U četvrtak 19. decembra navršilo se 27 godina od stravičnog zločina muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH nad srpskim civilnim stanovništvom u Gornjoj Jošanici kod Foče. Tog dana je na svirep način masakrirano 56 civila, među kojima 21 žena i troje dece i to dok su proslavljali krsnu slavu Svetog Nikolu
U četvrtak 19. decembra navršilo se 27 godina od stravičnog zločina muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH nad srpskim civilnim stanovništvom u Gornjoj Jošanici kod Foče. Tog dana je na svirep način masakrirano 56 civila, među kojima 21 žena i troje dece i to dok su proslavljali krsnu slavu Svetog Nikolu. Za masakr do danas niko nije procesuiran niti kažnjen što posebno boli porodice srpskih žrtava. U napadu na Jošanicu ubijeno je sve što se kretalo, uključujući čak i životinje. Masakr je preživela samo 17-godišnja devojka Dušanka Višnjić (danas Lalović) kojoj su muslimanski vojnici tog dana ubili oca i tetku. Ova hrabra i čestita žena, istinska srpska heroina, punih 27 godina neumorno širi istinu i svedoči o stradanju koje je doživela insistirajući da se počinioci kazne i procesuiraju.
Gotovo sve žrtve masakra u Jošanici su strahovito mučene i zlostavljane nakon čega su svi masakrirani. Najmlađa žrtva je bila dvogodišnja devojčica Danka Tanović koja je zarobljena sa Zorom Višnjić i još jednom staricom iz sela. Njih tri su odvedene do šume kod Goražda i tamo su nakon užasnog zlostavljanja sve tri pobijene. Dragana Višnjić je imala samo 10 godina, kada je zverski ubijena sa svojim sedmogodišnjim bratom Draženom i roditeljima Olgom i Vlatkom. Ipak, ono što daje posebnu težinu ovom zločinu jeste činjenica da su brojne žene i devojke pre smrti višestruko silovane i zlostavljane od strane muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH. U napadu na Jošanicu je ubijena 21 žena što dovoljno svedoči o bezumlju i brutalnosti muslimanskih vojnika. Muslimanski zločinci su nekoliko devojaka najpre vezali za drvo nakon čega su ih silovali pa ubili. Prema izjavi preživelog svedoka, Anđelka Grujičiča, sestre Višnjićke su bile svezane za hrastić, gde su ih muslimanski vojnici silovali i satima zlostavljali da im potom odsekli prste i usmrtili ih. Bolničar u penziji Slavko Đorđević tog dana je kao glavni medicinar hirurškog odeljenja fočanske Bolnice u mrtvačnici učestvovao u prijemu i identifikaciji žrtava, među kojima su bili i njegovi sestra i zet Jela i Miladin Višnjić.
Masovna silovanja su tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) bila redovna pojava kod muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH i korišćena su kao sredstvo etničkog čišćenja i ratnog zločina još u samo proleće 1992. Seksualno nasilje odvijalo se u logorima, porodičnim kućama a često i pred očima članova porodica. O patnjama žena srpske nacionalnosti se u Bosni i Hercegovini i Srbiji uopšte ne govori, zločinci se slobodno šetaju a žrtve teško dolaze do svojih prava. Broj silovanih žena u Gornjem Podrinju još uvek nije poznat jer se mnoge žene teško odlučuju da progovore o patnjama koje su preživele. Ipak, grad Goražde već dve ipo decenije nosi neslavni epitet "grada logora" upravo zbog velikog broja logora i zatočeničkih objekata za Srbe koji su postojali tokom rata. Ovde su vršena silovanja, ubistva, mučenja i zlostavljanja zarobljenih civila.
Prva ubistva srpskih civila započeta su još početkom aprila 1992. a počinioci su bile upravo prve komšije. Tog proleća 1992. u Zebinoj Šumi mučena je pa masakrirana starica Jela Fuštar koja je potom i zapaljena zajedno sa suprugom i sinom, u selu Cape ubijena je šestogodišnja devojčica Ivana Vuković a Jela Golubović, starica od 70 godina, zverski je mučena i zlostavljana pa zaklana u svojoj porodičnoj kući. U napadu muslimanskih snaga na selo Štović 20. jula 1992. pripadnici tzv. Armije BiH su provalili u dom srpske porodice gde su živeli Savo K. i njegova ćerka Branka K. Muslimanski vojnici su nedužne ljude maltretirali, prvo psihički pa onda fizički, da bi potom naterali staroga Savu da gleda kako mu muslimanski vojnici siluju ćerku. Nedužna žena je nakon užasnih tortura i zlostavljanja ubijena hicima iz vatrenog oružja. Stari Savo je nakon par sati takođe skončao u najtežim mukama.
U napadu muslimanskih vojnika na MZ Jabuka (opština Foča) 23. jula 1992. zverski je pobijeno 43-oje civila srpske nacionalnosti - žena, dece i staraca. Žrtve su zlostavljane i mučene pa masakrirane maljevima i sekirama. Neke žene su pre ubistva višestruko silovane. Jauci, vrisci i zapomaganja žena i dece su se prelamali tog vrelog, julskog dana sa kišom metaka a galama je trajala satima. Devojka Jovanka Drinjak (31) zarobljena je u svojoj kući od strane naoružanih muslimanskih vojnika gde je satima mučena i zlostavljana pa brutalno ubijena. I to ne jednim metkom, već hladnim oružjem (nožem, mačetom ili sekirom) sa bezbroj uboda. O kakvim se povredama radi, svedoči i činjenica da je sam proces identifikacije prilično dugo trajao. Sličnu sudbinu doživela je i domaćica Joka Stojanović (53) koja je zarobljena, mučena, zlostavljana pa doslovno masakrirana. Muslimanski vojnici nisu imali milosti ni prema staricama o čemu svedoči monstruozno ubistvo slepe Milke Kovač (82) i nepokretne Zorke Simović (68). Obe su pretučene i zlostavljene nakon čega su žive zapaljene u svojim kućama. Na kućnom pragu zločinci su tog dana masakrirali i starice Anđelku Trivun , Maru Skakavac, Sofiju Ćosović, Milku Šarović i Pejku Golubović.
Srpkinja Nada Elez imala je samo 21-u godinu kada su njeno selo napali pripadnici tzv. Armije BiH. Njenu bezbrižnu mladost i devojačke snove ugasila je zločinačka ruka. Ubijena je na mučki i podmukao način u svome selu, na svom kućnom pragu samo jer je pripadala drugoj naciji i zato što se "pogrešno" zvala. Nakon stravičnih tortura i zlostavljanja, Nada je ispustila dušu a za njeno ubistvo kao ni za smrt 2500 ljudi fočansko-višegradskog kraja još uvek niko nije odgovarao! Lenka i Stana Tešanović, izbeglice iz sela Ledići kod Trnova, pokušale su spas da pronađu u Miljevini ali tamo su ih presreli i zarobili muslimanski vojnici. Nakon nezamislivih tortura, nesrećne žene su ubijene i bačene u masovne grobnice. U napadu muslimanskih vojnika na selo Bujakovina je ubijeno 14 staraca, među kojima sedam žena. Žrtve su pronađene sa prerezanim vratom, brojnim prelomima, bez glave, sa vidnim tragovima mučenja, možda i silovanja. Dva dana kasnije u napadu na srpska sela je ubijeno šestoro civila, među kojima i bračni parovi Damjanović i Jankovć. Esma je streljana samo zbog toga što je bila udata za Srbina. To joj "multikulturalni Bošnjaci" nisu nikako mogli oprostiti!
U napadu muslimanskih vojnika na srpska sela, teško je ranjena šestogodišnja devojčica Ivana Mašić koja je lečena u Goraždanskoj bolnici, nakon čega je zajedno sa svojom majkom Polkom zatočena u jednom logoru. Obe su danonoćno mučene, zlostavljane, maltretirane i izgladnjivane od strane muslimanskih vojnika a Polka je od stravičnih tortura ubrzo i preminula. U selu Šašići muslimanski vojnici predvođeni izvesnim Sejom Žigom upali su dom Miloša i Gospave Matović, koje su prisilili da im naprave gozbu. Nakon što su se najeli i napili, pripadnici muslimanske vojske su satima zlostavljali nesrećnu ženu i to pred očima supruga. Nakon tortura starica je ubijena kolcem, dok su njenom suprugu Milošu zločinci odsekli glavu. Za masovna silovanja, mučenja i ubistva žena i devojaka srpske nacionalnosti na području Gornjeg Podrinja do danas niko nije procesuiran niti osuđen. I pored brojnih dokaza i izjava svedoka Tužilaštvo ne podiže optužnice protiv pripadnika muslimanske tzv. Armije BiH pa se građani Republike Srpske opravdano pitaju: "Da li se neprocesuiranjem muslimanskih vojnika šalje poruka da je dozvoljeno ubijati srpsku decu i civile, silovati žene i devojčice, proterivati, mučiti, rušiti svetinje?"
Izvor: Miroslav Toholj - " Crna knjiga 2, patnje Srba u Bosni i Hercegovini 1992-1995"
Film "Nikoljdanske suze"
http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/2-IZV.htm
U četvrtak 19. decembra navršilo se 27 godina od stravičnog zločina muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH nad srpskim civilnim stanovništvom u Gornjoj Jošanici kod Foče. Tog dana je na svirep način masakrirano 56 civila, među kojima 21 žena i troje dece i to dok su proslavljali krsnu slavu Svetog Nikolu. Za masakr do danas niko nije procesuiran niti kažnjen što posebno boli porodice srpskih žrtava. U napadu na Jošanicu ubijeno je sve što se kretalo, uključujući čak i životinje. Masakr je preživela samo 17-godišnja devojka Dušanka Višnjić (danas Lalović) kojoj su muslimanski vojnici tog dana ubili oca i tetku. Ova hrabra i čestita žena, istinska srpska heroina, punih 27 godina neumorno širi istinu i svedoči o stradanju koje je doživela insistirajući da se počinioci kazne i procesuiraju.
Gotovo sve žrtve masakra u Jošanici su strahovito mučene i zlostavljane nakon čega su svi masakrirani. Najmlađa žrtva je bila dvogodišnja devojčica Danka Tanović koja je zarobljena sa Zorom Višnjić i još jednom staricom iz sela. Njih tri su odvedene do šume kod Goražda i tamo su nakon užasnog zlostavljanja sve tri pobijene. Dragana Višnjić je imala samo 10 godina, kada je zverski ubijena sa svojim sedmogodišnjim bratom Draženom i roditeljima Olgom i Vlatkom. Ipak, ono što daje posebnu težinu ovom zločinu jeste činjenica da su brojne žene i devojke pre smrti višestruko silovane i zlostavljane od strane muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH. U napadu na Jošanicu je ubijena 21 žena što dovoljno svedoči o bezumlju i brutalnosti muslimanskih vojnika. Muslimanski zločinci su nekoliko devojaka najpre vezali za drvo nakon čega su ih silovali pa ubili. Prema izjavi preživelog svedoka, Anđelka Grujičiča, sestre Višnjićke su bile svezane za hrastić, gde su ih muslimanski vojnici silovali i satima zlostavljali da im potom odsekli prste i usmrtili ih. Bolničar u penziji Slavko Đorđević tog dana je kao glavni medicinar hirurškog odeljenja fočanske Bolnice u mrtvačnici učestvovao u prijemu i identifikaciji žrtava, među kojima su bili i njegovi sestra i zet Jela i Miladin Višnjić.
– Moja sestra je nekoliko puta ubodena u trbuh, a onda u vrat da bi je što više patili. Bila je skroz isečena i masakrirana, izbodena na nekoliko mesta. Zeta su isekli, tačnije iskaišali od stopala do pojasa na više mesta, a onda su mu probili vrat. Devojčici Dragani su razbili lobanju i kada sam joj podigao glavu deo mozga je bio na mojoj ruci – priseća se Đorđević stravičnog zločina.
Masovna silovanja su tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) bila redovna pojava kod muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH i korišćena su kao sredstvo etničkog čišćenja i ratnog zločina još u samo proleće 1992. Seksualno nasilje odvijalo se u logorima, porodičnim kućama a često i pred očima članova porodica. O patnjama žena srpske nacionalnosti se u Bosni i Hercegovini i Srbiji uopšte ne govori, zločinci se slobodno šetaju a žrtve teško dolaze do svojih prava. Broj silovanih žena u Gornjem Podrinju još uvek nije poznat jer se mnoge žene teško odlučuju da progovore o patnjama koje su preživele. Ipak, grad Goražde već dve ipo decenije nosi neslavni epitet "grada logora" upravo zbog velikog broja logora i zatočeničkih objekata za Srbe koji su postojali tokom rata. Ovde su vršena silovanja, ubistva, mučenja i zlostavljanja zarobljenih civila.
U cilju realizacije državnog projekta etnički čiste muslimanske Bosne i Hercegovine, primenjivana je specifična vojna i strategija etničkog čišćenja posticana i organizovana od vlasti iz Sarajeva. Etničko čišćenje predstavlja terorisanje stanovništva koje pripada drugoj etničkoj skupini primenom ekstremnog nasilja i ubijanja, a radi realizacije političkih ciljeva – etnički čistih teritorija. U poslednjem ratu vojska bosanskih muslimana, tzv. Armija BiH primenjivala je etničko čišćenje kroz masovna silovanja žena i devojčica u Bosni i Hercegovini.
Masovna silovanja Srpkinja imala su za cilj nacionalno i versko poniženje žene, a vrlo često i političko poniženje. Silovanje žena predstavljalo je sa jedne strane podcenjivanje žene kao ličnosti a sa druge strane, oružana snaga sa kojom su raspolagali bosanski muslimani tamo gde su bili većina, doprinosila je i njihovoj moći i uverenju, da sa svojim protivnicima i žrtvama mogu raditi šta god požele.
Na području Goražda je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak 19 logora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja bilo ukupno 33 logora gde su vršena zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba.
Anđa Šekarić je 9. maja 1992. zarobljena u svom rodnom selu Crkvine kod Goražda. Njenog supruga i četvoricu braće su naoružani muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH odveli na nepoznatu lokaciju kod Goražda gde su ih streljali. U selu su ostali Anđa, njeni roditelji i još dve žene. Svi su maltretirani i zlostavljani. Muslimanski vojnici su Anđu gurnuli sa jednog mosta u Drinu ali je uspela da se spasi. Pripadnici muslimanske vojske su je potom odveli u selo Vinariće gde su je sedam dana neprestano zlostavljali i silovali. Nedužna žena je preživela stravične muke nakon čega je ubijena.
" Ubijeni su moj ujak Danilo Delić, majčini stričevi Novica, Jovo, Niko i Radivoje Delić, naši rođaci Uglješa Žmugić i njegov sin Nikola, Pero Šekarić, Milutin Pejović i Ljubo Matović. Dok su muškarci bili u zatvoru, u selu je ostalo pet žena i jedan starac, koje su mjesecima danonoćno tukli i zlostavljali Hedin Džambegović, Murat Popović i Idriz Zlatić. Gurnuli su u vodu tetku moje majke Anđu Šekarić, a onda je nastalo pomaganje, koje su čuli komšije muslimani iz Mravinjca pa su uspjeli da ih spasu. Kilometar nizvodno Popović i Zlatić izvukli su Anđu iz vode i odveli u selo Vinariće gdje su je sedam dana seksualno zlostavljali. Potom su je vratili u Crkvine, da bi je opet jedne noći izveli i objesili ispred njene kuće, a ostale žene i moj pradjeda su odvedeni u selo Šašiće, gdje su dočekali kraj rata " - ispričao je za medije Milorad Kostić, rođak ubijenih.
U napadu na Vitkoviće stradala je čitava porodica starca Petka Stojanovića (65) koje identifikovan pre mesec dana. Grupa naoružanih muslimanskih vojnika upala je u porodični dom Stojanovića, nakon čega su hicima iz vatrenog oružja ubili Miodraga Stojanovića. Muslimanski vojnici su potom u prisustvu njenog svekra, svekrve i sedmogodišnjeg sina silovali snahu Nevenku Stojanović (25). Pokušavši da odbrani Nevenkinu čast, Petko Stojanović je zaklan dok njegova supruga Milica od prevelikog stresa izgubila svest. Narednu noć muslimanski vojnici su i nju ubili. Nevenka Stojanović, žrtva višestrukog silovanja, nije mogla izbeći na srpsku teritoriju te je sa sinom spas pokušala da potraži u gradu Goraždu kod rođake koja je bila udata za muslimana. Nedužna žena ubrzo je ubijena zajedno sa sinom Miroslavom kada je krenula da potraži pomoć u zgradi Crvenog Krsta. Tako je jedna čitava loza ugašena u trenu.Na području Goražda je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak 19 logora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja bilo ukupno 33 logora gde su vršena zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba.
Anđa Šekarić je 9. maja 1992. zarobljena u svom rodnom selu Crkvine kod Goražda. Njenog supruga i četvoricu braće su naoružani muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH odveli na nepoznatu lokaciju kod Goražda gde su ih streljali. U selu su ostali Anđa, njeni roditelji i još dve žene. Svi su maltretirani i zlostavljani. Muslimanski vojnici su Anđu gurnuli sa jednog mosta u Drinu ali je uspela da se spasi. Pripadnici muslimanske vojske su je potom odveli u selo Vinariće gde su je sedam dana neprestano zlostavljali i silovali. Nedužna žena je preživela stravične muke nakon čega je ubijena.
" Ubijeni su moj ujak Danilo Delić, majčini stričevi Novica, Jovo, Niko i Radivoje Delić, naši rođaci Uglješa Žmugić i njegov sin Nikola, Pero Šekarić, Milutin Pejović i Ljubo Matović. Dok su muškarci bili u zatvoru, u selu je ostalo pet žena i jedan starac, koje su mjesecima danonoćno tukli i zlostavljali Hedin Džambegović, Murat Popović i Idriz Zlatić. Gurnuli su u vodu tetku moje majke Anđu Šekarić, a onda je nastalo pomaganje, koje su čuli komšije muslimani iz Mravinjca pa su uspjeli da ih spasu. Kilometar nizvodno Popović i Zlatić izvukli su Anđu iz vode i odveli u selo Vinariće gdje su je sedam dana seksualno zlostavljali. Potom su je vratili u Crkvine, da bi je opet jedne noći izveli i objesili ispred njene kuće, a ostale žene i moj pradjeda su odvedeni u selo Šašiće, gdje su dočekali kraj rata " - ispričao je za medije Milorad Kostić, rođak ubijenih.
Prva ubistva srpskih civila započeta su još početkom aprila 1992. a počinioci su bile upravo prve komšije. Tog proleća 1992. u Zebinoj Šumi mučena je pa masakrirana starica Jela Fuštar koja je potom i zapaljena zajedno sa suprugom i sinom, u selu Cape ubijena je šestogodišnja devojčica Ivana Vuković a Jela Golubović, starica od 70 godina, zverski je mučena i zlostavljana pa zaklana u svojoj porodičnoj kući. U napadu muslimanskih snaga na selo Štović 20. jula 1992. pripadnici tzv. Armije BiH su provalili u dom srpske porodice gde su živeli Savo K. i njegova ćerka Branka K. Muslimanski vojnici su nedužne ljude maltretirali, prvo psihički pa onda fizički, da bi potom naterali staroga Savu da gleda kako mu muslimanski vojnici siluju ćerku. Nedužna žena je nakon užasnih tortura i zlostavljanja ubijena hicima iz vatrenog oružja. Stari Savo je nakon par sati takođe skončao u najtežim mukama.
U napadu muslimanskih vojnika na MZ Jabuka (opština Foča) 23. jula 1992. zverski je pobijeno 43-oje civila srpske nacionalnosti - žena, dece i staraca. Žrtve su zlostavljane i mučene pa masakrirane maljevima i sekirama. Neke žene su pre ubistva višestruko silovane. Jauci, vrisci i zapomaganja žena i dece su se prelamali tog vrelog, julskog dana sa kišom metaka a galama je trajala satima. Devojka Jovanka Drinjak (31) zarobljena je u svojoj kući od strane naoružanih muslimanskih vojnika gde je satima mučena i zlostavljana pa brutalno ubijena. I to ne jednim metkom, već hladnim oružjem (nožem, mačetom ili sekirom) sa bezbroj uboda. O kakvim se povredama radi, svedoči i činjenica da je sam proces identifikacije prilično dugo trajao. Sličnu sudbinu doživela je i domaćica Joka Stojanović (53) koja je zarobljena, mučena, zlostavljana pa doslovno masakrirana. Muslimanski vojnici nisu imali milosti ni prema staricama o čemu svedoči monstruozno ubistvo slepe Milke Kovač (82) i nepokretne Zorke Simović (68). Obe su pretučene i zlostavljene nakon čega su žive zapaljene u svojim kućama. Na kućnom pragu zločinci su tog dana masakrirali i starice Anđelku Trivun , Maru Skakavac, Sofiju Ćosović, Milku Šarović i Pejku Golubović.
Srpkinja Nada Elez imala je samo 21-u godinu kada su njeno selo napali pripadnici tzv. Armije BiH. Njenu bezbrižnu mladost i devojačke snove ugasila je zločinačka ruka. Ubijena je na mučki i podmukao način u svome selu, na svom kućnom pragu samo jer je pripadala drugoj naciji i zato što se "pogrešno" zvala. Nakon stravičnih tortura i zlostavljanja, Nada je ispustila dušu a za njeno ubistvo kao ni za smrt 2500 ljudi fočansko-višegradskog kraja još uvek niko nije odgovarao! Lenka i Stana Tešanović, izbeglice iz sela Ledići kod Trnova, pokušale su spas da pronađu u Miljevini ali tamo su ih presreli i zarobili muslimanski vojnici. Nakon nezamislivih tortura, nesrećne žene su ubijene i bačene u masovne grobnice. U napadu muslimanskih vojnika na selo Bujakovina je ubijeno 14 staraca, među kojima sedam žena. Žrtve su pronađene sa prerezanim vratom, brojnim prelomima, bez glave, sa vidnim tragovima mučenja, možda i silovanja. Dva dana kasnije u napadu na srpska sela je ubijeno šestoro civila, među kojima i bračni parovi Damjanović i Jankovć. Esma je streljana samo zbog toga što je bila udata za Srbina. To joj "multikulturalni Bošnjaci" nisu nikako mogli oprostiti!
U napadu muslimanskih vojnika na srpska sela, teško je ranjena šestogodišnja devojčica Ivana Mašić koja je lečena u Goraždanskoj bolnici, nakon čega je zajedno sa svojom majkom Polkom zatočena u jednom logoru. Obe su danonoćno mučene, zlostavljane, maltretirane i izgladnjivane od strane muslimanskih vojnika a Polka je od stravičnih tortura ubrzo i preminula. U selu Šašići muslimanski vojnici predvođeni izvesnim Sejom Žigom upali su dom Miloša i Gospave Matović, koje su prisilili da im naprave gozbu. Nakon što su se najeli i napili, pripadnici muslimanske vojske su satima zlostavljali nesrećnu ženu i to pred očima supruga. Nakon tortura starica je ubijena kolcem, dok su njenom suprugu Milošu zločinci odsekli glavu. Za masovna silovanja, mučenja i ubistva žena i devojaka srpske nacionalnosti na području Gornjeg Podrinja do danas niko nije procesuiran niti osuđen. I pored brojnih dokaza i izjava svedoka Tužilaštvo ne podiže optužnice protiv pripadnika muslimanske tzv. Armije BiH pa se građani Republike Srpske opravdano pitaju: "Da li se neprocesuiranjem muslimanskih vojnika šalje poruka da je dozvoljeno ubijati srpsku decu i civile, silovati žene i devojčice, proterivati, mučiti, rušiti svetinje?"
Izvor: Miroslav Toholj - " Crna knjiga 2, patnje Srba u Bosni i Hercegovini 1992-1995"
Film "Nikoljdanske suze"
http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/2-IZV.htm

Коментари
Постави коментар