Пређи на главни садржај

"BAKU KOVILJKU SU MUSLIMANI 1993. SILOVALI I MASAKRIRALI" - ISPOVEST HRABRE KATARINE IZ ČIKAGA

Katarina Ristić, devojčica od 17 godina, očitala je lekciju mnogim političarima ali i običnim ljudima u Srbiji o tome kako se brani istina i kako se voli Srbija. Devojčica, kojoj su bosanski muslimani spalili kući i imanje, silovali i ubili baku a čitavu porodicu prognali sa ognjišta, uspela je da izvrši pritisak na obrazovni sistem SAD zahvaljujuči čemu su muslimanske laži i propaganda odmah izbačeni iz nastavnog programa




Srednjoškolka iz Čikaga Katarina Ristić (17) postala je preko noći heroj u Srbiji ali i u čitavom regionu! Ova hrabra devojčica uspela je zahvaljujući istrajnosti i upornosti da promeni udžbenik iz savremene istorije za srednje škole u Školskom distriktu Park Ridž grada Čikaga, u američkoj državi Ilinois! Porodica Ristić razbila je velikobošnjačku propagandu i bolesne laži koje je Alijino Sarajevo poslalo u svet sa namerom da zataška vlastite zločine džihadista i mudžahedina.

Zahvaljujući Kaći i njenom ocu Ranku, u tamošnjim knjigama više ne stoji da je "Srbija devedesetih izvršila agresiju na BiH i ubila 200.000 muslimana". Izbačene su lekcije u kojima piše da je predsednik Slobodan Milošević odgovoran za genocid u Bosni, a termin "genocid u Bosni" zamenjen je rečju atrocity (ekstremno surov, nasilan akt)...

Međutim ono što je malo poznato javnosti, jeste činjenica da su Ristići upravo 1992. bili žrtve zločinačkog režima Alije Izetbegovića i tzv. Armije BiH koji mnogi sa pravom nazivaju balkanskim ISIL-om. Katarinina baka Koviljka Pašalić Ristić, upravo je na današnji dan 1993. strahovito mučena i zlostavljana pa ubijena. Ubili su je muslimanski ekstremisti u čijim redovima je bilo i mudžahedina 27. maja 1993. prilikom napada na srpsko selo Orašje. Njena tragična sudbina opisana je u knjizi "Bitka za Vozuću" autora Nenada M. Cvjetkovića a priložena je čak i fotografija ubijene žene sa lica mesta. Prenosimo podatak u celosti:

Odmah na početku, 27. maja, jedna izviđačko-diverzantska grupa prošla je kroz srpsku odbranu u rejonu Carine, i likvidirala dva borca, Ljubana (Luke) Pašalića (1937) i Miloša (Ilije) Dostanića (1936) sa Lipe. Oba su bili terenski građevinski radnici. Potom su se niz Plavušnicu sputili ka vodi Vozućici, ostavili prijeteće poruke na manastirskom zidu, i sutradan naveče u selu Jelčići opljačkali i zapalili nekoliko stambenih objekata, a u kući broj 180 zaklali domaćicu Ranku (Miloša) Pavlović (1928), i na Orašju takođe zaklali Koviljku Pašalić (rođena Ristić, 1936), suprugu Nestorovu, inače kćerku solunskog dobrovoljca Petra Ristića iz Gostovića. Rankin suprug, penzioner Gosto Pavlović je zarobljen, odveden u Tuzlu i živ razmijenjen nakon dvadesetak dana ispitivanja i mučenja. - navodi se u knjizi "Bitka za Vozuću".

Školski odbor distrikta "promenio je istoriju" posle žalbe porodice Ristić na program i nakon davanja stručnog mišljenja profesora Tomasa Mokaitisa sa Univerziteta "De Pol", koji je, inače, devedesetih bio agresivno antisrpski orijentisan.

Ristići su inače u Ameriku, kao izbeglice, stigli 1996. godine.

Katarina, za "Novosti", objašnjava:

- Imala sam 15 godina kada sam dobila zadatak da napišem seminarski rad na temu "Genocid nad Bošnjacima devedesetih". O ratu sam znala ono što mi je otac ispričao: da smo u Ameriku došli jer su nam u Bosni popalili sve, a baka Koviljka je na Vozući silovana i ubijena 1993. Zamislite kako mi je bilo kada sam videla literaturu prema kojoj treba da pišem rad! Tada sam opet pitala oca.

Ranko navodi je bio preneražen kada je video "buklet" o bosanskom genocidu prema kom njegova kćer i njene drugarice Karmen, Lindsi, Arili i Elison treba da naprave radove. Na zelenoj naslovnoj strani odštampana je kompozicija - srpski velikani, od Svetog Save, preko Nikole Tesle, Jovana Dučića, Novaka Đokovića, Vlade Divca... i strelica koja od njih "vodi" do masovnih grobnica Srebrenice.

- Kaća je, naravno, napisala svoj rad iz drugih izvora i ocenjena je najvišom ocenom - seća se Ranko.

Profesorka istorije mi je savetovala da se žalim na gradivo Školskom odboru i oni su zaista reagovali brzo. Angažovani ekspert sa Univerziteta "De Pol" svedočio je da je u pitanju neistina i direktor škole me je i zvanično izvestio o promeni nastavnog programa.

Ristić prilaže pismo direktora:


* Reč "genocid" se izbacuje i zamenjuje rečju atrocities, što se odnosi na navodnu agresiju Srbije na Bosnu i Hercegovinu.

* Potvrđuje se da predsednik Slobodan Milošević nije bio osuđen za ratne zločine niti genocid.

* Iz školskog programa izbacuju se sve knjige koje su sadržavale netačne informacije.

* Uvodi se provera internet informacija koje se koriste u školstvu ovog distrikta.

* U program se uvode dokumenti i izvori koje je Katarina Ristić koristila u svojoj istrazi.

Katarina i njen otac Ranko, poreklom iz Zavidovića, u Americi su, tako, uradili posao za koji i najmoćnije lobističke grupe u SAD tvrde da je nemoguć. Promenili su antisrpski narativ u zemlji u kojoj je on osmišljen i učinili da bar u njihovom okrugu istina o krvavim devedesetim u BiH ne bude lažna i jednostrana.

Kada je bitka dobijena, Ranko je uspostavio kontakt sa portalom "Srbijan tajms":

- Dogovorili smo se da obavestimo sve naše eparhije i sva udruženja Srba u SAD o putu kako se lažna istorija može promeniti - priča Ranko. - Sistem u Americi omogućava svakoj zajednici da utiče na školstvo i da nema nikavih problema da istina nadjača propagandne laži. To je veliki posao i moramo mi Srbi koji živimo u SAD da ga uradimo, svako u svom američkom "dvorištu".

Antonije Kovačević, urednik "Srbijan tajmsa", za "Novosti" objašnjava planove:

Obavestili smo vrh SPC i našu diplomatsku službu u SAD o svemu i uveravaju nas da ćemo dobiti svu neophodnu pomoć. Srpska zajednica širom SAD uskoro organizovano kreće da pretresa gradivo iz istorije.

Izvor: Nenad M. Cvjetković - Bitka za Vozuću

           Večernje Novosti

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...