Пређи на главни садржај

RANKO BARANAC - PRVA ŽRTVA RATA U VIŠEGRADU; UBISTVO KOJE JE NAJAVILO RATNE UŽASE



U poslepodnevnim časovima, 12. januara 1992. onda kada rat u Bosni i Hercegovini još zvanično nije ni počeo, u selu Bijela, u opštini Višegrad je počinjen stravičan zločin koji je najavio sve predstojeće ratne užase i strahote. Bošnjak Hasan Šabanija iz Gornje Crnče, ubio je Srbina Ranka Baranca, penzionera, u njegovoj porodičnoj kući, i to hicem iz pištolja iz neposredne blizine, bez ikakvog povoda, samo zato što je Srbin. Zločin je bio etnički motivisan a nad Podrinjem se tada nadvila tamna senka očaja i straha.

Šabanija je bio čuvar u DP "Panos" u Višegradu i imao je službeni pištolj, a u kuću Baranca je došao oko 13.00 časova gde je bio jako lepo dočekan i ugošćen. Ranko je bio čuven širom Višegrada po svom poštenju i gostoprimstvu. U tom duhu je zajedno sa svojom  suprugom ugostio i Hasana Šabaniju, po starim srpskim običajima baš kako red i običaji nalažu. Nakon što se napio i najeo, Šabanija je ničim izazvan potegao oružje i ispalio smrtonosni hitac u ovog starijeg čoveka, usmrtivši ga na mestu. Zločin je izvršio oko 15.00 časova, u trenutku kada je Rankova supruga izašla poslom iz kuće. Po povratku, zatekao ju je jeziv prizor. Iz nepoznatog razloga ovaj događaj godinama prolazi u medijskoj tišini i bez javnog obeležavanja. 

Ranko Baranac je ubijen u 62-oj godini a njegovo ubistvo je bilo  najava svih ratnih užasa i strahota koje su usledile u ovom gradu. Bila je to prva žrtva u Višegradu i čitavom Podrinju. Prve iskre haosa osetile su se još tokom 1990. kada su muslimani otvoreno počeli da pokazuju netrpeljivost prema komšijama srpske nacionalnosti. Tako Višegradski Srbi bivaju masovno otpuštani sa posla, a intenziviraju se kako verbalni, tako i fizički napadi na srpsko stanovništvo. Glavni inicijator i akter ovih incidenata bio je izvesni Murat Šabanovic koji je u bliskoj istoriji ostao upamćen po tome što je porušio spomenik nobelovca Ive Andrića i pokušao da minira branu. Duboko ukorenjena mržnja  prema svemu što je srpsko počela je polako da eskalira i izbija na površinu. Srpski narod je neprestano bio izložen teroru i nasilju.

Ubistvo Ranka Baranca šokiralo je i duboko potreslo meštane čitavog Podrinja i izazvalo veliko nepoverenje i strah među tamošnjim stanovnistvom. Inače, muslimani integrisani u ustaške jedinice su još tokom Drugog svetskog rata pobili više od 10 000 srpskih civila na području Višegrada da bi potomci tih zlikovaca pedeset godina kasnije ponovili ove monstruozne zločine. Baš kao i u svim drugim opštinama, sukobi u ovom kraju započinju upravo srpskim žrtvama.

Nakon ubistva Ranka Baranca, usledilo je i ubistvo Nikole Gardovića, starog svata na Baščaršiji pa masakr nad civilima u Sijekovcu čime je zvanično započet rat na ovim prostorima.  Još tokom aprila 1992. započinje kampanja etničkog čišćenja i genocida nad Srbima širom Podrinja. Ubrzo i srpska sela oko Višegrada bivaju napadnuta od strane agresora prilikom čega su počinjeni brojni zločini nad civilima. Jedan od najstrašnijih pokolja je onaj počinjen u selu Jelašci gde su muslimanski vojnici pod komandom Ahmeta Sejdića, poubijali veliki broj civila uključujući i decu. Petronije Jeličić toga dana je ostao bez roditelja, supruge i dvoje maloletne dece. Svi su ubijeni i streljani na kućnom pragu. Vidoje je imao 10 a njegova sestra Dragana samo 8 godina kada su mučeni pa streljani u dvorištu svoje kuće. Slična sudbina je zadesila i sela Donju Lijesku, Vlahoviće, Faljenoviće, Bursiće, Ćaćice, Zemljice, Kozar, Klisuru i brojna druga mesta naseljena Srbima. Na području Višegrada samo u prvih nekoliko meseci rata je ubijeno  blizu četiri stotine Srba, oba pola i svih uzrasta. Muslimanske snage su na području Gornjeg Podrinja u periodu od 1992. do 1995. ubile 2300 Srba, među kojima i osamdesetoro dece.

Zahvaljujući hrabrim i čestitim borcima Vojske Republike Srpske, sprečeni su i zaustavljeni veći pokolji nad srpskim stanovništvom u ovom kraju. Srpski narod je odbranjen a Višegrad vrlo brzo zaštićen od napada agresora. Zahvaljujući časnoj borbi ovih heroja narod u Višegradu danas živi u miru bez straha da će agresori opet ubijati, silovati, proterivati kako su to činili tokom 1992. godine.  

Izvor: Film "Na Drini grobnica"

           Zločini nad srpskim stanovništvom u Višegradu

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...