Danas se navršava 20 tužnih godina od stravičnog zločina albanskih ekstremista u Prizrenu. OVK zločinci su na pravoslavni praznik Veliku Gospojinu, najpre oteli pa zverski ubili šestogodišnju Anu Takić i njenog deku Veselina
Na današnji dan 1999. na svirep i okrutan način prekinuto je detinjstvo šestogodišnje Ane Takić. Ubijena je samo zato što je bila srpske nacionalnosti i zato što je ispovedala pravoslavnu veru. Iako nije ni znala šta znači rat, Ana je za albanski narod predstavljala "iskonsku pretnju" koju treba što pre ukloniti. U krvavoj kampanji genocida i etničkog čišćenja koje su sprovodili albanski ekstremisti - pripadnici OVK nije bio pošteđen baš niko! Zatirani su i mučki ubijani nemoćni starci, mala deca, žene, devojke i civili svih uzrasta i svih nacionalnosti. Samo na području Prizrena ubijeno je preko 300 stanovnika, od čega 162 civila.
O ovom stravičnom događaju Večernje Novosti su 2002. objavile potresan tekst sa ciljem da nedužnu devojčicu i njegu tragičnu sudbinu otrgnu od zaborava. Takići, inače rodom iz Albanije, odlučili su da ostanu u rodnom Prizrenu i nakon dolaska međunarodnih snaga na Kosovo i Metohiju. Verovali su u čvrstu komšijsku reč ali to ih je nažalost koštalo života. Tog 28. avgusta u porodičnoj kući Takića zatekli su se samo Ana i njen deka Veselin. Život iza zatvorenih vrata bio je nesnošljiv. Dete nije razumelo zašto su im prozori stalno zatvoreni. Svuda su odjekivala zvona sa crkve Svetog Đorđa koja su najavljivala veliki pravoslavni praznik Veliku Gospojinu. U Bogosloviji, u blizini, Srbi su tražili utočište do prve prilike, da odu. Deda Veselin pritisnut nesrećom zatočenog deteta, odlučio je da privremeni smeštaj pronađe u Bogosloviji. Poveo je Anu za ruku i zajedno su se uputili ka crkvi. Samo što su odmakli od kuće, put su im presekli naoružani albanski vojnici - pripadnici terorističke OVK. Nakon nekoliko upućenih uvreda na albanskom, zločinci su Veselina i njegovu unuku nasilno ugurali u vozilo i odveli u nepoznatom pravcu. Oboje su kidnapovani. Roditelji nesrećne devojčice, rodbina i prijatelji okupili su se pokušavajući da saznaju bar neku informaciju o svojim najmilijima. Neizvesnost porodice Takić brzo je prekinuta tragičnom vešću o pronađenom beživotnom dečijem telu. Bilo je to telo šestogodišnje Ane. Na lešu su bili vidljivi tragovi mučenja a o monstruoznosti albanskih zveri svedoči i činjenica da je devojčica pronađena unakažena i bez desne ruke. Zločinci su se iživljavali nad nemoćnim detetom a potom je masakrirali. Telo Veselina Takića do danas nije pronađeno i on se nalazi na spisku nestalih. U trenutku nestanka imao je 71 godinu, navedeno je u tekstu pod naslovom "Smrt Ane Takić".
O svirepom ubistvu Ane Takić govorio je pred Savetom bezbednosti UN-a i sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je tom prilikom pitao svetske moćnike zašto za ovo svirepo ubistvo niko nije odgovarao i zašto svet zatvara oči pred srpskom tragedijom.
Na području Prizrena tokom albanske agresije ubijeno je preko 300 stanovnika, od čega 162 civila, među kojima i osamnaestoro dece srpske i romske nacionalnosti. Najmlađe žrtve su bili četvoromesečni Sava Mladenović, šestomesečna Zorica Dimić koja je ubijena dve nedelje pre Ane Takić i šestomesečna beba Samira Kastrati koja je kidnapovana sa sestrom početkom avgusta iste godine.
Za zločine nad srpskim civilima na području Prizrena doneta je samo jedna osuđujuća presuda kada je pripadnik tzv. OVK osuđen na osam godina zbog monstruoznog ubistva Stane Srdić jer nije želela da se iseli iz svog doma. Svi ostali zločini su ostali nekažnjeni.
Na današnji dan 1999. na svirep i okrutan način prekinuto je detinjstvo šestogodišnje Ane Takić. Ubijena je samo zato što je bila srpske nacionalnosti i zato što je ispovedala pravoslavnu veru. Iako nije ni znala šta znači rat, Ana je za albanski narod predstavljala "iskonsku pretnju" koju treba što pre ukloniti. U krvavoj kampanji genocida i etničkog čišćenja koje su sprovodili albanski ekstremisti - pripadnici OVK nije bio pošteđen baš niko! Zatirani su i mučki ubijani nemoćni starci, mala deca, žene, devojke i civili svih uzrasta i svih nacionalnosti. Samo na području Prizrena ubijeno je preko 300 stanovnika, od čega 162 civila.
O ovom stravičnom događaju Večernje Novosti su 2002. objavile potresan tekst sa ciljem da nedužnu devojčicu i njegu tragičnu sudbinu otrgnu od zaborava. Takići, inače rodom iz Albanije, odlučili su da ostanu u rodnom Prizrenu i nakon dolaska međunarodnih snaga na Kosovo i Metohiju. Verovali su u čvrstu komšijsku reč ali to ih je nažalost koštalo života. Tog 28. avgusta u porodičnoj kući Takića zatekli su se samo Ana i njen deka Veselin. Život iza zatvorenih vrata bio je nesnošljiv. Dete nije razumelo zašto su im prozori stalno zatvoreni. Svuda su odjekivala zvona sa crkve Svetog Đorđa koja su najavljivala veliki pravoslavni praznik Veliku Gospojinu. U Bogosloviji, u blizini, Srbi su tražili utočište do prve prilike, da odu. Deda Veselin pritisnut nesrećom zatočenog deteta, odlučio je da privremeni smeštaj pronađe u Bogosloviji. Poveo je Anu za ruku i zajedno su se uputili ka crkvi. Samo što su odmakli od kuće, put su im presekli naoružani albanski vojnici - pripadnici terorističke OVK. Nakon nekoliko upućenih uvreda na albanskom, zločinci su Veselina i njegovu unuku nasilno ugurali u vozilo i odveli u nepoznatom pravcu. Oboje su kidnapovani. Roditelji nesrećne devojčice, rodbina i prijatelji okupili su se pokušavajući da saznaju bar neku informaciju o svojim najmilijima. Neizvesnost porodice Takić brzo je prekinuta tragičnom vešću o pronađenom beživotnom dečijem telu. Bilo je to telo šestogodišnje Ane. Na lešu su bili vidljivi tragovi mučenja a o monstruoznosti albanskih zveri svedoči i činjenica da je devojčica pronađena unakažena i bez desne ruke. Zločinci su se iživljavali nad nemoćnim detetom a potom je masakrirali. Telo Veselina Takića do danas nije pronađeno i on se nalazi na spisku nestalih. U trenutku nestanka imao je 71 godinu, navedeno je u tekstu pod naslovom "Smrt Ane Takić".
O svirepom ubistvu Ane Takić govorio je pred Savetom bezbednosti UN-a i sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je tom prilikom pitao svetske moćnike zašto za ovo svirepo ubistvo niko nije odgovarao i zašto svet zatvara oči pred srpskom tragedijom.
Na području Prizrena tokom albanske agresije ubijeno je preko 300 stanovnika, od čega 162 civila, među kojima i osamnaestoro dece srpske i romske nacionalnosti. Najmlađe žrtve su bili četvoromesečni Sava Mladenović, šestomesečna Zorica Dimić koja je ubijena dve nedelje pre Ane Takić i šestomesečna beba Samira Kastrati koja je kidnapovana sa sestrom početkom avgusta iste godine.
Za zločine nad srpskim civilima na području Prizrena doneta je samo jedna osuđujuća presuda kada je pripadnik tzv. OVK osuđen na osam godina zbog monstruoznog ubistva Stane Srdić jer nije želela da se iseli iz svog doma. Svi ostali zločini su ostali nekažnjeni.

Коментари
Постави коментар