Пређи на главни садржај

VIŠEGRAD: GODIŠNJICA MASAKRA NAD SRBIMA; ŽRTVAMA LOMILI ZUBE, SEKLI TESTERAMA RUKE I NOGE

Prošlo je tačno 27 godina od nekažnjenog, svirepog masakra koji su počinile muslimanske snage pod komandom Ahmeta Sejdića. Muslimanski ekstremisti su najpre zarobili a potom nakon višesatnog mučenja, zlostavljanja i sakaćenja likvidirali osamnaest meštana srpske nacionalnosti. Nisu bile pošteđene ni žene



VIŠEGRAD - Tog krvavog 16. oktobra 1992. horde naoružanih muslimanskih vojnika pod komandom Ahmeta Sejdića, su u podnevnim satima izvršili strahovit napad na srpska sela Granje i Ćaćice. U oba ova sela, pored meštana, nalazio se i veliki broj izbeglica koje su pristigle iz tokom leta popaljenih i osvojenih manjih srpskih enklava i sela ove i susednih opština. Nedužni ljudi su ovde privremeno izbegli kako bi se zaštitili od muslimanskih napada. Međutim, to nije dugo trajalo jer su i ova sela postala meta krvožednih zveri. Jedan od veoma žestokih napada na sela Granje i Ćaćice, izvršen je iz muslimanskog sela Meremišlje. Nekolicina hrabrih meštana Srba uzela je puške u ruke suprotstavivši se tako znatno nadmoćnijem neprijatelju sa ciljem da zaštite svoje domove a prvenstveno žene, decu i ostalu nejač koji su zapravo i bili glavne mete napadača. Sejdićevi vojnici su vikali "Smrt četnicima, biće Bosna muslimanska zemlja", "Biće Višegrad muslimanski grad". Dovikivali su srpskim braniocima kako oni nisu došli da se bore i da cilj njihovog napada nije srpska vojska, već srpski civili - žene, deca i starci. Stanovništvo je bilo uspaničeno i preplašeno ali malobrojni branioci su uspeli da odbrane sela od agresora. Ipak, mnogi su živi zarobljeni i satima zverski mučeni nakon čega su likvidirani. Ugašeno je ukupno 18 života. Tog dana je zarobljena i Mira Šijaković, supruga i majka. Zločinci su je nakon strašnih tortura, streljali zajedno sa ostalom grupom zarobljenika. Bila je medicinski radnik, rodom iz Sarajeva koje je te ratne 1992. bila primorana napustiti. U trenutku ubistva imala je 43 godine. Međutim, sećanja na njenu humanost i herojstvo ne blede već žive i danas.

Vrste povreda koje su nanete pokojnicima utvrđene su kada su 25. novembra iste godine njihova tela razmenjena za žive muslimane i predata medicinskim stručnjacima i nadležnim
policijskim organima. Prilikom identifikacije i pregleda spoljnih povreda preuzetih tela konstatovano da su pojedinim žrtvama oguljene glave i skinuti skalpovi, počupani zubi, odsečene uši, otkinute šake, usta isečena do ušiju, iskopane oči, odsečene noge i ruke. Po naknadnom svedočenju nekih
zarobljenih muslimanskih vojnika iz ovog kraja za ova zverstva pored noževa, sekira, kosa, motika i drugog alata, odnosno gotovo svih vrsta hladnog oružja, obilato je korišćena i motorna testera.

Jedna od prvih žrtava muslimanskih ekstremista tih oktobarskih dana je bio Dragutin Lončarević (50), Hrvat po nacionalnosti, koji mučen pa ubijen na vrlo svirep i okrutan način. 



1. Rosić Mirko (1967) - na lešu pronađeni krvni podlivi u predelu leđa, nastali zaživotnim zlostavljanjem

2. Tuševljak Goran (1963) - na lešu je nađena rasekotina sa leve strane lica od ivice usta prema vratu, a odsečena mu je desna šaka;

3. Tešević Milan (1958) - na lešu nađena rasekotina lica sa leve strane, od ivice usta ka vratu a odsečena je i leva ušna školjka;

4. Marković Marjan (1961) - odsečena leva ušna školjka kao i prednji zubi koji su raskidani, a sa desne strane lica od usta do Adamove jabučice nađen je rez, dok je desno koleno razmrskano i potkolenica rotirana;

5. Zarić Duško (1968) - na lešu nedostaje veliki deo kosti desne strane potiljka, a na vratu, ispod donje vilice, nađen je otvor širine 2,5 sm;

6. Šijaković Milutin (1955) - na lešu nedostaje krov lobanje, a na više mesta polomljene su i kosti lica i vilice;

7. Šijaković Mira (1949) - teške povrede i posekotine na donjem delu stomaka, nastale znatno pre smrti

8. Cvrkota Milisav (1960) - na lešu pronađeni tragovi zlostavljanja i masakriranja

9. Stanojević Milivoje (1949) -  na lešu pronađeni tragovi zlostavljanja i masakriranja

10. Ljubinko Davidović (1965) - zverski mučen pa masakriran

11. Milomir Obradović - zverski mučen pa masakriran

12. Branko Šimšić - zverski mučen pa masakriran

13. Slobodan Tanasković (1939) - zverski mučen pa masakriran

14. Vladan Gavrilović (1966) - zverski mučen pa masakriran

15. Pero Kovačević (1948) - zverski mučen pa masakriran

16. Dragutin Lončarević (1943) - zverski mučen pa masakriran

17. Duško Andrić (1970) - zverski mučen pa masakriran

18. Sveto Šimšić (1972) - zverski mučen pa masakriran

Selo Ćaćice je napadnuto po drugi put 22. januara 1993. prilikom čega su muslimanski ekstremisti zlostavljali pa masakrirali Srpkinju Desanku Vidaković, staru 63 godine. Selo je sravnjeno sa zemljom, porušeno je 18 srpskih kuća a spaljeni su i prateći objekti i stoka zatečena u štalama.

Počinioci ovog zverskog zločina su do danas ostali nekažnjeni. Uprkos brojnim dokazima i izjavama svedoka, za ovaj stravičan masakr niko nije osuđen. Ubice, monstrumi  i koljači se slobodno šetaju Federacijom BiH predstavljajući tako ozbiljnu pretnju po bezbednost tamošnje dece i ljudi. Prema podacima objavljenim na sajtu (http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/8-VG.htm ) u organizovanju  i izvršenju napada na srpska sela i zločinima koji su tamo počinjeni sumnjiče se: 


1. Sejdić Ahmet, iz mesta Drokan, gde je i rođen 02.01. 1960. godine, od oca Ibre i majke Zemke, komandant muslimanske vojne jedinice,
2. Jamak Zakir, iz mesta Kosovo Polje (Višegrad) gde je i rođen 04.05.1969. godine, od oca Huseina
3. Kustura Zaim, iz Višegrada, rođen 25.04.1963. god., u mestu Babin Potok, od oca Islama,
4. Kabaklija Bakir, iz Višegrada, gde je i rođen 02.04.1962. godine, od oca Salka,
5. Jelačić Medo, iz sela Jelačići, gde je i rođen 07.08. 1951. godine, od oca Husa
6. Samardžić Muharem, iz Višegrada, rođen 20.07.1959. godine u mestu Barimo, od oca Smaila.

Samo na području Višegrada je ubijeno preko 300 građana srpske nacionalnosti, oba pola i svih uzrasta . Na području Gornjeg Podrinja ubijeno je 2280 Srba, među kojima i osamdesetoro dece. Za ove zločine do danas niko nije odgovarao.


Izvor: http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/8-VG.htm

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...