Na današnji dan 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji je počinjen je teroristički čin kojim zvanično započeo rat u Bosni i Hercegovini. Muslimanski ekstremista Ramiz Delalić zvani Ćelo ubio je srpskog svata Nikolu Gardovića, što je bio okidač za rat u Bosni i Hercegovini.
Na današnji dan, 1. marta 1992. godine, ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, u centru Sarajeva, ubijen je srpski svat Nikola Gardović i spaljena srpska zastava, što je bila inicijalna kapisla za građanski rat u BiH.
U Bosni i Hercegovini 1. marta 1992. godine održan je referendum o nezavisnosti, na kojem je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za izlazak iz tadašnje SFRJ i u Federaciji se taj dan obeležava kao "dan nezavisnosti", dok s druge strane Srbi u Republici Srpskoj ovaj datum doživljavaju kao dan kada je donesena nelegitimna odluka muslimanskog naroda protiv srpskih interesa, kao i sećanje na stravičan zločin i ubistvo srpskog svata na Baščaršiji!
Drugog dana referenduma o nezavisnosti SR BiH, pripadnik "zelenih beretki" i kriminalac Ramiz Delalić pucao je na srpsku svadbenu povorku na Baščaršiji i pritom ubio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića.
Ovaj događaj bio je jedan od povoda za početak ratnih sukoba u Sarajevu, jer su kao odgovor na ovo ubistvo naoružani Srbi iste večeri podigli barikade po Sarajevu, a u razdoblju od 1. do 5. marta podigli su barikade i u bosanskohercegovačkim gradovima Šamac, Derventa i Odžaci.
Venčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur obavljeno je u 14.30 časova u Framu Preobraženja Gospodnjeg (crkva na Staroj stanici), na Pofalićima, u opštini Novo Sarajevo, a sam čin venčanja obavio je prota Voja Čarkić.
Nakon venčanja, svatovi su se uputili u Dom svete Tekle u dvorištu Stare crkve na Baščaršiji, gde ih je čekao zakazani svadbeni ručak. Pošto je saobraćaj za putnička vozila u centru Sarajeva jednosmeran i paralelan sa tramvajskim, svatovi su put od crkve na Pofalićima do Stare crkve prošli ulicama Vojvode Putnika i Obalom vojvode Stepe, do Vijećnice, gde se nalazio najbliži parking.
Kada su se parkirali, svatovi su krenuli ka Staroj crkvi. U neposrednoj blizini prilikom ulaska svatovske kolone u dvorište Stare crkve, pored svatova se zaustavilo belo putničko vozilo marke "golf" u kome su se nalazila četiri kriminalca, a među kojima je bio Ramiz Delalić, zvani Ćelo.
Četiri kriminalca predvođena Delalićem izašla su iz "golfa" i nasrnula na mladoženjinog oca, starog svata Nikolu Gardovića, koji je u svatovskoj koloni obavljao dužnost barjaktara.
Delalić je pokušao da starom svatu, odnosno barjaktaru Nikoli Gardoviću, oduzme svatovsko znamenje, zastavu Srpske pravoslavne crkve (trobojku sa krstom), nakon čega je došlo do komešanja u svatovskoj koloni.
Tada je Ćelo otvorio vatru iz pištolja, te smrtno ranio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića, dok je njegov saučesnik ranio sveštenika SPC Radenka Mikovića (mladoženjinog zeta). Odmah nakon otvaranja vatre, zločinci su pobegli odnoseći sa sobom zastavu Srpske pravoslavne crkve koju su spalili. Nikola Gardović je preminuo od nanesenih rana nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.
"Trebalo je da pređemo samo dio puta od parkinga do crkve, nismo očekivali ništa neobično, jer je samo nedelju ranije na istom mestu organizovana ovakva svadba", rekao je Jovan Gardović, sin ubijenog Nikole - Skinuta su i svatovska obelježja, a netačno je da je Nikola bio u narodnoj nošnji.
"Odmah pošto je Nikola pokošen, metak je u nogu pogodio i Radenka Mitrovića", rekao je Jovan Gardović - I on je sveštenik, kao i mnogi u našoj familiji.
Pored počinioca ubistva Ramiza Delalića zvanog Ćelo, svjedoci su kao napadače i saučesnike napada i ubistva prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika, te Muhameda Švrakića, sina osnivača "zelenih beretki" Emina Švrakića, a četvrti napadač je Taib Torlaković. Delalić je odmah nakon početka ratnih sukoba u Sarajevu postao komendant Devete muslimanske brdske brigade Armije BiH, a od zloglasnog Alije Izetbegovića je za zasluge primio pištolj sa posvetom. Muslimanski ekstremisti su 28. avgusta 1995. izvršili novi teroristički napad, ponovo na srpsku svadbu u Blažuju kod Ilidže. U tom masakru ubijena je jedna a ranjeno preko pedeset civila, žena i dece. Pravoslavna crkva je teško oštećena i ponovo je ranjen sveštenik.
U Sarajevu je gotovo svaki zločinac i kriminalac dobio spomenik ili mesto u kolektivnom sećanju. Čak i zloglasni Alija Izetbegović, čiji je zločinački režim odgovoran za smrt preko 100 000 ljudi, dobio je spomenik, po njemu nose imena mnoge ulice i trgovi a ima čak i svoj poseban dan kada se ljudi prisećaju njegovog "lika i dela". Za njegove žrtve, međutim, nema mesta u sarajevskoj javnosti! Čudno je i to da u Istočnom Sarajevu do danas ne postoji spomen obeležje posvećeno Nikoli Gardoviću, prvoj žrtvi rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj čovek, ubijen samo zato što je Srbin, sigurno je zaslužio neki trajni memorijal koji bi služio kao opomena za sve nove generacije koje dolaze. U Istočnom Sarajevu spomen obeležje je dobio i preminuli Vitalij Čurkin, poznati ruski ambasador i diplomata, pa ostaje nejasno zašto isto nije učinjeno kada je reč o Nikoli, prvom ubijenom Sarajliji.
na. To je neophodno i značajno za budućnost jer se kultura sećanja mora negovati i uvek iznova obnavljati i ponavljati.
Na današnji dan, 1. marta 1992. godine, ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, u centru Sarajeva, ubijen je srpski svat Nikola Gardović i spaljena srpska zastava, što je bila inicijalna kapisla za građanski rat u BiH.
U Bosni i Hercegovini 1. marta 1992. godine održan je referendum o nezavisnosti, na kojem je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za izlazak iz tadašnje SFRJ i u Federaciji se taj dan obeležava kao "dan nezavisnosti", dok s druge strane Srbi u Republici Srpskoj ovaj datum doživljavaju kao dan kada je donesena nelegitimna odluka muslimanskog naroda protiv srpskih interesa, kao i sećanje na stravičan zločin i ubistvo srpskog svata na Baščaršiji!
Drugog dana referenduma o nezavisnosti SR BiH, pripadnik "zelenih beretki" i kriminalac Ramiz Delalić pucao je na srpsku svadbenu povorku na Baščaršiji i pritom ubio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića.
Ovaj događaj bio je jedan od povoda za početak ratnih sukoba u Sarajevu, jer su kao odgovor na ovo ubistvo naoružani Srbi iste večeri podigli barikade po Sarajevu, a u razdoblju od 1. do 5. marta podigli su barikade i u bosanskohercegovačkim gradovima Šamac, Derventa i Odžaci.
Venčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur obavljeno je u 14.30 časova u Framu Preobraženja Gospodnjeg (crkva na Staroj stanici), na Pofalićima, u opštini Novo Sarajevo, a sam čin venčanja obavio je prota Voja Čarkić.
Nakon venčanja, svatovi su se uputili u Dom svete Tekle u dvorištu Stare crkve na Baščaršiji, gde ih je čekao zakazani svadbeni ručak. Pošto je saobraćaj za putnička vozila u centru Sarajeva jednosmeran i paralelan sa tramvajskim, svatovi su put od crkve na Pofalićima do Stare crkve prošli ulicama Vojvode Putnika i Obalom vojvode Stepe, do Vijećnice, gde se nalazio najbliži parking.
Kada su se parkirali, svatovi su krenuli ka Staroj crkvi. U neposrednoj blizini prilikom ulaska svatovske kolone u dvorište Stare crkve, pored svatova se zaustavilo belo putničko vozilo marke "golf" u kome su se nalazila četiri kriminalca, a među kojima je bio Ramiz Delalić, zvani Ćelo.
Četiri kriminalca predvođena Delalićem izašla su iz "golfa" i nasrnula na mladoženjinog oca, starog svata Nikolu Gardovića, koji je u svatovskoj koloni obavljao dužnost barjaktara.
Delalić je pokušao da starom svatu, odnosno barjaktaru Nikoli Gardoviću, oduzme svatovsko znamenje, zastavu Srpske pravoslavne crkve (trobojku sa krstom), nakon čega je došlo do komešanja u svatovskoj koloni.
Tada je Ćelo otvorio vatru iz pištolja, te smrtno ranio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića, dok je njegov saučesnik ranio sveštenika SPC Radenka Mikovića (mladoženjinog zeta). Odmah nakon otvaranja vatre, zločinci su pobegli odnoseći sa sobom zastavu Srpske pravoslavne crkve koju su spalili. Nikola Gardović je preminuo od nanesenih rana nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.
"Trebalo je da pređemo samo dio puta od parkinga do crkve, nismo očekivali ništa neobično, jer je samo nedelju ranije na istom mestu organizovana ovakva svadba", rekao je Jovan Gardović, sin ubijenog Nikole - Skinuta su i svatovska obelježja, a netačno je da je Nikola bio u narodnoj nošnji.
"Odmah pošto je Nikola pokošen, metak je u nogu pogodio i Radenka Mitrovića", rekao je Jovan Gardović - I on je sveštenik, kao i mnogi u našoj familiji.
Pored počinioca ubistva Ramiza Delalića zvanog Ćelo, svjedoci su kao napadače i saučesnike napada i ubistva prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika, te Muhameda Švrakića, sina osnivača "zelenih beretki" Emina Švrakića, a četvrti napadač je Taib Torlaković. Delalić je odmah nakon početka ratnih sukoba u Sarajevu postao komendant Devete muslimanske brdske brigade Armije BiH, a od zloglasnog Alije Izetbegovića je za zasluge primio pištolj sa posvetom. Muslimanski ekstremisti su 28. avgusta 1995. izvršili novi teroristički napad, ponovo na srpsku svadbu u Blažuju kod Ilidže. U tom masakru ubijena je jedna a ranjeno preko pedeset civila, žena i dece. Pravoslavna crkva je teško oštećena i ponovo je ranjen sveštenik.
U Sarajevu je gotovo svaki zločinac i kriminalac dobio spomenik ili mesto u kolektivnom sećanju. Čak i zloglasni Alija Izetbegović, čiji je zločinački režim odgovoran za smrt preko 100 000 ljudi, dobio je spomenik, po njemu nose imena mnoge ulice i trgovi a ima čak i svoj poseban dan kada se ljudi prisećaju njegovog "lika i dela". Za njegove žrtve, međutim, nema mesta u sarajevskoj javnosti! Čudno je i to da u Istočnom Sarajevu do danas ne postoji spomen obeležje posvećeno Nikoli Gardoviću, prvoj žrtvi rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj čovek, ubijen samo zato što je Srbin, sigurno je zaslužio neki trajni memorijal koji bi služio kao opomena za sve nove generacije koje dolaze. U Istočnom Sarajevu spomen obeležje je dobio i preminuli Vitalij Čurkin, poznati ruski ambasador i diplomata, pa ostaje nejasno zašto isto nije učinjeno kada je reč o Nikoli, prvom ubijenom Sarajliji.
na. To je neophodno i značajno za budućnost jer se kultura sećanja mora negovati i uvek iznova obnavljati i ponavljati.

Коментари
Постави коментар