Muslimanski agresori, pripadnici tzv. Armije BiH počinili su u periodu od 1992. do 1995. genocid nad srpskim stanovništvom u Foči. Na zverski i okrutan način je ubijeno 646 građana srpske nacionalnosti, među kojima veliki broj žena, staraca i dece. Na širem području ovog kraja ubijeno je više od 2200 Srba, među kojima i 82-oje dece. Gotovo da nema kuće u Foči koja nekoga nije izgubila tokom poslednjeg rata. Još ni rane iz Drugog svetskog rata nisu zacelile a muslimanski zločinci su ponovo naneli strašno zlo svojim komšijama. Oba puta cilj je bio isti: da se zatre sve što je srpsko!
Masovne egzekucije, silovanja žena i devojčica, nasilni progoni, mučenja, zlostavljanja, ubijanja i sadistička iživljavanja nad civilima, uništavanje kuća, objekata i pravoslavnih svetinja samo su neka od ratnih užasa koje su tokom 1992. i 1993. počinili muslimanski vojnici nad svojim komšijama srpske nacionalnosti. I 25 godina nakon rata, rane su i dalje sveže. Porodice ubijenih Srba ne mogu zaboraviti sve patnje i užase koje su proživeli i pretrpeli i to samo zbog svoje nacionalne pripadnosti. Najstradalnija porodica na području Foče su Vukovići. U Gornjem Podrinju je ubijeno čak 43-oje Vukovića, od čega je njih 28-oro svoj život izgubilo na području Foče. Ako se tome pridoda broj ranjenih i zlostavljanih, tamna brojka žrtava prelazi stotinu...Krivi su bili samo jer su Srbi. Svi su ubijeni na svom kućnom pragu, najviše tokom 1992. Jedna od prvih žrtava u Foči je bila devojčica Ivana Vuković. Ubijena je 26. aprila 1992. prilikom etničkog čišćenja srpskih sela od strane dobro naoružanih muslimanskih agresora. Zločincima ruka nije zadrhtala. Ivana je ubijena na zverski i podmukao način i to samo jer se "pogrešno" zvala. "Kome je dete bilo krivo? Šta je zgrešila devojčica od nepunih šest godina?" - pitanje je koje se moglo čuti poslednjih 28 godina, kako od Ivaninih roditelja i najbliže rodbine, tako i od svakog trezvenog, normalnog građanina Foče. Njeni dželati nikada nisu odgovarali za svoj krvavi pir.
Na području Kozje Luke, muslimanske snage su ubile 61-og meštanina srpske nacionalnosti. Prva žrtva terora u ovom mestu je bio Luka Vuković, kojeg su muslimanski ekstremisti zarobili 25. aprila 1992. a potom zverski ubili. Luka je bio žrtva sadističkog iživljavanja i mučenja. Prebijen je do smrti a njegovo beživotno telo je pronađeno nedugo nakon prisilnog nestanka. Bio je izmasakriran a ovaj zločin je šokirao sve građane Foče. Luka je upamćen kao miran i veseo mladić, imao je drugova i među Srbima i među Bošnjacima. Bila je to najava genocida koji sledi. Spomenik za 61-u žrtvu otkriven je i osveštan prošle godine a pomen će se održavati svakog 25. aprila, upravo na dan ubistva mladog Luke. Na crnom mermernom spomeniku naziru se imena čak sedmoro Vukovića - Luke, Miće, Dušana, Miše, Dragana, Milorada i Miroslava koji su u Kozijoj Luci okrutno pobijeni. Miroslav Miki Vuković je imao samo 22 godine kada je brutalno ubijen od strane agresora i to pred sam kraj rata. Starina Stojan Vuković /65/ silno je želeo da nakon višedecenijskog rada penzionerske dane provede u miru i sa svojom porodicom. Međutim, dušmanska ruka mu to nije dozvolila. Masakriran je 9. maja 1992. prilikom napada muslimanskih snaga na selo Bogoviće, nedaleko od Foče.
Penzioner Blagoje Vuković, star 63 godine, zverski je ubijen 20. septembra 1992. kada je kamion u kojem se nalazio naišao na muslimanski zasedu. Zlikovcu su otvorili vatru na civilno vozilo i bez milosti sasuli rafale po ženama i deci nakon čega se teretno vozilo zapalilo. Tog dana ubijeno je 42-oje civila - žena, staraca i dece. Među njima je bio i Blagoje. Ostao je upamćen kao ljudska veličina - pošten i dobrodušan čovek. Pružao je pomoć svakome a svoju humanost pokazao je i tog kobnog dana kada je pomagao srpskim izbeglicama i civilima da se transportuju na slobodnu teritoriju. U istom napadu ubijeni su i meštani Milorad Vuković, star 29 godina i Milenko Vuković, star 42 godine. Iako se imena naredbodavaca i izvršilaca masakra znaju, nikada protiv njih nije podignuta bilo kakva optužnica niti je započet sudski proces. A razlog je više nego jasan: nacionalna pripadnost ubijenih. Mladen Vuković je imao samo 16 kada kada su ga pripadnici muslimanske vojske okrutno ubili krajem jula 1992. u mestu Živojevići.
Posebno je tužna i žalosna sudbina starine Miloša Vukovića koji je u Drugom svetskom ratu preživeo Bitku na Sutjesci i Sremski front. Uspeo je da isprati sve okupatore koji su dolazili na njegov kućni prag da kolju i ubijaju. Bio je svedok mnogih zločina iz Drugog svetskog rata a na kraju je dočekao da i sam strada od ruke zločinaca i to na pragu osme decenije života. Zverski je mučen i ubijen prilikom napada muslimanskih vojnika na selo Jabuka 23. jula 1992. Tog dana pobijeno je 43-oje civila, uglavnom žena, dece i staraca. Niko nije preživeo a tog vrelog dana je minirana i seoska pravoslavna crkva. Na crnom spisku žrtava opštine Foča koju je objavio Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, nalazi se i ime dečaka Jove Vukovića. Imao je nepunih šesnaest godina kada je rat prekinuo njegove dečačke snove. Naoružani muslimanski ekstremisti su sredinom jula 1992. u Ulici Sandžačkih brigada br. 12 u Goraždu nasilno izveli penzionera Krstu Vukovića (65) iz svog porodičnog doma da bi ga potom nakon strahovitih tortura svirepo i mučki ubili u naselju Mahala kod džamije. Domaćicu Koviljku Vuković (66) su muslimanski ekstremisti u Majskoj ulici nasilno izveli noću iz njenog stana a potom se satima psihički i fizički iživljavali nad nemoćnom staricom. Usmrćena je nekim čvrstim predmetom, a zatim je njeno telo bačeno u Drinu.
Vukovići su masovno stradali, baš kao i mnoge srpske porodice, i tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Stare bake još uvek pamte zulume muslimanskih fašista koji su 1942. silovali na stotine srpskih devojaka i žena. Mnoge su završile u Drini a da im kosti nikada nisu pronađene. Preko 6000 srpskih civila, mahom žena i dece je ubijeno i streljano zarad fašističkih, bezumnih ciljeva. Zato se među Fočacima i danas kaže "Drina je najveća grobnica". Činile su to upravo prve komšije muslimani čiji će potomci pet decenija kasnije pokušati da završe ono što su njihovi preci započeli - istrebljenje srpskog naroda!
ŽRTVE MUSLIMANSKOG TERORA
1. Vuković (Đorđe) Blagoje 1931 - 1992.
2. Vuković (Milan) Dragan 1960 - 1993.
3. Vuković (Stojan) Dragan 1965 - 1995.
4. Vuković (Rade) Đorđe 1938 - 1992.
5. Vuković (Danilo) Đoko 1961 - 1992.
6. Vuković (Drago) Zoran 1966 - 1992.
7. Vuković (Sava) Ivana 1986 - 1992.
8. Vuković (Miloš) Jagoš 1965 - 1995.
9. Vuković (Miloš) Jovo 1976 - 1992.
10. Vuković (Vlado) Luka 1961 - 1992.
11. Vuković (Mirko) Milenko 1949 - 1992.
12. Vuković (Milan) Milojko 1957 - 1992.
13. Vuković (Vlado) Milorad 1963 - 1992.
14. Vuković (Neđo) Milorad 1959 - 1992.
15. Vuković (Rajko) Milorad 1958 - 1994.
16. Vuković (Nikola) Miloš 1923 - 1992.
17. Vuković (Novica) Miodrag 1972 - 1994.
18. Vuković (Veljko) Mirko 1968 - 1992.
19. Vuković (Jovo) Miroslav 1973 - 1995.
20. Vuković (Žarko) Mihailo 1957 - 1992.
21. Vuković (Bogdan) Momčilo 1957 - 1992.
22. Vuković (Stjepan) Nenad 1957 - 1992.
23. Vuković (Obren) Radmilo 1963 - 1992.
24. Vuković (Savo) Radmilo 1951 - 1992.
25. Vuković (Kosta) Stevan 1943 - 1995.
26. Vuković (Marko) Stojan 1928 - 1992.
27. Vuković (Periša) Stojan 1936 - 1992.
28. Vuković Dušan 1950 - 1997
29. Vuković (Jovo) Koviljka 1927 – 1992.
30. Vuković (Ilija) Kojo 1941 – 1992.
31. Vuković (Špiro) Krsta 1928 – 1992.
32. Vuković (Milojica) Mladen 1976 – 1992.
33. Vuković (Marko) Stojan 1928 – 1992.
34. Vuković (Ilija) Vasilije 1932 - 1992.
35. Vuković (Neđa) Desanka 1932 - 1992.
36. Vuković Dragan - 1992
37. Vuković (Miloš) Žarko 1961 – 1992.
38. Vuković (Ilija) Milan 1926 - 1992.
39. Vuković (Jovo) Milisav 1964 – 1992.
40. Vuković (Milorad) Miljana 1929 - 1992.
41. Vuković Željko 1968 - 1995
43. Vuković Milivoje 1939 - 22.05.1992

Коментари
Постави коментар