U Srebrenici je na zgradi nekadašnjeg SUP-a postavljena i osveštana Spomen ploča u znak sećanja na stradanje srebreničkih Srba
Postoji osnovana sumnja da je kroz ovaj logor prošlo ili tamo skončalo i 52-oje civila koji se do danas vode kao nestali.
U srebreničkim logorima su od zadobijenih rana i svakodnevnih tortura živote izgubili Ljubica Gagić (42), Uroš Jovanović (72), Radivoje Subotić (rođ. 1954), Dragomir Mitrović (1929), Dragutin Kukić (1954), Branko Sekulić (1967), Jakov Đokić, Kostadin Popović (1947), Mićo Milovanović (1931), Bogdan Živanović (1927), Bogdan Krsmanović (1923), Dragan Iić, Milomir Đukić
dvadeset dvoje zarobljenika iz Zalazja kao i mnogi drugi.
Stradali su tokom rata ostali u ovoj enklavi ili su zarobljeni i odvedeni u ovu zgradu gde im se gubi svaki trag.
Јovana Zekić poslednji put, kaže, videla je oca Obrada baš ispred ove zgrade. Odvelo ga je tadašnje muslimansko policijsko i vojno rukovodstvo iako je bio nenaoružani civil. Već 27 godina traga za njegovim posmrtnim ostacima.
Јovana Zekić poslednji put, kaže, videla je oca Obrada baš ispred ove zgrade. Odvelo ga je tadašnje muslimansko policijsko i vojno rukovodstvo iako je bio nenaoružani civil. Već 27 godina traga za njegovim posmrtnim ostacima.
- 9. maja ostao je tačno pred SUP- om i mi ništa ne znamo - priča Јovana.
Slična sudbina zadesila je više od stotinu Srba koji su zarobljeni i ubijeni u ovoj i sličnim zgradama u Srebrenici od 1992. do 1995. U samom gradu Srebrenici je ubijeno 11 civila koji su ostali u svojim kućama, od čega se troje još uvek vode kao nestali.
- Takođe u ovoj zgradi zarobljeni Srbi sa Zalazja su odvedeni i ubijeni - reči su Branislava Vasiljevića iz organizacije porodica nestalih i ubijenih Srebreničana.
Zgrada Osnovnog suda u Srebrenici tokom rata je služila kao logor gde su zatvarani, zlostavljani, silovani, prebijani i ubijani srpski civili. Ovaj logor, među Srebreničanima je poznati i kao "Srebrenički Aušvic" a upravo zbog stravičnih tortura i ubistava koja su tamo vršena od strane muslimanskog rukovodstva. Kroz ovaj logor je prošlo najmanje 120 civila, a mnogi su upravo tu i okončali svoje živote.
Najmlađi logoraš bio je Nemanja Filipović, tada sedmomesečna beba, koji je ovde zarobljen sa trogodišnjom sestrom Oliverom, majkom Mirom, bakom Dostanom i drugim komšijama. Svi su zarobljeni prilikom napada tzv. Armije BiH pod komandom Nasera Orića na srpsko selo Bjelovac. Tog 14. decembra 1992. je masakrirano 68 žena, dece i staraca. Sa Filipovićima je tog dana zarobljen i devetogodišnji Brano Vučetić. Njemu su Orićevi vojnici u Bjelovcu ubili majku, oca i maloletnog brata. Njega su poštedeli jer im je trebao za razmenu. U logoru je proveo dva ipo meseca i tamo je strahovito mučen, zlostavljan i prebijan a u torturama se naročito istakao zločinac Zulfo Tursunović. Starici Dostani Filipović su Orićevi vojnici ubili supruga i sina na kućnom pragu a nju su odveli u logor. Starica je tamo mučena, zlostavljana i maltretirana. Prema rečima logorašice Anđe Obradović, muslimanski vojnici su sve zarobljenike psihički i fizički zlostavljali a dobro je upamtila maltretiranje starice Dostane kojoj su muslimani ubili muža i sina a nju zarobili. Stavljali su joj nož pod grlo, vređali je svakakvim imenima i pretili joj da će je zaklati. Anđa je pre srebreničkog logora bila zatočena i u logoru u selu Cerska. Muslimanski vojnici su Anđu Obradović u logoru danonoćno tukli i zlostavljali a više puta je i silovana. Da stvar bude još tragičnija, ova žena je bila trudna sa čime su vrlo dobro bili upoznati muslimanski stražari i vojnici. Zbog zlostavljanja, Anđa je u logoru izgubila bebu. Iz sela Karno 15. maja 1992. godine muslimanske jedinice odvele su u Srebrenicu Ljubicu Gagić i zatvorili je u zgradu opštinskog suda. Ljubica je bila izložena najstrašnijim torturama zbog kojih je i preminula kroz par meseci. Prema rečima logoraša, zarobljenici su svakog dana prebijani i mučeni. Od jutra do mraka su se čuli urlici, jauci, zapomaganja...Kroz pakao srebreničkih logora prošla je i Milenija Mitrović iz Skelana, čijeg muža su masakrirali muslimanski vojnici. U logoru je doživela strašne torture: lomili su joj zube, izbili vilicu, svakodnevno je tukli i maltretirali.
Najmlađi logoraš bio je Nemanja Filipović, tada sedmomesečna beba, koji je ovde zarobljen sa trogodišnjom sestrom Oliverom, majkom Mirom, bakom Dostanom i drugim komšijama. Svi su zarobljeni prilikom napada tzv. Armije BiH pod komandom Nasera Orića na srpsko selo Bjelovac. Tog 14. decembra 1992. je masakrirano 68 žena, dece i staraca. Sa Filipovićima je tog dana zarobljen i devetogodišnji Brano Vučetić. Njemu su Orićevi vojnici u Bjelovcu ubili majku, oca i maloletnog brata. Njega su poštedeli jer im je trebao za razmenu. U logoru je proveo dva ipo meseca i tamo je strahovito mučen, zlostavljan i prebijan a u torturama se naročito istakao zločinac Zulfo Tursunović. Starici Dostani Filipović su Orićevi vojnici ubili supruga i sina na kućnom pragu a nju su odveli u logor. Starica je tamo mučena, zlostavljana i maltretirana. Prema rečima logorašice Anđe Obradović, muslimanski vojnici su sve zarobljenike psihički i fizički zlostavljali a dobro je upamtila maltretiranje starice Dostane kojoj su muslimani ubili muža i sina a nju zarobili. Stavljali su joj nož pod grlo, vređali je svakakvim imenima i pretili joj da će je zaklati. Anđa je pre srebreničkog logora bila zatočena i u logoru u selu Cerska. Muslimanski vojnici su Anđu Obradović u logoru danonoćno tukli i zlostavljali a više puta je i silovana. Da stvar bude još tragičnija, ova žena je bila trudna sa čime su vrlo dobro bili upoznati muslimanski stražari i vojnici. Zbog zlostavljanja, Anđa je u logoru izgubila bebu. Iz sela Karno 15. maja 1992. godine muslimanske jedinice odvele su u Srebrenicu Ljubicu Gagić i zatvorili je u zgradu opštinskog suda. Ljubica je bila izložena najstrašnijim torturama zbog kojih je i preminula kroz par meseci. Prema rečima logoraša, zarobljenici su svakog dana prebijani i mučeni. Od jutra do mraka su se čuli urlici, jauci, zapomaganja...Kroz pakao srebreničkih logora prošla je i Milenija Mitrović iz Skelana, čijeg muža su masakrirali muslimanski vojnici. U logoru je doživela strašne torture: lomili su joj zube, izbili vilicu, svakodnevno je tukli i maltretirali.
Postoji osnovana sumnja da je kroz ovaj logor prošlo ili tamo skončalo i 52-oje civila koji se do danas vode kao nestali.
Među njima je i Mićo Ristić, dečak od 15 godina kojem su Orićevi vojnici masakrirali oca, majku, tetku i sestru a njega odveli u nepoznatom pravcu. Njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Slična je sudbina i sa civilima Vidosavom Trišić, Nevenkom Đukanović, Ivanom Đukanovićem koji su nestali prilikom napada na Kravicu, zatim staricom Božanom Ostojić u Bjelovcu, Milošem Novakovićem i starim Radovanom Petrovićem (74) nestalim u Brežanima i mnogim drugim civilima čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Pretpostavlja se da su kroz srebreničke logore prošli i oni srpski civili koji su ostali u gradu i bili lojalni muslimanskoj vlasti. Prvi među njima je Mirko Marković (46) koji je uhvaćen polovinom maja u svom stanu u Ulici maršala Tita, po naređenju Nasera Orića, nakon čega je predat Orićevom pratiocu Safetu Omeroviću Mišu, navodi portal Nova srpska politička misao.
Do danas nisu pronađena ni tela Anđelije Stjepanović (74) i njenog sina Mihajla (50), koji su u julu 1992. godine odvedeni iz svog stana u ul. Srebreničkog odreda 3. u Potočare i tamo ubijeni. Za taj zločin direktno se sumnjiče Smajo Mandži - Mandžo i još jedna osoba. Sledeće, 1993. godine 10. maja u svom stanu u Srebrenici Zagorka Zekić (58) i njen sin Slobodan (42) preminuli su samo nekoliko sati nakon što je u njihov stan upao pripadnik TO Srebrenica Emir Halilović i teško ih pretukao udarcima pištolja u glavu: najpre Slobodana, a zatim i Zagorku. Iste večeri, stotinak metara dalje, u svom stanu ubijena je i Velinka Dimitrovska (52), dok je njen suprug Krsto (57) izveden i ubijen malo dalje, na lokaciji zvanoj „Rudnik“. Krsto i Velinka sahranjeni su na gradskom groblju u Srebrenici, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identifikovani tek prošle godine. U Srebrenici je od strane muslimanskih vojnika, u julu 1995. masakrirana i starica Ivanka Mirković, koja je imala 81 godinu. Tamo je krajem 1992. stradala i Srpkinja Ranka Deronjić (29). Na području Srebrenice i Potočara su eshumirani i posmrtni ostaci Biljane Matić, Gojka Todorovića i Vojislava Miloševića.
dvadeset dvoje zarobljenika iz Zalazja kao i mnogi drugi.
Ovu ploču dugo su osporavali Bošnjaci i dio međunarodne zajednice jer u Srebrenici ekskluzivno pravo da budu žrtve imaju samo Bošnjaci, kaže načelnik Mladen Grujičić.
- Smatramo da treba da se obilježi svako stratište. Došao je trenutak da se priča da je ovdje stradao srpski narod - istakao je Grujičić.
Osim ove zgrade, prema podacima udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, u Srebrenici je tokom rata bilo desetak logora za Srbe, kao što su zgrada Katastra i zgrada suda, tzv Pilićarnik u Potočarima gde je ubijeno više od stotinu Srba.
Uprkos brojnim pokušajima, ovi logori 27 godina nisu dobili prikladno spomen obeležje. Brojna udruženja su pokretala inicijative ali se tadašnja bošnjačka vlast tome oštro protivila plašeći se da bi istina o stradanju Srba napokon mogla biti otkrivena. Zbog istine i pravde u Srebrenici se mora podići spomen obeležje posvećeno ubijenim logorašima i civilima ubijenim u gradu, kako se zlo više nikada ne bi ponovilo. Nekadašnje logore u Srebrenici su pre nekoliko godina posetili i mladi aktivisti u okviru inicijative “Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja” nakon čega su pozvali gradske vlasti da prikladno obeleže ove lokacije.

Коментари
Постави коментар