Milojka Bibić Marinković je tokom poslednjeg rata doživela veliku porodičnu tragediju. Njoj su muslimanski ekstremisti, pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH tog 24. septembra 1992. na kućnom pragu ubili majku, oca, dva brata i pet rođaka. Milojka je i sama ranjena prilikom napada Orićevih zločinaca na njeno selo Podravanje. Fizičke rane su ipak donekle zarasle ali one na srcu i duši nikada ne mogu. Štaviše, ta bol sa godinama postaje sve jača a jednako je bolna i činjenica što za ove stravične zločine do danas niko nije odgovarao. Milojka je davala izjave, pričala i za medije i za televizijske emisije svoju tragičnu ispovest ali uprkos brojnim dokazima i izjavama svedoka za masakr u Podravanju niko nije procesuiran niti osuđen.
"Muslimanski vojnici opkolili su i napali selo sa svih strana, a onda su uz neopisivu galamu i uzvike `Alahu egber` upali u selo i ubijali sve što su stigli". , ispričala je Milojka za medije pre nekoliko godina, prisećajući se kobnog dana kada je bezuspešno pokušavala da izvuče ranjenu braću i roditelje iz okruženja. Prema njenim rečima, muslimanski vojnici ubijali su sve redom - žene, decu, starce, kao da su znali da nikada neće odgovarati, "ali postoji i Božija kazna, ako ih već Haški tribunal i pravosuđe BiH ne žele procesuirati", rekla je tada ova hrabra i čestita žena. Ona je istakla da je sraman odnos međunarodnog i pravosuđa BiH koji sude samo Srbima, a za njenu porodicu koja je ubijena u svom selu samo zbog toga što su bili Srbi, niko ne odgovara i pravde nema ni nakon skoro tri decenije.
"Nema ništa od države u kojoj je ovako pravosuđe, u kojoj zločinci žive slobodno jer ih štite tužioci koji ne žele da podižu optužnice, skrivaju dokumentaciju, opstruišu procese i na kraju obavještavaju javnost da nema dokaza za podizanje optužnica, u kojoj sudije po različitim aršinima dijele pravdu i opstruišu istrage", smatra Bibićeva. Ona je dodala da se znaju imena žrtava i da je zadatak tužilaca da prikupe dokaze i podignu optužnicu jer se znaju i imena ubica, o čemu postoje svedoci, što olakšava posao tužiocima koji opstruišu i na sve načine omalovažavaju srpske žrtve, njihove porodice i ceo srpski narod.
U napadu na Podravanje ubijeno je 40 meštana (33 civila i sedam branilaca sela) i svi su pre ubistva zverski mučeni, zlostavljani pa masakrirani. Niko nije imao laku smrt. Ovo uopšte ne interesuje nadležne organe koji su izgleda plaćeni samo da presuđuju Srbima.
U izjavi datoj neposredno nakon masakra, Milojka je izjavila sledeće:
"Dana 24. 09. 1992. godine oko 08,30 casova nalazila sam se u svojoj kući u selu Podravanje, zaseok Marinkovići, a sa mnom je bila i moja majka pokojna Dikosava, te se u jednom momentu oglasila samo jedna puška i odmah sam izašla iz kuće, te je tada došlo do opšte pucnjave, jer je selo cijelo bilo okruženo jakim muslimanskim snagama. Tada je došlo do opste pometnje među mještanima sela, a muslimani su se već bili mučki pripremili i došli ka selu da ubijaju. Moj brat Milovan pošao je prema rovu da bi se zaštitio i branio nas i svu drugu nejač. Ali je njega, s leđa iz puške, ne znam kakva je bila, pogodio musliman tako da je metak prošao kroz pluća i kada sam prišla on je već bio mrtav, gdje sam vidjela da mu je lijeva strana odjeće komplet krvava, a iz otvorenih usta curi krv. Mi mještani smo se skupili i bili smo prinuđeni da se povlačimo prema školi, te sam se ja ponovo povratila da bih izvukla svoga brata. U međuvremenu je ubijen još neko od gradjana sela, te dok sam ja došla do njega vidjela sam da mi je tijelo mrtva brata izmasakrirano, glava razbijena tupim predmetom preko pola, ruke obije polomljene i istog smo donijeli skoli izmasakriranog. U međuvremenu su nam muslimani ubili još dva mještana sela koji su bili ispod grupe građana sa mnom, te su oba izmasakrirana. Kako je napad i dalje trajao tu mi je ranjen i drugi brat Rade i tetka Mirjana, te smo Mirjanu dovukli do škole, dok mi je brat Rade bio ranjen u obe noge, te je pak došao do škole. Napad na selo je trajao sve do 18,00 casova, te kako su im stigle jake snage pojačanja i počeli selo paliti sa svih strana, među nama je došlo do panike i mještani, kao i ja među njima, bježao je kuda je ko stigao da spase sebe. Tako su muslimani zapalili školu i u skoli je izgorjelo četiri starijih civila, koji su prethodno izmasakrirani. Kako smo bili prinudjeni mi sposobni i živi da se povlacimo, ostali su većina ranjenika koji nisu mogli sami da bježe. Tako su muslimani izmasakrirali sve leševe, odsjekli glavu svima, te lomili trupove, ruke i noge, te sjekli prste i druge dijelove tijela. Ja znam da su nas napale nekadasnje komšije iz sela Kutuzero, Bijelo Polje, Bučje, Đile, i dr. sela, a sigurna sam da ih je tu predvodio Orić Naser iz Srebrenice, nekadašnji radnik SUP-a iz SR Srbije, "Čakura" iz Đila, Hamed iz Kutuzera, Adem, bivsi načelnik SUP-a u Bratuncu, rodom iz Konjević Polja, koji je sam tada imao sa sobom grupu od 200 ljudi iz Konjević Polja. Kako su građani sela Podravanja bježali prema rudniku na Gunjacima tražeći spas svak' sebi, a bili smo okruženi sa svih strana od strane muslimana, tako da je postojala mala vjerovatnoća da će neko od nas koji smo se tog dana zatekli u Podravanju, ostati živ. Ali smo mi neki mjestani ipak prošli kroz kišu metaka na Gunjake, gdje smo stigli i nakon više dana, jer smo spavali po šumi i nismo znali ni da li su na Gunjacima naše snage. Prilikom napada na selo Podravanje, kako rekoh, ustase su ubile oko 40 gradjana - civila, koje su, kako rekoh, sve izmasakrirali, palili, sjekli i iživljavali se, a pogotovo su se iživljavali nad ranjenim licima i ženama, gdje njih dosta ubijeno i sa istih je skidana i cijepana odjeća. Ja sam prilikom napada muslimana na selo Podravanje izgubila oca Miloša, rođen 1935. godine, braću Milovana, rođen 1955. god. i brata Rada, rođen 1961. godine i majku Dikosavu, rođenu 1938. godine, strica Radovana, rođen 1935. godine, tetku Mirjanu Šarac, rođena 1948. godine, prvog rođaka Šarac Dusana, rođen 1964. godine, rođaka u drugoj liniji Šarac Mitra, rodjen 1961. rođaka Petrović Milomira, rođen 1950. godine, tako da sam od preče rodbine ostala sama."
Pamti pa vrati
ОдговориИзбриши