Tragična priča Ljubomira Mlađenovića jasno oslikava kontinuitet u zatiranju svega što je srpsko, kako 1942. tako i 1992. Istorija Bratunca, Srebrenice i čitavog Podrinja je ispisana krvlju nevinog srpskog naroda ali i časnom, herojskom borbom istinskih junaka koji su se odlučno suprotstavili fašizmu i odbranili svoj narod od nestajanja
Tragična sudbina Ljubmira Mlađenovića, Srbina iz Ježestice kod Bratunca, jasno svedoči o kontinuitetu genocida i stravičnih zločina muslimana nad srpskim narodom u srednjem Podrinju. U napadu muslimanskih zlikovaca integrisanih u ustaške jedinice na srpsko selo Ježesticu, MZ Kravica, 1942. pobijeno je gotovo čitavo selo - ubijana su deca, žene, starci. Ljubomiru Mlađenoviću su te 1942. na kućnom pragu ubijeni otac, majka, trogodišnja kćerka Jela i supruga, koja je bila u drugom stanju. Nju su tako trudnu zverski mučili pa rasporili muslimani, prve komšije iz Bratunca i Srebrenice. Ubijeni su i njegov brat Petar Mlađenović, njegova supruga i njihove četiri kćeri. Ljubomira su zarobili i odveli u logor, odakle se vratio tek posle rata. Počinioci ovog monstruoznog zločina ostali su nekažnjeni. U genocidu koji su u periodu od 1941. do 1945. počinili muslimani iz Srebrenice, integrisani u ustaške jedinice je ubijeno najmanje 6469 Srba, među kojima i oko 400 dece.
Bila je ovo velika trauma za Ljubomira, tada mladića od samo 23 godine. U trenu je ostao bez čitave porodice. Ipak, nakon izvesnog vremena Ljubomir se ponovo oženio i sa suprugom Savkom dobio šestoro dece (četiri sina i dve kćerke). Tragedija ove porodice ponovo počinje 12. jula 1992. godine kada je Ljubomir teško ranjen dok je obavljao poslove na njivi. Ranili su ga muslimanski ekstremisti iz Srebrenice, predvođeni Naserom Orićem koji su na veliki pravoslavni praznik Petrovdan krenuli u krvavi pohod kako bi dovršili ono što su njihovi preci započeli. Iako smo bili ubeđeni da je vreme fašizma daleko iza nas, komšije muslimani (danas Bošnjaci) su nas ubedili u suprotno! Tačno 50 godina kasnije, ponovo su žrtve bili Srbi a dželati prve komšije muslimani. Muslimani iz Srebrenice i Bratunca, tačnije potomci ustaških koljača, odlučili su da nastave proces istrebljenja srpskog naroda sa područja podrinja a sve u cilju stvaranje čiste muslimanske države gde ne bi bilo mesta za Srbe. Prva žrtva terora bio je Ljubo Stjepanović koji je ubijen 14. aprila 1992. u zasedi u Potočarima a za dve ipo godine je istrebljeno 3267 Srba.
Ljubomir je lečen u Beogradu a u periodu dok je bio daleko od kuće na lečenju, 8. avgusta 1992. godine, muslimani iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, upali su u srpsko selo Ježesticu i ubili devet meštana, među kojima i njegovu suprugu Savku, sina Dragana, a drugom sinu Anđelku odsecaju glavu i kao trofej nose Oriću u Srebrenicu. Dželat je od Orića dobio nagradu od 10 maraka i džak brašna, a razjarena masa je posle krvavog pira šutirala Anđelkovu glavu po srebreničkom igralištu. Njome su igrali fudbal a uz pesmu i veselje su proslavili masakr nad civilima. Pevala je tada čitava Srebrenica! Prema izjavama svedoka, najodgovorniji za ovaj zločin je Kemal Mehmedović Kemo, iz obližnjeg sela Pale, koji se istakao po brojnim zločinima nad srpskim civilima. On je odsekao nedužnom Anđelku glavu i odneo je kao trofej u Srebrenicu. Od posledica ranjavanja na Petrovdan ali i od neizmerne tuge za najmilijima, Ljubomir je preminuo 1994. Na bratunačkom groblju su sahranjeni otac Ljubomir, majka Savka, sin Dragan i sin Anđelko, ali bez glave, za kojom supruga Ivanka i kćerka Anka i danas tragaju. Braća Mlađenović su ubijeni pred očima majke Savke koju su monstrumi primorali da gleda ove strašne scene nakon čega su i njoj presudili. Njeni posmrtni ostaci su pronađeni u obližnoj šumi. Prošlo je tačno 50 godina i zločin se ponovio na istom mestu. Počinioci i ovih zlodela se danas slobodno šetaju ovim prostorima i prkose, pokazujući da za njihova nedela nema ni suda ni pravde.
Parastos nedužnim žrtvama Ježestice biće služen 8. avgusta kao i svake godine.
Izvor: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica - Stradanje Srba u posljednjoj deceniji 20. vijeka
Tragična sudbina Ljubmira Mlađenovića, Srbina iz Ježestice kod Bratunca, jasno svedoči o kontinuitetu genocida i stravičnih zločina muslimana nad srpskim narodom u srednjem Podrinju. U napadu muslimanskih zlikovaca integrisanih u ustaške jedinice na srpsko selo Ježesticu, MZ Kravica, 1942. pobijeno je gotovo čitavo selo - ubijana su deca, žene, starci. Ljubomiru Mlađenoviću su te 1942. na kućnom pragu ubijeni otac, majka, trogodišnja kćerka Jela i supruga, koja je bila u drugom stanju. Nju su tako trudnu zverski mučili pa rasporili muslimani, prve komšije iz Bratunca i Srebrenice. Ubijeni su i njegov brat Petar Mlađenović, njegova supruga i njihove četiri kćeri. Ljubomira su zarobili i odveli u logor, odakle se vratio tek posle rata. Počinioci ovog monstruoznog zločina ostali su nekažnjeni. U genocidu koji su u periodu od 1941. do 1945. počinili muslimani iz Srebrenice, integrisani u ustaške jedinice je ubijeno najmanje 6469 Srba, među kojima i oko 400 dece.
Bila je ovo velika trauma za Ljubomira, tada mladića od samo 23 godine. U trenu je ostao bez čitave porodice. Ipak, nakon izvesnog vremena Ljubomir se ponovo oženio i sa suprugom Savkom dobio šestoro dece (četiri sina i dve kćerke). Tragedija ove porodice ponovo počinje 12. jula 1992. godine kada je Ljubomir teško ranjen dok je obavljao poslove na njivi. Ranili su ga muslimanski ekstremisti iz Srebrenice, predvođeni Naserom Orićem koji su na veliki pravoslavni praznik Petrovdan krenuli u krvavi pohod kako bi dovršili ono što su njihovi preci započeli. Iako smo bili ubeđeni da je vreme fašizma daleko iza nas, komšije muslimani (danas Bošnjaci) su nas ubedili u suprotno! Tačno 50 godina kasnije, ponovo su žrtve bili Srbi a dželati prve komšije muslimani. Muslimani iz Srebrenice i Bratunca, tačnije potomci ustaških koljača, odlučili su da nastave proces istrebljenja srpskog naroda sa područja podrinja a sve u cilju stvaranje čiste muslimanske države gde ne bi bilo mesta za Srbe. Prva žrtva terora bio je Ljubo Stjepanović koji je ubijen 14. aprila 1992. u zasedi u Potočarima a za dve ipo godine je istrebljeno 3267 Srba.
Ljubomir je lečen u Beogradu a u periodu dok je bio daleko od kuće na lečenju, 8. avgusta 1992. godine, muslimani iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, upali su u srpsko selo Ježesticu i ubili devet meštana, među kojima i njegovu suprugu Savku, sina Dragana, a drugom sinu Anđelku odsecaju glavu i kao trofej nose Oriću u Srebrenicu. Dželat je od Orića dobio nagradu od 10 maraka i džak brašna, a razjarena masa je posle krvavog pira šutirala Anđelkovu glavu po srebreničkom igralištu. Njome su igrali fudbal a uz pesmu i veselje su proslavili masakr nad civilima. Pevala je tada čitava Srebrenica! Prema izjavama svedoka, najodgovorniji za ovaj zločin je Kemal Mehmedović Kemo, iz obližnjeg sela Pale, koji se istakao po brojnim zločinima nad srpskim civilima. On je odsekao nedužnom Anđelku glavu i odneo je kao trofej u Srebrenicu. Od posledica ranjavanja na Petrovdan ali i od neizmerne tuge za najmilijima, Ljubomir je preminuo 1994. Na bratunačkom groblju su sahranjeni otac Ljubomir, majka Savka, sin Dragan i sin Anđelko, ali bez glave, za kojom supruga Ivanka i kćerka Anka i danas tragaju. Braća Mlađenović su ubijeni pred očima majke Savke koju su monstrumi primorali da gleda ove strašne scene nakon čega su i njoj presudili. Njeni posmrtni ostaci su pronađeni u obližnoj šumi. Prošlo je tačno 50 godina i zločin se ponovio na istom mestu. Počinioci i ovih zlodela se danas slobodno šetaju ovim prostorima i prkose, pokazujući da za njihova nedela nema ni suda ni pravde.
Parastos nedužnim žrtvama Ježestice biće služen 8. avgusta kao i svake godine.
Izvor: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica - Stradanje Srba u posljednjoj deceniji 20. vijeka

Коментари
Постави коментар