Prošlo je 27 godina od stravičnog zločina srebreničkih muslimana u selu Bjelovac kod Bratunca. Najmlađa žrtva Naserovih koljača bio je petnaestogodišnji Slobodan Petrović a najstarija žrtva je bila Dostana Matić, starica od 90 godina.
14. decembra 1992. jake muslimanske snage iz Srebrenice izvršile su napad na srpska sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka (opština Bratunac) i masakrirali 68 meštana. Među žrtvama je bilo mnogo žena, dece i staraca. Žrtve su ubijene na najsvirepiji mogući način. Slavka Matić tog dana je izgubila muža invalida i dve ćerke Gordanu (24) i Snježanu (26). Svo troje su ubijeni na kućnom pragu kao nenaoružani civili. Slavka Matić već godinama neumorno svedoči o tragediji koju je preživela a svedočila je i u Hagu o masakru u Bjelovcu. Pre dve godine za Večernje Novosti, Slavka je ispričala svoju životnu priču.
Slavka Matić, Bjelovac kod Bratunca, reči pokidane u grlu, udarila kiša i neki vetar. I hladno je. Čini se kao da su ovaj susret i sećanje na tragediju Matića prizvali da i nevreme, pre dva dana, bude u potpunom saglasju sa onim nevremenom u zimu devedeset druge. Tada su Slavki vojnici pod komandom Nasera Orića ubili decu i muža.
- Ruka mu je stradala u rudniku, penzionisan je kao invalid rada - kaže Slavka. - Tako nije ni mogao da bude vojni obveznik. Niko ga nije ni pozivao. Tako... Nikome nikada nismo ni zlo pomislili, a kamoli učinili. I, pitam se: zašto su mi pobili decu i muža? I, pitam se: zašto sam ja ostala? Zašto, da nikog više nemam. Ni života nemam. Jer, ovo što čovek živi, kao ja što živim, i nije život. To je da se vučeš kao prebijen. Želiš da umreš, a nazor ne možeš.
Slavka Matić, Bjelovac kod Bratunca, reči pokidane u grlu, udarila kiša i neki vetar. I hladno je. Čini se kao da su ovaj susret i sećanje na tragediju Matića prizvali da i nevreme, pre dva dana, bude u potpunom saglasju sa onim nevremenom u zimu devedeset druge. Tada su Slavki vojnici pod komandom Nasera Orića ubili decu i muža.
- Bila sam u Bratuncu, poranila da pospremim školu - govori, a sve vreme stoji. - Gordana je toga dana (14. decembar) sa Radivojem imala posla oko kuće i živine. Snežana se spremala na posao, kada su s brda udarile te nesreće i zlo napravile. Nisu samo moju kuću u večno crnilo zavile. Nema kuće u Bjelovcu da nije bilo žrtava.
Snežana Slavke Matić imala je 26 godina. Završila višu medicinsku školu, smer za laborante. Dobila je posao u banji Guber. Nije radila ni pola godine... Gordana je diplomirala u srednjoj građevinskoj. Nadala se stalnom zaposlenju. Radivoje je više od dve decenije radio u rudniku "Sase". U rudniku je i penzionisan, još pre početka sukoba u BiH.
Povija se mlada jabuka pod vetrom. Podrhtavaju mladice od dodira ruke. Ni biljke ovde više ne veruju.
- Ne znam da li je teža noć ili je teže jutro - kaže Slavka Matić. - Pričam s fotografijama. Kako bi bilo da ste mi živi, mili moji. Kako bi bilo? I stalno mi je pred očima to što sam zatekla. Snežana je, jasno mi je, pogođena kad i Gordana, na vratima kuće. Pa se vukla do kupatila. Tu su je stigli i pucali joj u glavu. Zašto, pitam se.
Oko nas, dok Slavka vraća slike užasa, u dvorištu porodične kuće Matića igraju se jaganjci.
- Zanimam se, pomalo, lakše mi je. A sve mi se čini da me ovi jaganjci više razumeju, nego... Da je sreće, da mi se po dvorištu igraju unuci.
Priča nam, posle, da je svedočila u Hagu u postupku protiv Orića. A, nedavno, i kao svedok odbrane na suđenju generalu Mladiću.
- Govorila sam i kao majka i kao čovek koji još ima malo nade da će neko, nekad odgovarati za moju mrtvu decu i muža. Nisam od onih koji kažu: sve je to, Slavka bez veze... Svedočenje, dokazivanje, bez veze. Ja još verujem, makar i posle mene, da će neko ovu našu nepravdu do neba, da ispravi. Zato sam išla da svedočim. Zato nemam strah da o svemu javno govorim. I, kažem vam, svedočiću dok sam živa. A, možda sam zbog toga i živa.
Naš istaknuti istoričar Milivoje Ivanišević, u svojoj knjizi "Hronika našeg groblja", objavio je niz izjava srpskih civila koji su imali tu sreću da prežive stravične muslimanske pokolje. Kroz ove izjave oni su opisivali muslimanske zločine ali i imena zločinaca koji su ubijali, pljačkali i učestvovali u ovom napadu.
Na osnovu tih izjava, objavljujemo imena zločinaca iz Bjelovca:
1. Naser Orić, Srebrenica
2. Kokan (sin Edhema iz sela Pirići), radio u rudniku Sase
3. Rifat Daubašić, iz Brezovice, kasnije se doselio u Bjelovac
4. Hasan Daubašić (Rifetov sin), iz Bjelovca
5. Alija Ibrić "Kurta" iz Pirića
6. Mirsad Malagić iz Lozničke Rijeke
7. Hajrudin Malagić iz Lozničke Rijeke
8. Medo Malagić iz Lozničke Rijeke
9. Hajrudin Begzadić (sin Hakije iz Pirića)
10. Muriz Sinanović (sin Rahmana)
11. Resid Sinanović (sin Rahmana)
12. Sead Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
13. Nedžad Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
14. Dževad Sinanović (sin Safeta) Bjelovac
15. sinovi Adhema Hasanovića iz Pirića
16. Bahrudin Bjelac
17. Rifet Salihović
18. Elma Kiverić, učiteljica iz Bjelovca
19. Senada Sinanović, supruga Rešida Sinanović koja je pucala po narodu
20. ćerka Ibrahima iz Podložnika
21. Bajro "Miš" iz Voljevice
22. Edo sa Osmaca (SO Srebrenica) koji se doselio u Sikiric
23. Meho iz Bajrića i njegove dve kćeri
24. Mirsad sa Osmača
25. Midhat Salihović
26. Mulija Zukić, muslimanka iz Lozničke Rijeke
Muslimani koji su poginuli prilikom napada na Bjelovac, Sikirić, Loznicu:
1. Ahmetović Sejdefa 1971.-14.12.1992. Loznička rijeka
2. Ahmetović Smail 14.12.1992. Loznička rijeka
3. Gračanlić Kemo 1967. Bojići 14.12.1992.
4. Hajdarević Galib 1949. Podčauš 15.12.1992.
5. Husić Mevlida 1975 - 14.12.1992 Loznicka rijeka
6. Husić Šemso 1970 14.12.1992
7. Malagić Džafer 1958 - 14.12.1992. Loznička Rijeka
8. Mašić Senad 1974 - 17.12.1992. Bjelovac
9. Mehmedović Kasim 1964 - 15.12.1992
Izvor: Večernje Novosti
Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"
Izvor: Večernje Novosti
Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"


Коментари
Постави коментар