u razgovoru sa komšinicom porodice Karanovića saznao da su Duško i Snježana, došli u svoj stan 13. juna, posle podne, i da ih je ona tog dana poslednji put videla. Kada su sutradan, pripadnici OVK upali u njen stan, rekli su joj da su u noći 13/14. juna ubili sve Srbe u zgradi u kojoj su živeli Karanovići. Jedna druga komšinica ispričala je rodbini nestalih Karanovića da je ona, nakon njihovog nestanka, videla njihova tela u blizini tzv. Balkanske zgrade, gde se nalazio njihov stan. Ona je još dodala da su bili ubijeni vatrenim oružjem. Njihova rodbina je čula da je 13. i 14. juna ubijen veliki broj Srba u Suvoj Reci, da su njihova tela ležala na ulici, i da su ih zatim pripadnici OVK pokupili i zatrpali buldožerima. Posmrtni ostaci bračnog para Karanović do danas nisu pronađeni i oni se nalaze na evidenciji nestalih lica.
Uporedo sa napadom na Suvu Reku izvršen je napad na okolna srpska sela. Prvo na udaru se našlo srpsko selo Mušutitšte koje su ekstremisti odmah popalili, dok su 18 civila kidnapovali i oni do danas nisu pronađeni. Reč je uglavnom o starijim bračnim parovima i penzionerima mada su među otetima bili i petogodišnja Radmila Živanović i njena majka Svetlana. O sudbini meštana Mušutišta kruže različite priče od toga da su streljani pa bačeni u seoske bunare, preko verzije da su odvedeni u logore u Albaniji, do toga da su bili žrtve trgovine organima, međutim ovo su samo nagađanja.
Na području Suve Reke, albanski ekstremisti su u periodu od 1998. do 1999. ubili i kidnapovali preko 200 građana srpske, romske i bošnjačke nacionalnosti a stradalo je i dvadesetak Albanaca, lojalnih građana SRJ. Bez milosti su ubijane trudnice, nemoćni starci, civili, a nisu bila pošteđena čak ni deca. U gradu je otvoreno i nekoliko logora gde su vršena mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubijanja zarobljenih srpskih civila. Za monstruozne zločine do danas niko nije odgovarao.
Neposredno nakon dolaska KFOR-a 10. juna 1999. godine, naoružani OVK ekstremisti izvršili su napad na Suvu Reku i okolna srpska sela i zaseoke zverski ubijajući civilno stanovništvo: žene, decu i starce. U napadu terorista minirane su sve pravoslavne crkve, srpske kuće su popaljene, imovina je opljačkana ili uzurpirana, groblja su minirana...
Zveri u ljudskom obliku tih vrelih junskih dana nisu štedeli baš nikoga. Ubijali su redom sve što bi zatekli pred sobom, uključujući čak i mrtve. Strani reporeri su bili užasnuti sablasnim scenama u Suvoj Reci. "Ovde teku potoci krvi, sela gore, sve je porušeno..ljudi leže mrtvi po ulicama, pobijene su čak i životinje", stoji u opisu pripadnika KFOR-a i novinara iz inostranstva.
Na meti zlikovaca tog 13. juna 1999. našli su se i nedužni supružnici Duško Karanović (42), inače sudija opštinskog suda i njegova supruga Snežana Karanović (34), ekonomista po struci. Prema podacima Fonda za humanitarno pravo objavljenim u publikaciji "Otimice i nestanci Srba i nealbanaca na Kosovu i Metohiji", navodi se kako je porodica Karanović 10. juna napustila Suvu Reku i došla u Beograd gde su bili smešteni u izbegličkom kampu. Prema podacima kojima raspolaže FHP, Duško je 11. juna dobio nalog od zamenika ministra pravde Republike Srbije da se vrati u Suvu Reku. Duško je sa suprugom krenuo iz Beograda 12. juna u 11,00 časova, službenim automobilom. Duška i Snježanu je videla njihova poznanica, u mestu Merdare, kada su se sa njom mimoišli na putu. FHP je u razgovoru sa komšinicom porodice Karanovića saznao da su Duško i Snježana, došli u svoj stan 13. juna, posle podne, i da ih je ona tog dana poslednji put videla. Kada su sutradan, pripadnici OVK upali u njen stan, rekli su joj da su u noći 13/14. juna ubili sve Srbe u zgradi u kojoj su živeli Karanovići. Jedna druga komšinica ispričala je rodbini nestalih Karanovića da je ona, nakon njihovog nestanka, videla njihova tela u blizini tzv. Balkanske zgrade, gde se nalazio njihov stan. Ona je još dodala da su bili ubijeni vatrenim oružjem. Njihova rodbina je čula da je 13. i 14. juna ubijen veliki broj Srba u Suvoj Reci, da su njihova tela ležala na ulici, i da su ih zatim pripadnici OVK pokupili i zatrpali buldožerima. Posmrtni ostaci bračnog para Karanović do danas nisu pronađeni i oni se nalaze na evidenciji nestalih lica.
Uporedo sa napadom na Suvu Reku izvršen je napad na okolna srpska sela. Prvo na udaru se našlo srpsko selo Mušutitšte koje su ekstremisti odmah popalili, dok su 18 civila kidnapovali i oni do danas nisu pronađeni. Reč je uglavnom o starijim bračnim parovima i penzionerima mada su među otetima bili i petogodišnja Radmila Živanović i njena majka Svetlana. O sudbini meštana Mušutišta kruže različite priče od toga da su streljani pa bačeni u seoske bunare, preko verzije da su odvedeni u logore u Albaniji, do toga da su bili žrtve trgovine organima, međutim ovo su samo nagađanja.
Na području Suve Reke, albanski ekstremisti su u periodu od 1998. do 1999. ubili i kidnapovali preko 200 građana srpske, romske i bošnjačke nacionalnosti a stradalo je i dvadesetak Albanaca, lojalnih građana SRJ. Bez milosti su ubijane trudnice, nemoćni starci, civili, a nisu bila pošteđena čak ni deca. U gradu je otvoreno i nekoliko logora gde su vršena mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubijanja zarobljenih srpskih civila. Za monstruozne zločine do danas niko nije odgovarao.

Zelim da se zahvalim zeni dami i kraljici koja mi uspesno vratila porodicu evo broja sada sam veoma srecna i zadovoljna zena obrat te joj se ja sam joj veciti duznik vratila mi volju za zivot...evo broja +381611031296 viber wcp i poziv
ОдговориИзбриши