Tokom rata na području Konjica pripadnici tzv. Armije BiH su počinili brojne zločine nad civilima srpske i hrvatske nacionalnosti. Ubijeno je 670 ljudi, među kojima 123 žene i 21-o dete. U gradu je otvoreno 16 logora za Srbe i Hrvate gde su civili zatvarani, zverski mučeni i prebijani a oko četrdeset osoba je u tim kazamatima i izdahnulo
Tokom brutalne kampanje etničkog čišćenja koju je u periodu od 1992. do 1995. sprovodilo bošnjačko vojno i političko rukovodstvo , na području opštine Konjic je svirepo ubijeno i nestalo 670 građana srpske i hrvatske nacionalnosti. U gradu je otvoreno 16 logora za Srbe i Hrvate gde su civili zatvarani, zverski mučeni i prebijani a oko četrdeset osoba je u ovim kazamatima ili od posledica tortura preminulo. Među žrtvama muslimanske agresije su i 123 žene i 21-o dete. Najmlađa registrovana žrtva je imala pet, a najstarija 95 godina. Agresija na Konjic je imala za cilj istrebljenje i progon nebošnjačkog stanovništva sa ciljem da se politikom zločina i etničkim čišćenjem stvori čist muslimanski grad. Reč je o sistematski organizovanom i paradržavnom projektu sa genocidnim namerama.
Prva žrtva muslimanske agresije na Konjic bio je penzioner Đorđo Magazin (65) koji je brutalno ubijen 2. maja 1992. ispred crkve Svetog Vasilija Velikog u Konjicu. Njega je ubio komšija musliman Nezir Čomaga dok je Đorđo popravljao porušenu ogradu oko crkve koju su noć ranije porušili muslimanski fundamentalisti, a crkvu oskrnavili. Nakon toga započinju masovna ubistva i zatvaranja srpskih civila u logore, odakle se mnogi nikada nisu vratili. Samo četiri dana kasnije u Konjicu su svirepo ubijeni i civili - penzioner Slavko Suša (62) i Novak Lijeskić. Te prolećne noći 1992. grupa do zuba naoružanih muslimanskih policajaca upala je u dom Slavka Šuše nakon čega su ga bez razloga uhapsili i odveli u nepoznato. Muslimanski vojnici su nesrećnog čoveka odveli u Ostrožac, tamo ga mučili i tukli, polomili mu rebra, a potom sedam puta pucali u njega. Nakon toga su mu vezali kamen za noge i bacili ga u Jablaničko jezero! Istu sudbinu je doživeo i penzioner Novak Lijeskić (62) koji je uhapšen u svom stanu i odveden sa Slavkom u Ostrožac. Razlozi hapšenja kako su i sami muslimanski policajci pričali jesu srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovest žrtava. Tamo je mučen, streljan i bačen u Jablaničko jezero a četiri dana kasnije voda je izbacila njihova tela ispod visećeg mosta u Ostrošcu. Posle višegodišnjeg procesa ubicama Slavka i Novaka, takozvanoj "konjičkoj grupi", od sedmoro optuženih osuđena su samo dvojica. Osuđeni su na po dve i po godine zatvora, ali ne za počinjen ratni zločin nad civilima već za nezakonito odvođenje iz stana što je sramno, jadno i poražavajuće u svakom smislu. Kroz dva dana, 8. maja 1992. u selu Džepi je ubijena je dvadesetogodišnja devojka Mladenka Magazin. Nesrećna devojka je ubijena iz čistog hira bezumnika i to hicima iz mitraljeza sa brda Gradine, dok su pripadnici muslimanske vojske zauzimale objekat Ljuta. Zatim je u Donjem Selu ubijeno 11 civila srpske nacionalnosti... Ubijanje nije prestajalo celo leto, ali ni naredne godine. Ubijane su žene, devojke, nemoćni starci, pa čak i mala deca.
Prvu optužnicu za ratne zlocine počinjene na podruju opštine Konjic podigao je MKSJ 1996. godine. Optužnica je podignuta protiv koordinatora vojnih akcija na podrucju opštine Konjic i zapovednika Prve taktičke grupe muslimanske Armije R BiH Zejnila Delalića, zapovednika logora Zdravka Mucića, zamenika zapovednika logora Hazima Delića i stražara u logoru Esada Landže Zenge za ratne zločine počinjene od maja 1992. do novembra 1992. nad srpskim civilima i zarobljenicima u logoru u Vojnim objektima u Celebicima. Ova optužnica je obuhvatila mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubistva.
Izvor: Institut za istraživanje rata i srpskih stradanja u XX vijeku
Zločini genocida nad srpskim stanovništvom u opštini Konjic (1992 - 1995) http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/9-KONJIC.htm
FB STRANICA: VRCI / KLIS KONJIC
Tokom brutalne kampanje etničkog čišćenja koju je u periodu od 1992. do 1995. sprovodilo bošnjačko vojno i političko rukovodstvo , na području opštine Konjic je svirepo ubijeno i nestalo 670 građana srpske i hrvatske nacionalnosti. U gradu je otvoreno 16 logora za Srbe i Hrvate gde su civili zatvarani, zverski mučeni i prebijani a oko četrdeset osoba je u ovim kazamatima ili od posledica tortura preminulo. Među žrtvama muslimanske agresije su i 123 žene i 21-o dete. Najmlađa registrovana žrtva je imala pet, a najstarija 95 godina. Agresija na Konjic je imala za cilj istrebljenje i progon nebošnjačkog stanovništva sa ciljem da se politikom zločina i etničkim čišćenjem stvori čist muslimanski grad. Reč je o sistematski organizovanom i paradržavnom projektu sa genocidnim namerama.
Prva žrtva muslimanske agresije na Konjic bio je penzioner Đorđo Magazin (65) koji je brutalno ubijen 2. maja 1992. ispred crkve Svetog Vasilija Velikog u Konjicu. Njega je ubio komšija musliman Nezir Čomaga dok je Đorđo popravljao porušenu ogradu oko crkve koju su noć ranije porušili muslimanski fundamentalisti, a crkvu oskrnavili. Nakon toga započinju masovna ubistva i zatvaranja srpskih civila u logore, odakle se mnogi nikada nisu vratili. Samo četiri dana kasnije u Konjicu su svirepo ubijeni i civili - penzioner Slavko Suša (62) i Novak Lijeskić. Te prolećne noći 1992. grupa do zuba naoružanih muslimanskih policajaca upala je u dom Slavka Šuše nakon čega su ga bez razloga uhapsili i odveli u nepoznato. Muslimanski vojnici su nesrećnog čoveka odveli u Ostrožac, tamo ga mučili i tukli, polomili mu rebra, a potom sedam puta pucali u njega. Nakon toga su mu vezali kamen za noge i bacili ga u Jablaničko jezero! Istu sudbinu je doživeo i penzioner Novak Lijeskić (62) koji je uhapšen u svom stanu i odveden sa Slavkom u Ostrožac. Razlozi hapšenja kako su i sami muslimanski policajci pričali jesu srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovest žrtava. Tamo je mučen, streljan i bačen u Jablaničko jezero a četiri dana kasnije voda je izbacila njihova tela ispod visećeg mosta u Ostrošcu. Posle višegodišnjeg procesa ubicama Slavka i Novaka, takozvanoj "konjičkoj grupi", od sedmoro optuženih osuđena su samo dvojica. Osuđeni su na po dve i po godine zatvora, ali ne za počinjen ratni zločin nad civilima već za nezakonito odvođenje iz stana što je sramno, jadno i poražavajuće u svakom smislu. Kroz dva dana, 8. maja 1992. u selu Džepi je ubijena je dvadesetogodišnja devojka Mladenka Magazin. Nesrećna devojka je ubijena iz čistog hira bezumnika i to hicima iz mitraljeza sa brda Gradine, dok su pripadnici muslimanske vojske zauzimale objekat Ljuta. Zatim je u Donjem Selu ubijeno 11 civila srpske nacionalnosti... Ubijanje nije prestajalo celo leto, ali ni naredne godine. Ubijane su žene, devojke, nemoćni starci, pa čak i mala deca.
MASOVNI ZLOČINI
Na području opštine Konjic počinjeni su brojni masovni zločini nad srpskim stanovništvom. Još u aprilu i maju 1992. započinju prva zastrašivanja, progoni i ubistva civila od strane muslimanske / bošnjačke policije i vojske. Hiljade Srba primorano je da napusti svoje domove. Muslimani su upadali u srpske kuće i stanove i pod pretnjom oružjem proterivali čitave porodice. Prvi masovni zločin izvršen je 15. maja 1992. prilikom napada na srpsko selo Blace. Naoružani ekstremisti su uz povike "Allahu ekber" upali u ovom malo, siromašno selo na Bjelašnici i hladnim oružjem (mačetama i sekirama) preklali deset starijih civila, od čega devet žena. Žrtve su imale od 76 do 92 godine. Dve ubijene žene su bile slepe. Nakon tortura i masakriranja njihovi leševi su zapaljeni. Nakon ovog zločina 25. maja 1992. je izvršen napad na srpsko selo Bradina. Dobro organizovani muslimanski vojnici su u zoru upali u ovo nebranjeno selo i masakrirali 48 srpskih civila, oba pola i svih uzrasta. Najmlađa žrtva je imala 11 a najstarija 87 godina. Mnoge žene i devojke su tog dana silovane. Veliki broj srpskih civila je prilikom napada na Bradinu zarobljen i odveden u logore gde su danima i nedeljama zverski mučeni i zlostavljani a mnogi su tamo i streljani. U napadu na selo Sitnik 10. juna 1992. masakrirano je dvanaest starijih civila, uglavnom žena a mnoge su pre ubistva i silovane. U Glavatičevu je osam dana kasnije masakrirano osam civila, i to hladnim oružjem. U Zukićima je 14. jula 1992. spaljeno i streljano osam starijih civila, mahom žena. Mnogi zločini su počinjeni i na području samog grada Konjica. Muslimanski vojnici su upadali u stanove Srba i Hrvata nakon čega su ih tukli, zlostavljali, odvodili u logore ili streljali. Jedna od najpoznatijih priča je tragična smrt porodice Golubović. Tog 10. jula 1992. naoružani muslimanski vojnici su upali u dom profesora Đure Golubovića i nakon strašnih tortura ubili njega, njegovu suprugu Vlastu - takođe profesorku, i njihova dva sina petogodišnjeg Pavla i sedmogodišnjeg Petra. Nema srpskog sela na području Konjičke opštine koje nije napadnuto niti spaljeno. U napadu na Trusinu 16. aprila 1993. ubijena su 25 civila hrvatske nacionalnosti, mahom žena i staraca. Prema podacima hrvatskih izvora, 72 Hrvata je ubijeno u župi Podhum/Žitače, 12 u župi Solakova Kula, 20 u župi Obri, 75 u župi Konjic, 2 u župi Glavatičevo i 4 u župi Jablanica. Osim Srba i Hrvata, na meti bošnjačkih ekstremista su se našli i pripadnici drugih manjinskih zajednica. I brojni Bošnjaci koji su bili oženjeni Srpkinjama ili Hrvaticama (ili Bošnjakinje udate za Srbe i Hrvate) bili su žrtve nasilja, zlostavljanja ili ubistava od svojih sunarodnika. Određen broj Bošnjaka je ubijen vatrenim oružjem iz neposredne blizine na teritoriji pod kontrolom Armije BiH što jasno implicira da su oni žrtve svojih sunarodnika. U logorima Čelebići i Musala su takođe osim Srba i Hrvata bili zatvarani i mučeni i "neposlušni Bošnjaci".
MASOVNE GROBNICE / NESTALI
Na području Konjica je pronađeno 130 masovnih i pojedinačnih grobnica gde su doslovno bacana tela ubijenih Srba i Hrvata. Prema podacima Operativnog tima Republike Srpske za traženje nestalih lica, u Konjicu su do danas otkrivene 83 grobnice (4 masovne i 79 pojedinačnih) sa posmrtni ostacima civila srpske nacionalnosti. U periodu od 25. do 27. aprila 1998. u selu Bradina, nedaleko od pravoslavne crkve, je pronađena masovna grobnica odakle su eshumirani posmrtni ostaci 23 srpska civila - mladića, žena i staraca. Mnogi leševi su nađeni sa zavezanim rukama, lancima a patolozi su utvrdili da su sve žrtve mučene pre streljanja. Na mestu masovne grobnice, Bošnjaci su protivzakonito podigli džamiju koja je pre nekoliko godina i srušena. U selu Blace je pronađena masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 11 civila starije dobi, a iz masovne grobnice u Zukićima eshumirane su četiri starije osobe iz porodice Đorđić. Nažalost, broj masovnih i pojedinačnih grobnica nije konačan budući da se određeni broj Konjičana i danas vode kao nestali.
STRADANJE DECE
LOGORI - SILOVANJA
Na području opštine Konjic, tokom muslimanske agresije je ubijeno 21-o dete srpske i hrvatske nacionalnosti, dok je više od 160 mališana zadobilo teške povrede ili su preživeli zlostavljanja u logorima i muslimanskim kazamatima. Braća Petar i Pavle Golubović imali su tek 7, odnosno 5 godina, kada su ih početkom jula 1992. godine, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, iz stana izveli pripadnici Specijalnih jedinica policije pod kontrolom tadašnjih gradskih vlasti. Odvezli su ih nekoliko kilometara od stana i pod okriljem noći strijeljali. Bez osude, bez objašnjenja, bez razloga. Petar, nekim čudom, nije bio pogođen, pa je, nakon što su ubice otišle, pokušao potražiti pomoć. Navodno se obratio policiji, koja je iste ubice obavijestila da je jedan dječak preživio. Vratili su se i ‘dovršili’ posao. U Bradini se 25. maj 1992. godine duboko urezao u sećanje starice Nedeljke Žuže. Starica je u vrlo kratkom roku izgubila jednog sina i unuka, dok je drugi sin zarobljen u logoru i od posledica zlostavljanja, mučenja i strahovitih tortura je preminuo u izbeglištvu u Bratuncu.
- Svog sina sam sahranila ovdje kod ove jelike. Mlađi sin je bio u zatvoru, a poslije rata smo odselili u Bratunac. Tamo je počeo da radi, ali je umro od posljedica prebijanja u zatvoru. Ostala sam sama - kroz plač je ispričala Nedeljka Žuža. Njen unuk Srđan je imao samo 11 godina kada je ubijen dok se igrao sa drugom Stašom Samardžićem (13) na ulici u Hadžićima, gde su izbegli nakon progona iz Konjica. Tog nesrećnog 13. aprila 1993. muslimanski vojnici su ispalili granatu na uže područje Hadžiće usled čega su oba dečaka poginula na licu mesta. Istovetna sudbina je zadesila i trinaestogodišnjeg Sinišu Gligorevića kojem su muslimani 25. maja 1992. u Bradini ubili oca i više rođaka i komšija. Dečak je izbegao sa porodicom u susedne Hadžiće ali je u proleće 1993. poginuo od muslimanske granate. Velibor Gotovac je imao samo sedam godina kada je poginuo te ratne 1993. godine u Konjicu. Iste godine, muslimanski vojnici su nemilosrdno prekinuli život Alekse Gligorevića. Imao je nepunih sedamnaest godina. Vaso Golubović izbegao je na početku rata u selo Blace kod dede Manojla i bake Spasenije. Sa preostalih 12 Srba sa Blaca krenuo je 16. juna 1992. u pravcu srpske teritorije ali su svi zarobljeni u rejonu Bjelimica i sprovedeni u Racicu. Svirepo je ubijen dva dana kasnije od strane muslimanske vojske, nedaleko od Blaca. U ratu su mu ubijeni otac, deda i baka. Bilo mu je samo sedamnaest godina. Miroslav Kuljanin (17) svirepo je ubijen 1. juna 1992. od komšija muslimana blizu svoje kuće dok je čuvao stoku. Njegovo beživotno telo je dugo ležalo iznad sela jer muslimani nisu dozvolili da se njegovo ono prenese do mesnog groblja i dostojanstveno sahrani. Osamnaest dana kasnije ubijen je i njegov otac Vojo. Učenik Radoslav Kuljanin iz Blaca je imao 16,5 godina kada je ubijen od svojih komšija muslimana 18. juna 1992. Jedina njegova krivica bila je njegova srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovest. To komšije muslimani nikako nisu mogli da mu oproste! Sličnu sudbinu doživeo je i mladi Slobodan Kuljanin (17) koji je takođe zarobljen i ubijen 18. juna 1992. godine. Janku i Luci Knežević iz Klisa kod Konjica ubijene su ćerke Florijana (1978) i Sanja (1985), dok je ćerka Marijana (1979) teško ranjena. Tragedija se dogodila 23. januara 1994. na jednom od minskih polja muslimanske Armije RBiH, kada su primorane strahom i glađu Luca, njene kćeri i komšinica Ivka Rajić želele stići do slobodne teritorije. Muslimanski vojnici su ih maltretirali pa nasilno uputili u pogrešnom smeru. Od slučajnog aktiviranja nagazne mine (koju su svesno postavili muslimanski vojnici), Florijana i Sanja Knežević kao i komšinica Ivka Rajić ostale su na mestu mrtve. 15. decembra 1993. u Konjicu su poginule Zorica Martinović (42) i njena ćerka Ana, koja je u trenutku ubistva imala samo sedam godina. Zoricu i Anu su muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH noću naveli na minsko polje na železničkom mostu između Donjeg Sela i Drecelja. Obe su na licu mesta poginule, a njihova tela su izvučena i sahranjena na groblju Zabrđe. Eksplozija i vrisci nesrećne žene i njenog deteta u noći bilo je zadnje što se čulo, ispričali su svedoci. Ubijene su samo zbog "pogrešne" veroispovesti i nacionalnosti.
LOGORI - SILOVANJA
Procenjuje se da je na području Konjica silovano i zlostavljano nekoliko stotina žena srpske nacionalnosti, od čega je samo u logorima "Čelebići" i "Musali" seksualno nasilje doživelo blizu šezdeset žena i devojaka. Silovane su žene svih uzrasta, od maloletnica do starih baka. Na području Konjica registrovano je šesnaest logora gde su vršena mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubistva zarobljenih civila srpske nacionalnosti. To su logori:
- Zatvor u SUP-u
- Logor u OŠ "Zvonimir Beliša Nogo" u Bradini
- Logor u Čelebićima, u bivšim magacinima JNA
- Logor u Čelebićima, u OŠ "Maksim Kujundžić"
- Logor u OŠ "3. mart"
- Logor sportska dvorana "Musala"
- Logor u novom stambenom naselju u Konjicu
- Logor "Kafe Amadeus"
- Logor u policijskoj stanici u Konjicu
- Logor u Donjem Selu
- Logor u Buturović Polju
- Logor u selu Džepi
- Logor u selu Parsovići
- Logor u selu Cerići
- Logor u Muzeju Revolucije
- Logor u centru Jablanice
Milojka Antić, Srpkinja iz Konjica, žrtva je višestrukog silovanja i zlostavljanja tokom rata. U logoru Čelebići je provela 77 dana i jedna je od retkih žena koja je svoju potresnu ispovest ispričala pred kamerama i javno. O svim patnjama i strahotama koje proživela, ova hrabra žena je svedočila i u Haškom Tribunalu. Za zločine počinjene u ovom logoru pred Haškim sudom osuđeni su komandant logora i njegov zamenik, Zdravko Mucić i Hazim Delić. Mucić je osuđen na devet, a Delić na osamnaest godina zatvora. " Rođena sam u selu Ibru, opština Konjic. Selo Ibar bilo je udaljeno četiri kilometra od logora Čelebići. Živjela sam u Ibru sa svojom majkom koja je imala tada 82 godine. Mi smo u kući sjedili, pili smo kafu. Bio mi je tu brat i snaja i nas dvije, kad smo čuli neki pucanj, oko kuća neko puškaranje. Ne znajući šta se zbiva, mi smo izašli napolje. Samo smo čuli neko puškaranje, dok nisu došli blizu naše kuće dvojica muškaraca uniformisanih, u šarenim odjelima i sa puškama u rukama. Došli su pred moju kuću i naredili su nam da pođemo sa njima. Mi smo pošli, morali smo poći. Samo je ostala stara moja majka, pošto nije mogla da ide, i moja strina koja je takođe bila stara. Mi smo pošli za njima. Otišli smo 200 metara od te moje kuće. Dole se nalazila asfaltna cesta. Tu su nas čekala isto dvojica naoružanih, uniformisanih. To su bile moje prve komšije. Tada su odvojili muškarce i žene.Nama su rekli, ženama, da se možemo vratiti kući. Mi smo se vratile kući ne znajući kuda su ih odveli i šta će biti. To je bilo 9. maja 1992. godine. Sutradan, došle su nam komšije i rekli su nam da nam je ograničeno kretanje po selu, da ne smijemo ići jedni kod drugih, da se ne smijemo sastajati. Posle nekoliko dana, ja sam ušla u baštu, tu mi je blizu bila bašta, da nešto radim, kad su se uz ulicu pomolila trojica vojnika. Bili su u uniformama, pod oružjem. Dva su bila nepoznata, jedan je bio moj komšija, Čosić Zaim. Naredio mi je da izađem iz bašte i da pođem s njima. Ja sam pitala: „Mogu li ući u kuću da se obučem?“, pošto sam bila u bašti, pošto sam blai prljava. On je rekao: „Nećeš se puno zadržati, vratićemo te odmah“. Ja sam s njima pošla na isto mjesto, na asfaltnu cestu đe su nas prije iskupljali. Naredili su nam da se popenjemo na auto. Mi smo to morali i uraditi. Kad je on upalio auto, pošao je prema Čelebićima. Kad smo došli u Čelebiće, pustili su nas u krug. Došao je Hazim Delić i naredio je da razdvoje žene i muškarce, kao što su i učinili. Došao je jedan stražar po mene i Jovanović Ljubicu. Nas je odveo na jednu stranu, a muškarce na drugu. Kad su nas doveli u tu prostoriju; dok je bila vojska, tu je bila njihova portirnica. Mala sobica, tri sa tri. Našli smo tu još pet žena. Tu smo bile, a pošto su one prije 20 dana došle, počele su nam pričati kakav je život i šta se radi. Uveče, kad se smračilo, bio je mrak, ne znamo tačno koliko je sati bilo, svjetlo se nije smjelo paliti, satova nismo imali, došao je stražar na vrata i pozvao mene da izađem. Ja sam rekla mogu li ostati ikako za ujutru. On je rekao: „Ne može, ovde ćeš pred vrata, samo da te nešto ispitaju.“ Ja sam izašla pred ta vrata portirnice. Tu je čekao Pavo Mucić, Hazim Delić, Zejnil Delalić i Mustafić, s njima je tada bio čuvar, neki Mustafić, ne znam kako mu je ime. Oni su mene počeli ispitivati – ko sam, odakle sam, što su me priveli? Ja sam to sve odgovarala. Pitali su me đe mi je muž. Ja sam rekla da nemam muža, da nisam udata. Tada je Pavo Delić odgovorio: „Evo je, taman tvoj broj“. Delalić me je pitao za neke moje rođake Antiće, a onda su me opet vratili u tu prostoriju. Naredili su nam da se popenjemo na auto. Mi smo to morali i uraditi. Kad je on upalio auto, pošao je prema Čelebićima. Kad smo došli u Čelebiće, pustili su nas u krug. Došao je Hazim Delić i naredio je da razdvoje žene i muškarce, kao što su i učinili. Došao je jedan stražar po mene i Jovanović Ljubicu. Nas je odveo na jednu stranu, a muškarce na drugu. Kad su nas doveli u tu prostoriju; dok je bila vojska, tu je bila njihova portirnica. Mala sobica, tri sa tri. Našli smo tu još pet žena. Tu smo bile, a pošto su one prije 20 dana došle, počele su nam pričati kakav je život i šta se radi. Uveče, kad se smračilo, bio je mrak, ne znamo tačno koliko je sati bilo, svjetlo se nije smjelo paliti, satova nismo imali, došao je stražar na vrata i pozvao mene da izađem. Ja sam rekla mogu li ostati ikako za ujutru. On je rekao: „Ne može, ovde ćeš pred vrata, samo da te nešto ispitaju.“ Ja sam izašla pred ta vrata portirnice. Tu je čekao Pavo Mucić, Hazim Delić, Zejnil Delalić i Mustafić, s njima je tada bio čuvar, neki Mustafić, ne znam kako mu je ime. Oni su mene počeli ispitivati – ko sam, odakle sam, što su me priveli? Ja sam to sve odgovarala. Pitali su me đe mi je muž. Ja sam rekla da nemam muža, da nisam udata. Tada je Pavo Delić odgovorio: „Evo je, taman tvoj broj“. Delalić me je pitao za neke moje rođake Antiće, a onda su me opet vratili u tu prostoriju. Ja sam morala poći. On je mene doveo u tu komandu, zgradu đe je bila komanda. To nije bilo daleko od zgrade đe smo mi bile. Tamo smo našli Hazima Delića u toj svojoj sobi i ovaj čuvar je mene ostavio tu a on se vratio. Tu me je počeo pitati ko sam, odakle sam, zbog čega sam privedena. Ja sam odogovarala ono što sam mogla da odgovorim. On je počeo da me maltretira, pokušao je puškom kao da me prepadne, stavljao mi je cijev od puške ispod grla i onda mi je naredio da se skinem, kao, da tu spavam u toj prostoriji. Ja sam ga molila, plakala, klela se. Jednostavno, nije pomoglo ništa. On je bio još drskiji prema meni. Naredio mi je da se skinem. Ja sam oklijevala. Onda je on počeo sa mene da skida. Uglavnom, te noći sam bila silovana. Pozvao je toga stražara, vratio me u sobu. Ja i Grozdana smo onda ostale same. Jednoga dana je došao Hazim Delić na vrata i rekao nam da moramo preći u zgradu đe se nalazi komanda, da se okupamo. Doći će ljekari da nas pregledaju. Mi smo to morali i uraditi.Ja sam ušla da se kupam. Stražar koji nas je sproveo do kupatila je stajao na vratima i gledao kako se ja kupam. Ja sam ga molila, zatvarajući vrata molila ga. On je bio prisutan sve dok sam se ja okupala. Onda mu je naredio Delić ponovo da me vodi u njegovu sobu. Tad me je doveo tamo. Opet mi je rekao da se skinem. Ja nisam htjela, branila sam se, plakala sam. Ništa to nije pomagalo. On se naljutio, bacio me na krevet i taj put sam opet silovana. Tada nisam mogla ni da idem. Zovnuo je stražara, odveo me je u sobu. Tada sam bila bolesna. Treći put došao je u sobu i naredio Grozdani da izađe. Mi smo ostali sami. I treći put sam od njega silovana. Ja sam se otimala, hrvala, jednostavno nisam mogla ništa učiniti. Naslonio mi je pušku: „Ubiću te“. Ja sam rekla: „Ubi me“. Ništa nisam mogla spriječiti. I tada sam bila silovana. 12. sedmog 1992. godine doveli su žene koje su bile isprebijane, bile su sve u krvi. To su bile žene iz Zukića. Bila je Đorđić Sofija, Đorđić Anđa, Đorđić Ljubica, Goša i njezina ćerka 13 godina, Borka. Ova Sofija, stara žena, ona je bila sva u krvi. Tražila nam je nešto, bila je gladna, nešto da jede. Mi joj nismo imali šta dati. Uglavnom, tad su me pozvali tamo đe se nalazila voda, zvao me jedan vojnik: „Hodi ovde, operi ovo. Evo“, kaže „sad sam jednom četniku odsjek’o uho“ i ovako stavio na lavabo to. Ja sam onu krv morala prati. Ja sam bila spala s nogu. Nisam više mogla na noge, pošto su nam i ranije davali samo pomalo hljeba, slaba je bila hrana. Toga puta četiri dana nismo ništa jeli." - ispričala je medijima Milojka, koja je nakon progona iz Konjica novo prebivalište pronašla u Višegradu. Po izlasku iz logora umrla joj je majka i danas živi sama. Ratna su dešavanja, kaže, uticala na odluku da ostane sama i da nikada ne zasnuje svoju porodicu. Braka se boji. "Da nije bilo ovako kako je bilo, ne bih sigurno ostala sama. Bojala sam se svak’ će reć’ ‘To je ona što je bila u logoru, što je ovaj, što je onaj…’ Uglavnom, ne bih smjela ući u to. Meni bi se gadio sada neki taj brak“, kazala je Antić u razgovoru s novinarima CIN-a. Obolela je, često plače, ali se ne predaje. „Ja sama ne znam kako sam ostala u pameti. Svašta sam mislila. Ili da napravim samoubistvo, ili nešto… Pa opet mi dođe, pa neću vala kada sam sve ovo prešla…“, rekla je ova hrabra žena. Bivša zarobljenica logora Čelebić i žrtva silovanja Grozdana Ćećez iz okoline Konjica, takođe je svedočila pred Haškim tribunalom 1997. godine, u predmetu protiv Zdravka Mucića, Hazima Delića, Esada Landže i Zejnila Delalića.
„Zgazio mi je ponos, više ne mogu sebi nikada da dođem, da budem žena kao što sam bila“, rekla je tada Grozdana Ćećez. Ona je do 27. maja 1992. živela u Donjem Selu, oko dva kilometra udaljenom od Konjica. Muslimanski vojnici, pripadnici "Armije BiH" zapalili su joj kuću a potom je zarobili i odveli u logor Čelebići. U nehumanim uslovima provela je tri meseca a tamo je konstantno silovana. U Donjem selu je u jesen 1992. silovana još jedna devojka srpske nacionalnosti koja je o ovom gnusnom činu svedočila i pred Sudom BiH. Zaštićena svedokinja A, oštećena u ovom predmetu, dala je iskaz kao svedok Tužilaštva i prisetila se kako je iz naselja Bradina, općina Konjic, proterana u Donje Selo 23. jula 1992. godine. U novembru 1992. godine, prema kazivanju ove svedokinje, Z.P. je s bratom počeo dolaziti u njenu kuću. Obojica su, kako je navela, bili naoružani i u uniformama. U to vreme svedokinja A boravila je “u napuštenoj srpskoj kući” sa nepokretnom majkom, sestrom, rođakom i njihovom maloletnom decom. Svedokinja je kazala da ju je Z.P. odveo u drugu sobu nakon što ju je “izabrao da spava s njim”, rekavši da će u protivnom “doći njih 15”. Žrtva je istakla da se seća da je zlostavljanje trajalo do marta 1993. godine. “Pitao me je da li uživam. Odgovarala sam što njemu odgovara. A šta sam mislila? Lijep je metak, lijepo je umrijeti... Da sam sama, pružila bih otpor, radije bih umrla. Ali kad znam da su u drugoj sobi djeca... šuti i odradi posao. Nekad pomislim da duše više nemam. Psihički, to je teret koji moram nositi”, rekla je svedokinja A, koja je Donje Selo napustila krajem aprila 1993. godine. Svedokinja A je dodala da je silovanje prijavila tek 2006. godine, te da joj je mnogo lakše otkad je progovorila o tome. “Deset godina sam to pokušavala zaboraviti i mnogo toga sam i zaboravila, ali sam čin ostaje. Nisam se mogla osjetiti jadnije, postiđenije i sramotnije. Nikome nisam vjerovala. Nikome nisam govorila. Svoj jad sam nosila u sebi, pokušavala da zaboravim... Ali to je bilo nemoguće”, rekla je ova hrabra žena.
PROGON, UNIŠTENA SELA
Prema popisu iz 1991. na području Konjica je živelo 6700 lica srpske nacionalnosti (15 % ukupne populacije) a neposredno nakon završetka rata, nakon etničkog čišćenja, progona i genocida na području same opštine zabeleženo je oko stotinu lica srpske nacionalnosti. U međuvremenu, neke izbeglice, mahom stariji ljudi se vraćaju na svoja ognjišta i popis sproveden tokom 2013. beleži 355 Srba. Poslednji podaci iz 2019. govore da se broj srpskog stanovništva smanjio na 260.
Tokom muslimanske agresije razorena su, opustošena i popaljena skoro sva srpska sela. Sa mape su zbrisana sela: Blace, Dolovi, Kula, Zaborani, Gvozno, Česim. Čak 11 srpskih sela postala su bošnjačka, dok je srpsko stanovništvo odatle prognano ili pobijeno.
Istovremeno, na području Konjica je tokom 1991. živelo 11 513 lica hrvatske nacionalnosti dok ih danas ima blizu tri stotine. Podaci pokazuju da je osam hrvatskih sela opustošeno i nenaseljeno, dok su 16 sela koja su pretežno bila naseljena Hrvatima danas postala bošnjačka.
UNIŠTENE CRKVE I GROBLJA
Pripadnici tzv. Armije BiH odgovorni su za rušenje i demoliranje više hiljada kuća, stanova, privatnih i društvenih objekata u vlasništvu Srba i Hrvata. Od zuluma i vandalizma alijinih vojnika, nisu bila pošteđene ni Božije kuće - pravoslavne i katoličke crkve, manastiri, kapele i groblja.
Simbolično, rat u Konjicu je i počeo napadom muslimana na pravoslavne svetinje. Tako je 2. maja 1992. u porti hrama Svetog Vasilija Velikog ubijen je penzioner Đorđo Magazin koji je čuvao svetu kuću od vandala koji su danima pre toga vršili napade na ovaj hram. Ubio ga je musliman Nail Čomaga, koji je za zločin i osuđen pred domaćim sudovima. Hram Vasilija Velikog koji se nalazi u srcu Konjica, doživeo je brojna oštećenja tokom rata. Unutrašnjost crkve je pretrpela brojna srknavljenja i pljačke. Muslimanski vojnici i civili su redovno kamenovali hram ali i upadali unutra praveći haos i nered. Ikone koje su bile postavljene na ikonostasnu pregradu su u tom periodu nestale. Sačuvane su dve, Ikona sv. Jovana i Ikona sv. Prepodobne mati Paraskeve. Na crkvi je srušen toranj a oštećena je i kapela i srpsko pravoslavno groblje. Interesantna je činjenica da groblje u centru Konjica nikada nije prestalo biti meta vandala, tako da se napadi i skrnavljenja dešavaju i danas. Lome se krstove, pljačkaju se grobovi, uništavaju spomenici i sve to prolazi bez kazne.
U napadu na srpsko selo Blace 15. maja 1992. muslimanski vojnici su do temelja srušili crkvenu kapelu na srpskom pravoslavnom groblju. Imovina i dragocenosti su pokradene i opljačkane a na ostacima porušene kapele ispisani su brojni uvredljivi grafiti. Na meti se našlo i seosko groblje gde su polupani krstove, uništene i oštećene brojne nadgrobne ploče a pojedini grobovi su i raskopani.
U napadu na srpsko selo Bradinu 25. i 26. maja 1992. muslimanski vojnici su spalili razorili preko 200 stambenih zgrada, a potpuno je razoren i pravoslavni hram Svetog Vaznesenja. Sagrađen je 1938. godine trudom i prilozima mještana na čelu sa tadašnjim parohom Jovanom Slomovićem poreklom iz Čajniča. Zlikovci su tih prolećnih dana 1992. upali u ovu svetinju skrnaveći ikone i freske, razbijajući i uništavajući kandila i svete predmete. Mnoge svete knjige su spaljene i uništene a hram je nakon demoliranja potpuno uništen i razrušen. U dvorištu pravoslavne crkve zakopana su tela streljanih srpskih civila. U Bradini je bošnjačko rukovodstvo podiglo i džamiju i to na srpskom imanju, bez svake dozvole koja je nakon brojnih tužbi i zvanično uklonjena.
U napadu na selo Sitnik 10. juna 1992. pripadnici "Armije BiH" su razorili od temelja novoizgrađenu srpsku crkvu osveštanu čak 1973. Crkva je doslovno sravnjena sa zemljom a na njenim ostacima su pronađeni i posmrtni ostaci nekih srpskih civila koji su tom prilikom pobijeni.
Pravoslavna crkva svetog Petra i Pavla u Borcima je izgrađena 1896. godine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. Crkva je tokom rata bila pošteđena direktnih napada i skrnavljenja budući da su taj deo kontrolisale srpske snaga, mada je ipak bila jedna od meta neprestanog granatiranja muslimanske vojske. Nakon Dejtona, svetinja se više puta nalazila na udaru vandala i pljačkaša kao i seosko groblje.
Hrama Rođenja Presvete Bogorodice se nalazi u Čelebićima kod Konjica. U ovom mestu je tokom rata postojalo nekoliko logora gde su vršena stravična mučenja i ubistva zarobljenih srpskih civila. Hram se baš kao i mnogi srpski i pravoslavni objekti našao na udaru muslimanskih vojnika i civila. Demoliranje i uništavanje je nastavljano i godinama nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U napadu na Ostrožac pripadnici muslimanske vojske su teško oštetili seosku kapelu. Sve vrednosti su opljačkane i pokradene. Unutrašnjost kapele je veoma stradala a zvono je ukradeno nakon rata.
Kapela u Donjem Selu kod Konjica teško stradala je prilikom napada muslimanske vojske 1992. a demoliranje je nastavljeno i u narednim godinama. Ikone su pokradene i uništene, prozori su polupani a krstovi uništeni. Opljačkane su sve dragocenosti. Seosko groblje je demolirano tokom rata.
Crkva u Bijeloj kod Konjica podignuta je na temeljima kapele koja je na tom mestu izgrađena još davno a koja je razorena od strane muslimanske vojske 1992.
Kapela Svetog Vasilija Ostroškog na gradskom groblju u Konjicu je izgrađena 1929. novcem i trudom Hadži Ilije Lazića. Teško je stradala od strane muslimanskih fanatika tokom rata a njeno demoliranje nastavljeno je do danas.
Kapela u selu Zagorice kod Konjica je razorena, spaljena i demolirana 1992. od strane muslimanskih vojnika i do danas nije obnovljena. Mnoge svete knjige su pokradene, ikone uništene a sveti predmeti opljačkani i oskrnavljeni.
Kapela u selu Brđani kod Konjica bila je meta pljačkaša i napada u godinama tokom i nakon rata.
Kapela u selu Idbar kod Konjica je oštećena od strane pripadnika muslimanske vojske 1992. ali i u godinama nakon rata. Nije obnovljena budući da tu više nema srpskog stanovništva.
Kapela u selu Zukići je potpuno razorena i spaljena zajedno sa čitavim selo prilikom napada muslimanske vojske u leto 1992. kada je masakrirano i nekoliko žena i staraca srpske nacionalnosti.
Parohijski dom sa svešteničkim stanom i Svetosavski Dom u Konjicu potpuno su razoreni, uništeni i demolirani od strane muslimanskih fanatika tokom rata. Sva imovina je opljačkana ili uništena, mnoge knjige i predmeti su pokradeni.
Kada je reč o katoličkim crkvama, župna crkva sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan doživeli su brojna oštećenja tokom poslednjeg rata. 15.04.1993. godine. crkva je granatirana od strane tzv. Armije BiH. Na stub ispred ulaznih vrata samostanske crkve pala je granata većeg kalibra a od detonacije su popucali svi prozorski najloni na samostanskom kompleksu. 12.05.1993. godine malo iza podneva, muslimanski vojnici su na kat ubacili eksplozivnu napravu koja je načinila više štete nego sva dotadašnja granatiranja . Ukupno su od aprila do početka septembra 1993. pripadnici Armije BiH na samostan i crkvu ispalili dvadeset i sedam granata različitog kalibra, navode hrvatska vikipedija i mediji.
Župa svetog Ante Padovanskog u Podhumu je teško oštećena a umetnička dela su uništena. Oltarska slika teško je oštećena. Iz crkve je odneseno sve što se moglo odneti. Uz to, kancelarija je zapaljena. Tom prilikom je izgorela vredna arhiva, kartoteka i neke matice.
Mnoga katolička groblja su uništena, prekopana, demolirana i minirana od strane tzv. Armije BiH.
Pravoslavna crkva svetog Petra i Pavla u Borcima je izgrađena 1896. godine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. Crkva je tokom rata bila pošteđena direktnih napada i skrnavljenja budući da su taj deo kontrolisale srpske snaga, mada je ipak bila jedna od meta neprestanog granatiranja muslimanske vojske. Nakon Dejtona, svetinja se više puta nalazila na udaru vandala i pljačkaša kao i seosko groblje.
Hrama Rođenja Presvete Bogorodice se nalazi u Čelebićima kod Konjica. U ovom mestu je tokom rata postojalo nekoliko logora gde su vršena stravična mučenja i ubistva zarobljenih srpskih civila. Hram se baš kao i mnogi srpski i pravoslavni objekti našao na udaru muslimanskih vojnika i civila. Demoliranje i uništavanje je nastavljano i godinama nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U napadu na Ostrožac pripadnici muslimanske vojske su teško oštetili seosku kapelu. Sve vrednosti su opljačkane i pokradene. Unutrašnjost kapele je veoma stradala a zvono je ukradeno nakon rata.
Kapela u Donjem Selu kod Konjica teško stradala je prilikom napada muslimanske vojske 1992. a demoliranje je nastavljeno i u narednim godinama. Ikone su pokradene i uništene, prozori su polupani a krstovi uništeni. Opljačkane su sve dragocenosti. Seosko groblje je demolirano tokom rata.
Crkva u Bijeloj kod Konjica podignuta je na temeljima kapele koja je na tom mestu izgrađena još davno a koja je razorena od strane muslimanske vojske 1992.
Kapela Svetog Vasilija Ostroškog na gradskom groblju u Konjicu je izgrađena 1929. novcem i trudom Hadži Ilije Lazića. Teško je stradala od strane muslimanskih fanatika tokom rata a njeno demoliranje nastavljeno je do danas.
Kapela u selu Zagorice kod Konjica je razorena, spaljena i demolirana 1992. od strane muslimanskih vojnika i do danas nije obnovljena. Mnoge svete knjige su pokradene, ikone uništene a sveti predmeti opljačkani i oskrnavljeni.
Kapela u selu Brđani kod Konjica bila je meta pljačkaša i napada u godinama tokom i nakon rata.
Kapela u selu Idbar kod Konjica je oštećena od strane pripadnika muslimanske vojske 1992. ali i u godinama nakon rata. Nije obnovljena budući da tu više nema srpskog stanovništva.
Kapela u selu Zukići je potpuno razorena i spaljena zajedno sa čitavim selo prilikom napada muslimanske vojske u leto 1992. kada je masakrirano i nekoliko žena i staraca srpske nacionalnosti.
Parohijski dom sa svešteničkim stanom i Svetosavski Dom u Konjicu potpuno su razoreni, uništeni i demolirani od strane muslimanskih fanatika tokom rata. Sva imovina je opljačkana ili uništena, mnoge knjige i predmeti su pokradeni.
Kada je reč o katoličkim crkvama, župna crkva sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan doživeli su brojna oštećenja tokom poslednjeg rata. 15.04.1993. godine. crkva je granatirana od strane tzv. Armije BiH. Na stub ispred ulaznih vrata samostanske crkve pala je granata većeg kalibra a od detonacije su popucali svi prozorski najloni na samostanskom kompleksu. 12.05.1993. godine malo iza podneva, muslimanski vojnici su na kat ubacili eksplozivnu napravu koja je načinila više štete nego sva dotadašnja granatiranja . Ukupno su od aprila do početka septembra 1993. pripadnici Armije BiH na samostan i crkvu ispalili dvadeset i sedam granata različitog kalibra, navode hrvatska vikipedija i mediji.
Župa svetog Ante Padovanskog u Podhumu je teško oštećena a umetnička dela su uništena. Oltarska slika teško je oštećena. Iz crkve je odneseno sve što se moglo odneti. Uz to, kancelarija je zapaljena. Tom prilikom je izgorela vredna arhiva, kartoteka i neke matice.
Mnoga katolička groblja su uništena, prekopana, demolirana i minirana od strane tzv. Armije BiH.
SUDSKE PRESUDE
Prvu optužnicu za ratne zlocine počinjene na podruju opštine Konjic podigao je MKSJ 1996. godine. Optužnica je podignuta protiv koordinatora vojnih akcija na podrucju opštine Konjic i zapovednika Prve taktičke grupe muslimanske Armije R BiH Zejnila Delalića, zapovednika logora Zdravka Mucića, zamenika zapovednika logora Hazima Delića i stražara u logoru Esada Landže Zenge za ratne zločine počinjene od maja 1992. do novembra 1992. nad srpskim civilima i zarobljenicima u logoru u Vojnim objektima u Celebicima. Ova optužnica je obuhvatila mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubistva.
MKSJ je prvooptuženog i najodgovornijeg za ratne zločine u tom logoru Zejnila Delalića oslobodio dok je Zdravka Mucića osudio na 7, Hazima Delića na 20 i Esada Landžu Zengu na 15 godina zatvora. Zdravko Mucić iz zatvora je oslobođen 2003. godine.
Sud u Mostaru osudio je 2000. Miralema Macića i Adema Landžu na po 12 godina zatvora i Jusufa Potura na 9 godina zatvora za ratni zločin počinjen nad srpskom porodicom Golubović, supružnicima Ðurom i Vlastom i njihovom decom Petrom i Pavlom, u leto1992. kod reke Neretve na putu od Konjica prema Spiljanima.
Sud u Mostaru osudio je 29. srpnja 2004. na sedam godina zatvora Ismeta Hebibovića Broćetu, upravnika logora Sportska dvorana na Musali u Konjicu, zbog ubistva Dragana Živaka 12. srpnja 1992. godine.
Za ubistvo Ðorda Magazina, 2. maja 1992. u Konjic, osuđen je Šefik Comaga na nama nepoznat broj godina.
Isti Sud izrekao je 28. juna 2004. zbog nedostatka dokaza oslobađajuću presudu sedmorici konjičkih Muslimana (Miralem Salihović, Muharem Hujdur, Sadat Sarajlić, Safet Sarajlić, Senad Begut, Muhamed Sarajlić i Jasmin Guska), optuženih za ratni zločin nad Srbima, Slavkom Sušom i Novakom Lijeskićem 7. maja 1992. godine. Nakon drugostepene presude, dvojica pripadnika "Armije BiH" su osuđena na ukupno 5 godina zatvora.
Apelaciono veće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je bivšeg pripadnika Armije BiH Esu Macića na kaznu zatvora od 11 godina zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u logoru Čelebići u opštini Konjic.
Apelaciono veće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je bivšeg pripadnika Armije BiH Esu Macića na kaznu zatvora od 11 godina zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u logoru Čelebići u opštini Konjic.
Nihad Bojadžić, Nedžad Hodžić i Mensur Memić pripadnici tzv. Armije BiH su osuđeni za zločin nad Hrvatima u selu Trusina (Općina Konjic). Pravosnažno su osuđeni na ukupno 37 godina zatvora. Zločin je počinjen 16. aprila 1993. godine u sklopu napada na Trusinu. Zbog učešća u streljanju zarobljenih pripadnika HVO, ranije su pravosnažno osuđeni Edin Džeko i Rasema Handanović, također pripadnici odreda „Zulfikar”. Džeko je proglašen krivim i za ubistvo bračnog para za vrijeme napada u Trusini. Handanović je osuđena na pet i po godina zatvora nakon što je sklopila sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom BiH, dok je Džeki izrečeno 13 godina zatvora.
Jedan od onih koji su osuđeni zbog zločina na području Konjica bio je i Zrinko Pinčić, koji je 2014. godine osuđen na šest godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području ove općine. Pinčić je optužen da je od novembra 1992. do marta 1993. godine, naoružan i u vojnoj uniformi, osobu A više puta prisilio na seksualni odnos, držeći svaki put pušku pored kreveta.
Muamer Topalović je na sudu u Mostaru 13.03.2003. osuđen na 35 godina zatvora zbog ubistva hrvatske porodice Anđelić.
Za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović zvani Broćeta, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović i pred Sudom BiH se protiv navedenih lica vodi postupak.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovečnim delima. Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.
CIVILNE ŽRTVE, ŽRTVE RATNOG ZLOČINA NA PODRUČJU OPŠTINE KONJIC (1992 - 1995)
1. ANĐELIĆ MARICA rođena 1956. u Konjicu a svirepo ubijena 24.12.2002. u porodičnom
domu od strane vehabije Muamera Topalovića
2. ANĐELIĆ MATO rođen 1936. a brutalno ubijen u leto 1993. u muslimanskom logoru
3. ANĐELIĆ MLADEN rođen 1959. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 10.05.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
4. ANĐELIĆ ZORICA rođena 1975. u Konjicu a
svirepo ubijena 24.12.2002. u porodičnom domu od strane vehabije Muamera
Topalovića
5. AVRAMOVIĆ ČEDO rođen 1945. u Čelebićima, gde je živeo sa porodicom. Bio je
zaposlen kao nastavnik matematike a uhapšen je 9.05.1992. od strane muslimanske
policije. Prvo je bio u pritvoru u MUP-u u Konjicu, a krajem maja je prebačen u
logor Čelebiće, koji je 200 metara udaljen od njegove kuće. U logoru je bio
maltretiran i strahovito mučen. Hazim Delić i Esad Landžo izvodili su ga pred i
neprestano tukli. Bio je u teškoj psihickoj krizi. Prema rečima svedoka,
preminuo je od strujnog udara tokom mučenja.
6. ARARAR BELA rođena 1948. a ubijena 5. decembra 1993. na teritoriji pod
kontrolom muslimanskih snaga
7. ANDRIĆ A. IVAN rođen 1966. a mučen i svirepo ubijen 23.03.1993. od strane
muslimanskih vojnika u Podhumu
8. ANDRIĆ M. IVAN rođen 1970. a mučen i svirepo ubijen 23.03.1993. od strane
muslimanskih vojnika u Podhumu
9. ANDRIĆ MARINKO rođen 1972. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 11.06.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
10. ANĐELIĆ ANĐELKO rođen 1934. u Konjicu a
svirepo ubijen 24.12.2002. u porodičnom domu od strane vehabije Muamera
Topalovića
11. ANĐELIĆ ANTE rođen 1972, a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
12. ANĐELIĆ FRANJO rođen 1960. a svirepo ubijen 16.09.1993. na području Konjica od
strane muslimanske vojske
13. ANĐELIĆ JURE penzioner, rođen 1926. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
14. AZINOVIĆ APOLONIJA domaćica, rođena1926. a
ubijena 18. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na Gajevo
15. AZINOVIĆ ILIJA rođen 1964. a svirepo ubijen u leto 1993. od strane muslimanskih
vojnika
16. AZINOVIĆ MATO rođen 1942. a ubijen 18. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga
na Gajevo
17. AZINOVIĆ ZORAN rođen 1956. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 20.07.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
18. AZINOVIĆ ŽELJKO rođen 1965. a svirepo ubijen 24.04.1993. prilikom napada
muslimanskih snaga na selo Radešine
19. BABIĆ BRANKO, penzioner, iz Bjelovčine kod Konjica, rođen 24.05.1924. godine u
Bjelovčini, oženjen, otac petoro dece. Živeo je kod svoje kuće u selu, koje je
bilo pod kontrolom muslimanske vojske. Doveden u logor Čelebiće 31.05.1992.
godine, a narednog dana je odveden u neki radni vod i više se nije pojavio.
Njegov brat (svedok 412/94-15) je saznao da su Branka i Milenka Vukala odveli
Drago Soldo i još jedan i da su ih na mestu zvanom Paprica ubili Salko i Šabo
Mušic.
20. BABIĆ RUŽA, rodena Zurovac, domaćica, selo Bjelovčina, Opština Konjic, rodena
1916. u selu Prebilovci, Opština Čapljina, udata, majka troje dece, težak
invalid, u kući je ležala nepokretna. Ubijena od muslimanske vojske. Nađena je
mrtva u svojoj kući deset dana nakon zauzimanja Bjelovčine i hapšenja sina
Slobodana koji je ubijen u logoru.
21. BABIĆ SLOBODAN rođen 1949. u Bjelovčini, a bio je zaposlen kao portir u preduzeću
"Igman". Uhapšen je 21.05.1992.
godine kod svoje kuće od strane pripadnika muslimanske vojske nakon čega je sa
ostalim Srbima zatočen u logoru Čelebić. U logoru je mučen na najsvirepiji način.
Pored ostalog nabijali su mu u usta cev puške. Smestili su ga u hangar
"6". Svedok navodi da je bio sav crn od udaraca, u donjem delu kičme
je imao otvorenu ranu, svi zubi su mu bili izbijeni, nepce u usnoj duplji
razvaljeno udarcem vrhom pušcane cevi, ruke i noge polomljene. Nije mogao da
govori, niti da jede i pije. Pošto je bio u vrlo teškom stanju, posle pet dana
prebačen je u Konjic, u "bolnicu za cetnike", u Osnovnoj školi
"3 maj" koja je takođe bila logor za Srbe. Njegova supruga ispričala
je da ga je posetila i da njen suprug tada nije mogao da govori, jer je bio u
nesvesnom stanju. Telo mu je bilo svo u modricama od udaraca, na rukama je imao
plikove, sigurno od opekotina, a jezik i resica su mu bili isečeni. Preminuo je
od zadobijenih povreda 5. juna 1992. godine.
22. BANOVIĆ I. ANTO rođen 1954. a svirepo ubijen 07.05.1993. prilikom napada
muslimanskih snaga na selo Orahovicu
23. BANOVIĆ SMILJKO mentalno obolela osoba, rođen 1956. a ubijen 9. septembra 1993. u Oteležanima od muslimanske vojske
24. BANOVIĆ STANKO penzioner, rođen 1936. a ubijen 1993. na području opštine
Konjic od strane pripadnika muslimanske vojske
25. BANOVIĆ Š. ANTE rođen 1949. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 27.05.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
26. BANOVIĆ ŠIMUN psihički bolesnik, rođen 1966. a svirepo ubijen 9. septembra 1993.
. u napadu muslimanskih snaga na Oteležane
27. BEBEK KATA, penzionerka, svirepo ubijena 1993. na području opštine
Konjic od strane muslimanskih vojnika
28. BEBEK MARKO rođen 1960. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
29. BEBEK SREĆKO rođen 1955. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 21.08.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
30. BLAŽEVIĆ ILIJA rođen 1968. a svirepo ubijen 16.04.1993. u Borovici od pripadnika muslimanske vojske
31. BLAGOJEVIĆ MARIJA učenica, ubijena 1993. na području opštine Konjic na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
32. BLAŽEVIĆ STIPE ubijen 15. juna 1993. na
području opštine Konjic na teritoriji
pod kontrolom muslimanskih snaga
33. BLAŽEVIĆ ZLATAN rođen 1970. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 20.07.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
34. BLAŽEVIĆ ŽELJKO rođen 1965. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
35. BORAS BERISLAV rođen 1963. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 17.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
36. BORAS ILKO rođen 1953. a preminuo 6. aprila 1993. nakon strahovitih tortura u
muslimanskom logoru
37. BORAS MARINKO rođen 1957. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 05.06.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
38. BOŽIĆ RUŽA domaćica, mučki i svirepo ubijena od strane muslimanskih vojnika
1993. u Konjicu
39. BRVENIK JOZEF rođen 1947. a svirepo ubijen 07.05.1993. prilikom napada
muslimanskih snaga na selo Orahovicu
40. BURIĆ DRAGAN rođen 1964. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
41. BUZUK JELKA rođena 1919. a ubijena 06.07.1993. na Bokševici od strane
muslimanske vojske
42. BUZUK ZDENKO zarobljen, mučen i svirepo
ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
43. CUCA LJUBICA domaćica, rođena 1937.
godine a svirepo ubijena 10. juna 1992. u svojoj kući u Sitniku od strane
pripadnika muslimanske vojske.
44. ĆEĆEZ CVIJA – domaćica, svirepo ubijena 1993. u Konjicu na teritoriji pod
kontrolom muslimanskih snaga
45. ĆEĆEZ DUŠAN rođen 1953. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
46. ĆEĆEZ MILAN rođen 1950. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
47. ĆEĆEZ MIRKO rođen 1958. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
48. ĆEĆEZ MIRO rođen 1969. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
49. ĆEĆEZ PERO rođen 1963. a uhapšen 23. maja 1992. u Donjem Selu od strane
muslimanske vojske i sproveden u logor - Sportsku dvoranu u Konjicu gde je
ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih vojnika.
50. ĆEĆEZ STANKO penzioner, rođen 1927. godine a ubijen u u junu 1993. kada se
srpsko stanovništvo iselilo iz Donjeg Sela. Nekoliko dana pre nego što je naden
mrtav bio je maltretiran od strane pripadnika muslimanske vojske na mostu u
Donjem Selu.
51. ĆEĆEZ VELIMIR rođen 1952. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
52. ĆEĆEZ VLATKO rođen 1952. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
53. ĆEĆEZ ŽELJKO rođen 1960. a uhapšen 23.05.1992.
godine kod svoje kuće od strane pripadnika muslimanske vojske i doveden u
Čelebiće. Od samog dovođenja u logor, gde je bio desetak dana, stalno je tučen.
Ubijen najverovatnije oko 27. jula 1992. godine kada ga je iz hangara
"6" izveo Esad Landžo zv. "Zenga", a zatim ga tukao zajedno
sa Edom Macićem i Edom Jeleškovicem. Da ne bi vikao, stavili su mu krpu u usta.
Dobio je 250 udaraca. Posle prebijanja, u besvesnom stanju je ubacen u hangar.
Noge su mu bile slomljene, zapomagao je, tražio pomoć i vodu, ali niko nije
smeo da mu dâ . Ubrzo je od zadobijenih povreda preminuo.
54. ĆEĆEZ ŽIVKO penzioner, otac petoro dece, rođen 1923. a ubijen 14. juna 1993.
godine u Donjem selu kod železnickog mosta od pripadnika muslimanske vojske
kada je pokušao da izbegne na srpsku teritoriju. U kolicima je vozio svoju
suprugu invalida - bez noge. Dugo nije bio sahranjen.
55. DRAGANIC BILjANA rođena JAKOVLjEVIĆ, domaćica, iz Brđana (Opština Konjic), rođena
09.03.1955. godine u selu Bijela. Udata, majka troje dece, ubijena u noći između
26. i 27. januara 1993. godine od muslimanskih vojnika koji su upali u njenu kuću. Sa njom su ubijeni njen svekar
Boško i jetrva Milica Draganić.
56. DRAGANIĆ RATOMIR rođen 1940. Za
vreme napada muslimanske vojske na selo Brđani 10. maja 1992. godine sa ostalim
srpskim stanovništvom izbegao je u Bradinu. Posle pada Bradine Ratomir je 27.
maja 1992. godine pošao u svoje selo. Išao je zajedno sa kćerkom Željkom i
nosio unuku Milicu koja je imala dve godine i osam meseci. Krenuli su šumskim
putem preko Bratosava. Na putu su ih sacekali muslimanski vojnici. Ratomira su
odmah ubili, pred kćerkom i unukom.
57. DRAGANIĆ BOŠKO, penzioner, iz Brđana (Opština Konjic), rođen 02.01.1921. godine u
selu Brđani, Opština Konjic, oženjen, otac petoro dece. Ubijen 26. januara
1993. u selu Brđani od muslimanskih vojnika. Zajedno sa Boškom su ubijene njegove
snahe Milica i Biljana. U Bradini 26. maja 1992. godine ubijen mu je sin
Nedeljko.
58. DRAGANIĆ MILICA, rodena ZELENOVIĆ, radnica, iz Brđana (Opština Konjic), rođena
13.11.1954. godine u Brđanima, udata, majka dvoje maloletne dece, supruga Nede
Draganića koji je ubijen 26. maja 1992. godine u Bradini. Ubijena noću između
26. i 27. januara 1993. od muslimanskih vojnika u kući svoga devera Rajka. Sa Milicom su ubijeni i njen
svekar Boško i jetrva Biljana.
59. DRAGANIĆ NEDELJKO rođen 1954. u Bradini a zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 27.
maja 1992. u svojoj kući prilikom napada
muslimanske vojske na srpsko selo Bradina. Identifikovan je po odeći jer
mu je glava bila razmrskana od tortura
60. DRAGIĆ IVAN rođen 1961. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 19.05.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
61. DRAGIĆ IVKA domaćica, rođena 1947. a ubijena 23. januara 1994. od strane
pripadnika muslimanske vojske u konjičkom naselju Orašje
62. DRLJO A. IVAN rođen 1971. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
63. DRLJO ANDRIJA rođen 1947. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
64. DRLJO ANTE rođen 1936. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
65. DRLJO ANTO rođen 1974. a mučen i ubijen 31.05.1993 od pripadnika muslimanske
vojske u izbeglištvu
66. DRLJO DRAGAN rođen 1973. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 15.05.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
67. DRLJO FRANJO rođen 1942. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
68. DRLJO ILIJA rođen 1947. svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih
snaga na selo Trusina
69. DRLJO IVAN rođen 1933. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
70. DRLJO KATA rođena 1918. a svirepo ubijena 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
71. DRLJO KATA rođena 1932. a svirepo ubijena 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
72. DRLJO MATO rođen 1942. a ubijen 15.09.1993. u muslimanskom logoru u Zenici
73. DRLJO TOMO rođen 1926. a svirepo ubijen 16. aprila 1993. u napadu
muslimanskih snaga na selo Trusina
74. DŽIDIĆ MARINKO rođen 1933. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 05.04.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
75. ĐAKOVIĆ MILUTIN rođen 1953. a ubijen 1992. od strane muslimanskih snaga 1992. u
Jablanici
76. ĐOGIĆ DANICA, domaćica iz Sitnika (opština Konjic), rođena 05.01.1930. godine u
Sitniku. Ubijena 10. juna 1992. godine u Sitniku od strane pripadnika muslimanske vojske.
77. ĐOGIĆ ILINKA rođena 1936 a ubijena sredinom 1994. na području opštine Konjic na
teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
78. ĐOGIĆ SAVA domaćica, iz sela Sitnik (opština Konjic), rođena 19.09.1912. godine
u selu Sitnik, udata, majka troje dece. Ubijena 10. juna 1992. u svojoj kući u
Sitniku od strane pripadnika muslimanske vojske. Ubili su je muslimani iz
Bjelimića, koji su i u Drugom svetskom ratu bili najopasnije ustaše. Posle su
joj i kuću zapalili.
79. ĐOPO MIJO rođen 1963. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 26.06.1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
80. ĐOPO MIRKO rođen 1969. a mučen i svirepo ubijen 23.03.1993. od strane
muslimanskih vojnika u Podhumu
81. ĐOPO STJEPAN ubijen tokom 1993. na
području Konjica od strane muslimanskih vojnika
82. ĐOPO ZVONIMIR rođen 1971. a mučen i svirepo ubijen 23.03.1993. od strane
muslimanskih vojnika u Podhumu
83. ĐORĐIĆ ANĐA domaćica, iz sela Zukići (opština Konjic) rođena 31.05.1942. godine
u Bradini (opština Konjic), majka dva sina. Uhapšena 12. jula 1992. godine u svojoj
kući zajedno sa suprugom Jelenkom od strane pripadnika muslimanske vojske. Sa
još četiri žene iz Zukića odvedeni su u logor Čelebice gde su strašno mučeni.
Sutradan su vraćeni u Zukiće i isti dan ubijeni su ona, njen suprug i još dve
žene. Ubili su ih komšije muslimani predvodeni Redžom Balićem.
84. ĐORĐIĆ BOŠKO rođen 1939. u Bradini a zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 25.
maja 1992. u Bradini prilikom napada muslimanske vojske na selo
85. ĐORĐIĆ DANILO rođen 1962. u selu Bradina a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 25.
maja 1992. u Bradini prilikom napada muslimanske vojske na selo
86. ĐORĐIĆ JELENKO radnik, iz Zukića (opština Konjic) rođen 13.02.1938. godine u
Zukićima, oženjen, otac dvoje dece. Uhapšen 12. jula 1992. godine kod svoje kuće
od pripadnika muslimanske vojske sa još pet žena iz Zukića. Do tada je živeo u
svom selu kao lojalni građanin muslimanskoj vlasti. Sa grupom Srba oteran u logor
Čelebići u kome su svi pretučeni. Sutradan 13. jula vraćeni u Zukiće i istog
dana je ubijen sa još tri žene, među kojima je bila i njegova supruga Anđa.
Organizator ovog ubistva bio je Redžo Balić, njihov komšija
87. ĐORĐIĆ MARA iz sela Zukica, Opština Konjic, rođena 1924. u Bijelom Polju
(opština Mostar) udata za Milana Đorđića, bez dece. Uhapšena 12. jula 1992.
godine kod svoje kuće. Zajedno sa Jelenkom Đorđićem i još 4 žene doterani u
logor Čelebiće, gde su muceni i prebijani. Sutradan su vraćeni u Zukiće gde su
isti dan zaklani od komšija muslimana predvođenih Redžom Balićem iz Bala.
88. ĐORĐIĆ MARIJA rođena 1920. a ubijena početkom 1992. od strane muslimanske vojske
u Konjicu
89. ĐORĐIĆ MILEVA rođena 1933. a ubijena tokom 1993. na području pod muslimanskom
kontrolom u Konjicu
90. ĐORĐIĆ PETAR rođen 1939. u Bradini a zarobljen 25. maja 1992. u Bradini
prilikom napada muslimanske vojske na selo nakon čega mu se gubi svaki trag. Prema
izjavama nekih svedoka ubijen je krajem maja u Kreševu od pripadnika
muslimanske vojske
91. ĐORĐIĆ SOFIJA domaćica, iz Zukića (opština Konjic), rođena 15.03.1931. godine u
Brđanima, udata, majka šestoro dece, supruga Save Đorđića kome su pripadnici
muslimanske vojske odsekli uho u logoru u Čelebići. Uhapšena 12. jula 1992.
godine kod svoje kuće zajedno sa Jelenkom Đorđićem i još 4 žene. Doterani u
logor Čelebići gde su mučeni i prebijani. Sutradan su vraćeni u Zukiće, gde su
istog dana zaklani od komšija muslimana predvođenih Redžom Balićem.
92. ĐURICA LJUBICA, radnica u GP "Izgradnja" u Konjicu, iz Bjelovčine, pronađena
mrtva 16. juna 1993. godine u žbunu pored puta u Donjem Selu, kod stadiona, u
fazi raspadanja. Ubijena iz vatrenog oružja od strane muslimanske vojske
93. GLIGOREVIĆ JOKA, domaćica, rođena 1933. u
Konjicu gde je i živela. Ubijena 27. maja 1992. u selu Brđani od pripadnika
muslimanske vojske.
94. GLIGOREVIĆ BORISLAV rođen 1937. u Bradini a zarobljen, mučen
pa svirepo ubijen 26. maja 1992. i svojoj kući prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
95. GLIGOREVIĆ BOSILJKA rođena 1916. a ubijena 1995. u Konjicu na
teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
96. GLIGOREVIĆ GOŠA rođen 1929. u Konjicu a ubijen
1993. od pripadnika muslimanske vojske u blizini Konjica
97. GLIGOREVIĆ JELA rođena 1939. a ubijena 1994. u Konicu
na teritoriji
pod kontrolom muslimanskih snaga
98. GLIGOREVIĆ JOVAN, penzioner, iz Bradine, Opština Konjic, rođen 04.06.1908. godine u
Bradini, oženjen, otac četvoro dece. Bio je invalid bez noge. Posle zauzimanja
Bradine od strane muslimanske vojske, 27.05.1992. godine, Jova su bili doterali
do kamiona u kome su transportovali Srbe u logor Čelebići. Međutim, njega su
kao starca ostavili i on je ubrzo nađen mrtav u svojoj kući. Pretpostavlja se
da je ubijen od pripadnika muslimanske vojske. Jovanov sin Nikola ubijen je
prethodnog dana prilikom zauzimanja Bradine.
99. GLIGOREVIĆ MALINA, rođ. Žuža, domaćica iz Bradine, rođena 05.04.1912. godine u selu
Ostrožac, Opština Jablanica, udata, majka osmoro dece. U vreme napada na
Bradinu 26. maja 1992. bila je sama u kući. Po naređenju pripadnika muslimanske
vojske odvedena je u kuću Petra Gligorevica u kojoj je posle dva dana pronađena
mrtva.
100. GLIGOREVIĆ MITAR, penzioner, rođen 1921. u
Konjicu. Preminuo je početkom 1994. u Beogradu nakon povreda zadobijenih nesrećnim slučajem.
101. GLIGOREVIĆ NIKOLA rođen 1948. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
102. GLIGOREVIĆ PETKO penzioner, rođen 1934. u
Bradini. Uhapšen je 27. maja 1992. godine pred očevom kućom u Bradini od strane
pripadnika muslimanske vojske i sa grupom od oko 84-88 uhvaćenih Srba doveden
iz Bradine u Čelebiće. Strahovito je mučen i prebijen a od udaraca Petko se
onesvestio, pao na beton i u komi je ležao tri sata nakon čega je umro.
103. GLIGOREVIĆ SAVA rod. ŠINIKOVIĆ, domaćica,
iz Bradine, Opština Konjic, rođena 1905. u selu Borci, Opština Konjic, supruga
Đorđa Gligorevića. U vreme napada na Bradinu 26. maja 1992. bila sama kod kuće,
a posle tri dana nađena je mrtva. Ubili su je pripadnici muslimanske vojske
104. GLIGOREVIĆ SINIŠA, učenik, rođen 1980. u
Konjicu a živeo je u Bradini sa ocem Nikolom i majkom. Otac mu je ubijen 26.
maja 1992. prilikom napada muslimanskih snaga na Bradinu. Siniša je sa majkom
izbegao u Hadžiće ali je ubijen sredinom 1993. kada su muslimani granatirali
Hadžiće.
105. GLIGOREVIĆ SPASA, domaćica, rođena 1964. u
Konjicu gde je i živela. Preminula 1995. kao civilna žrtva rata.
106. GLIGOREVIĆ TODOR penzioner, rođen 1928. u Bradini. Uhapšen je 27.
maja 1992. godine u Bradini i sproveden u logor Čelebići. Posle je prebačen u
logor u Sportskoj dvorani u Konjicu. U logoru je teško zlostavljan i zadržan je
sve do 6. oktobra 1994. godine kada su poslednji logoraši iz ovog logora
razmenjeni na mostu Srpskih boraca na Grbavici u Sarajevu. Pet dana po izlasku
iz logora umro je u Hadžićima od strahovitih tortura.
107. GLIGOREVIĆ ZDRAVKO rođen 1951. u Bradini. Došao
je u logor da poseti oca, koji je bio u "6", pa su ga muslimanski
vojnici zadržali. Strahovito mučen i zlostavljan. Prema rečima svedoka, Zdravko
je odveden iz logora i ubijen na Igmanu ili na igralištu u Hrasnici u Sarajevu.
108. GLIGOREVIĆ ŽIVKO, rođen 1932. u Konjicu a
ubijen sredinom 1995. na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
109. GLOGOVAC VASILIJA, rođena 1948. a ubijena
1992. u selu Čičevo (opština Konjic) od muslimana. Na telu je pronađena prostrelna rana
110. GOLUBOVIC SPASENIJA rođ. TODOROVIĆ, domaćica,
iz sela Blace (Opština Konjic) rođena 1918. godine u selu Čelebići, udata,
majka petoro dece, supruga Manojla Golubovića. Teško ranjena 15. maja 1992.
godine na Blacama pred kućom Mumina Maksumića gde su se ona i muž Manojlo bili
sklonili jer je njihova kuća bila zapaljena. Ležala je ranjena pored mrtvog
muža i umrla dan kasnije u teškim mukama u spaljenom i opustošenom selu.
111. GOLUBOVIĆ Đ. JELKA, domaćica, rođena 1928. a
ubijena 15. maja 1992. od muslimanske vojske u selu Hum, Zagorice u okolini
Konjica
112. GOLUBOVIĆ ĐURO, profesor geografije, iz
Konjica, rođen 1951. godine u selu Blace (opština Konjic)oženjen, otac dva
maloletna sina, težak invalid zbog oboljenja nogu. Nije služio vojni rok.
Uhapšen u svom stanu 10. jula 1992. u dva časa ujutru sa celom porodicom -
suprugom Vlastom i sinovima Petrom i Pavlom. Odvedeni su prema selu Spiljani i
poklani pored Neretve. Dan kasnije u njihov stan se uselio Fadil Macić, poznati
muslimanski ekstremista, koji je bio glavni organizator i izvršilac ubistva
cetvoroclane porodice Golubović.
113. GOLUBOVIĆ JELKA rod.
MAGAZIN,
domaćica, iz Blaca, Opština Konjic, rođena 1910. godine u selu Džepi, Opština
Konjic, udata, majka četvoro dece. Ubijena 16. maja 1992. godine u kući
Milutina Kuljanina sa još četiri starice. Pokolj su izvršili pripadnici
muslimanske vojske predvođeni Mitketom Pirkićem uz saucesništvo komšija
muslimana. Mesec dana kasnije leševi ubijenih su zapaljeni kod kuce Miše
Kuljanina.
114. GOLUBOVIĆ MANOJLO, zemljoradnik, iz Blaca
(Opština Konjic) rođen 1919. godine u istom selu, otac petoro dece. Ubijen 15.
maja 1992. godine pred kućom Mumina Maksumića na Blacama gde se bio sklonio jer
su njegovu kuću zapalili pripadnici muslimanske vojske. Manojlo je bio mrtav na
licu mesta, dok mu je supruga Spasenija bila teško ranjena i umrla je u
najtežim mukama dan kasnije. Mesec dana kasnije pripadnici muslimanske vojske
ubili su mu unuka Vasu Golubovica u Račici, a sina Neđu ubili su pripadnici
muslimanske vojske 19.04.1993. godine u Donjem Selu kod Konjica.
115. GOLUBOVIĆ PAVLE, dete, iz Konjica, rođen
12.06.1987. godine u Konjicu. Uhapšen sa roditeljima i bratom u svom stanu 10.
jula 1992. godine, u dva časa ujutru. Odvedeni su prema selu Spiljane i zaklani
116. GOLUBOVIĆ PETAR, dete, iz Konjica, rođen
14.02.1985. godine u Konjicu. Uhapšen sa svojim roditeljima i bratom 10. jula
1992. godine u dva časa ujutro. Odvedeni su prema selu Spiljani i zaklani pored
reke Neretve. Dok su muslimanski fundamentalisti klali njegove roditelje i mlađeg
brata Pavla, Petar je uspeo pobeći kilometar i po od mesta zlocina i sklonio se
kod pripadnika HOS-a. Medutim, muslimani su ga ubrzo pronašli i na licu mesta
ga zaklali.
117. GOLUBOVIĆ RADOJKA, rođena KULjANIN,
domaćica, iz sela Blace (Opština Konjic) rođena 1915. godine u selu Blace,
majka šestoro dece. Pripadnici muslimanske vojske, predvođeni Mithatom Pirkićem
- Mitkom, 16. maja 1992. izvršili su pokolj starica i staraca u Blacama. Ubili
su i Radojku kada je pokušala da pobegne u Rakitnicu. Ubijena je pod brdom
ispod kuce Milutina Kuljanina, rafalom iz automatske puške. Tu je ostala
nesahranjena
118. GOLUBOVIĆ V. JELKA, penzionerka, rođena 1912.
a ubijena 1992. od muslimanske vojske u Konjicu
119. GOLUBOVIĆ VASO učenik, rođen 1974. u
Konjicu. Na početku rata je izbegao u selo Blace kod dede Manojla i bake
Spasenije. Sa preostalih 12 Srba je 16. juna 1992. godine zarobljen u rejonu
Bjelimića i sproveden u logor u Račiću. Ubijen je svirepo 18. juna 1992. godine
u Račici ispod Blaca. Ubili su ga pripadnici muslimanske vojske nakon
strahovitih tortura. U ovom ratu ubijeni su mu otac, deda i baka.
120. GOLUBOVIĆ VLASTA, rođena UNKOVIĆ, profesor
iz Konjica, rocena 19.02.1958. godine u Postojni, Slovenija, udata, majka dva
maloletna sina Petra i Pavla. Uhapšena u svom stanu 10. jula 1992. u 2,00 casa
ujutru zajedno sa mužem i sinovima. Odvedeni su prema selu Spiljani i zaklani
pored reke Neretve.
121. GOTOVAC RAJKO, rođen 1936., poginuo 1993.
na području opštine Konjic na području pod kontrolom muslimanskih snaga
122. GOTOVAC STJEPAN rođen 1945. u Budišnjoj
Ravni a svirepo ubijen 14.12.1993. od strane muslimanskih terorista
123. GOTOVAC ŠĆEPO rođen rođen 1921. u
Bjelovčini a masakriran u logoru Čelebići 17.06.1992 nakon strahovitih tortura
muslimanskih vojnika
124. GOTOVAC VELIBOR, dete, rođen 1986. u
Konjicu, poginuo 23. avgusta 1993. u mestu Boračko Jezero
125. GRGIĆ PETAR rođen 1947. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
126. HRNJEZ MILOŠ penzioner, rođen 1929. a
zarobljen od strane muslimanskih vojnika i zatočen u logoru. Prema rečima svedoka
prebijen je i odveden u nepoznato. Kasnije su čuli da je Miloš ubijen na Igmanu
ili na igralištu u Hrasnici u Sarajevu
127. ILIĆ DAVOR rođen 1964. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 13.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
128. ILIĆ ILIJA penzioner, rođen 1912. a
svirepo ubijen 01.05.1993. od strane muslimanskih vojnika u selu Mrkosovice
129. ILIĆ MIJA rođena 1914. a ubijena 01.05.1993. u selu
Mrkosovice (dok je pomagala oko sahrane jedne
130. IVANKOVIĆ ANĐA rođena 1936. a svirepo
ubijena 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
131.
IVANKOVIĆ ILIJA rođen 1927. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
132.
IVANKOVIĆ MILENKO rođen 1956. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
133.
IVANKOVIĆ MIRKO doktor, rođen 1935. a
masakriran 20.04.1993. u Konjicu od strane muslimanskih vojnika
134.
IVANKOVIĆ MIRKO rođen 1935. a mučen i
svirepo ubijen 20.4.1993. od strane muslimanskih vojnika
135.
JAKOVLJEVIĆ LJUBICA rođena 1916 a ubijena
granatom 3. septembra 1992. koju su ispalili pripadnici muslimanske vojske
136.
JAKOVLJEVIĆ TODOR iz Bijele (opština
Konjic), rođen 1944. godine u selu Bijela, neoženjen, bio nervni bolesnik.
Uhapšen 14. septembra 1994. godine u Bijeloj kada je muslimanska vojska zauzela
ovo selo. Bio u logoru Sportska dvorana u Konjicu do marta 1995. godine kada je
razmenjen u Sarajevu. U logoru je fizicki maltretiran. Posle izlaska smešten je
u duševnu bolnicu u Sokolcu gde je i preminuo od posledica mučenja.
137.
JANJIĆ MIĆA penzioner, iz Sitnika
(opština Konjic), rođen 1909. godine u selu Sitnik, oženjen, otac četvoro dece.
Svirepo ubijen 10. juna 1992. godine u svojoj kući u Sitniku od pripadnika muslimanske
vojske
138.
JANJIĆ SAVA domaćica, iz sela Sitnik
(opština Konjic), rođena 1910. godine u selu Ribari u opštini Konjic, , majka četvoro
dece. Ubijena 10. juna u svojoj kuci u Sitniku od pripadnika muslimanske vojske
139.
JOVANOVIĆ ANĐELKO penzioner, iz sela Idbar
(opština Konjic), rođen 08.11.1920. godine u selu Idbar, oženjen, otac troje
dece. Posle više fizickih zlostavljanja i prebijanja u toku maja i juna 1992.
godine od strane muslimanske vojske, preminuo je 20. juna 1992. godine od
posledica mucenja i zlostavljanja.
140.
JOVANOVIĆ JOVANKA rođena 1914. a ubijena tokom 1993.
u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
141.
JOVANOVIĆ MARKO penzioner, iz mesta Idbar
(opština Konjic), rođen 19.06.1912. godine u selu Idbar, oženjen, otac troje dece. U maju i junu 1992. godine više
puta maltretiran i fizicki zlostavljan od komšija muslimana. Preminuo
10.06.1993. godine od posledica mučenja.
142.
JOVANOVIĆ SIMO penzioner, rođen 1933. u
mestu Idbar (opština Konjic) a uhapšen je 09.05.1992. godine u selu Idbar i
sproveden u konjički zatvor, a odatle posle dvadeset dana u logor Čelebići. U
logoru je više puta prebijan od strane Hazima Delića i Esada Landža, tako da je
bio u teškom stanju. Iz hangara su ga sredinom juna meseca 1992. godine, izveli
Hazim Delić, Esad Landžo zv. "Zenga" i nekoliko stražara i seljaka,
mladih ljudi iz Idbra, iz familija Ćosić, Bukvić i Subašić. Toliko su ga tukli
da su logoraši koji su bili u hangaru čuli njegovo zapomaganje i jauke.
Prebijanje je trajalo oko 1-1,5 sat. Kada su ga vratili u hangar bio je bez
svesti, krvav, sa povredama po glavi. Odmah posle toga je preminuo
143.
JOVANOVIĆ TODO rođen 1898. a preminuo
sredinom 1992. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
144.
JOZIĆ DAMIR rođen 1970. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 12.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
145.
JOZIĆ GORAN zarobljen, mučen i svirepo ubijen 1993. na
području Konjica od strane muslimanske vojske
146.
JOZIĆ PETAR rođen 1938. a svirepo
ubijen 04.08.1993. od strane muslimanskih vojnika u Pokojištu
147.
JUKIĆ ANA penzionerka, rođena 1920
a svirepo ubijena sa suprugom 19.04.1993. u Jukićima prilikom napada
muslimanskih snaga
148.
JUKIĆ SMILJKO rođen 1958. rođen 1968. a
zarobljen, mučen i svirepo ubijen 22.04.1993. na području Konjica od strane
muslimanske vojske
149.
JUKIĆ STJEPAN rođen 1924. a svirepo
ubijen sa suprugom 19.04.1993. u Jukićima prilikom napada muslimanskih snaga
150.
JURČEVIĆ STIPO rođen 1968. a poginuo 21.11.1993.
u selu Vrci od minobacačke granate koju su ispalili pripadnici muslimanske
vojske
151.
JURIĆ DARKO rođen 1968. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 20.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
152.
JURIĆ DELFA ubijena tokom 1993. od
strane muslimanske vojske u Konjicu
153.
JURIĆ DRAGICA rođena 1949. a mučena i
svirepo ubijena 21.07.1992 od strane
muslimanskih vojnika u Repovici
154.
JURIĆ JOZO rođen 1937. a svirepo
ubijen 12.06.1993 u napadu muslimanskih snaga na Gorane
155.
JURIĆ MLADENKO rođen 1952. a svirepo
ubijen 24.04.1993. u napadu muslimanskih vojnika na Podorašac
156.
JURIĆ SLAVKO rođen 1960. a svirepo
ubijen 31.07.1993 od strane muslimanskih vojnika
157.
JURIĆ SPOMENKO rođen 1975. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
158.
JURIĆ ZORAN rođen 1969. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
159.
KALEB KATA penzionerka, rođena 1910.
a svirepo ubijena sa komšijama Petrom i Đorđem Ristićem od strane muslimanske
vojske u selu Gornji Nevizdarci 21. aprila 1993.
160.
KARLOVIĆ DAMIR rođen 1971. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
161.
KARLOVIĆ IVICA rođen 1955. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 07.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
162.
KARLUŠIĆ MLADEN rođen 1968. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 28.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
163.
KARLUŠIĆ TOMA rođen 1964. a svirepo ubijen 18.08.1993 od
strane muslimanskih vojnika
164.
KASIĆ IVAN rođen 1966. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 08.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
165.
KEŠIĆ BORKA rođena 1944. a svirepo ubijena
tokom 1993. u napadu muslimanskih snaga
166.
KEŠIĆ ĐURO rođen 1954. a ubijen
1993. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
167.
KILIBARDA CVIJA, penzionerka iz Blaca,
rođena 1912. majka četvoro dece. Bila je potpuno slepa. Ubijena je svirepo 16.
maja 1992. godine u kući sa još četiri starice koje nisu mogle pobeći ispred
pripadnika muslimanske vojske. Njihovi leševi dugo nisu bili sahranjeni. Mesec
dana kasnije izašli su radnici komunalnog preduzeca "Standard" iz
Konjica predvođeni Jasnom Džumhur, predsednikom državne komisije za razmenu
zarobljenika, koji su kod kuće Miše
Kuljanina zapalili leševe srpskih starica.
168.
KILIBARDA JELKA , penzionerka rođena
1911. majka četvoro dece. Živela je sa suprugom u Konjicu a u aprilu 1992. je
izbegla u selo Blace. Ubijena je svirepo 16. maja 1992. godine u kući sa još četiri
starice koje nisu mogle pobeći ispred pripadnika muslimanske vojske. Njihovi
leševi dugo nisu bili sahranjeni. Mesec dana kasnije izašli su radnici
komunalnog preduzeca "Standard" iz Konjica predvođeni Jasnom Džumhur,
predsednikom državne komisije za razmenu zarobljenika, koji su kod kuće Miše Kuljanina zapalili
leševe srpskih starica.
169.
KILIBARDA MILA , penzionerka rođena
1900. a živela je selu Blace. Masakrirana je 15. maja 1992. od strane
muslimanske vojske prilikom napada na selo Blace a nakon ubistva njeno
telo je zapaljena.
170.
KILIBARDA STANA, penzionerka rođena 1912.
u selu Grušca (Konjic), majka troje dece. Bila je na Blacama i 16. juna 1992.
je pokušala prebeći na srpsku stranu, međutim, uhvaćena je od muslimanskih
vojnika iznad Bjelimica i zatvorena u Račici. Nakon dva dana muškarce su
odvojili i pobili, a žene i decu sproveli u Konjic neprekidno ih udarajuci.
Muslimani su ih tukli i u konjickom motelu, a posle ih odveli u Donje Selo,
ostavili na putu pored groblja gde su i noćile. U ovom ratu ubijeni su joj zet
Rajko i unuk Slobodan Kuljanin. Umrla u maju 1993. godine na Donjem selu u kući
Stanka Ćećeza od posledica prebijanja i mučenja od strane muslimanske vojske.
171.
KLIMENTA ŽELJKO rođen 1957. u Konjicu a
uhapšen 22.05.1992. a potom sa ostalim meštanima doveden u logor Čelebići. Željko
je bio prvo u "22", odakle je na dan 31.05.1992. godine izveden,
prebijen i takav ubačen u hangar "6". Sva rebra su mu bila
polomljena. Pošto se nalazio u teškom stanju, prvo su ga odneli u stacionar, a
zatim u bolnicu. Vraćen je u hangar, a odatle izveden i ubijen 27. jula 1992.
godine, oko 04.00-05.00 sati ujutru od strane muslimanskih vojnika
172.
KNEŽEVIĆ CVITAN rođen 1942. a svirepo
ubijen 01.05.1993. od strane muslimanskih
vojnika u selu Mrkosovice
173.
KNEŽEVIĆ DRAGOLJUB rođen 1967. a svirepo
ubijen 1993. od strane muslimanskih vojnika
174.
KNEŽEVIĆ FLORIJANA rođena 1978 a poginula 23.01.1994.
u minskom polju tokom bega od muslimanske vojnika
175.
KNEŽEVIĆ MILOMIR rođen 1962. a svirepo
ubijen 1993. od strane muslimanskih vojnika
176.
KNEŽEVIĆ SANJA rođena 1985 a poginula
23.01.1994. u minskom polju tokom bega od muslimanske vojnika
177.
KNEŽEVIĆ SPASO rođen 1925. a svirepo
ubijen 1993. od strane muslimanskih vojnika
178.
KNEŽEVIĆ VLADIMIR rođena 1928. a ubijen
1993. u napadu muslimanskih snaga
179.
KOLAR JOSIP svirepo ubijen tokom
1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
180.
KOLAR SLAVEN rođen 1969. a ubijen
14.05.1993. u muslimanskom logoru u Orahovici
181.
KOLOVRAT PERO rođen 1961. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 10.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
182.
KOPRIVICA NJEGOŠ učenik, rođen 1974. u
Bradini a mučeni i masakriran 26. maja 1992. godine u Bradini od pripadnika muslimanske
vojske.
183.
KOPRIVICA SRĐAN rođen 1949. u
Bradini a zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom
napada muslimanske vojske na srpsko selo
Bradina.
184.
KOSTIĆ ANĐA nepokretna starica,
rođena 1923. a masakrirana 25.03.1993 u selu Orlište prilikom napada
muslimanskih vojnika
185.
KOSTIĆ BRANKO rođen 1956. a masakriran
25.03.1993. u selu Orlište prilikom napada muslimanskih vojnika
186.
KOSTIĆ IVAN penzioner, rođen
masakriran 25.03.1993 u selu Orlište prilikom napada muslimanskih vojnika
187.
KOSTIĆ JANJA penzionerka, rođena 1913.
a masakrirana 25.03.1993 u selu Orlište prilikom napada muslimanskih vojnika
188.
KOVAČ MARIO učenik, rođen 1975. a
svirepo ubije 01.05.1993. u Konjicu od strane muslimanskih vojnika
189.
KOZARIĆ ANĐELKO rođen 1950. a mučen i
svirepo ubijen 14.09.1993. od strane muslimanskih
vojnika
190.
KOZARIĆ BLAŽ penzioner, teško
pokretan, rođen 1903. a svirepo mučen pa ubijen 14.09.1993. od strane
muslimanskih vojnika u Trešnjevici
191.
KOZARIĆ MARA rođena 1930. a svirepo
ubijena 1993. nakon strahovitih tortura od strane muslimanskih vojnika u
Konjicu
192.
KOŽUL ANA rođena 1929. a svirepo
ubijena 22.04.1993 u napadu muslimanskih snaga na selo Vrci
193.
KOŽUL STOJA rođena 1935. a svirepo
ubijena 22.04.1993 u napadu muslimanskih snaga na selo Vrci
194.
KREŠO ANTO rođen 1935. a mučen i
svirepo ubijen 23.03.1993. od strane muslimanskih vojnika u Podhumu
195.
KREŠO BOSILJKO rođen 1958. rođen 1964. a
zarobljen, mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane
muslimanske vojske
196.
KREŠO DAVOR rođen 1974. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
197.
KREŠO IVICA rođen 1935. a svirepo ubijen 16. aprila 1993.
u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
198.
KREŠO NEDELJKO rođen 1953. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
199.
KREŠO PERO rođen 1961. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
200.
KREŠO SMILJKO rođen 1940. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
201.
KREŠO VELIMIR rođen 1934. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
202.
KREZIĆ MARINKO rođen 1946. a zarobljen, mučen i svirepo
ubijen 19.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
203.
KRIŽANAC MATIJA rođena 1973. a poginula
23.07.1993. nakon što je automobil kojim je upravljao njen suprug naišao na
minu koju su postavili muslimanski vojnici
204.
KUJUNDŽIĆ BORIS učenik, rođen 1976. a
svirepo ubijen 1994. u napadu muslimanskih snaga na njegovo selo
205.
KULJANIN ANA , penzionerka rođena
1909. u selu Blace gde je i živela. Majka troje dece, svirepo ubijena 16. maja
1992. godine u kući sa još četiri starice koje nisu mogle pobeći ispred
pripadnika muslimanske vojske. Njihovi leševi dugo nisu bili sahranjeni. Mesec
dana kasnije izašli su radnici komunalnog preduzeca "Standard" iz
Konjica predvođeni Jasnom Džumhur, predsednikom državne komisije za razmenu
zarobljenika, koji su kod kuće Miše
Kuljanina zapalili leševe srpskih starica.
206.
KULJANIN BORO rođen 1945 a svirepo
ubijen tokom 1993. u napadu muslimanskih snaga
207.
KULJANIN BOSILJKA domaćica, rođena 1939. u
selu Bradina gde je i živela. Ubijena je u Bradini 13. jula 1992. godine od
strane pripadnika muslimanske vojske koje je predvodio Brišo Škojo. Izvedena je
iz škole gde su bile zatvorene žene i deca iz Bradine. Prvo je mučena i
višestruko zlostavljana silovana od strane muslimana Brišo Škoja, nakon čega ju
je isti masakrirao.
208.
KULJANIN DANICA domaćica iz sela Grušce,
rođena 1910. a živela je u Donjem Selu. Majka petoro dece. Svirepo
je ubijena u selu Blace 16. maja 1992. godine u kući sa još četiri starice koje
nisu mogle pobeći ispred pripadnika muslimanske vojske. Njihovi leševi dugo
nisu bili sahranjeni. Mesec dana kasnije izašli su radnici komunalnog preduzeca
"Standard" iz Konjica predvođeni Jasnom Džumhur, predsednikom državne
komisije za razmenu zarobljenika, koji
su kod kuće Miše Kuljanina zapalili leševe srpskih starica.
209.
KULJANIN DRAGO rođen 1924. a ubijen 26.
maja 1992. godine od pripadnika muslimanske vojske. Poteran u koloni Srba iz
Bradine, prema tunelu. Udarali su ga, pa je on pao, nakon čega su nastavili da
ga tuku. On se podigao i nastavio da se kreće u koloni, ali je već nakon 200
metara ponovo pao, a muslimanski vojnici su prišli i pretukli ga. Podlegao je
povredama i ostao da leži na putu. Istog dana ubijena su i njegova dva sina
Gojko i Milenko
210.
KULJANIN DRAGOSLAV rođen 1969. a zarobljen
27. maja 1992. u Bradini prilikom napada muslimanske vojske na selo nakon čega
mu se gubi svaki trag. Prema izjavama nekih svedoka ubijen je krajem maja u
Kreševu od pripadnika muslimanske vojske
211.
KULJANIN GOJKO rođen 1962. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
212.
KULJANIN GORAN rođen 1966. . u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
213.
KULJANIN JOVANKA –rođena 1944, domaćica iz
Donjeg Sela (Konjic), majka troje dece. Poginula 21. septembra 1993. na Neretvi
prilikom bekstva od muslimanske vojske.
214.
KULJANIN MARKO rođen 1925. a ubijen
tokom 1992. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
215.
KULJANIN MILAN penzioner, rođen 1909. u
Bradini gde je i živeo, otac četvoro dece. Najstariji stanovnik u Bradini.
Uhapšen 12. jula 1992. godine sa preostalim Srbima koji su ostali u Bradini.
Bio je zatvoren u zgradi osnovne škole. Iste večeri su ga pretukle komšije
muslimani iz Repovaca. Odvežen je u Konjic, gde je umro posle pet dana od
zadobijenih povreda.
216.
KULJANIN MILENKO rođen 1967. u
Bradini a zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 27. maja 1992. i svojoj kući
prilikom napada muslimanske vojske na
srpsko selo Bradina.
217.
KULJANIN MILORAD penzioner, rođen 1924. u
Bradini. Kada su pripadnici muslimanske vojske 26. maja 1992. godine zauzeli
Bradinu Milorada su sa ostalim Srbima sproveli u logor Čelebići, gde je bio
pretučen. Posle deset dana je otpušten iz logora i proteran u Donje Selo gde je
ubrzo, od posledica mucenja, preminuo
218.
KULJANIN MILOVAN rođen 1937. zarobljen 16.
juna 1992. od strane muslimanske vojske
i odveden u logoru u Račici odakle mu se gubi svaki trag
219.
KULJANIN MIROSLAV rođen 1975. u selu Blace
a ubijen je 1. juna 1992. godine od muslimana komšija pripadnika muslimanske
vojske. Miroslav je ubijen kod svoje kuće, na mestu Lisac, dok je čuvao stoku.
Dugo je ležao mrtav iznad sela jer muslimani nisu dali da se prenese do
groblja.
220.
KULJANIN MIROSLAV učenik, rođen 1975. u
selu Blace a ubijen je 1. juna 1992. godine od muslimana komšija pripadnika
muslimanske vojske. Miroslav je ubijen kod svoje kuće, na mestu Lisac, dok je čuvao
stoku. Dugo je ležao mrtav iznad sela jer muslimani nisu dali da se prenese do
groblja.
221.
KULJANIN NEDELJKO učitelj iz Bradine, rođen 1958. otac dvoje
dece. Ranjen u nogu 25. maja 1992. godine prilikom napada muslimanskih snaga na
Bradinu. Lekar koji ga je pregledao konstatovao je da je neophodno bolničko lečenje.
Prebacili su ga u kuću roditelja gde mu se stanje pogoršalo, a narednog dana
26. maja, kada su muslimani osvojili Bradinu, sakupili su svo zatečeno srpsko
stanovništvo, pa kako Nedeljko nije mogao da hoda izneli su ga iz podruma. Kada
su vojnici videli da je Nedeljko ranjen, pitali su Nedeljkovog oca, da li hoće
da ubiju njega ili sina, pa kada im je svedok odgovorio "mi nismo krivi, a
ako treba nekog da ubijete ubijte mene", rekli su mu "nećemo ubiti
tebe, već njega". Ubrzo posle toga na 10m od svojih ulaznih vrata otac je
video Nedeljkov leš, koga su u međuvremenu ubili, i počeo je da kuka, zbog čega
su ga vojnici tukli. Otac mu je oteran u logor a majka i supruga noću su
sakrile njegov leš, držale ga do zore u podrumu i krišom ga sahranile u bašti
pored kuće.
222.
KULJANIN P. MILORAD penzioner, rođen 1925. a
ubijen 27. maja 1992. pred svojom kućom, kao civil, od pripadnika muslimanske
vojske koja je tog dana zauzela Bradinu. Ubili su ga zato što se pobunio protiv
pljačke kola i ostale srpske imovine
223.
KULJANIN PERO rođen 1965. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
224.
KULJANIN PETAR rođen 1960. u Bradini,
svirepo ubijen 26. maja 1992. godine od pripadnika muslimanske vojske u
Bradini. Leš je nađen tek osamnaest dana nakon ubistva.
225. KULJANIN PETKO rođen 1930. a zarobljen i
ubijen 26. maja 1992. nakon napada muslimanskih snaga na Bradinu
226.
KULJANIN PREDRAG rođen 1964. a uhapšen 22.
maja 1992. godine kod svoje kuće kada su pripadnici muslimanske vojske zauzeli
njegovo selo. Sproveden je u logor u Musalu u Konjicu, gde je ubijen 15. juna
1992. od strane muslimanskih vojnika.
227.
KULJANIN R. MILORAD rođen 1966. u Bradini a uhapšen
26.05.1992. godine u svom selu i sproveden u logor Čelebići. Ubijen je 25. ili
26. jula kada su ga izveli stražari Esad Macić, zv. "Makaron" i Enid
Špago, zv. "Kravar" koji su ga ispitivali, tukli pa streljali.
228.
KULJANIN RADENKO profesor, rođen 1959. u
Bradini a zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom
napada muslimanske vojske na srpsko selo
Bradina.
229.
KULJANIN RADMILO rođen 1941. a ubijen tokom 1994. u Konjicu na teritoriji
pod kontrolom muslimanskih snaga
230.
KULJANIN RADOSLAV rođen 1975. a svirepo ubijen
18. juna 1992. godine u Račići od komšija muslimana pripadnika muslimanske
vojske. Pripadnici muslimanske vojske 15. maja 1992. godine zauzeli su selo
Blace, kuće zapalili, a narod je izbegao u kanjon reke Rakitnice. U grupi
zarobljenih Srba koji su 16. juna pokušali da pređu na srpsku stranu bio je i
Radoslav. U njegovom ubistvu su ucestvovali Redžo Balić iz Bala i Zoran
Karlović.
231.
KULJANIN RAJKO rođen 1935. a ubijen u
Račici 18. juna 1992. godine od suseda muslimana, pripadnika muslimanske
vojske. Sa njim je ubijen i njegov sin Slobodan. Oni su sa preostalih 12 Srba
iz Blaca pokušali 16. juna 1992. godine da pređu na srpsku teritoriju. Svi Srbi
su uhvaćeni i zatvoreni u Račici gde su mučeni i prebijani. Posle dva dana
muškarace su odveli i pobili.
232.
KULJANIN RATOMIR penzioner, rođen 1914. u
Bradini gde je i živeo, otac petoro dece. Ubili su ga pripadnici muslimanske
vojske 26. maja 1992. u njegovoj kući u Bradini koju su kasnije zapalili.
Njegov leš je pronađen ugljenisan.
233.
KULJANIN SLAVOLJUB rođen 1934. u Bradini a
poginuo 1995. u napadu muslimanskih snaga
234.
KULJANIN SLOBODAN rođen 1960. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. u svojoj kući prilikom
napada muslimanske vojske na srpsko selo
Bradina.
235.
KULJANIN SLOBODAN učenik, rođen 1974. a
zarobljen 16.06.1992. sa grupom srpskih civila od strane muslimanskih vojnika u
Račiću, gde su bili do 18. juna kada su muškarci odvedeni u nepoznatom pravcu i
pobijeni od muslimanskih snaga
236.
KULJANIN SRETKO rođen 1960. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina. Bio
uhapšen kada je pošao u ambulantu da izvadi zub. Sutradan su mu muslimani
odsekli glavu i odneli je u Konjic, nosili je po Konjicu, nabijali na kolac i
šutirali. Istog dana kada je poginuo uhapšene su mu majka, sestra i trudna
supruga koje su odvedene u Konjic u logor Musalu gde su mučene i zlostavljane
237.
KULJANIN STANKO rođen 1949. u Bradini, invalid, gluvonem. U
julu 1992. godine proteran u Donje Selo koje je tada bilo pod kontrolom
hrvatsko-muslimanskih snaga i tamo je živeo kao izbeglica. Za vreme sukoba
Hrvata i muslimana u konjičkoj opštini u aprilu (ili junu) 1993. godine ubili
su ga pripadnici muslimanske vojske, među kojima je bilo i mudžahedina iz
arapskih zemalja. Bio je među retkim Srbima koji su ostali u tom selu.
238.
KULJANIN TIHOMIR rođen 1965. a uhapšen 22.
maja 1992. godine kod svoje kuće kada su pripadnici muslimanske vojske zauzeli
njegovo selo. Sproveden je u logor u Musalu u Konjicu, gde je ubijen 15. juna
1992. od strane muslimanskih vojnika.
239.
KULJANIN VOJO rođen 1942. a ubijen u
Račici 18. juna 1992. godine od suseda muslimana, pripadnika muslimanske
vojske.
240.
KULJANIN ZORAN rođen 1955. u Konjicu a
masakriran 19. aprila 1993. od strane muslimanskih vojnika u Donjem Selu
241.
KUREŠ BOGDAN, penzioner rođen 1923.,
otac dvoje dece. Ubijen 27. maja 1992. od pripadnika muslimanske vojske ispod
kuće Duška Mrkajića. Prema izjavama svedoka ubio ga je plaćenik zvani
"Švabo" koji je sa jednom ženom iz "zelenih beretki "palio
srpske kuće u Bradini
242.
LATINOVIĆ JOVANKA rođena 1951. a ubijena
tokom 1992. Posmrtni ostaci eshumirani 24. aprila 2001. sa pravoslavnog groblja
Musala u Konjicu
243.
LIJESKIĆ NOVAK GIGO penzioner iz Konjica,
rođen 1930., otac dvoje dece. Uhapšen 6. maja 1992.
godine u svom stanu u Konjicu od pripadnika muslimanske vojske. Ubijen 7. maja
i bačen u Jablaničko jezero zajedno sa Slavkom Sušom. Četiri dana kasnije voda
je izbacila njihova tela ispod visećeg mosta u Ostrošcu. Sahranjen na
pravoslavnom groblju u Ostrošcu
244.
LIVAJA KATA rođena 1939. a svirepo
ubijena 05.07.1993. od strane muslimanskih vojnika u Konjicu
245.
LIVAJA MILENKO rođen 1965. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 19.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
246.
LIVAJA PREDRAG rođen 1966. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
247.
LOJPUR ĐURO penzioner iz sela Džepi
(Konjic), rođen 1924., otac troje dece.
Ubili su ga muslimaski vojnici
13. septembra 1992. godine kod njegove kuće nakon višesatnog mučenja i
torture.
248.
LOJPUR JANJA domaćica iz sela Džepi,
rođena 1938., majka dvoje dece. Ubili su je muslimaski vojnici 13. septembra 1992. godine u njenoj kući
nakon višesatnog mučenja i torture.
249.
LOJPUR NEĐO rođen 1948. a ubijen tokom 1993. u Konjicu na teritoriji
pod kontrolom muslimanskih snaga
250.
LOJPUR VUKOLAJA rođen 1924. u Konjicu,
penzioner, otac troje dece. Ubili su ga 01.09.1992. godine muslimani,
pripadnici muslimanske vojske koje je predvodio Mitke Pirkić iz Konjica. Pošto
su ga pretukli u njegovoj kući, ostavili su ga teško povredenog i zaključali,
pa je umro nakon dva sata. Sutradan, u vreme njegove sahrane kuća mu je opljačkana,
a stoka oterana
251.
LOVRIĆ MILAN rođen 1965. a mučen i
ubijen 24.03.1993. u napadu muslimanskih snaga
252.
LUKIĆ LUKA rođen 1963. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 19.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
253.
LJUBIĆ STIPO rođen 1961. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
254.
M ? ALEKSANDAR , rodom iz Konjica, poginuo
u leto 1992. na području opštine Konjic
255.
MAGAZIN ĐORĐO penzioner, otac tri sina, ratni invalid.
Rođen 1927. a ubijen 2. maja 1992. godine pred Srpskom pravoslavnom crkvom u
Konjicu. Ubio ga je komšija musliman Nezir Čomaga dok je Đorđo popravljao porušenu
ogradu oko crkve koju su noć ranije porušili muslimanski fundamentalisti, a
crkvu oskrnavili. To je bio prvi ubijeni Srbin u konjičkoj opštini
256.
MAGAZIN JANJA domaćica, rođena 1908 a
ubijena 10. januara 1994. u Konjicu od strane muslimanskih ekstremista,
nedaleko od železnicke stanice. Sa njom je ubijena i Cvija Serdar. Prvo su
opljačkane, pa ubijene. Dugo nisu bile sahranjene.
257.
MAGAZIN JELICA domaćica, majka dva sina,
rođena 1936. godine a svirepo ubijena sa suprugom Pantom 1. jula 1992. godine
od strane muslimanskih ekstremista. Nađeni su mrtvi na smetlištu u Živašnici.
Sinovi su im tada bili zarobljeni u logoru u Čelebićima.
258.
MAGAZIN MLADENKA rođena 1968. godine a
svirepo ubijena noću 7. maja 1992. godine na Zagoricama od pripadnika
muslimanske vojske, iz mitraljeza sa brda Gradine, kada su pripadnici muslimanske
vojske zauzimale objekat Ljuta.
259.
MAGAZIN NIKOLA ŠAKO penzioner, otac troje
dece, rođen 1937. a odveden krajem maja 1992. iz kolibe na planini Radobolja, od
strane muslimanske vojske u nepoznatom pravcu i ubijen. Svedok je kasnije pričao
da je u vreme Nikolinog nestanka na planini video Islama Duvnjaka, muslimana iz
sela Džepi, Nikolinog prvog komšiju
260.
MAGAZIN PANTO rođen 1939. godine a
svirepo ubijen sa suprugom Jelicom 1. jula 1992. godine od strane muslimanskih
ekstremista. Nađeni su mrtvi na smetlištu u Živašnici. Sinovi su im tada bili
zarobljeni u logoru u Čelebićima.
261.
MAJIĆ BRANKO rođen 1963. a svirepo
ubijen 14.04.1993. u selu Buščak prilikom napada muslimanskih snaga
262.
MAJIĆ MIROSLAV rođen 1968. a svirepo
ubijen 14.04.1993. u selu Buščak prilikom napada muslimanskih snaga
263.
MAJIĆ SLAVKO rođen 1959. a svirepo
ubijen 14.04.1993. u selu Buščak prilikom napada muslimanskih snaga
264.
MANDIĆ MILENKO rođen 1961. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
265.
MANDIĆ STIPO rođen 1930. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
266.
MANIGODA BOSILJKA rođena 1924. a ubijena
tokom 1992. od strane muslimanskih vojnika
267.
MANIGODA ĐURO rođen 1914. a ubijen
1992. od strane muslimanskih vojnika
268.
MANIGODA NIKOLA penzioner, otac sedmoro
dece, rođen 1934. godine a ubijen 26. januara 1993. godine kod svoje kuće u
Gradcu. Ubile su ga komšije muslimani, pripadnici muslimanske vojske, dok je
čuvao stoku. Ubijen s leđa, ceo šaržer iz automata ispaljen je u njega.
269.
MANIGODA RAJKA rođena 1966. a ubijena
1994. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
270.
MARIĆ LUCIJA rođena 1944. a mučena i
svirepo ubijena 09.09.1993. od strane muslimanskih vojnika
271.
MARIĆ MARINKO rođen 1941. a mučen i
svirepo ubijen 09.09.1993. od strane muslimanskih
vojnika
272.
MARIĆ MARKO penzioner, rođen 1920. a
svirepo ubijen 16.05.1993. u Čelebićima od strane muslimanskih vojnika
273.
MARIĆ PERO rođen 1941. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
274.
MARKIĆ SLAVKO rođen 1963. a mučen i
svirepo ubijen 03.07.1993 od strane muslimanskih vojnika
275.
MARTINOVIĆ ZORICA rođena 1951. a ubijena 15.12.1993. sa
sedmogodišnjom ćerkom Zoricom od strane muslimanske vojske
276.
MARTINOVIĆ ANA rođena 1986. a ubijena
15.12.1993. od strane muslimanske vojske
277.
MATIĆ DARKO rođen 1967. a svirepo
ubijen 17.04.1993. u napadu muslimanskih snaga
278.
MATKOVIĆ LUKA penzioner, rođen 1928. a
svirepo ubijen 25.04.1993 prilikom napada muslimanskih snaga na Radešine
279.
MERDŽO ŠIMA rođena 1907. a streljana
06.07.1993. od strane muslimanske vojske u Konjicu
280.
MIHALJ MARIJAN rođen 1949. a svirepo
ubijen 30.06.1993 od strane muslimanskih vojnika
281.
MIHALJ ZDRAVKO rođen 1957. a svirepo
ubijen 30.06.1993 od strane muslimanskih vojnika
282.
MIJIĆ JANKO nestao 14.04.1993. nakon
što su u njegovo selo Goranovo Polje ušli muslimanski vojnici
283.
MIJIĆ SLAVKO rođen 1963. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 08.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
284.
MILAS ZORAN rođen 1969. a mučen i
ubijen 20.09.1993. u muslimanskom logoru u Donjoj Jablanici
285.
MILETIĆ EMILIJA rođena 1906. a ubijena
11.07.1993. na Bokševici od strane muslimanske vojske
286.
MILKOTA BRANKO rođen 1925. a svirepo
ubijen 16. aprila 1993. u napadu muslimanskih snaga na selo Trusina
287.
MILKOTA MARKO ubijen tokom 1993. na
području Konjica na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
288.
MILOŠEVIĆ GOJKO rođen 1925. a ubijen u
leto 1993. u Konjicu na području pod kontrolom Armije BIH
289.
MILOŠEVIĆ NEDELJKO penzioner, rođen 1923. u
selu Džepi a uhapšen 20.06.1992. godine od strane komšija, pripadnika muslimanske
vojske, i doveden u logor Čelebići. U logoru je smešten u logor "9".
Umro je od posledica batinanja ubrzo po dovođenju u logor.
290.
MILOŠEVIĆ ŽELJKO penzioner, otac dvoje
dece, rođen 1923. godine. Uhapšen 20. juna 1992. godine od strane komšija,
pripadnika muslimanske vojske, i doveden u logor Čelebići. U logoru je smešten
u "9". Umro je od posledica batinanja ubrzo po dovođenju u logor
291.
MILOŠEVIĆ ŽELJKO rođen 1962. a uhapšen
prilikom pokušaja bekstva na srpsku teritoriju 30. maja u selu Ljuta kod Kalinovika
i doveden u logor u Čelebićima. Muslimani su ga ubacili su ga u tunel
"9". Tri-četiri dana, na svaka dva sata, izvodili su ga i tukli Hazim
Delić i Esad Landžo pod lažnom optužbom da je snajperista. Pošto je
televizijska ekipa iz neke muslimanske zemlje, koja je bila u poseti logoru
završila snimanje, u toku noći, oko 01.00 casa, Željko je prozvan da izade
napolje. Izveo ga je Delić. Ubijen je ispred ulaza u "tunel"
batinanjem. Logoraši su narednog jutra videli telo Miloševića i primetili su da
mu je glava bila razmrskana i da je u predelu bubrega bio potpuno plav
292.
MILOVIĆ DESANKA penzionerka, rođena 1914. godine a
svirepo ubijena na Vidovdan 28. juna 1992. u selu Zaborani od strane
muslimanske vojske
293.
MILOVIĆ MILAN penzioner, rođen 1901. godine a ubijen na
Vidovdan 28. juna 1992. u selu Zaborani od strane muslimanske vojske
294.
MILOVIĆ RADE rođen 1954. a ubijen 1995. u Konjicu na
teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
295.
MILOVIĆ ZAGORKA rođena 1934. a ubijena
1994. u Konjicu u napadu muslimanskih snaga
296.
MILUTINOVIĆ PETAR penzioner, otac dvoje
dece, rođen 1907. godine. Za vreme
sukoba Hrvata i muslimana izbegao je u Donje Selo kod sina i ćerke. Ubijen je
10. juna 1993. godine u Donjem Selu a sa njim je ubijen i gluvonemi Stanko Kuljanin
koji je takode bio izbegao iz Bradine. Ubili su ih pripadnici muslimanske
vojske (Zukine jedinice) u Donjem Selu, gde više nije bilo Srba izuzev nekoliko
staraca koji nisu mogli pobeći na srpsku teritoriju.
297.
MILJANIĆ GOJKO penzioner, rođen 1931. u
Bradini a ubijen je u logoru Čelebići 27. maja 1992. godine, kada su svi
zatvorenici dovedeni iz Bradine prebijani više sati. Teško povređen je ubačen u
hangar sa ostalima. Stavili su ga na neki sanduk u hangaru "šestica".
Logoraši nisu smeli da mu pruže pomoć. Stalno je bio u komi i umro je posle tri
dana, 30.05.1992. godine, na rukama svoga sina Sava. Leš su izneli iz hangara
tek nakon dva dana
298.
MILJANIĆ RADOVAN rođen 1928. a ubijen
1995. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
299.
MITRIĆ SLAVKO penzioner, rođen 1929.
godine a teško pretučen krajem decembra 1992. od muslimanske vojske. Imao je
moždani udar, otežano je govorio i otežano se kretao. Supruga ga je zatekla u bolnici,
krvavog sa polomljenim rukama i nogama. Bio je pretučen u centru Konjica samo
zato što je Srbin. Od zadobijenih povreda je preminuo tokom 1994. godine.
300.
MRKAJIĆ ILIJA penzioner, rođen 1933. a
uhapšen od muslimanskih vojnika i zatočen u logoru Čelebići gde je prebijan
tako da se jedva kretao. Boravio je u "bolnici za cetnike". Bio je
srčani bolesnik. Imao je moždani udar i šecernu bolest. Umro je od posledica
prebijanja.
301.
MRKAJIĆ MIRKO penzioner, rođen 1930. a
svirepo ubijen za vreme napada muslimanske vojske na Bradinu 26. maja 1992.
godine, sa Todorom i Jovom Žužom, u potoku iza kuće Božidara Žuže. Dan ranije svirepo
je ubijen i njegov sin Zoran
302.
MRKAJIĆ PETAR rođen 1941. u Bradini a za
vreme napada muslimanske vojske na Bradinu 26. maja 1992. godine uhapšen je
pred svojom kućom. Istog dana zatočen je u muslimanskom logoru „Sportska
dvorana“. Prilikom prijema u logor je pretučen, nakon čega je policajac Meho,
taksista iz Konjica, pucao u njega. Njegov leš je dugo bio u kanalu pored puta
blizu kafane
303.
MRKAJIĆ PETKO penzioner, rođen 1928. Posle
zauzimanja Bradine pokušao da prebegne na Srpsku teritoriju, ali je na
Bjelašnici bio uhvaćen i prebačen u logor Čelebići. U logoru je izvoden iz
hangara i teško pretučen od strane Landžo Esada, Kema, Miralema Macanovića, zv.
"Maca". Imao je strahovitih bolova. Oko 10-15 dana je ležao
nepokretan, a onda su ga prebacili u stacionar, u kome ga nisu lečili i u kome
je od zadobijenih povreda preminuo oko 17. jula 1992. godine. Njegov leš je iz
logora morao da iznese njegov sin, koga su muslimani naterali da pri tome peva.
Sahranjen u dvorištu crkve
304.
MRKAJIĆ RADE rođen 1938. u Bradini a
svirepo ubijen 26. maja 1992. dok je izlazio iz podruma svoje kuće prilikom
napada muslimanske vojske na srpsko selo
Bradina.
305.
MRKAJIĆ SAVO penzioner, otac dvoje
dece, rođen 1932. godine a prilikom napada muslimanskih snaga na Bradinu 26.
maja 1992. godine odveden je u logor Čelebiće. Bio je strahovito pretučen i u
teškom stanju prebačen u zatvorski stacionar, gde je izvesno vreme "lečen",
a potom otpušten iz logora. Umro u novembru 1994. godine od posledica mučenja u
logoru. Pripadnici muslimanske vojske ubili su mu sina Spasu, a ćerka mu je
umrla u toku rata.
306.
MRKAJIĆ SPASOJE rođen 1958. u Bradini a teško
ranjen 26. maja 1992. i svojoj kući prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
Njegovo izmasakrirano telo je pronađeno nakon 18 dana u obližnjem potoku
307.
MRKAJIĆ ŠĆEPAN penzioner, rođen 1929. a
uhapšen u Bradini 26.05.1992. godine od pripadnika muslimanske vojske i
spoveden u logor Čelebiće. Bio zatvoren u tunelu zvanom "9", gde je
bio stalno prebijan. Od batina je izgubio razum. Njega je pred svima ubio
Landžo Esad tako što ga je doveo do sredine hangara, naredio mu da klekne i da
stavi ruke iza glave i tada je poceo da ga tuče kundakom i nogama sve dok nije
izdahnuo. Po navodima jednog svedoka umro je 6. juna 1992. u Sportskoj dvorani
Musala
308.
MRKAJIĆ VOJISLAV penzioner, rođen 1927. a uhapšen 12. jula 1992. godine u
Bradini od strane pripadnika muslimanske vojske, nakon čega je sproveden u MUP
u Konjicu. U zatvoru je pretučen, a posle je prebačen u logor Musalu. Nakon 25
dana pušten je iz logora, ali je od posledica mučenja i strahovitih tortura
umro na putu za selo Zagorice
309.
MRKAJIĆ ZORAN rođen 1957. u Bradini
mučen i teško ranjen 26. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
Preminuo dan kasnije od zadobijenih povreda
310.
MRKOVIĆ RADOVAN rođen 1939. u Bradini a
brutalno ubijen kao civil 25. maja 1992. u napadu muslimanskih vojnika na selo.
Ubijen je dok je izlazio iz podruma svoje porodične kuće
311.
MRŠIĆ CVIJA rođena 1903. a ubijena
1992. u napadu muslimanskih snaga
312.
NENADIĆ MILOSAV rođen 1930. godine a
uhapšen 14. septembra 1994. godine u Bijeloj kada je muslimanska vojska zauzela
ovo selo. Bio u logoru u Sportskoj dvorani u Konjicu do marta 1995. godine kada
je razmenjen u Sarajevu. U logoru je maltretiran i strahovito mučen. Posle
izlaska smešten je u duševnu bolnicu u Sokolcu gde je od psihičkih i fizičkih
tortura preminuo u maju 1996. godine.
313.
NENADIĆ SIMO penzioner, otac četvoro
dece, rođen 1910. godine a ubijen 14. septembra 1994. godine u svojoj kući u
Bijeloj od pripadnika muslimanske vojske. Bio je težak bolesnik i ležao je
nepokretan u svojoj kući. Kada je muslimaska vojska napala Bijelu 12. septembra
1994. i dva dana kasnije ušla u ovo selo u njemu je našla samo ovog nepokretnog
starca i dvojicu nervnih bolesnika Srba. Simu su ubili, a drugu dvojicu odveli
u logor.
314.
NIKOLIĆ I. IVAN rođen
1959. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 01.05.1993. na području Konjica od
strane muslimanske vojske
315.
NIKOLIĆ S. IVAN rođen 1957. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 03.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
316.
NIKŠIĆ MIRKO rođen 1949. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
317.
NINKOVIĆ DANICA rođena 1938. a ubijena vatrenim oružjem
1995. tokom izbeglištva u Hadžićima od strane muslimanske vojske
318.
NINKOVIĆ ZORKA domaćica, majka jednog sina, rođena 1941.
godine a ubijena 21. avgusta 1992. na Vrdolju zajedno sa suprugom Žarkom od
strane muslimanske vojske.
319.
NINKOVIĆ ŽARKO penzioner, otac jednog sina, rođen 1936.
godine a ubijen 21. avgusta 1992 na Vrdolju zajedno sa suprugom Zorkom od
strane muslimanske vojske.
320.
NINKOVIĆ JOVO zemljoradnik, rođen 1922.
u Vrdolju odakle je proteran pa opljačkan. Za njegovu smrt koja je nastupila
12. juna 1992. odgovorni su muslimanski vojnici pod komandom Z. Zovka i Osmana
Novalića
321.
NINKOVIĆ MIRKO rođen 1957. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
322.
NINKOVIĆ RADOMIR rođen 1945. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
323.
NINKOVIĆ STEVAN rođen 1962. a uhapšen 23.
maja 1992. u Donjem Selu od strane muslimanske vojske i sproveden u logor -
Sportsku dvoranu u Konjicu gde je ubijen 15. juna 1992. od strane muslimanskih
vojnika.
324.
ODAK ANTON učenik, rođen 1975. a
ubijen 28.06.1993. u napadu muslimanskih snaga na hrvatska sela
325.
OROZ VLADO rođen 1964. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 18.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
326.
PANDŽA MARIJAN rođen 1943. a mučen i
svirepo ubijen 25.04.1993. u logoru OŠ Maksim Kujundžic u Čelebićima
327.
PANDŽA STJEPAN rođen 1942. a svirepo
ubijen 25.04.1993 prilikom napada muslimanskih snaga na Radešine
328.
PAVLOVIĆ DANKO rođen 1972. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 21.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
329.
PEHAR IVICA rođen 1964. a svirepo
ubijen 03.09.1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
330.
PERIĆ MARKO rođen 1947. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 28.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
331.
PETROVIĆ ANUŠA rođena 1954. u Ljutoj a
okrutno ubijena 28.06.1993. u Zabrđu od strane pripadnika muslimanske vojske
332.
PETROVIĆ JOSIP učenik, rođen 1976. a
mučen i svirepo ubijen 25.06.1993. hicima iz vatrenog oružja na području
Konjica od strane muslimanske vojske
333.
PETROVIĆ SAVO rođen 1944. a ubijen
1992. u okolini Konjica na teritoriji pod
kontrolom muslimanskih snaga
334.
PINJUŠIĆ SMILJKO nestao 14.4.1993 na
području sela Goranovo Polje nakon ulaska muslimanskih snaga
335.
PINJUŠIĆ ZDRAVKO rođen 1954. a mučen i
svirepo ubijen 05.07.1993 od strane muslimanskih vojnika
336.
PINJUŠIĆ ZVONKO 1967. a zarobljen, mučen
i svirepo ubijen 28.07.1993 od strane muslimanskih vojnika
337.
PIPLICA MATO rođen 1951. a mučen i
svirepo ubijen 17.04.1993. od strane muslimanske vojske
338.
PIPLICA ZORAN rođen 1972. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
339.
RADOŠ JANKO rođen 1974. a masakriran
12.01.1994. na putu od Trešnjevice prema Rami
340.
RAGUŽ ILIJA rođen 1946. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 19.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
341.
RAGUŽ NIKOLA rođen 1939. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 30.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
342.
RAIĆ BRANKO rođen 1937. a svirepo
ubijen 25.04.1993 prilikom napada muslimanskih snaga na Radešine
343.
RAJIĆ DARKO rođen 1967. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 01.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
344.
RAJIĆ ZDENKO rođen 1971. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 12.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
345.
RISTIĆ CVIJA rođena 1919 a svirepo ubijena 1992. u
Konjicu. Za smrt su odgvorni pripadnici muslimanskih snaga iz okolnih sela
346.
RISTIĆ ĐOKO penzioner, otac četvoro dece, rođen 1925.
godine a ubijen 21. aprila 1993. godine u Nevizdracima na mestu zvanom Rijeka
zajedno sa suprugom Petrom. Sa njima je ubijena i Hrvatica Kata Kaleb. Ubili su
ih komšije muslimani, pripadnici muslimanske vojske tzv. Armije Bosne i
Hercegovine. Muslimani su im bili počeli otimati zemlju i šumu. Dva dana pre
njihovog ubistva u Donjem Selu im je ubijen sin jedinac Obren, takođe od strane
pripadnika muslimanske vojske koje je predvodio Gagula Safet iz sela
Boždarevica
347.
RISTIĆ PETRA penzionerka, majka četvoro dece, rođena
1928. godine a ubijena 21. aprila 1993. godine u Nevizdracima na mestu zvanom
Rijeka zajedno sa suprugom Đokom. Sa njima je ubijena i Hrvatica Kata Kaleb.
Ubili su ih komšije muslimani, pripadnici muslimanske vojske tzv. Armije Bosne
i Hercegovine. Muslimani su im bili počeli otimati zemlju i šumu. Dva dana pre
njihovog ubistva u Donjem Selu im je ubijen sin jedinac Obren, takođe od strane
pripadnika muslimanske vojske koje je predvodio Gagula Safet iz sela
Boždarevica
348.
ROZIĆ ANDRIJA rođen 1939. a ubijen 19.09.1993
od strane muslimanskih vojnika na području Konjica
349.
RUŽIĆ JOZO rođen 1928. a svirepo
ubijen 4.09.1993. od strane muslimanskih vojnika u Orahovici
350.
RUŽIĆ MIROSLAV rođen 1970. a mučen i svirepo ubijen
24.9.1993. od strane muslimanskih vojnika
351.
RUŽIĆ RUŽICA ubijena 04.09.1993. na
području Konjica na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
352.
RUŽIĆ SLAVKO ubijen tokom 1993. na
području Konjica na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
353.
RUŽIĆ STANKO penzioner, rođen 1932. a
svirepo ubijen 4.09.1993. od strane muslimanskih vojnika u Orahovici
354.
SAMARDŽIĆ ĐURĐA rođena GOJKOVIĆ, domaćica,
iz Sitnika, Opština Konjic, rodena 1930. godine u Sitniku, Opština Konjic.
Ubijena 15. juna 1992. godine u Sitniku od strane pripadnika muslimanske
vojske.
355.
SAMOUKOVIĆ BOŠKO penzioner, rođen 1933. a
uhapšen 27.05.1992. godine i sproveden u logor Čelebici. Ubijen je 15. jula
1992. godine od strane Esada Landža, pred svim zatvorenicima u hangaru, među
kojima su bili i njegova dva sina i brat. Landžo ga je udarao daskom, koja je
bila istesana i sužena s jedne strane, tako da je mogla da se uhvati sa dve
ruke. Udarao ga je više puta i ivicom po stomaku, slabinama i drugim delovima
tela. Tukli su ga i Delić i Kemo. Kada je pao, izneli su ga i umro je na putu
do "stacionara"
356.
SAVIĆ MILAN rođen 1959. a ubijen
1994. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
357.
SAVIĆ VLADO rođen 1953. a ubijen
1993. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
358.
SERDAR CVIJA penzionerka, rođena 1930.
godine a ubijena 10. januara 1994. godine u Konjicu u blizini železnicke
stanice zajedno sa prijom Janjom Magazin kada su pokušale da prebegnu na srpsku
teritoriju. Ubili su ih muslimani, pošto su ih opljačkali. Ostale dugo
nesahranjene.
359.
SKENDER ANDRIJA rođen 1932. a svirepo
ubijen tokom 1993. na području Konjica od strane muslimanskih vojnika
360.
SKOČIBUŠIĆ PETAR rođen 1939. a svirepo
ubijen 20.04.1993. sa suprugom u Bjelovčini u napadu muslimanskih snaga
361.
SOLDO IVKA rođena 1931. a svirepo
ubijena 20.04.1993. sa suprugom u Bjelovčini u napadu muslimanskih snaga
362.
SOLDO MATO rođen 1930. a svirepo ubijen 20.04.1993. sa suprugom u
Bjelovčini u napadu muslimanskih snaga
363.
STANIĆ IVAN rođen 1935. a svirepo
ubijen 22.04.1993 u napadu muslimanskih snaga na selo Vrci
364.
STANIĆ JOZO rođen 1947. a ubijen 14.09.1993. u
muslimanskom logoru u Orahovici
365.
STANIĆ MIRO rođen 1963. a zarobljen, mučen i svirepo
ubijen 02.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
366.
STANIĆ STJEPAN rođen 1940. a zarobljen,
mučen pa ubijen 25.07.1993. u Donjim Višnjevicama od strane muslimanske vojske
367.
STANIĆ STOJA rođena 1935. a brutalno
ubijena vatrenim oružjem 22.04.1993 prilikom napada muslimanske vojske na selo
Vrci
368.
STJEPANOVIĆ ANTO mučen i svirepo ubijen
23.03.1993. od strane muslimanskih vojnika u Podhumu
369.
STOJANOVIĆ ANĐELKO 1940. a ubijen
06.07.1993. na Bokševici od strane muslimanske vojske
370.
SUŠA SLAVKO penzioner, otac dvoje
dece, rođen 1930. godine a uhapšen noću 6. maja 1992. godine od pripadnika
muslimanske policije koji su iznenada upali u njegov stan i odveli ga. Stan mu
nisu pretresali, niti su kazali razlog zbog cega ga hapse. Posle su lansirali
pricu da je posedovao radio stanicu. Iste veceri uhapšen je i njegov pašenog
Novak Lijeskic. U toku noci odvedeni su prema Ostrošcu i ubijeni sutradan 7. maja
u Mrakovu, na desnoj obali Jablanickog jezera, a potom baceni u Jablanicko
jezero. Pronašli ih Srbi iz Ostrošca i sahranili na srpskom groblju u Ostrošcu
371.
ŠAGOLJ IVICA rođen 1952. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.05.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
372.
ŠAGOLJ MIRKO rođen 1958. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 28.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
373.
ŠARAVANJA RUŽA ubijena 22.04.1993. na
području Konjica na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
374.
ŠARIĆ ANĐA penzionerka, rođena 1908.
a svirepo ubijena 07.06.1993. u napadu muslimanskih ekstremista
375.
ŠEKERIJA ANTO rođen 1960. a mučen i
svirepo ubijen 17.04.1993. od strane muslimanske vojske
376.
ŠILIĆ IVAN ubijen tokom 1993. na
području Konjica od strane muslimanskih vojnika
377.
ŠILIĆ KRUNO ubijen tokom 1993. na
području Konjica od strane muslimanskih vojnika
378.
ŠIMIĆ MATO rođen 1923. a svirepo
ubijen 20.04.1993. sa suprugom u Bjelovčini u napadu muslimanskih snaga
379.
ŠIMIĆ MIRKO rođen 1968. a svirepo
ubijen 25.04.1993. u napadu muslimanskih snaga
380.
ŠIMUNOVIĆ JOSIP rođen 1964. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 20.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
381.
ŠINIK BOSILJKA domaćica, majka troje
dece, rođena 1932. godine a teško
ranjena 13. septembra 1992. godine u svojoj porodičnoj kući prilikom napada
muslimanske vojske. Prebačena je u bolnicu u Konjicu gde je umrla 26.09.1992.
od posledica ranjavanja i mučenja od strane muslimana. Kada je ona ranjena
ubijen je i njen suprug Jovo Šinik
382.
ŠINIK JOVO penzioner, otac troje
dece, rođen 1930. godine a ubijen od
komšija muslimana 13. septembra 1992. noću u porodičnoj kući.
383.
ŠINIKOVIĆ TANJA rođena 1962. a
ubijena tokom 1992. na teritoriji pod kontrolom muslimanskih
snaga
384.
ŠUŠIĆ SLAVOLJUB rođen 1949. Pre rata bio
nastavnik matematike u školi "Ivan Mažuranic" u Prozoru. Uhapšen u
krajem juna 1992. godine, doveden u logor Čelebići i zatočen u logoru "9".
Teretili su ga da je imao radio stanicu i svakodnevno su ga prebijali. To su
činili Landžo Esad, Delić Hazim, Kemo Mrndžić i Kemal Muderizović. Tukli su ga
neprekidno 48 sati. Stavljali su ga i u šaht sa vodom. Esad Landžo zvani
"Zenga" mu je pred svima zabijao eksere pod nokte nožnih prstiju i čupao
jezik. Umro je 15. jula 1992. godine, posle strahovite torture. Tada ga je Azem
Delić tukao vojničkim čizmama polomivši mu rebra, a zatim je postrojio ostale
zatvorenika u dva reda i naredio Šušiću da četvoronoške prolazi između njih, a
ovima, pod pretnjom da će ih sve poubijati, naredio da ga šutiraju nogama. Posle
pola sata Šušić je podlegao
385.
TABARI IVA poginula kao civil
06.10.1993 na području Konjica
386.
TODOROVIĆ ČEDO rođen 1946. a ubijen
1995. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom muslimanskih snaga
387.
TODOROVIĆ JOVAN rođen 1910. a ubijen tokom 1992. u Konjicu na teritoriji
pod kontrolom muslimanskih snaga
388.
TOMAŠ DRAGAN rođen 1963. u Hadžićima,
na početku rata je izbegao u Bradinu gde je 25. maja zarobljen, mučen i ubijen
od strane muslimanske vojske
389.
TOMIĆ DRAGAN rođen 1971. a mučen i
svirepo ubijen 19.11.1993 od strane muslimanskih
vojnika
390.
TOMIĆ IVICA rođen 1955. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 09.06.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
391.
TOPIĆ IVICA rođen 1969. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 28.07.1993 od strane muslimanskih vojnika
392.
TOVARIŠIĆ STANA penzionerka, majka troje dece, rođena
1911. godine a ubijena 28. novembra 1992. od strane muslimanske vojske. Stana i njen suprug su
više puta bili maltretirani od strane muslimanske vojske tokom rata.
393.
TOVARIŠIĆ SPASOJE penzioner, otac troje dece,
rođen 1911. godine. Sam je sa suprugom živeo u selu Cagare koje je od početka
rata bilo pod kontrolom muslimanske vojske. Na početku oružanog sukoba izmedu
Hrvata i muslimana 20.04.1993. godine Spasoje je pokušao da prebegne na srpsku
stranu ali je naišao na minsko polje i tom
prilikom je teško ranjen nakon čega je istog dana preminuo.
394.
TRLIN ZLATKO rođen 1970. a svirepo
ubijen 07.05.1993. prilikom napada muslimanskih snaga na selo Orahovicu
395.
TULJO ANTUN rođen
1953. a zarobljen, mučen i svirepo ubijen 17.06.1993. na području Konjica od
strane muslimanske vojske
396.
TURIĆ GRGO rođen 1969. a mučen i svirepo ubijen nakon
3.05.1993. na nepoznatoj lokaciji
397.
umrle žene) pripadnici muslimanske vojske
398.
VIDAČKOVIĆ ILIJA rođen 1934. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 20.04.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
399.
VRANKIĆ DRAGICA ubijena tokom 1993. na području Konjica od
strane muslimanskih vojnika
400.
VRANKIĆ IVICA rođen 1952. a svirepo
ubijen 25.09.1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
401.
VUJIČEVIĆ DRAGAN rođen 1963. a mučen i
svirepo ubijen 23.03.1993. od strane muslimanskih vojnika u Podhumu
402.
VUJIČEVIĆ MLADEN 1975. . a mučen i svirepo
ubijen 17.04.1993. od strane muslimanske vojske
403.
VUJIČIĆ VASO rođen 1958. Kada su pripadnici
muslimanske vojske zauzelu Bradinu Vaso se, sa ostalim Srbima, 26. maja 1992.
godine predao pripadnicima muslimanske vojske. Poterani su u logor Čelebići. Na
putu prema logoru, kod kafane Pere Mrkajica izveden je iz kolone sa braćom Živak
(Slobodanom i Velimirom). Odvedeni su sto metara prema Srpskoj crkvi u Bradini
i streljani.
404.
VUJIČIĆ DRAGAN rođen 1960. Prilikom
zauzimanja Bradine od pripadnika muslimanske vojske Dragan je 26. maja 1992.
godine sa grupom civila pokušao da se probije na srpsku teritoriju. Uhvaćeni su
30. maja u selu Ljuta kod Kalinovika od muslimanske vojske. Odmah su povezani i
prebačeni na planinu Igman gde su mučeni i prebijani. Ubijen je 31. maja 1992.
na Bjelašnici prilikom sprovođenja u logor Čelebići
405.
VUJIČIĆ MIROSLAV student mašinstva, iz
Zukića kod Konjica, rođen 1962. a ubijen je u logoru Čelebici 27. maja 1992.
godine. Prilikom privođenja u logor zatvorenici su odmah pretučeni i morali su
satima da stoje uz zid dok su ih muslimanski vojnici tukli. Miroslav je nakon
tortura pogođen u leđa iz automatske puške. Pao je u travu i tada mu je prišao
jedan muslimanski vojnik i iz pištolja mu pucao 3 puta u glavu.
406.
VUKALO MILINKO, penzioner, iz
Bjelovčine, kod Konjica, rođen 25.02.1929. godine u istom selu, od oca Mirka,
oženjen, otac jednog deteta. Do početka rata živeo je u svom selu koje je bilo
pod kontrolom muslimanske vojske. Bio lojalan hrvatsko-muslimanskoj vlasti.
Ubijen je 13. septembra 1992. godine kao civil, od pripadnika muslimanske
vojske, koje je predvodio Vejsil Salihovic, predsednik SDA u selu. Bio je zatvoren u logoru Čelebići odakle je odveden
zajedno sa Brankom Babićem da doteraju seno Hrvatu Blažu Soldi. Sa njima je
išlo petoro srpske dece koji su pošli da beru lešnike. Dočekani su iz zasede na
mestu Paprica (izmedu Barmiša i Ugošce). Branko je na licu mesta ubijen, a
Milinko, iako teško ranjen, uspeo je doći do svoje kuće. Rekao je ko ih je
dočekao u zasedi i pucao na njih. Potom je prebačen u konjičku bolnicu gde je
iste večeri umro. Po tvrdenju svedoka 412/94-15 ubijen je od strane Salka i
Šaba Mušića.
407.
VUKALO MITRA, domaćica, iz Bjelovčine,
Opština Konjic, rođena 1940. u Bjelovčini, neudata. Težak invalid od
22.12.1941. godine kada su je ustaše kao devojčicu bacile u sneg gde je
premrzla i ostala sa teškim telesnim oštećenjima. Od početka ovog rata živela
je u svojoj kući u selu koje je bilo pod muslimanskom kontrolom. Kao težak
invalid nije mogla da izlazi iz kuće. Bila je među zadnjim Srbima koji su
ostali u selu. Pripadnici muslimanske vojske zapalili su je 10. jula 1992.
godine u njenoj kući. Mitra je zapaljena mesec i po dana nakon zauzimanja sela
od strane muslimanske vojske. Njen leš je nađen ugljenisan.
408.
VUKMIR BRANKO, rođen 1950 u Konjicu, poginuo tokom 1991.
409.
VUKOSAV PAULA, domaćica, iz Bradine, Opština
Konjic, rođena 1908. godine na ostrvu Mljet, Hrvatica po nacionalnosti, supruga
Anđelka Vukosava. U ovom ratu sinovi su joj bili borci u vojsci Republike
Srpske. Pretučena u Bradini pa ubijena od pripadnika muslimanske vojske. Leš
pronaden u septembru 1992. godine u blizini nadvožnjaka u Bradini.
410.
VUKOSAV PERO, penzioner, iz Donjeg
Sela, Opština Konjic, roden 30.06.1922. godine u selu Blace, Opština Konjic,
oženjen, otac petoro dece. Na početku oružanog sukoba Hrvata i muslimana u
Konjicu 19.04.1993. godine pripadnici muslimanske vojske, sa kojima su bili i
mudžahedini iz arapskih zemalja, pohapsili su sve Srbe i Hrvate u Donjem Selu i
poterali ih na Repovicu iznad Konjica. Posle ritualne muslimanske molitve -
klanjanja, mudžahedni su, u prisustvu predsednika opštine dr Safeta Cibe, ubili
četvricu Srba civila koji su do tada bili lojalni hrvatsko- muslimanskoj
vlasti, među kojima je bio i Pero. Ovo se dogodilo 19.04.1993. godine na mestu
Breber-Repovica kod Donjeg Sela.
411.
ZEBIĆ ŽELJKO zarobljen, mučen i svirepo
ubijen u junu 1993. na području Konjica od strane muslimanske vojske
412.
ZEČIĆ MILAN rođen 1932. a ubijen 1993. sa suprugom od strane muslimanske vojske
413.
ZEČIĆ RUŽA rođena 1930 a ubijena
1993. sa suprugom od strane muslimanske vojske
414.
ZOVKO DRAGICA penzionerka, rođena 1921.
a svirepo ubijena 22.04.1993 u Podorašcu od pripadnika muslimanske vojske
415.
ZOVKO PETAR rođen 1897. a svirepo
ubijen tokom 1993. na području Konjica od strane muslimanskih vojnika
416.
ŽILIĆ MLADEN rođen 1955. a zarobljen,
mučen i svirepo ubijen 15.07.1993. na području Konjica od strane muslimanske
vojske
417.
ŽIVAK BOGDAN , radnik, iz Trešanice (opština
Konjic), rođen 09.01.1941. godine u Konjicu, oženjen, otac troje dece. Pre
dvadeset godina bio državni reprezentativac u streljaštvu. Od aprila 1992. do
juna 1993. godine bio je u gradu sa suprugom i decom. Više puta je privođen i
saslušavan, stan mu je stalno pretresan. Prilikom privođenja bio je pretučen posle
čega se teško kretao. Optuživali su ga lažno da ima pušku snajper i da javlja
"srbočetnicima " na Borcima šta se događa u gradu. Kada je u junu
1993. pokušao da prebegne na srpsku teritoriju bio je uhapšen u sproveden u
logor u sportskoj dvorani Musala. Ubijen je 13. juna 1993. godine od strane
Ibrahima Matića. Nađen je mrtav u zatvorskom WC-u
418.
ŽIVAK BOSILJKA rođena 1913. a ubijena u
porodičnoj kući 26. maja 1992. nakon psihičkog zlostavljanja od strane
muslimanske vojske
419.
ŽIVAK NEĐA rođen 1951. a ubijen tokom 1993. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom
muslimanskih snaga
420.
ŽIVAK NOVICA, radnik iz Konjica, rođen
1961. a uhapšen 22. maja 1992. godine u Donjem Selu, gde se nalazio kod ženinih
roditelja. Zatvoren je u logor u Sportskoj dvorani u Konjicu. Ubijen je 15.
juna 1992. godine u logoru sa još 12 zatvorenika od strane muslimanskih vojnika.
421.
ŽIVAK SLOBODAN rođen 1963. Nakon pada
Bradine - 26. maja Slobodan je, zajedno sa bratom Velimirom i ostalim Srbima iz
Bradine, poteran u logor. Kada su bili pored "Perine kafane"
Slobodan, Velimir i Vaso Vujičić su izvedeni iz kolone i odvedeni nekih sto
metara prema Srpskoj crkvi i tu streljani. Dugo su ležali nesahranjeni - na
putu a muslimanski vojnici su ih posle bacili u zajedničku "grobnicu"
koju su bagerom iskopali pred Srpskom crkvom u Bradini
422.
ŽIVAK TOMISLAV rođen 1971. a zarobljen,
mučen pa svirepo ubijen 27. maja 1992. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Bradina.
423.
ŽIVAK VELIMIR student, rođen 1961. u Konjicu. Nakon pada
Bradine - 26. maja 1992. godine Velimir i njegov brat Slobodan poterani su u
logor sa ostalim Srbima iz Bradine. Kada su bili pored "Perine
kafane" izvedeni su iz kolone zarobljenika zajedno sa Vasom Vujičićem i
odvedeni nekih sto metara prema Srpskoj crkvi gde su ih streljali. Dugo su
ležali nesahranjeni na putu a muslimanski vojnici su ih posle bacili u zajedničku "grobnicu" koju
su bagerom iskopali pred Srpskom crkvom u Bradini
424.
ŽIVAK VESELJKO rođen 1969. u Bradini a
zarobljen, mučen pa svirepo ubijen 27. maja 1992. u svojoj kući prilikom
napada muslimanske vojske na srpsko selo
Bradina.
425.
ŽIVAK ZDRAVKO rođen 1963. 0. maja 1992.
godine iz Brdani izbegao u Bradinu. Svirepo ubijen 26. maja 1992. godine u
Bradini od pripadnika muslimanske vojske.
426.
ŽIVAK ŽELJKO rođen 1972. a ubijen 1994. u Konjicu na teritoriji pod kontrolom
muslimanskih snaga
427.
ŽUŽA BOSILJKA mašinski tehnicar, iz
Konjica, rođena 26.06.1944. godine u Bradini, neudata. Svirepo je ubijena u
Donjem selu 16.09.1993. godine blizu železnickog mosta. Sa njom je ubijena i
njena majka Desanka. Ubili ih pripadnici muslimanske vojske kada su pokušale da
prebegnu na srpsku teritoriju.
428.
ŽUŽA BRANKO rođen 1964. u Bradini a
svirepo ubijen od pripadnika muslimanske vojske u Bradini 26. maja 1992. godine
pred svojom kućom, nakon što je ranjen i zlostavljan.
429.
ŽUŽA DESANKA rođena 1923. a svirepo
ubijena u Donjem Selu 16.09.1993. godine blizu železnickog mosta u Konjicu. Sa
njom je ubijena i njena kćerka Bosa. Ubili su ih pripadnici muslimanske vojske
kada su pokušale da pređu na srpsku teritoriju
430.
ŽUŽA GOSPAVA rođen 1928. a zverski ubijena 1994. u svom stanu od muslimanskih vojnika
431.
ŽUŽA JOVAN penzioner, rođen 1928. a
masakriran 26.05.1992 prilikom napada muslimanskih vojnika na srpsko selo
Bradina
432.
ŽUŽA LUKA rođen 1939. a uhapšen 12.
maja 1992. i odveden u logor gde je strahovito mučen i zlostavljan pa ubijen,
njegovi posmrtni ostaci su nađeni tek godinama kasnije u jednoj od masovnih
grobnica
433.
ŽUŽA MILEVA penzionerka, rođena 1922.
godine ubijena tokom 1992. u Konjicu. Eshumirana iz masovne grobnice 25. jula
2000.
434.
ŽUŽA RISTO penzioner, iz Bradine
(opština Konjic), rođen 20.09.1951. godine u Bradini, neoženjen. Uhapšen 12.
jula 1992. godine kod svoje kuće u Bradini od pripadnika muslimanske vojske i
sproveden u logor u Sportskoj dvorani Musala u Konjicu. Iako je bio poznat kao
nervni bolesnik u logoru je maltretiran i ponižavan, a stražarskom osoblju je
služio za zabavu. Krajem juna 1993. godine pušten je iz logora. Mesec dana
kasnije ubijen je u Konjicu od strane muslimanske vojske.
435.
ŽUŽA SRĐAN, učenik, rođen 1981. u
Bradini gde je živeo sa roditeljima. 25. maja 1992. muslimanska vojska mu je
ubila oca a Srđan je izbegao sa porodicom u Hadžiće. 13. aprila 1993.
muslimanski vojnici su granatirali Hadžiće i tom prilikom usmrtili Srđana i
njegovog godinu dana mlađeg druga Stašu dok su se igrali na ulici.
436.
ŽUŽA TODOR penzioner, rođen 1934. a
masakriran 26.05.1992 prilikom napada muslimanskih vojnika na srpsko selo
Bradina
437.
ŽUŽA VASO rođen 1957. u Bradini a zarobljen pa svirepo ubijen 26.
maja 1992. prilikom napada muslimanske
vojske na srpsko selo Bradina.
438.
ŽUŽA VLADIMIR rođen 1936. a ubijen
20.04.1993. u Ostrošcu snajperskim hicem
sa položaja tzv. Armije BiH
439. KOVAČEVIĆ DANICA rođena 1948. smrtno stradala 09.12.1993. u svom stanu jer joj muslimani nisu dozvolili da napusti Konjic (Bosanska knjiga mrtvih)
439. KOVAČEVIĆ DANICA rođena 1948. smrtno stradala 09.12.1993. u svom stanu jer joj muslimani nisu dozvolili da napusti Konjic (Bosanska knjiga mrtvih)
Izvor: Institut za istraživanje rata i srpskih stradanja u XX vijeku
Zločini genocida nad srpskim stanovništvom u opštini Konjic (1992 - 1995) http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/9-KONJIC.htm
FB STRANICA: VRCI / KLIS KONJIC



Коментари
Постави коментар