Пређи на главни садржај

KOSOVO POLJE : 20 GODINA OD MASAKRA NA PIJACI; OVK ZLOČINCI NA SLOBODI

Prošlo je tačno dve decenije od kako je u selu Bresje (Kosovo Polje) počinjen stravičan zločin nad srpskim civilnim stanovništvom. U terorističkom napadu na pijacu je ubijen i ranjen veliki broj civila svih uzrasta a albanski ekstremisti još uvek nisu procesuirani niti osuđeni




Vrisci, suze, jauci....tako je bilo 28. septembra 1999. u selu Bresje kod Kosovog Polja. Tog dana oko 10, 50 sati albanski ekstremisti su izvršili napad sa dva projektila iz ručnog raketnog bacača na pijacu u selu Bresje. Tog jutra pijaca je bila prepuna ljudi koji su došli da kupe osnovne namirnice..više od stotinu ljudi stajalo je u redovima za hleb, smejali su se, družili..neki su žurili što pre da stignu svojim kućama..Međutim, u trenu nastaje pravi pakao. 


Albanski ekstremisti ispaljuju tromblona iz obližnjih kuća pravo na pijacu, smišljeno i planirano a sve ciljem da broj ubijenih civila bude što veći. Na mestu mrtvo ostaje dvoje ljudi, a 45 ih je ranjeno. Svedoke masakra još i danas proganjaju slike mozaika sastavljenog od delova ljudskog tela, krhotina, krvi, smrti...Najteže povređeni Divna Gligorijević, Svetozar Arsić i Slobodanka Nikolić prebačeni su u nišku bolnicu. Gligorijević i Arsić iz Kosova Polja zadobili su teške povrede glave, a Nikolićevoj je u ruskoj bolnici amputirana noga. Među teško povređenima su Stojanka Ničić, Persa Kostić, Dragiša Smikić, Draginja Ćirković, Todorka Mladenović, Leposava Pavić, Vesna Stanojević, Novica Maksimović i Živorad Stanojević i mnogi drugi. Među ranjenima je bilo i dece. Od zadobijenih povreda u bolnici je preminula Divna Gligorijević. 


- Kosovo Polje i okolna srpska sela su u poslednja tri dana konstantno na meti albanskih ekstremista - rekao je tada Dušan Ristić,  član Nacionalno-političkog saveta dodajući da da su dva dana ranije Albanci u centru Ugljara ranili automatskim oružjem Zorana Galića, a nakon toga u Bresju izboli noževima Vojislava Todića i Branislava Jevtića. Centar za mir i toleranciju u Kosovu Polju dobio je anonimnu prijavu od lica albanske nacionalnosti da će albanski teroristi juče izvršiti bombaški napad na pijaci. I pored prijave snagama Kfora i policiji UN, ništa nije preduzeto da se ovaj monstruozni zločin spreči.

Žrtve masakra:

Divna Gligorijević (1935)

Živojin Trajković (1940)

Živojin Stepić (1932) 


Odmah posle napada, Srbi iz Kosova Polja i okolnih sela blokirali su deo magistralnog puta Priština-Pec. Prilikom postavljanja blokade došlo je do incidenta sa vojnicima Kfora u kojem su povredjena dvojica kosovskih Srba, receno je Beti u Centru za mir i toleranciju. Kfor je, kaže isti izvor, blokirao taj put zbog, kako su naveli, namere da sprece eventualno nove sukobe i incidente.

 "Začula se jaka eksplozija. To je bio užas. Onaj ko nije video i doživeo taj užas, nemoguće mu je dočarati. To je bio masakr u pravom smislu reči. Ljudska tela bila su razbacana, bez ruku, nogu, jauci, plač, bežanje...žene su zapomagale. To su slike koje večno ostaju i koje se nikad ne mogu zaboraviti"


"Albanci su se smejali i vređali dok su ranjene i povređene prevozili do bolnice. Naslađivali su se bolom srpskih žrtava. Muzika je odjekivala iz njihovih kuća i samog grada. Neko bi pomislio da je svadba bila a ne masakr. Hvalili su se na sva zvona, njima je to bio uspeh" - ispričali su tada meštani Bresja.

Mnoge žrtve su ovom prilikom teško ranjene, neki ljudi su ostali bez vida, sluh, jednog ili oba ekstremiteta. Bio je to jedan od najstrašnijih zločina.

Hoće li Specijalni sud za zločine OVK procesuirati i počinioce i naredbodavce ovog monstruoznog zločina ne znamo. Preostaje nam samo da čekamo i da se nadamo. 

Izvor: Glas Javnosti

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...