Пређи на главни садржај

FEDERALNI MEDIJI PLANSKI I SVESNO IGNORIŠU ZLOČINE "ARMIJE BIH" I KOMEMORACIJE SRPSKIM ŽRTVAMA!

Gotovo da nema dana da se u Republici Srpskoj ne služe parastosi i komemoracije za žrtve iz poslednjeg rata. Sramna je i žalosna činjenica da mediji u Federaciji uporno ignorišu i prećutkuju ove stravične godišnjice pa tako ne možemo čuti na vestima ili pročitati na nekom portalu bilo šta o srpskim žrtvama i zločinima koje su počinili Bošnjaci - pripadnici tzv. Armije BiH.



5. jula je u Bratuncu služen parastos za 38 srpskih civila koje su na taj dan 1992. zverski ubili pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH u selima Zagoni i Krnjići. U tom besomučnom napadu u ime bošnjačkog naroda je masakrirano 38 žena, dece i staraca. Najmlađa žrtva je imala 15 a najstarija 82 godine. Ubijen je čak i pravoslavni sveštenik dok je pravoslavna crkva spaljena i demolirana. Jedan od najtragičnijih događaja u Podrinju prošao je potuno nezapaženo u sarajevskoj javnosti ali i širom čitave Federacije BiH. Nijedan medij, portal, novinar se nije udostojio da javi i podseti na ovaj masakr neviđenih razmera. Oni koji se predstavljaju kao kosmopoliti koji neguju multikulturalnost upravo najviše šire diskriminaciju. Osim živih, sada su na meti čak i mrtvi. Srpski narod je konstitutivan narod u Federaciji BiH i u skladu sa tim Srbi imaju (ili bi bar trebali imati) jednaka prava kao i druga dva naroda. Umesto toga, srpskom narodu je uskraćeno osnovno pravo da budu informisani o krucijalnim događajima, naročito onima koji se tiču prošlosti.

7. jula srpski narod se prisetio stravičnog zločina u selu Gornja Presjenica u federalnoj opštini Trnovo, kada je na isti dan 1992. muslimanska vojska napala srpsko selo i poubijala 23 žena i staraca srpske nacionalnosti. Nemoćni civili su pobijeni u svojim kućama samo zbog nacionalne pripadnosti. Ubijeni su klanjem, davljenjem, streljanjem, spaljivanjem. Ubili su ih ljudi koji nose bošnjačka imena i prezimena i to u ime bošnjačkog naroda. Nažalost, nijedan sarajevski medij nije se udostojio da javi o stradanju svojih sugrađana i ovom zločinu. I bez obzira što ova opština pripada Federaciji BiH, Srbi u Federaciji su uskraćeni za pravo da čuju i saznaju šta se dešavalo u okolini Sarajeva 1992. 

8. jula u sarajevskom naselju Velešići (području pod kontrolom Armije BiH) zverski je ubijeno šest članova srpske porodice Ristović, među kojima i dečak od 14 godina. Iako su bili lojalni građani tadašnjeg muslimanskog rukovodstva, ipak su streljani za porodičnom trpezom samo jer su bili Srbi. Istog dana, u Grahovištu kod Sarajeva spaljeno je i pobijeno 9 civila - žena i staraca srpske nacionalnosti. Nijedan sarajevski novinar nije javio ni podsetio na ove stravične zločine nad svojim sugrađanima. Ove velike tragedije su svesno i planski ignorisane i prećutane.

20. jula u Gornjim Magašićima kod Bratunca služen je parastos za trinaest civila ubijenih na taj dan 1992. od strane 28. divizije tzv. Armije BIH. Gotovo sve žrtve su bile žene koje su radile na njivi a ubijeno je i troje dece. Najmlađa žrtva je imala 12 godina a najstariji Blagoje Popović koji je imao 85 godina kada je zverski mučen, zaklan pa zapaljen sa svojom suprugom u porodičnoj kući. Streljana je i Ljiljana Ilić Lončarević, devojka u 7. mesecu trudnoće. Federalni mediji su ovaj masakr prećutali i izignorisali. Nisu se udostojili da jave i podsete na ove nedužne žrtve, da upoznaju bošnjački narod sa zločinom koji je počinjen u njihovo ime. Istovremeno, napravili su temeljan prilog o ukopu Bošnjaka koji su tokom rata stradali u Prijedoru. Ovom događaju posvećen je veliki medijski prostor, intervjuisani su članovi porodica, napisano je mnoštvo kolumni i članaka dok je srpska bol ostala u medijskom mraku. Ovo je valjda bila poruka Srbima da jedne žrtve vrede više od drugih, da ubijeni bošnjački civil u Prijedoru zaslužuje više pažnje od streljane trudne Ljiljane ili  Zorice Božić koja je imala nepunih 12 godina kada je ubijena u Bratuncu. Istovremeno, mediji u Republici Srpskoj (RTRS, BN TV, ATV) javili su i o stradanju Srba u Bratuncu ali i o ukopu bošnjačkih žrtava u Prijedoru jer žrtva je žrtva i ona nema nacionalnost, makar za one normalne! 

23. jula služen je parastos za 43-oje meštana (36 civila i 7 zarobljenih boraca VRS) u selu Jabuka kod Foče, koje danas pripada Federaciji BiH. Ovaj masakr predstavlja jedan od najvećih zločina nad srpskim stanovništvom u Podrinju koji za meštane Foče ima simbolički značaj. Armija BiH je tog dana masakrirala decu, žene i starce. Ubijene su slepe i nepokretne starice, najmlađa žrtva je imala samo 13 godina, a najstarija 92. Iako su bili upoznati sa ovim zločinom, federalni mediji nisu želeli da naprave prilog o ovom stravičnom masakru. Umesto da podrže žrtve, federalni mediji su stali na stranu zločinaca. Niko se nije udostojio da javi i podseti na ovaj masakr neviđenih razmera, na zločin protiv čovečnosti...Tog 23. jula 1992. pripadnici Armije BiH su do temelja spalili pravoslavnu crkvu u Jabuci, sve ikone oskrnavili a dragocenosti opljačkali. O tome nijedne reči nije bilo u federalnim medijima za razliku od razaranja Aladža džamije (minirana 1993.) u Foči kojoj je posvećeno mnoštvo tv priloga, emisija, kolumni, novinskih članaka....šta drugo prosečni Srbin iz Federacije da zaključi nego da je sasvim normalno i dozvoljeno skrnaviti pravoslavne svetinje pa stoga to ni ne zaslužuje medijski prostor. 


25. jula u Hranči kod Bratunca služen je parastos za 20 meštana koje su 1992. ubili pripadnici tzv. Armije BiH. Najmlađa žrtva je imala 6 a najstarija 65 godina. Reč je o civilima, mahom ženama i starcima koji su pobijeni pred svojim kućama. I ovaj tragični događaj potpuno je ignorisan od strane federalnih medija, novinara, portala...

Kao što vidimo, za medije u Federaciji BiH srpske žrtve iz proteklog rata ne postoje. Ovo samo potvrđuje da je zločin imao dalekosežne istorijske genocidne namere i da je sva priča o suživotu, toleranciji, multikulturalnosti obična laž i obmana. Nesposobnost suočavanja sa prošlošću vodi samo još većim etničkim konfliktima i sukobima. 






















Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...