Пређи на главни садржај

TRAGIČNA PRIČA LJUBOMIRA IZ JEŽESTICE KOJEM SU MUSLIMANI I 1942. I 1992. ZATRLI ČITAVU PORODICU!

Tragična priča Ljubomira Mlađenovića jasno oslikava kontinuitet u zatiranju svega što je srpsko, kako 1942. tako i 1992. Istorija Bratunca, Srebrenice i čitavog Podrinja je ispisana krvlju nevinog srpskog naroda ali i časnom, herojskom borbom istinskih junaka koji su se odlučno suprotstavili fašizmu i odbranili svoj narod od nestajanja


Tragična sudbina Ljubmira Mlađenovića, Srbina iz Ježestice kod Bratunca, jasno svedoči o kontinuitetu genocida i stravičnih zločina muslimana nad srpskim narodom u srednjem Podrinju. U napadu muslimanskih zlikovaca integrisanih u ustaške jedinice na srpsko selo Ježesticu, MZ Kravica, 1942. pobijeno je gotovo čitavo selo - ubijana su deca, žene, starci. Ljubomiru Mlađenoviću su te 1942. na kućnom  pragu ubijeni otac, majka, trogodišnja kćerka Jela i supruga, koja je bila u drugom stanju. Nju su tako trudnu zverski mučili pa rasporili muslimani, prve komšije iz Bratunca i Srebrenice. Ubijeni su i njegov brat Petar Mlađenović, njegova supruga i njihove četiri kćeri. Ljubomira su zarobili i odveli u logor, odakle se vratio tek posle rata. Počinioci ovog monstruoznog zločina ostali su nekažnjeni. U genocidu koji su u periodu od 1941. do 1945. počinili muslimani iz Srebrenice, integrisani u ustaške jedinice je ubijeno najmanje 6469 Srba, među kojima i oko 400 dece.

Bila je ovo velika trauma za Ljubomira, tada mladića od samo 23 godine. U trenu je ostao bez čitave porodice. Ipak, nakon izvesnog vremena Ljubomir se ponovo oženio i sa suprugom Savkom dobio šestoro dece (četiri sina i dve kćerke). Tragedija ove porodice ponovo počinje 12. jula 1992. godine kada je Ljubomir teško ranjen dok je obavljao poslove na njivi. Ranili su ga muslimanski ekstremisti iz Srebrenice, predvođeni Naserom Orićem koji su na veliki pravoslavni praznik Petrovdan krenuli u krvavi pohod kako bi dovršili ono što su njihovi preci započeli. Iako smo bili ubeđeni da je vreme fašizma daleko iza nas, komšije muslimani (danas Bošnjaci) su nas ubedili u suprotno! Tačno 50 godina kasnije, ponovo su žrtve bili Srbi a dželati prve komšije muslimani. Muslimani iz Srebrenice i Bratunca, tačnije potomci ustaških koljača, odlučili su da nastave proces istrebljenja srpskog naroda sa područja podrinja a sve u cilju stvaranje čiste muslimanske države gde ne bi bilo mesta za Srbe. Prva žrtva terora bio je Ljubo Stjepanović koji je ubijen 14. aprila 1992. u zasedi u Potočarima a za dve ipo godine je istrebljeno 3267 Srba. 

Ljubomir je lečen u Beogradu a u periodu dok je bio daleko od kuće na lečenju, 8. avgusta 1992. godine, muslimani iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, upali su u srpsko selo Ježesticu i ubili devet meštana, među kojima i njegovu suprugu Savku, sina Dragana, a drugom sinu Anđelku odsecaju glavu i kao trofej nose Oriću u Srebrenicu. Dželat je od Orića dobio nagradu od 10 maraka i džak brašna, a razjarena masa je posle krvavog pira šutirala Anđelkovu glavu po srebreničkom igralištu. Njome su igrali fudbal a uz pesmu i veselje su proslavili masakr nad civilima. Pevala je tada čitava Srebrenica! Prema izjavama svedoka, najodgovorniji za ovaj zločin je Kemal Mehmedović Kemo, iz obližnjeg sela Pale, koji se istakao po brojnim zločinima nad srpskim civilima. On je odsekao nedužnom Anđelku glavu i odneo je kao trofej u Srebrenicu. Od posledica ranjavanja na Petrovdan ali i od neizmerne tuge za najmilijima, Ljubomir je preminuo 1994. Na bratunačkom groblju su sahranjeni otac Ljubomir, majka Savka, sin Dragan i sin Anđelko, ali bez glave, za kojom supruga Ivanka i kćerka Anka i danas tragaju. Braća Mlađenović su ubijeni pred očima majke Savke koju su monstrumi primorali da gleda ove strašne scene nakon čega su i njoj presudili. Njeni posmrtni ostaci su pronađeni u obližnoj šumi. Prošlo je tačno 50 godina i zločin se ponovio na istom mestu. Počinioci i ovih zlodela se danas slobodno šetaju ovim prostorima i prkose, pokazujući da za njihova nedela nema ni suda ni pravde.

Parastos nedužnim žrtvama Ježestice biće služen 8. avgusta kao i svake godine. 


Izvor: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica - Stradanje Srba u posljednjoj deceniji 20. vijeka














Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...