Пређи на главни садржај

Albanskom snajperisti ruka nije zadrhtala; Jana Tučev (36) ubijena dok je širila veš!

Porodice Srba mučki i svirepo ubijenih u martovskom nasilju ogorčene na kosovsko i međunarodno pravosuđe. Iz zasede ubili oca i sina, trudnicu ustrelili, lomače u Kosovu Polju i Prizrenu.




Jana Tučev i Borivoje Spasojević ubijeni su hicima iz snajpera tokom dvodnevnog pogroma Srba sa Kosova i Metohije. 
Martovski pogrom je zauvek promenio život Bore Tučeva, Srbina s Kosova i Metohije, iz Kosovske Mitrovice. 
Tog 17. marta 2004. godine, Boro je zavijen u crno kada je razularena masa Albanaca ubila njegovu suprugu Janu, koja je stradala sa još s dvanaest nedužnih Srba. Tada je, takođe, prognano 4012 Srba i zapaljeno 39 srpskih svetinja.
- Danas smo bili na groblju da zapalimo sveće i odnesemo cveće na grob naše Jane, koju su zlikovci bez ikakvog povoda ubili. Išli smo moj sin Nikola, ćerka Eleonora i ja. Nismo se ni trudili da zaustavljamo suze. One su tekle i tekle. Kao što teku svih ovih 11 godina - ispričao je Boro pre tri godine .
Kako je tada rekao, poseta groblju je te 2015. godine bila tužnija nego ikad.
- Prvi put smo odveli moju unuku. Ona ima samo tri meseca, i zove se Jana, kao njena baka, koju nikada neće upoznati - navodi Boro, koji se i dan danas s jezom seća scene iz 2004, kada je masa od 50.000 Albanaca, zapaljena lažnom vešću o ubistvu dečaka na reci ibar, krenula na Srbe.
Kaže da mu se često i u snovima i na javi pred očima stvaraju slike momenta kada je njegova žena ubijena na terasi njihovog stana u naselju Tri solitera. Strahovit talas nasilja koji će se zauvek povezivati sa slikama razularene mase koja navija, dok čovek na krovu crkve manijački, eukama i nogama lomi krst sa Crkve Svetog Ilije u Podujevu. I pobednički ga baca na zemlju.
- Moja žena je tog kobnog dana izašla na terasu da okači veš i dobila metak u grudi. Metak iz snajpera, došao je iz južnog dela Kosovske Mitrovice, preko Ibra. jadnica se zadržala na nogama, ušla u stan, zatvorila vrata i samo pala. Pogledala nas je i izdahnula. Ostale su samo fotografije, koje su rasporađene svud po našem stanu - ispričao je sa velikim bolom Boro.
BORIVOJA Spasojevića (64) iz Kosovske Mitrovice snajper je pogodio pravo u srce dok se kobnog 17. marta 2004. kretao ulicom u blizini stana, noseći namirnice. Uprkos naporima lekara nije mu bilo spasa, jer mu je snajperista sa krova jedne od zgrada u južnom delu grada "pocepao" srce.
Toga dana, Vera Stolić ostala je bez sina i supruga.
- Moj sin Borko (1982. godište) i suprug Dobrivoje (1955) ubijeni su ispred vikendice u kojoj smo našli utočište pošto smo izbegli iz Uroševca. Muža su mi usmrtili hicem u glavu kada je predveče izašao po drva, već su bili postavili zasedu, a potom su sina koji je krenuo u potregu za ocem kada je čuo pucanj, rafalima pogodili u stomak i u glavnu arteriju, zbog čega je iskrvario na putu do baze Bondstil - ispričala  je svojevremeno ova nesrećna žena za Večernje Novosti. 
Predstavnici porodica ubijenih, Kancelarije za KIM, opštine Kosovska Mitrovica i Srpske liste položili su vence na mestima gde su Jana i Borivoje ubijeni.
Pomoćnik direktora kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković kazao je da je bezbednost Srba još uvek ugrožena.
- Reč je o jednom od najtežih zločina u novijoj istoriji Evrope. Sve se odigralo u prisustvu međunarodnih snaga čiji je posao da zaštite Srbe na KIM. Srpska imovina je uzurpirana, svakodnevno trpe zastrašivanja od strane albanskih struktura kojima je cilj da spreče povratak Srba - rekao je Petković i dodao da Srbija više nikada neće dozvoliti da se ponove dešavanja od 17. marta pre 14 godina. 
OVAJ tragični događaj opominje na empatiju i solidarnost, i podseća da se u zlim vremenima, kada ideologije mržnje prevladaju nad čovečnošću, na udaru zla može naći svako, samo zato što pripada nepoželjnoj nacionalnoj, etničkoj ili verskoj grupi, izjavio je u petak Marko Đurić, direktor Kancelarije za KiM, ističući da po svojoj neselektivnosti, intenzitetu mržnje i rušilačkoj energiji, martovski pogrom nesumnjivo spada u red najmonstruoznijih zločina novijeg doba.
On je dodao da pogrom nije bio spontani izliv nasilja, već da su ga organizovale albanske političke, kriminalne i parabezbednosne strukture, sa ciljem da se preostali Srbi etnički očiste sa prostora Kosova i Metohije, i ta namera je u mnogim delovima naše južne pokrajine, nažalost, uspešno sprovedena u delo.

Izvor: Srpski Telegraf
          Večernje Novosti -  Bez najdražih i bez pravde



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...