U besomučnom granatiranju Ilijaša tog 25. avgusta 1992. ubijen je i ranjen veći broj srpskih civila a za zločine do danas niko od pripadnika tzv. Armije BiH nije odgovarao
25. avgust 1992. ostao je duboko urezan u sećanjima mnogih građana Ilijaša koji su tog dana ostali bez majki, očeva, braće, sestara, prijatelja...U besomučnom granatiranju kojem je centar opštine bio izložen ovog i prethodna dva dana, ubijena su 22 stanovnika dok je više desetina civila ranjeno. Ipak, tužna godišnjica je u javnosti prošla skoro pa potpuno nezapaženo...
Sarajevski portali i mediji su napisali 25. avgusta niz tekstova o granatiranju Sarajevske Vijećnice ali su prećutali masovno ubijanje svojih sugrađana - dece, žena i staraca u Ilijašu koje se desilo istog dana...zar je moguće da jedna zgrada više vredi od surovog ubistva šestogodišnjeg Slađana Antunovića i još dvadeset ljudi? - pitaju se svi normalni ljudi. Vijećnica jeste jedno od najlepših i najreprezentativnih objekata iz austrougarskog perioda u Sarajevu i njeno razaranje jeste čin koji zaslužuje svaku osudu ali nipodaštavanje ljudskih života, pa i onih dečijih predstavlja veliki poraz za Sarajevo.
Od građana Sarajeva ni pokajanje, ni empatija, ni izvinjenje.
I ovaj put je "multietničko" Sarajevo prećutalo stradanje i masakriranje svojih sugrađana..a sve to jer su žrtve bili Srbi a počinioci Bošnjaci.
Tog krvavog 25. avgusta 1992. veliki broj granata pao je na uže područje grada Ilijaša. Pripadnici tzv. Armije BiH su ciljali civilne objekte: stambene zgrade, parkove, dečija igrališta, pijace a sve sa ciljem da poubijaju što veći broj civila. Tog dana u 12,45h od granate ispaljene na centar opštine ilijaš iz pravca Breze pod kontrolom takozvane armije BIH poginule su i Slađana Subotić (23) i Stanojka Lazić (25), devojke srpske nacionalnosti. Dve mladosti su u trenu ugašene zbog nečijih zločinačkih, fašističkih ciljeva. I Sretko Samardžić je preminuo tog dana od više smrtonosnih rana koje je zadobio prilikom granatiranja. Imao je 42 godine a iza sebe je ostavio suprugu i dvoje maloletne dece. I Novo Božić, takođe otac dvoje dece ubijen je agresorskim metkom. U jednom takvom napadu muslimanske vojske ubijen je šestogodišnji dečak Slađan Antunović. Iako nije ni znao šta znači rat, nedužni dečak je ubijen isključivo zbog svog imena i prezimena. Starina Pavle Mitrović (60) ubijen je pred kućom a posebno je potresna priča o Ratku Skopljaku koji je ubijen dok se vraćao sa sahrane. Naime, vraćajući se sa sahrane jednog člana svoje familije u trenutku artiljerijskog i pešadijskog napada muslimanske "Armije BiH", Ratko je zadobio tri teške rane, dve u predelu stomaka i jednu u predelu vrata zbog čega je usledila smrt. Imao je 51-u godinu. Smrtonosna granata usmrtila je i staricu Milku Lizdek, staricu od 62 godine. Sličnu sudbinu doživeo je i civil Niko Panić, koji je u trenutku ubistva imao 54 godine. Među ranjenima je bilo dosta žena, staraca i dece.
"Sve što je bilo živo u trenu je bilo mrtvo..samo dim i jauci. Muslimani su tukli granatama po Ilijašu četiri godine iz Visokog, Breze, Sarajeva. Sa sviju strana..." - izjavili su preživeli svedoci nakon reintegracije i progona srpskog stanovništva iz ove opštine.
Tokom opsade Ilijaša ubijeno preko hiljadu građana srpske nacionalnosti, među kojima preko trideset dece.
25. avgust 1992. ostao je duboko urezan u sećanjima mnogih građana Ilijaša koji su tog dana ostali bez majki, očeva, braće, sestara, prijatelja...U besomučnom granatiranju kojem je centar opštine bio izložen ovog i prethodna dva dana, ubijena su 22 stanovnika dok je više desetina civila ranjeno. Ipak, tužna godišnjica je u javnosti prošla skoro pa potpuno nezapaženo...
Sarajevski portali i mediji su napisali 25. avgusta niz tekstova o granatiranju Sarajevske Vijećnice ali su prećutali masovno ubijanje svojih sugrađana - dece, žena i staraca u Ilijašu koje se desilo istog dana...zar je moguće da jedna zgrada više vredi od surovog ubistva šestogodišnjeg Slađana Antunovića i još dvadeset ljudi? - pitaju se svi normalni ljudi. Vijećnica jeste jedno od najlepših i najreprezentativnih objekata iz austrougarskog perioda u Sarajevu i njeno razaranje jeste čin koji zaslužuje svaku osudu ali nipodaštavanje ljudskih života, pa i onih dečijih predstavlja veliki poraz za Sarajevo.
Od građana Sarajeva ni pokajanje, ni empatija, ni izvinjenje.
I ovaj put je "multietničko" Sarajevo prećutalo stradanje i masakriranje svojih sugrađana..a sve to jer su žrtve bili Srbi a počinioci Bošnjaci.
Tog krvavog 25. avgusta 1992. veliki broj granata pao je na uže područje grada Ilijaša. Pripadnici tzv. Armije BiH su ciljali civilne objekte: stambene zgrade, parkove, dečija igrališta, pijace a sve sa ciljem da poubijaju što veći broj civila. Tog dana u 12,45h od granate ispaljene na centar opštine ilijaš iz pravca Breze pod kontrolom takozvane armije BIH poginule su i Slađana Subotić (23) i Stanojka Lazić (25), devojke srpske nacionalnosti. Dve mladosti su u trenu ugašene zbog nečijih zločinačkih, fašističkih ciljeva. I Sretko Samardžić je preminuo tog dana od više smrtonosnih rana koje je zadobio prilikom granatiranja. Imao je 42 godine a iza sebe je ostavio suprugu i dvoje maloletne dece. I Novo Božić, takođe otac dvoje dece ubijen je agresorskim metkom. U jednom takvom napadu muslimanske vojske ubijen je šestogodišnji dečak Slađan Antunović. Iako nije ni znao šta znači rat, nedužni dečak je ubijen isključivo zbog svog imena i prezimena. Starina Pavle Mitrović (60) ubijen je pred kućom a posebno je potresna priča o Ratku Skopljaku koji je ubijen dok se vraćao sa sahrane. Naime, vraćajući se sa sahrane jednog člana svoje familije u trenutku artiljerijskog i pešadijskog napada muslimanske "Armije BiH", Ratko je zadobio tri teške rane, dve u predelu stomaka i jednu u predelu vrata zbog čega je usledila smrt. Imao je 51-u godinu. Smrtonosna granata usmrtila je i staricu Milku Lizdek, staricu od 62 godine. Sličnu sudbinu doživeo je i civil Niko Panić, koji je u trenutku ubistva imao 54 godine. Među ranjenima je bilo dosta žena, staraca i dece.
"Sve što je bilo živo u trenu je bilo mrtvo..samo dim i jauci. Muslimani su tukli granatama po Ilijašu četiri godine iz Visokog, Breze, Sarajeva. Sa sviju strana..." - izjavili su preživeli svedoci nakon reintegracije i progona srpskog stanovništva iz ove opštine.
Tokom opsade Ilijaša ubijeno preko hiljadu građana srpske nacionalnosti, među kojima preko trideset dece.

Коментари
Постави коментар