U Križančevom selu nadomak Viteza sinoć su upaljene sveće u znak sećanja na 74 meštana koji su ubijeni tokom napada muslimanskih snaga tzv. Armije RBiH na ovo mesto 22. decembra 1993. godine. Među žrtvama je bilo i žena, i dece i staraca. Mnogi Hrvati su zverski mučeni pa likvidirani. Srpkinji Slobodanki su ubijeni suprug Dragan Zamboni i sin Radenko od samo 19 godina.
Tog hladnog, decembarskog dana naoružani muslimanski ekstremisti iz Starog Viteza, Šantića, Nadioca i Ahmića izvršili su strahovit napad na ovo malo hrvatsko naselje sa ciljem da pobiju sve što tamo zateknu. Posebnu težinu ovom zločinu daje činjenica da je masakr počinjen pred katolički Božić. U napadu je ubijeno 74 meštana, među kojima je bilo žena, dece i staraca. Tela ubijenih razmenjena su 40 dana nakon zločina, a na posmrtnim ostacima uočeni su tragovi zlostavljanja i odsecanja delova tela, stoji u saopštenju Državnog tužilaštva BiH.
Tela nedužnih ljudi su bila teško unakažena. Bili su krivi samo zato što su Hrvati. Ljudima su vađene oči, sečene i lomljene ruke, noge, prsti...mnogi civili su nađeni bez glave a nekolicini su ruke bile vezane lancima. Zločin u Križančevu Selu nije procesuiran ni pred Haškim tribunalom. Na kućnom pragu masakrirana je domaćica Kata Alilović, stara 53 godine. Nedužna žena je samo želela ostati u svojoj kući, na svom ognjištu, u svome selu i tamo dočekati najlepši hrišćanski praznik. Zlikovci naoružani bezumnom mržnjom upali su u selo uz povike "Allahu ekber", "Tekbr", "Srećni vam blagdani" ubijajući tom prilikom sve što bi zatekli. Kata je zarobljena pa zverski mučena i ubijena na svom kućnom pragu. Od oružja je imala samo kecelju i kolače pripremljene za praznike. Međutim, i kao takva je predstavljala ozbiljnu pretnju alijinim zlotvorima. Zlostavljali su je i maltretirali a obdukcioni nalazi govore da je nedužna žena doslovno masakrirana. Gotovo identičnu sudbinu je doživela i njena komšinica Matilda Pranjković, stara 50 godina. Nakon stravičnih tortura pijani muslimanski vojnici su nedužnu ženu tukli, zlostavljali pa masakrirali. Izveštaji patologa pokazali su brojne tragove mučenja i zlostavljanja a o težini povreda svedoči i činjenica da je sam proces identifikacije prilično dugo trajao.
Među ubijenima je i Dragan Zamboni, Srbin iz Viteza. Dragan je živeo u Vitezu zajedno sa suprugom Slobodankom i dva sina a kasnije su im se pridružili i njegova tašta Anđa i šurak Jadranko koji su proterani iz srpskog sela Suvi Do. Dragan je zarobljen od strane muslimanskih vojnika 22.12.1993. prilikom napada na Križančevo Selo a nakon strahovitih patnji i muka, zverski je ubijen. Supruga i sinovi su se nedeljama nadali da je Dragan živ i da se nalazi u zarobljeništvu. Očekivali su njegov povratak. Međutim, 01.02.1994. Crveni Krst je dovezao leševe žrtava a među njima je bio i Dragan. Draganu su kao drugim žrtvama konstatovane stravične povrede sa vidnim tragovima mučenja i zlostavljanja. Tu nevolji nije bio kraj jer je Slobodanki ubrzo ubijen i sin Radenko, od nepunih 19 godina. Nesrećna žena je pomoću Crvenog Krsta uspela da izbegne u Kiseljak a posebno je boli činjenica što za smrt njenog supruga i sina niko do danas nije odgovarao!
Među žrtvama terora su bili i Dragica Grabovac koju su ekstremisti ubili prilikom bekstva, nedaleko od sela Rijeke, zatim stari i teško pokretni Franjo Križanac (65) koji je masakriran u svojoj porodičnoj kući, potom civili Anto Grabovac (35), Nedeljko Grabovac....Na spomeniku žrtvama ratnog zločina naziru se i imena devojaka Gordane Šafradin (28), koja je usmrtila muslimanska granata i Ivanke Plavčić (21) koju su ekstremisti ubili u izbeglištvu. Na spomeniku tuge uklesana su i imena oca i sina: Andrije Štrbca (47) i njegovog sina Ivice koji je imao samo 13 godina kada je ubijen.
O stravičnim događajima u Križančevu Selu godine svedoci u svojim iskazima kažu da se užas nije mogao opisati. Vojnici Armije BiH, a posebno mudžahedini, izgledali su kao gorile koje ubijaju sve na što naiđu, pa su uništavali i životinje. "Nisam vidjela kada su ubili Matildu (Franje) Pranjković rođ. 1943., to sam tek poslije doznala od svojih mještana koji su se izvukli, i da je ubijena Kata Alilović, starija žena, koja je ubijena ispred svoje kuće. I Franjo Križanac, civil, r. 1930., ubijen je ispred svoje kuće. Ubili su i Dragicu (Drage) Grabhovac, s Rijeke, općina Vitez...", izjavila je jedna svedokinja.
Podsećamo, hrvatska tuga malo koga zanima. Piše se i govori skoro trideset godina samo i isključivo o bošnjačim žrtvama iz Ahmića a ubijena hrvatska deca, žene, starci i zarobljeni vojnici baš nikoga ne interesuju. Zverstva Armije BiH se prećutkuju i opravdavaju a muslimanski zločinci slobodno šetaju. Rat u Vitezu započeli su upravo muslimani još u aprilu 1992. kada su okrutno ubili Stojana Jelića a potom popalili sva srpska sela, proterali stanovništvo a mnoge civile poubijali po kućama.
Podsetimo, prošle je godine podignuta optužnica Tužilaštva BiH protiv osmorice pripadnika Armije RBiH zbog sumnji da su počinili masakr u Križančevom Selu. Sud BiH potvrdio je optužnicu proti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahije, Nijaz Sivre, Rušita Nurkovića, Almira Sarajlića, Šaćira Omanovića, Kasima Kavazovića i Sadika Omanovića.
Osumnjičeni su za vrijeme hrvatskog-bošnjačkog rata kao zapovednici i pripadnici Armije BiH s područja Središnje Bosne i Viteza, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba za vreme rata, navodi državno tužilaštvo.
Osumnjičeni su da su počinili ratni zločin nad žrtvama počinjen na lokalitetu Križančeva Sela, Šafradina i Dubravice, gdje je 22. prosinca 1993. ubijeno najmanje 12 zarobljenih, kao i za brutalnu smrt i komadanje dve civilne osobe, žene hrvatske nacionalnosti, zatim za pljačkanje i uništavanje imovine.
Коментари
Постави коментар