Пређи на главни садржај

FATIMA IZ GORAŽDA: PRIPADNICI "ARMIJE BIH" SU MI UBILI SUPRUGA, SVEKRVU, SVEKRA, ZAOVU...


Goražde gotovo tri decenije nosi epitet "grada logora" a upravo zbog stravičnih zločina koje su nad srpskim stanovništvom počinili pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH. Počevši od aprila 1992. pa sve do kraja 1995. na području ovog grada zverski je ubijeno blizu osam stotina građana srpske nacionalnosti, starosti od dve do 94 godine. Na području Goražda je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak 19 logora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja bilo ukupno 33 logora gde su vršena prisilna zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba. U kampanji etničkog čišćenja spaljena su gotovo sva srpska sela, uništene su i oskrnavljene brojne pravoslavne crkve, groblja i kulturni objekti. Iz grada je proterano gotovo celokupno srpsko stanovništvo. Zločini počinjeni nad srpskim stanovništvom u Goraždu imaju brojne elemente genocida. Osim Srba, tešku sudbinu su doživeli i ljudi iz mešanih brakova i brojni muslimani koji su stali u odbranu svojih komšija  oštro se suprotstavivši zločinačkom muslimanskom režimu. Mnogi ljudi su odbili da uzmu oružje u ruke i ubijaju svoje dojučerašnje komšije Srbe zbog čega su prozvani "izdajicama" i "četnicima". Njihova krivica bila je što su i u najtežim danima ostali ljudi.

Fatima Nikolić, muslimanka iz Goražda, simbol je poštenja, čestitosti i pravičnosti. Ova humana žena koja je u Goraždu provela 45 godina i sama je na vlastitoj koži osetila sve užase i strahote koje rat donosi. Njeni sunarodnici muslimani, pripadnici tzv. "Armije BiH" ubili su joj supruga, zaovu, svekra, svekrvu i mnoge rođake i prijatelje, piše ATV. Sa punom pažnjom je pratila presudu Merkezu, Bogunoviću i Huriću za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom a njenu reakciju nakon izricanja, zabeležile su kamere brojnih novinarskih kuća: 

"Grozno se osjećam  ovo je ponižavajuće od strane Suda, dvije godine, to je sramota, ponižavajuće za ljude, da su paščad bolje bi se presudilo", kazala je Fatima Nikolić. Ovo je ponižavajuće. Dvije godine?! To je sramota. Tolike žrtve. Sve je jasno. Čekala sam 27 godina na presudu. Ubijeni su mi muž, djever, svekrva, zaova, cijela porodica. Moja porodica je tu živjela 400 godina u centru Goražda i jedina sam ostala da se borim. Ne znam na koliko vrata sam išla. Oni to zataškavaju. Za sve je kriv Merkez i Hadžović. Ovaj Bogunić je Srbin. Možda je morao da radi to što je radio, ali ja bih se radije ubila nego to činila.
Ja se svoje porodice ne stidim a da bi trebalo da se stide i Sud i kompletno pravosuđe." - ispričala je medijima ova istinska heroina koja je tokom i nakon rata često nailazila na nerazumevanje svojih sunarodnika samo zato što je bila udata za Srbina. Za razliku od tih fašista, Fatima je oduvek bila širokih shvatanja - pravična, humana i veoma požrtvovana. Ljude nije delila po veri i naciji već isključivo po tome kakav je ko čovek. O njoj i danas mnogi Srbi imaju samo reči hvale i pozitivne komentare. 
Merkez je proglašen krivim za zverske zločine nad civilima ali je osuđen na svega dve godine zatvora . Kažnjen je kaznom manjom od zakonskog minimuma, a Predrag Bogunić i Ešef Hurić oslobođeni su za zločine nad srpskim civilnim zarobljenicima u Goraždu, iako je dokazano da je od jula 92. do februara 93. godine, u četiri stana bilo zarobljeno, mučeno, izgladnjivano i bez vode držano oko 70 srpskih civila.

"Različitog pola i starosti, među kojima i djeca i to Marina Simić stara sedam godina, Sanja Heleta, Savo Heleta, Dragoslav Vidaković, te žene među kojima i trudnica Biljana Petrić i Milenka Lasić, lice sa mentalnom retardacijom težeg stepena", izjavila je Mediha Pašić, sudija Suda BiH tokom izricanja besramne presude. Ipak, čini se da je nacionalna pripadnost žrtava bila olakšavajuća okolnost zbog koje je Merkez osuđen na tako malu kaznu. 


Izvor: RTRS
           ATV 


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...