Пређи на главни садржај

VITEZ : MUSLIMANSKI ZLOČINCI UBILI OSMORO DECE DOK SU SE IGRALA

Na današnji dan 10. juna 1993. muslimanski ekstremisti iz Viteza su počinili strahovit zločin nad decom. U toku igre brutalno je ubijeno osmoro mališana, dok je šestoro teško povređeno





Na današnji dan 10. juna 1993. muslimanski ekstremisti iz Viteza su na svirep i okrutan način ubili osmoro a teško ranili šestoro dece hrvatske nacionalnosti prilikom jednog od svojih besomučnih napada na grad. Tog vrelog junskog dana oko 20 sati i 45 minuta na školsko igralište je doletela navođena granata s položaja Armije R BiH i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14 dece u igri. Na licu mesta je poginulo petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestoro dece je teško ranjeno a mnogi su do danas ostali invalidi.

Iako postoje video zapisi tog stravičnog zločina nikada nisu prikazani bosanskohercegovačkoj javnosti. Vitežani se i dalje sa tugom sećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate u naselju Podgradina poginulo osmoro dece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević(1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.)

Dan uoči dvadeset i šeste godišnjica pogibije osmoro dece u Vitezu,  mladi Vitežani su organizovali mirno okupljanje pod sloganom "Šetnja za prekinutu mladost“.
Okupljanjem na Gradskom trgu u Vitezu i šetnjom do spomen obeležja "Osmica", paljenjem sveća i zajedničkom molitvom učesnici šetnje su se prisetiti zločina Armije RBiH u kojemu je život izgubilo osmoro nevine dece prilikom zajedničke igre, a još šest je ranjeno.
Cilj ovoga događaja je dati doprinos za trajno sećanje na ove nevine žrtve, ali i na svu drugu decu stradalu u proteklom ratu te poslati poruku kako za ovaj zločin, kao i za brojne druge koji su počinjeni nad Hrvatima Bosne i Hercegovine gotovo niko nije odgovarao.
Tokom muslimanske agresije na Vitez (1993-1994) ubijeno je preko 670 građana hrvatske ali i srpske nacionalnosti. Muslimanski vojnici su neselektivno granatirali gradske trgove, dečija igrališta, bolnice, parkove, pijace, stambene objekte a sve to sa jednim ciljem: da pobiju što veći broj civila i dece. Najmlađa žrtva terora bio je četvoromesečni Anto Garić koji je ubijen prilikom napada Armije BiH na bolnicu u Vitezu. Tokom agresije je poginulo 35-oro dece dok je više desetina njih teško ranjena. Neki su ostali bez jednog ili više ekstremiteta, neki bez vida, bez sluha..Žrtve su ubijane i klanjem i masakriranjem kakav je slučaj bio sa napadima na Križančevo Selo, Buhine Kuće, Bobaše....u muslimanskom delu Viteza je postojalo i nekoliko logora gde su mučeni, zlostavljani i ubijani zarobljeni hrvatski civili. Muslimanska vojska je tokom rata proterala celokupno srpsko stanovništvo, sva srpska sela su popaljena a neki civili su i pobijeni. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...